Jump to content

Mahirova majka: Samo želim istinu, a ne da me sažaljevaju


Препоручена порука

  • 2 weeks later...

Aleksin zakon, Marijin zakon, Mahirov zakon... nažalost, potrebne su užasne tragedije da bi se društvena svijest podigla i sistem pokrenuo ka prevenciji zla koje ugrožava djecu kao najveće bogatstvo svakog društva...


http://www.slobodnae...n/27467063.html


http://forum.pravosu...c7738b16cb15660


Ne radi se samo o najtežoj ličnoj i porodičnoj tragediji 


http://banjaluka.net...mogao-biti-ziv/


nego o dubljem društvenom problemu, vjerovatno jednakom u većini zemalja bivše Jugoslavije, - nedovoljne brige o podmlatku i kvalitetnog rada na prevenciji sociopatoloških pojava koje potresaju društvo godinama 


http://www.novosti.r...Mahira-i-Alekse


i dalje, i dublje, moralnog raspadanja društva, korupcije, nepotizma, nasilja kao dominantne 'kulture', naročito izraženo u bosanskom tamnom vilajetu


http://www.6yka.com/...rica-o-sarajevu


  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije mi jasna jedna stvar u ovome,majka i ocuh oboje profesori toboz intelektualci da ne primete da moraju da reaguju.Kaze nije hteo da se ispise iz skole,ko ga u opste pita ispisala bi ga do daljnjeg iz obrazovanja ako treba.I poceo da se povlaci u sebe,ne znaju sta mu je,a zivimo u dzungli doslovno i to im nije jasan znak da urade sve sto mogu psihijatri priroda skloni ga na selo sedi ceo dan ceo mesec s njim cuti pricaj druzi se dubi na glavi ako treba dok ne progovori.Nije mi jasno.Volela bih da cujem misljenje nekog psihijatra npr.Danka ako moze ili Vilma da li je zaista u nekim slucajevima moguce da roditelji ne mogu dopreti do deteta?Posto sam ja ubedjena da je na ovaj,onaj ili ko zna koji nacin to uvek moguce,mada nemam dece pa bih volela da cujem strucno misljenje.Hvala.

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam, citala sam mnogo o ovom slucaju, i strasno mi je mucan.

Pogotovo sto se ne znaju ni sve cinjenice, i sve je izuzetno "mutno".

 

Ne, najbolja prevencija je sa decom uspostavljati odnos poverenja od malih nogu...

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam, citala sam mnogo o ovom slucaju, i strasno mi je mucan.

Pogotovo sto se ne znaju ni sve cinjenice, i sve je izuzetno "mutno".

 

Ne, najbolja prevencija je sa decom uspostavljati odnos poverenja od malih nogu...

Hvala 

  • Волим 1

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Citala sam o ovome i sve mi je polujasno:

 

- gde su roditelji i skola - koliko god grozno zvucalo, ali cak i najpogubljeniji roditelj treba primeti da mu se sa detetom nesto desava i da REAGUJE - ej, dve godine se nesto desava, a nije ih direktor primio u skoli gde dajes toliko kinte za skolarinu, kako je to moguce? Ovo dete ima majku, oca i ocuha, cak tri odrasle osobe koje treba da se bave njegovim vaspitanjem, a niko to bas nije radio kako treba; glupo, pominjem primer iz porodice, ali kad god je neko dirao mog starijeg brata (posto su se na njega malo vise "navrzali" razni kreteni), moj cale je "sedeo na kicmi" razrednom staresini, direktoriima skole, strucnim saradnicima i na kraju i roditeljima te dece, jer ne moze to tek tako da prodje, ali je, naravno, kljucno bilo da je moj brat imao dovoljno poverenja u roditelje da im odmah kaze, a oni bi odmah reagovali. Ironijom sudbine, sad imamo problem sa malim bratom koji je krenuo u skolu i, posto je veci od ostale dece, krenuo da se tuce i u jednom trenutku i da maltretira drugu decu, i moj cale je opet krenuo isto: direktor skole, uciteljica, kod skolskog psihologa je bio sto puta, roditelji te dece na koju se mali brat "navrzao", i kao najvaznije, stalni rad (da ne kazem prevaspitavanje) sa malim bratom, kako to nije u redu, kako ne moze tako da se ponasa i dr. Hvala Bogu, mali je prestao sa time, ali cale ga stalno drzi na oku: jedno vreme je prekidao posao da bi otisao po njega u skolu, da isprati kako se ponasa. Mada, rekao mi je da je kad smo stariji brat i ja bili mali, da je bilo drugacije: i skola i roditelji su to shvatali kao deo odrastanja, ali niko nije to "gurao pod tepih", reagovalo se odmah i, prilicno ostro; i cale je bio iznenadjen, jer mu se cinilo da on jedini ima zivaca da se time vrlo ozbiljno bavi problemom u ovoj situaciji sa malim bratom, koji je (bar donekle) saniran za relativno kratko vreme;

 

- gde je drustvo - u cemu je fazon sa tim tolerisanjem vrsnjackog nasilja? Nije cak ni kao ranije, u fazonu "decja posla", vec totalna ravnodusnost, a svi se nesto ubise od price o skoli bez nasilja; u redu je doneti zakon, ali kako ces ga implementirati? Okacices plakate o tome kako je to lose, ne razumem? Drugo, fali nam ozbiljno proucavanje fenomena vrsnjackog nasilja - ko su pocinioci, ko su zrtve, uslovi koji pogoduju pojavi i odrzavanju vrsnjackog nasilja, i najbitnije, nacini zaustavljanja i prevencije nasilja. Trece, nedostaju nam i ljudi koji su obuceni za rad sa svim ucesnicima ciklusa nasilja;

 

- na sta lici ovo medijsko, pretesno senzacionalisticko, bavljenje problemom? Ona emisija na Prvoj Plus o malom Aleksi, i sad sva pisanja o ovom slucaju mogu da imaju i kontraefekat: da nas desenzitiraju. Ok, dete se ubilo, malo smo se potresli, i sad cekamo sledeci slucaj... Nekako kao da zaboravljamo da se, ubilo maloletno dete, i da je to BIG F***ING DEAL! a ne samo naslov u novinama...

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da, i jos nesto zaboravljamo, jos nesto: samoubistva dece i tinejdzera. Cini mi se da ce ovo postati ogroman problem, i da se mora posvetiti ozbiljna paznja tome.

Nazalost, deca i tinejdzeri su, zbog razvojnih specificnosti, sklona da impulsivno ucine ovaj korak, bez mnogo razmisljanja i rekapitulacija, koje prave odrasli. Tako da moramo VRLO, VRLO ozbiljno da se pozabavimo ovim ,da ne "guramo pod tepih" i da stvorimo drustvenu klimu da deca mogu da se obrate nekome za pomoc, posto je njima to jos teze nego odraslima, zbog neprepoznavanja sopstvenih emocija i stanja i dr.  Jednostavno, stigma je ogromna i moramo da radimo na tome da je smanjimo. 

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tragedija,tragedija,bukvalno sma ocajna kad procitam ovakve stvari!

A sta je cini mi se blizu sustine,to da su ti roditelji DECA nedorasla i nevaspitana,sebicna i neizgradjena,bukvalno infantilni,jer kako se moze zanemarivati takvo ponasanje deteta na taj nacin kako je gore navedeno,pa i slep i gluv bi nesto uradio.Roditeljima treba VASPITANJE,da budu ljudi pa tek onda kako da budu roditelji,nazalost mislim da je to danas u preko 60% slucajeva realnost.

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mali broj ljudi se moze nazvati roditeljima, za mene je ispravno( ovde mislim na dijete koje za svoju slobodu veze i odgovornost) vaspitanje dijeteta najveci podvig koji postoji u univerzumu, naravno do onih godina kada i drustvo pocinje da oblikuje njegove stavove, medjutim dobrim pristupom se i tada moze uticati. Nemam djece, ali pricam sa tom djecom i neki mi se od njih zale na cudne stavove roditelja koji uvijek znaju sta je za njih najbolje, guse ih i ne razumiju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@ Danka

Uh ne znam da li si upoznata sa radom recimo Zeljke Kurjacki iz NS, ona je cini mi se imala i neki intervju na temu bulinga i vrsnjackog nasilja. Ona uglavnom radi zlostavljanje i nasilje, poremecaje ishrane i buling.

Ko radi? Radi imz palmoticeva i cuveni dr Oliver kome ne bih dala dve nacrtane ovce, nekada je radila sjajna Vesna Brzev sa adolescentima u Misovicu, cek da pokusam da se prisetim, da, centar SRCE na prevenciji suicida, sa brojnim Vanja volonterima... i tu se negde prica zavrsava.

U skorije vreme se oformila grupa na fejsu i cela akcija drug nije meta.

Meni je to sa stanovista roditelja jako jasno. 

Mnogo manje drasticnih primera imas pa i ovde na forumu, Paradoksalna je iznela svoj primer sa verouciteljicom, al dzaba ti kad je prvo ona nedodirljiva, a drugo ostali roditelji su u fazonu procice samo od sebe, i onda si u nekom cekanju da neko saceka da treci priceka.

Ne postoji jasan cilj bilo kog rada u drzavnoj sluzbi, psiholoski gledano, sve je to sto bi rekao jedan sjajan psihic golootocka varijanta stapa i kanapa i straha i prinude. 

Zakoni, tuzilastvo, nepostojanje regulative, nemogucnost procesuiranja...

Vrsnjacko nasilje, nasilje nad profesorima, ti sad ne smes ucenika ni da izbacis iz skole, nastavnik sme da ga upise i kraj. Vrana vrani oci ne vadi i tesko da ce vise od ukora dobiti.

Postoje timovi u nekim skolama ono za skole bez nasilja, al recimo tu rade psiholozi i pedagozi skole koji su inace toliko zatrpani administracijom, a i iz tog kolektiva, da je to fazon ko zastitnik prava pacijenata u zdravstvu - pa nece ti sigurno reci nesto protiv svojih.

 

S jedne strane roditelji prezauzeti, u negiranju i nepoznavanju dovoljno situacije, bez podrske, vodjeni onim e u moje vreme ili i u moje vreme, pa onda se nekako umrtve i pasiviziraju. Ili neko kaljenje i razmisljanje da je bolje da se ne mesaju...svaceg ima.

Medijima je sve to postala stavka za tiraz, od objavljivanja imena, preko tabloidizacije i cega sve ne.

Drustvo je u haosu, bez jasno definisanih granica dobrog\loseg, zakonitog\kriminalnog, sve je fluidno.

Neko ko nije edukovan i dobro potkovan kao da je unapred izgubio bitku jer ce samo pojedinci dovoljno uporni probiti taj zid.

 

Skoro je krenula inicijativa nekolicine psihoterapeuta na kraju edukacije, koji vec rade po skolama, da krenu sa radom radionice, ne na temu nasilja, nego da se fokus stavi na uspesnu komunikaciju. Fokus na problem produbljuje problem, to sto ce neko deklarativno da dodje i odrzi predavanje o tome kako je lepo biti fin nece ama bas nikoga da promeni. Ali fokus na uspesne vidove komunikacije, resavanja problema, postavljanja ciljeva, uvazavanja sagovornika i povezivanje toga sa nama samima daje po nekim preliminarnim radionicama. Mnogo pojednostavljeno i plasticno, ali nasilniku pa i potencijalnom, a najvise pasivno agresivnom, mora da se predoci to tako da on ima koristi od promene ponasanja, bas njega zabole da bude fin. Radionice koliko znam su u planu i sa roditeljima, da se to ocekivanje od institucija i slicno prenese na licni plan "sta ja mogu da uradim", konkretno i ono sa jasnim ciljevima, jasno strukturisanim postupcima i tako dalje.

Samo se bojim da nema jos kriticne mase za to.

Produbljivanje empatije, ucenje iskustveno kako je biti u tudjoj kozi, povezivanje toga sa nasim licnim iskustvom i onim "sta ja imam od toga i kakve to veze ima sa mnom", moze puno da pomogne. Samo ajde cik ti udji u obrazovni sistem. 

Recimo veroucitelji imaju tu "moc", da u okviru svog rada ako su edukovani mogu da uvedu radionice i taj sistem grupnog rada. Ja znam nekoliko njih koji su na zavrsnim god edukacije i koji vec uveliko rade te radionice.

Ja podsticem mog dragog mada, stvarno to ne ide do neke dubine. Samo ono rad sa povrsinskim osecanjima, sta osecas u kojoj situaciji, zameni ulogu sa tim, sta osecas, kakve to veze ima sa tobom, sta mozes da uradis da osecas to i to, kako to da postignes, koga da pitas za savet. Dovoljno da se razvije svest.

I radionice u kojima se radi na ljutnji, ali u kojima se ta ljutnja proradjuje tako sto se povezuje sa bitnim ljudima u sopstvenom zivotu, na koga te podseca taj drugar, da li si se nekad tako osetio, sta se tu desilo, kako si reagovao, da li bi sada reagovao drugacije, kako bi mogao da reagujes, sta ti je potrebno da tako reagujes...i onda se ljutnja postavi u odgovarajucu fioku, a ne ispoljava prema nekim ko s tim veze nema.

 

Mislim da je u trenutnom sistemu skolstva to tesko ocekivati od psihologa zbog toga sto se njihov rad sveo na previse administracije. Mogu oni da pokrenu radionice da dodje neko drugi al to je opet pitanje kolega, kolektiva, odnosa i tesko je ostvarivo. Tako da fakticki ostaju edukovani nastavnici, ne moraju samo veroucitelji, nego recimo profesori gradjanskog ili profesori psihologije ili recimo sprskog...

Ali ajd sad koliko je to realno nazalost.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tako su neki mladići 80-tih silovali drškom od metle, tom dugom, sina jednog poznatog privatnog preduzetnika iz mog grada jer su imali ili stekli utisak da je "pederkast" ili "peder". Oni su tako zvali te feminizovane ili nježnije i suptilnije muškarce a išli su im "na nerve" pa su im to tako davali na znamje. Bilo mu je tada valjda 16-17 godina.  Takodjer je to bilo u BiH, tamo to nije nikakav "izolovani i rijedak slučaj". Rezultat: jedva ostao živ sa cjeloživornim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama, dakle invalid, imao sva crijeva rastrgana, nekoliko hirurga ga šivalo cijeli dan. Ne znam šta je bilo dalje s njim, da li je bilo kakvog sudjenja i kako su bili osudjeni.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Prema objašnjenju ovog vojnog psihologa, Daniela Štrobla

http://cdn.i0.cz/public-data/15/50/5d980f213c6ba1f10fb590704c88_w400_h540_g74218fb4da8911e3af98002590604f2e.jpg?hash=960cdab90e35f942a7d588b8b75fd980

https://gloria.tv/media/MJ9FSCrRnfh

http://www.strobl.kvalitne.cz/

(server gloria.tv se sad tamo valjda održava, link je ok)

ponašanje pojedinaca prilikom takvih grupnih ili masovnih nasilnih akcija kao taj arapski "fsex flash mob" u Kelnu na Novu Godinu nije identično ponašanju koje bismo ustanovili kod svakog od njih mimo tu grupu ili masu. U grupi ili masi ljudi poprimaju kolektivnu svijest koja može biti drugačija od te individualne, provedena akcija je rezultantni vektor svih njih zajedno i mnogi u takvim situacijama učine nešto što nikad ne bi učinili da su bili sami ili u sasvim malom društvu. On daje savjet ukoliko je moguće, pobjeći iz te situacije što brže i ne stupat u bliži fizički kointakt s bilo kim od njih, ne svadjat se ili pokušat tući, jednostavno što se kaže noge na ramena i strugnuti, pobjeći odande. Taj savjet važi za sve i ženske i muške u takvoj situaciji. No, problem je u tome kad je presila nasilnika velika a bijeg je nemoguć ili je za njega kasno. Tada to završi ovako tragično.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Postaviti kamere u skole , nasilnike slati na prinudni rad sa obaveznim  batinama a roditelje nasilnika kaznjavati oduzimanjem 50% imovine .

Apsolutno.Para vrti gde burgija nece.U ostalom ako je se dete ubilo na kraju onda moze i jedan roditelj u zatvor plus oduzimanje imovine.Pa ce brze ici prevaspitavanje celih porodica,da vidis kako ce sami da ga (nasilnika) stave u kalup kad im sve od toga zavisi.A zapravo od toga zavisi mnogo veca vrednost,neciji zivot,sto oni ne razumeju,jer nije njihovo.

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jes, i onda je mrmot zavio cokoladu u foliju  ;)

Kao sto se nasilje ne resava nasiljem ne resava se ni kada od jedne teme skocimo na drugu, a na kraju zavrsimo sa pausalnim izjavama koje niti igde postoje kao zakonska drustvena mogucnost niti resavaju nasilje.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...