Velikodostojnici i duhovnici RKC imaju reč

[utopija]

+!
Katolici u pravoslavnoj crkvi u Slatini od 1967. do 1986.

Najstariji dokument koji potvrđuje vrlo dobre međusobne odnose nosi datum od 22. srpnja 1967.
Naime, toga je dana župnik župe Petrićevac fra Rafael Lipovac "putem Biskupskog ordinarijata u Banja Luci" uputio molbu vladiki Andreju da dopusti fratrima,
koji su vodili ovu župu, "držati svete mise i vjeronauk za rimokatolike naselja Slatina u tamošnjoj srpskopravoslavnoj crkvi". 
U dopisu župnik Lipovac navodi da je prethodno dobivena suglasnost za ovo od pravoslavnoga slatinskoga paroha
i nekoliko članova crkvenoga odbora u razgovoru na Petrovdan te godine, a na zamolbu ga je navela činjenica da katolici u Slatini
nemaju nikakva svoga crkvenoga objekta te da je "župski ured spreman na protuuslugu, ako je može u čemu dati".

Fra Rafael Lipovac, obrazlažući svoju za ono vrijeme zaista neobičnu zamolbu, piše:
"Na ovu molbu nas navode ovi razlozi: 
1. U području Slatine nalazi se oko 15 domaćinstava rimokatoličkih. Osim njih u ljetnoj sezoni ima pacijenata u kupkama.
Nisam mogao saznati koliko. Ali barem četvrtina od sviju. 
2. Od rata tamo se nije držao vjeronauk niti misa. 
3. Tamo je rimokatolicima oduzet župski ured, a crkvica srušena. Nikakvog crkvenog objekta nemamo.
Zato se obraćamo Vašoj bratskoj susretljivosti. 
Namjeravamo u ljetnom vremenu tamo držati misu i po potrebi vjeronauk svakih 14 dana i to u 17 sati po podne.
S time se neće ometati srpskopravoslavno bogosluženje, jer će oni držati jutrom. 
Nadam se da će uz milost Božju i vaš blagoslov ovaj pothvat pridonijeti svoj udio kršćanskom ekumenizmu." 

Biskup Pichler je ovu molbu, uz svoj popratni odobravajući dopis, proslijedio vladiki Andreju tri dana kasnije, 25. srpnja 1967. 
Pisao je ovako:
"Smatram da će preosvećeni Gospodin učiniti dobro ako se prethodno raspita o eventualnim posljedicama takvoga jednog ustupanja crkve,
osobito kod mase pravoslavnih vjernika.
U našim krajevima to bi bio prvi slučaj takozvane simultane crkve.
Dakako, ja molbu najtoplije preporučujem radi potreba svojih vjernika.
No, ako bi prihvatanje ovoga prijedloga izazvalo revolt vjernika Srpsko-pravoslavne Crkve i time naškodilo ekumenizmu - do kojeg nam je obojici toliko stalo - smatram da bi bilo bolje ne ustupiti zatraženu crkvu."
 

Već 29. srpnja iste godine, nakon što je o svojoj odluci obavijestio paroha u Slatini, vladika Andrej je potvrdno odgovorio Biskupu:
"U duhu hrišćanske ljubavi i sloge i želje da u našem Spasitelju jedno budemo, sjedinjeni vjerom u jednoga Boga i Spasitelja u svetoj crkvi
koja nas spašava i osvećuje istim svetim tajnama, sa radošću dajemo u duhu od Boga blagoslovenom ekumenizmu,
dozvolu župnom uredu iz Petrićevca da može u srpsko-pravoslavnoj parohijskoj crkvi sv. ap. Petra u Slatini, držati svete mise-liturgije i vjeronauku u dane i vrijeme koje će se sporazumom naknadno odrediti."

Od tada pa sve do jeseni 1986. u pravoslavnoj crkvi u Slatini redovito je služena sv. Misa za katolike i održavan vjeronauk za katoličku djecu.
Kroz prvih šest godina redovito su to činili fratri iz samostana Petrićevac jer je Slatina tada pripadala njihovoj župi.
A kad je 13. svibnja 1973. osnovana župa Marija Zvijezda i bila povjerena trapistima, Slatina je pripala ovoj novoj župi
pa su otada trapisti nastavili usluživati katolike u Slatini na isti način kao i fratri u prethodnom razdoblju. 
Kroz cijelo vrijeme sve do 1986. odnosi s pravoslavnim svećenikom Stevom Marijancom, koji je poslije Drugoga svjetskoga rata s nekim katoličkim svećenicima bio zajedno u zatvoru i tamo ih dobro upoznao, kao i samim pravoslavcima u selu bili su izvrsni.
Pop Stevo Marijanac bi redovito pričekao dolazak katoličkoga svećenika, otvorio crkvu, mnogo puta i sam bio prisutan na svetoj misi te poslije sv. Mise sa svojom gospođom često bi ugostio katoličkoga svećenika.
Čak je ponekad i pokoji pravoslavac znao doći na sv. Misu.

Tako je to potrajalo sve do jeseni 1986., kad se pri jednom redovitom dolasku o. Antuna Goričanca u Slatinu da odsluži sv. Misu dogodilo da nije bilo kod kuće popa Steve niti je ostavio ključ od crkve, pa su se i o. Goričanec i vjernici vratili kućama bez sv. Mise.
Sljedeći put je pop Stevo Marijanac bio kod kuće, ali je, vidno neraspoložen, ključ od crkve dao "preko volje".
Tako se počelo događati da jednom, kad svećenik dođe služiti sv. Misu, pravoslavnoga svećenika i ključa od crkve ima, a drugi put nema.
Na to je o. Goričanec otišao biskupu Pichleru, ispripovijedao mu što se događa, a ovaj mu obećao da će razgovarati s novim vladikom Jefremom (od 1980.).
 

U kasnijem razgovoru biskup Pichler je prenio o. Goričancu da je razgovarao s vladikom Jefremom koji mu je, prema Goričančevu pripovijedanju, kazao da on, tj. vladika Jefrem, ne zna što se događa u Slatini jer da on nije ni odobrio ni zabranio održavanje sv. Mise u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi.
U tom istom razgovoru biskup je Goričancu rekao: "Nemojte više ići gore!" - trapisti nisu više poslije toga služili sv. Misu u pravoslavnoj crkvi u Slatini,ali je, malo poslije razgovora s biskupom, o. Goričanec pohodio popa Stevu Marijanca i u prijateljskom razgovoru
upoznao ga sa sadržajem razgovora s biskupom. Prenio mu je vladikino mišljenje, kako gaje čuo od biskupa, ali i biskupovu odluku da se više ne dolazi, izražavajući zahvalnost za sve dotada učinjene usluge.
Na to je pop Stevo Marijanac rekao o. Goričancu: "Episkop mi je zabranio. Ja ne smijem više!" 
 

Dok se još služila sveta misa za katolike u pravoslavnoj crkvi u Slatini, u svom izvještaju Vijeću za ekumenizam BKJ 4.III 1972. biskup Pichler je o svemu tome pisao ovako:
"Maloj skupini katolika, koji žive u čisto pravoslavnoj sredini, postalo je gotovo nemoguće dolaziti u župnu crkvu, a u mjestu nikakve kapelice nisu imali.
Župnik se s dozvolom Ordinarija obratio za pomoć pravoslavnima. Spremno su mu ustupili svoju mjesnu crkvu. 
Jednom mjesečno sa svojom malom zajednicom slavio je svetu misu u pravoslavnoj crkvi.
S vremenom se crkva sve više i više punila da se nakon nekoliko mjeseci
mala katolička zajednica gotovo izgubila među mnogobrojnim pravoslavnima.
Bila je to veća propaganda ekumenizma nego svi dijalozi i propovijedi. Napominjem daje to bilo još prije potresa,
kad se nije moglo računati s nekom sentimentalnošću, nego s čistim približavanjem jednih drugima."

Iz ovoga načina pisanja očito se vidi daje biskup Pichler bio vrlo zadovoljan pozitivnim primjerom međucrkvene suradnje u Slatini. 
Ovdje je prigoda napomenuti također daje pravoslavna crkva u Slatini bila oštećena u potresu
koji je pogodio Banju Luku krajem listopada 1969.
Crkva je obnavljana tijekom 1973. i 1974. a pop Stevo Marijanac je o. Goričancu pripovijedao daje za vrijeme obnove crkve biskup Pichler osobno materijalno pomagao njezinu sanaciju. 

izvor: Tomo Vukšić 
MEĐUCRKVENO I MEĐUNACIONALNO PITANJE U DJELU I MISLI BISKUPA ALFREDA PICHLERA

[utopija]

+!
Sv. Misa u pravoslavnoj crkvi u Banja Luci 

Iz ovoga vremena datira još jedan sličan slučaj. Naime, u spomenutom potresu 26. i 27. listopada 1969. teško je stradala 
banjalučka katedrala tako da se u njoj, zbog opasnosti od dodatnih rušenja, nije smjela slaviti sv. Misa.
U prvim tjednima poslije potresa, dok je vrijeme bilo lijepo, sv. Misa za vjernike koji su je pohađali u katedrali
slavljena je sub divo u dvorištu porušene katedrale.
A, prema zapisu sestara Klanjateljica Krvi Kristove, koje su vodile biskupovo domaćinstvo i uređivale katedralu,
"kad je vrijeme zahladilo i kad su počele padati kiše po želji našeg biskupa Alfreda Pichlera prešli smo sa služenjem sv. Mise u pravoslavnu crkvu".
O ovom slavljenju sv. Mise u pravoslavnoj crkvi u Banja Luci u Arhivu biskupskog ordinarijata nisam pronašao nikakav pisani trag,
pa je razborito pretpostaviti da su se dvojica biskupa, imajući u vidu praecedens iz Slatine koji je dobro funkcionirao,
o tome usmeno dogovorili.
Prema svjedočanstvu kardinala Vinka Puljića, koji je od 1970. obnašao službu župnoga vikara u gradskoj župi u Banjoj Luci,
u pravoslavnoj crkvi najčešće je sv. Misu služio biskupov tajnik mons. Tomislav Matković, a katkad i sam kardinal Puljić.
Biskup Pichler je, prema svjedočanstvu navedene kronike časnih sestara, na velike blagdane također slavio sv. Misu u pravoslavnoj crkvi:
npr. ta kronika bilježi da je biskup predvodio 1969. božićnu polnoćku a 1970. uskrsno bdijenje i Misu na dan Uskrsa,
dok su obredi Velikoga četvrtka i petka te posvete ulja na Veliki utorak iste godine obavljeni u banjalučkoj župnoj crkvi,
koja je u međuvremenu bila toliko obnovljena da se u njoj smjelo okupljati.
Svi koji se toga sjećaju, tvrde da se sv. Misa slavila u pravoslavnoj crkvi još tijekom 1972. godine, a,
budući da je prva sv. Misa u novoj katoličkoj katedrali slavljena za Božić 1973., 
misle da je opravdano pretpostaviti da je to bio ujedno kraj dotadašnje prakse,
odnosno da se u pravoslavnoj crkvi katolička sv. Misa slavila otprilike od Božića 1969. do Božića 1973. 
Međutim, sam biskup Pichler u jednom službenom izvještaju Vijeću za ekumenizam BKJ-a od 4. ožujka 1972.
tvrdi da je ta praksa potrajala samo jednu godinu dana. Doslovce je napisao ovako: 

"Naime, katastrofalni zemljotres u Banja Luci 1969. god. tako teško je oštetio našu katedralnu crkvu da je dulje vremena morala ostati van uporabe.
U toj situaciji katolički biskup zamolio je pravoslavnoga episkopa da bi mogli svoje liturgijske funkcije obavljati u pravoslavnoj katedralnoj crkvi.
Pravoslavni episkop velikodušno je svoju crkvu stavio katolicima na raspolaganje. 
Godinu dana svake nedjelje i blagdana slavljena je katolička euharistijska žrtva u pravoslavnoj crkvi.
U početku je to bilo neobično za vjernike i jedne i druge crkve, ali su se s vremenom do te mjere privikli
da su pravoslavni znali prisustvovati katoličkoj sv. misi i obratno.
Imamo dokaza da je to osobito na pravoslavne vrlo pozitivno djelovalo, da je čak utjecalo na povećani posjet crkve." 

A prema sjećanju svećenika s kojima sam razgovarao, osjećanja katolika u samome gradu, kako svećenika, tako vjernika,
glede slavljenja sv. Mise u pravoslavnoj crkvi bila su podijeljena.
Jedni su to prihvaćali jer je biskup tako bio odlučio dok su drugi ponekad negodovali, postavljajući pitanja zašto se tamo slavi sv. Misa.
Isti svećenici ne sjećaju se da je bilo ikakvih javnih komentara pravoslavnih vjernika ili svećenika,
osim što bi se ponekad (sjećanje kard. Puljića) kakav pijani pravoslavac pojavio u vrijeme slavljenja sv. Mise, te na glas pitao: "Što ćete vi ovdje?"
U svakom slučaju, kako primjer iz Slatine tako ovaj iz Banja Luke najvjerojatnije su u međusobnim odnosima
pravoslavaca i katolika na ovim područjima prvi slučajevi posudbe crkve u vlasništvu jedne Crkve za potrebe vjernika druge Crkve.
I bez obzira na neke protivne reakcije koje su se pojavljivale, pa i one u najvišim pravoslavnim krugovima 1986.,
sposobnost posudbe vlastitoga prostora drugim kršćanima koji nemaju svoj prostor za slavljenje Boga dokaz je velike unutrašnje slobode i otvorenosti. Uostalom, spremnost na takvu suradnju s pripadnicima drugih kršćanskih vjeronazora dio je ne samo kršćanske pristojnosti već i katoličkoga crkvenoga zakona. 

izvor: Tomo Vukšić
MEĐUCRKVENO I MEĐUNACIONALNO PITANJE U DJELU I MISLI BISKUPA ALFREDA PICHLERA

[kopitar]

Bl. Charles de Foucald - živio je s muslimanima i svjedočio im Isusa prijateljstvom i ljubavlju | Bitno.net https://www.bitno.net/vjera/bl-charles-de-foucald-zivio-je-s-muslimanima-i-svjedocio-im-isusa-prijateljstvom-i-ljubavlju/

[kopitar]

Don Damir Stojić: Imam dvije verzije božićne čestitke, za svaki slučaj... | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/bozicna-cestitka-stojic/

[kopitar]

Preminuo Tomislav Ivančić - jedan od najomiljenijih hrvatskih svećenika | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/preminuo-tomislav-ivancic/

[kopitar]

I ove godine Uskrs pada na isti datum za sve kršćane...Za Myrnu Nazzour to znači da će opet primiti stigme! | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/myrna-nazzour-stigme/#.WPEHytmp2u8.whatsapp

[kopitar]

Ovako je fra Bonaventura Duda molio od Gospodina nadu i vjeru 'za čas smrti svoje' | Bitno.net https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/fra-bonaventura-duda-o-svojoj-smrti-bonaventura-duda-smrt/#.WYM5SuYDiGk.whatsapp

[Bernard]

https://www.youtube.com/watch?v=lrXdyJzHpE8

[Џуманџи]

http://www.portalnovosti.com/drago-bojic-motivi-santifikacije-stepinca-nisu-isti

[kopitar]

пре 43 минута, Џуманџи рече

http://www.portalnovosti.com/drago-bojic-motivi-santifikacije-stepinca-nisu-isti

Ovo je već bilo na forumu.

[Џуманџи]

пре 3 минута, kopitar рече

Ovo je već bilo na forumu.

Ако је било на овој теми - извињавам се. Пријави ова наша 3 поста, да обришу.

[kopitar]

Gloria Polo bila je 'prosječna katolkinja', a onda ju je udario grom: Stajala sam pred vratima raja i pakla... | Bitno.net https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/svjedocanstvo-gloria-polo/#.Wndrfw-oujY.whatsapp

[Џуманџи]

Опет сјајан!

Папа: Новинари морају да говоре истину

Новинари морају да говоре истину и раде на начин који се супротставља неистинама и сензационализму, оценио је данас у својој годишњој поруци поглавар Католичке цркве папа Фрања, јавио је АП.

Папа је у поруци посвећеној "лажним вестима и новинарству за мир" позвао да се уложе напори да се обнови "достојанство новинарства" кроз противљење, измишљотинама, реторичким слоганима и сензационалистичким насловима.

Он је подестио да су се прве лажне вести појавиле у библијска времена када је змију навела Ева да узме јабуку са дрвета у рајском врту.

"Стратегија тог вештог 'Оца лажи' је мимикрија, лукава и опасна форма завођења која улази у срца користећи лажне и привлачне аргументе", написао је папа Фрања.

АП каже да се папа у поруци није осврнуо на то како неке јавне личности користе термин лажне вести за тврдње и извештаје који их не приказују у добром светлу да би их дискредитовали.

Папа упозорава да су лажне вести ефикасне јер користе стереотипе, предрасуде и страховања, а шире се кроз друштвене мреже преко људи који имају слична мишљења.

"Дезинформације су трагичне јер дискредитују друге и представљају их као непријатеље, сатанизују их и стварају сукобе", написао је он и као позитиван пример навео напоре да се кроз образовање, правне и институционалне мере разоткрију људи који се крију и пласирају лажи.

Нико не сме да буде изузет од напора да се супортставимо лажима, написао је у поруци папа Фрања.

http://uns.org.rs/desk/media-news/55128/papa-novinari-moraju-da-govore-istinu.html?print=true

[Џуманџи]

 

[Џуманџи]

............."Teško je ulaziti u područje lične vjere jer je to dio čovjekove intime. Ali jedno je sigurno i to nam potvrđuju i historija i iskustva ljudi: što je vjera pojedinca više lična, to je manje paradna i politička. Lična vjera je diskretna, tiha i suzdržana. Njome se ne maše u javnosti niti se na njoj grade nacionalni i politički programi. Takva vjera dopušta konstantnu autorefleksiju i sumnju, trudi se da bude društveno odgovorna i socijalno osjetljiva, poštujući druge vjere i svjetonazore. Takva vjera i nevjeru prihvata kao svoju nerazdvojnu i dragu suputnicu. Vjera i nevjera trebaju biti u vječnoj konverzaciji i svojom kritikom pobuđivati autorefleksiju druge, kako na jednom mjestu kaže poljski filozof Kolakowski", kaže on.............

 

https://www.klix.ba/amp/180320015