Jump to content

Шта је то стварно ,,свети рат"?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Odnos prema nemuslimanima

Proučavanjem Allahove dž.š, Objave, Plemenitog Kur`ana, i prakse Njegova Poslanika, s.a.v.s,

može se doći do zaključka da su ti odnosi utemeljeni na stabilnim i nepromjenjivim principima

od kojih izdvajam sljedeće:

1) Svi ljudi su braća po krvi. Svi smo djeca jednog praoca i jedne pramajke. Prema tome, u

islamu nema nacionalizma. Ljudi se cijene prema svojim djelima. Vjernici-muslimani će za svoja

dobra djela imati dunjalučku i ahiretsku nagradu, dok će nemuslimane, za njihova dobra djela,

Allah, dž.š, nagraditi samo na dunjaluku. Uzvišeni za njih kaže: ”Takvi na onom svijetu neće

ništa imati.” (El-Bekare, 200.) Najbolji kod Allaha, dž.š, pa prema tome i kod nas musulimana su

oni koji su najbogobojazniji, dakle oni koji su najpokorniji svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.;

2) Svaki musliman zna i u to mora vjerovati, ako želi biti musliman, da je kod Allaha, dž.š, islam

jedino priznata vjera, jer Allah, dž.š, kaže: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Al Imran, 19.)

Svaki musliman želi da svi ljudi budu muslimani i radi na tome da ih uputi islamu znajući

vrijednosti Allahove, dž.š, vjere i koristi Upute kako za onog ko je prihvati tako i za onog ko

drugome na pravi put ukaže. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Tako mi Allaha, da Allah tvojim

posredovanjem uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Buhari, Sahihul-Buhari,

”El-Džihadu ves-sijer”.), dakle, bolje ti je od najvrednijeg dunjalučkog bogastva. Pozivanje u

islam i dostavljanje Allahove vjere, u granicama mogućnosti, musliman osjeća kao dužnost i

emanet. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se

ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan

i lakomislen.” (El-Ahzab, 72.) Međutim, musliman isto tako zna da nemuslimana ne smije

prisiljavati da primi islam. Musliman u taj princip mora vjerovati i praktično ga primjenjivati, jer

Uzvišeni Allah kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od

zablude.” (El-Bekare, 256.)

3) Musliman prema nemuslimanima mora biti uvijek pravedan, bez obzira kakav odnos oni

imali prema njemu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima

nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte

se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.)

4) Odnos muslimana prema nemuslimanu zavisi od odnosa koji nemusliman ima prema

muslimanu. Uzvišeni Allah, kaže: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete

pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.

Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju

protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni

koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Dakle, ukoliko

nemuslimani imaju ljudski, dostojanstven odnos prema muslimanima, od muslimana se očekuje

da prema njima čine dobročinstvo, onakvo dobročinstvo kakvo čine prema svojim roditeljima.

Svjestan musliman će sigurno tako i postupiti jer zna da se kod svakog živog bića može sevab

(Allahova, dž.š, nagrada na budućem svijetu) zaraditi. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari,

”Kitabul-Musakat”, hadis br. 2363.) Protiv onih koji prema muslimanima imaju neljudski i

nehuman odnos, koji ugrožavaju temeljna ljudska prava muslimana boreći se protiv njih zbog

njihove vjere i protjerujući ih iz njihovih kuća, musliman je dužan da se bori u skladu sa

šerijatskim propisima. To znači da je dužan protiv njih povesti džihad vodeći računa da ne

prekrši propise džihada koje je artikulirao Muhammed, s.a.v.s, a u koje između ostalog spada i

zabrana da se ubijaju djeca, zatim oni koji ne učestvuju u ratu kao što su starci, žene, monasi u

samostanima, zatim zabrana da se ubija stoka, uništavaju usjevi i muče zarobljenici.

1 / 2

Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu? - ISLAMIKA

Sastavio/la Durmo Alen

5) Imajući u vidu da među nemuslimanima ima onih koji žele uništiti muslimane, i istrijebiti ih

ubijanjem, klanjem, te protjerati ih iz njihovih domova silovanjem i zastrašivanjem, muslimani su

dužni osigurati sve što je potrebno da ih zastraše, tako da iz straha ne smiju napasti muslimane.

Uzvišeni Allah kaže: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste

time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih. Vi ih ne poznajete, Allah ih zna.”

(El-Enfal, 61.)

6) Nema smetnje da musliman sarađuje s nemuslimanom koji nije neprijateljski raspoložen

prema muslimanima, pod uslovom da ta suranja bude u šerijatski dozvoljenim poslovima.

Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi su trgovali sa nemuslimanima.

7) Što se tiče onih koji se neprijateljski odnose prema muslimanima, protiv njih svaki musliman

dužan je da se, u granicama svojih mogućnosti, bori na najbolji mogući način; svojom rukom,

jezikom, srcem, ekonomskom izolacijom i tome slično. Musliman je dužan strogo voditi računa

da na bilo koji način ne pomogne svoga neprijatelja, jer svakim dinarom, markom ili dolarom koji

dođu u ruke njegova neprijatelja može biti kupljen metak koji će završiti u grudima muslimana.

Dr. Kardavi kaže: ”Musliman se bori protiv svojih neprijatelja koji žele da mu uskrate njegova

prava i oskrnave njegove svetosti svim raspoloživim sredstvima, a svako ko potpomaže

Allahove neprijatelje, neprijatelje vjere, neprijatelje domovine i uzima ih kao svoje zaštitnike,

smatra se njihovim, kao što je Uzvišeni rekao: ”A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike

prihvati.” (El-Maide, 51.) Dakle, ko im bude privržen svojim srcem, svojim jezikom, svojom

suradnjom, svojim imetkom, ili na bilo koji drugi način, smatra se njihovim, i postaje sastavni dio

njihove grupacije...” (Kardavi, Fetava muasire, 1/713)

Iz spomenutog možemo zaključiti da musliman svoj odnos prema nemuslimanima gradi na

preciznim principima zasnovanim na Kur‘anu i sunnetu i da taj odnos zavisi uglavnom od toga

kako se nemusliman odnosi prema muslimanu. Tako se nekada od muslimana traži da

nemuslimanima čine dobročinstvo, a nekada da se protiv njih najoštrije bore.

dr. Šukrija Ramić

Joomla SEF

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 363
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Odnos prema nemuslimanima

Proučavanjem Allahove dž.š, Objave, Plemenitog Kur`ana, i prakse Njegova Poslanika, s.a.v.s,

može se doći do zaključka da su ti odnosi utemeljeni na stabilnim i nepromjenjivim principima

od kojih izdvajam sljedeće:

1) Svi ljudi su braća po krvi. Svi smo djeca jednog praoca i jedne pramajke. Prema tome, u

islamu nema nacionalizma. Ljudi se cijene prema svojim djelima. Vjernici-muslimani će za svoja

dobra djela imati dunjalučku i ahiretsku nagradu, dok će nemuslimane, za njihova dobra djela,

Allah, dž.š, nagraditi samo na dunjaluku. Uzvišeni za njih kaže: ”Takvi na onom svijetu neće

ništa imati.” (El-Bekare, 200.) Najbolji kod Allaha, dž.š, pa prema tome i kod nas musulimana su

oni koji su najbogobojazniji, dakle oni koji su najpokorniji svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.;

2) Svaki musliman zna i u to mora vjerovati, ako želi biti musliman, da je kod Allaha, dž.š, islam

jedino priznata vjera, jer Allah, dž.š, kaže: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Al Imran, 19.)

Svaki musliman želi da svi ljudi budu muslimani i radi na tome da ih uputi islamu znajući

vrijednosti Allahove, dž.š, vjere i koristi Upute kako za onog ko je prihvati tako i za onog ko

drugome na pravi put ukaže. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Tako mi Allaha, da Allah tvojim

posredovanjem uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Buhari, Sahihul-Buhari,

”El-Džihadu ves-sijer”.), dakle, bolje ti je od najvrednijeg dunjalučkog bogastva. Pozivanje u

islam i dostavljanje Allahove vjere, u granicama mogućnosti, musliman osjeća kao dužnost i

emanet. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se

ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan

i lakomislen.” (El-Ahzab, 72.) Međutim, musliman isto tako zna da nemuslimana ne smije

prisiljavati da primi islam. Musliman u taj princip mora vjerovati i praktično ga primjenjivati, jer

Uzvišeni Allah kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od

zablude.” (El-Bekare, 256.)

3) Musliman prema nemuslimanima mora biti uvijek pravedan, bez obzira kakav odnos oni

imali prema njemu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima

nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte

se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.)

4) Odnos muslimana prema nemuslimanu zavisi od odnosa koji nemusliman ima prema

muslimanu. Uzvišeni Allah, kaže: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete

pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.

Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju

protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni

koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Dakle, ukoliko

nemuslimani imaju ljudski, dostojanstven odnos prema muslimanima, od muslimana se očekuje

da prema njima čine dobročinstvo, onakvo dobročinstvo kakvo čine prema svojim roditeljima.

Svjestan musliman će sigurno tako i postupiti jer zna da se kod svakog živog bića može sevab

(Allahova, dž.š, nagrada na budućem svijetu) zaraditi. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari,

”Kitabul-Musakat”, hadis br. 2363.) Protiv onih koji prema muslimanima imaju neljudski i

nehuman odnos, koji ugrožavaju temeljna ljudska prava muslimana boreći se protiv njih zbog

njihove vjere i protjerujući ih iz njihovih kuća, musliman je dužan da se bori u skladu sa

šerijatskim propisima. To znači da je dužan protiv njih povesti džihad vodeći računa da ne

prekrši propise džihada koje je artikulirao Muhammed, s.a.v.s, a u koje između ostalog spada i

zabrana da se ubijaju djeca, zatim oni koji ne učestvuju u ratu kao što su starci, žene, monasi u

samostanima, zatim zabrana da se ubija stoka, uništavaju usjevi i muče zarobljenici.

1 / 2

Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu? - ISLAMIKA

Sastavio/la Durmo Alen

5) Imajući u vidu da među nemuslimanima ima onih koji žele uništiti muslimane, i istrijebiti ih

ubijanjem, klanjem, te protjerati ih iz njihovih domova silovanjem i zastrašivanjem, muslimani su

dužni osigurati sve što je potrebno da ih zastraše, tako da iz straha ne smiju napasti muslimane.

Uzvišeni Allah kaže: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste

time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih. Vi ih ne poznajete, Allah ih zna.”

(El-Enfal, 61.)

6) Nema smetnje da musliman sarađuje s nemuslimanom koji nije neprijateljski raspoložen

prema muslimanima, pod uslovom da ta suranja bude u šerijatski dozvoljenim poslovima.

Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi su trgovali sa nemuslimanima.

7) Što se tiče onih koji se neprijateljski odnose prema muslimanima, protiv njih svaki musliman

dužan je da se, u granicama svojih mogućnosti, bori na najbolji mogući način; svojom rukom,

jezikom, srcem, ekonomskom izolacijom i tome slično. Musliman je dužan strogo voditi računa

da na bilo koji način ne pomogne svoga neprijatelja, jer svakim dinarom, markom ili dolarom koji

dođu u ruke njegova neprijatelja može biti kupljen metak koji će završiti u grudima muslimana.

Dr. Kardavi kaže: ”Musliman se bori protiv svojih neprijatelja koji žele da mu uskrate njegova

prava i oskrnave njegove svetosti svim raspoloživim sredstvima, a svako ko potpomaže

Allahove neprijatelje, neprijatelje vjere, neprijatelje domovine i uzima ih kao svoje zaštitnike,

smatra se njihovim, kao što je Uzvišeni rekao: ”A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike

prihvati.” (El-Maide, 51.) Dakle, ko im bude privržen svojim srcem, svojim jezikom, svojom

suradnjom, svojim imetkom, ili na bilo koji drugi način, smatra se njihovim, i postaje sastavni dio

njihove grupacije...” (Kardavi, Fetava muasire, 1/713)

Iz spomenutog možemo zaključiti da musliman svoj odnos prema nemuslimanima gradi na

preciznim principima zasnovanim na Kur‘anu i sunnetu i da taj odnos zavisi uglavnom od toga

kako se nemusliman odnosi prema muslimanu. Tako se nekada od muslimana traži da

nemuslimanima čine dobročinstvo, a nekada da se protiv njih najoštrije bore.

dr. Šukrija Ramić

Joomla SEF

dobar govor i ispravno je po islamu to što si prenio sa neta!Čovjek koji je ovo napisao je doktor islamskih znanosti Šukrija Ramić.Divan čovjek, lično ga poznajem!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Би ли у Саудисјкој Арабији смели хришћани да озидају цркву и да се Богу моле?

Pa znas li da tamo zivi oko 13 miliona hriscana?ne znas e pa tako je

pa ja se sad pitam ako je islam vjera maca i nasilja odtkud nakon toliko godina da jos hriscana tamo zivi

Постоји ли тамо хришћанска црква/богомоља?

Одговори Селкоба, зашто ћутиш? Одговори да у саудијској Арабији НЕМА и НЕ СМЕ бити цркве, нити хришћанске молитве. Оде глава, ако поменеш било шта осим ислама!

http://www.danielpipes.org/blog/2008/03/churches-in-saudi-arabia

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Би ли у Саудисјкој Арабији смели хришћани да озидају цркву и да се Богу моле?

Pa znas li da tamo zivi oko 13 miliona hriscana?ne znas e pa tako je

pa ja se sad pitam ako je islam vjera maca i nasilja odtkud nakon toliko godina da jos hriscana tamo zivi

Постоји ли тамо хришћанска црква/богомоља?

Одговори Селкоба, зашто ћутиш? Одговори да у саудијској Арабији НЕМА и НЕ СМЕ бити цркве, нити хришћанске молитве. Оде глава, ако поменеш било шта осим ислама!

http://www.danielpipes.org/blog/2008/03/churches-in-saudi-arabia

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?

Non praevalebunt, non praevalebunt portae inferni!

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?

Пази да им не дозволе изградњу цркве! 0202_238

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Прихватамо књиге, али законске одредбе у њима, обредне законе, то не важи за нас. То је само сведочанство о историји спасења а не више нешто што је за нас актуелно.

Koje onda zakone primjenjujete?

Mozes li mi navesti Zakone o odredjenim stvarima npr. kad neko prevari u braku isl.

Gdje je to zapisano u kojem zakoniku?

Сви хришћански закони су сведени само на две заповести и једну причу која их додатно појашњава. О томе читамо у Еванђељу по Луки:

Лука 10,25 - 37

25 И гле неки законик устаде кушајући га рече: Учитељу, шта ми треба чинити да наследим живот вечни?

26 А он му рече: Шта је написано у Закону? Како читаш?

27 а он одговарајући рече: љуби Господа Бога својега свим срцем својим, и свом душом својом, и свом снагом својом, и свим умом својим; и љуби ближњега свога као самога себе.

28 А он му рече: Право си одговорио; то  чини и живјећеш.

29 А он, желећи себе да оправда, рече Исусу: А ко је мој ближњи?

30А Исус одговарајући рече: Човјек неки силажаше из Јерусалима у Јерихон, и9 западе међу разбојнике, и ови га свукоше и ране му зададоше, па одоше, а њега полумртва оставише.

31 Случајно пак силажаше оним путем неки свештеник и видјевши га прође.

32 А тако и левит, кад је био на оном мјесту, приступивши, поглеада га и прође.

33 А Самарјанин неки путујући дође до њега, па кад га видје сажали му се;

34 И приступивши зави му ранеи зали уљем и вином; и посадивши га на своје кљусе, доведе га у гостионицу, и постара се око њега.

35 И сутрадан полазећи извади два динара те даде гостионичару, и рече му: Побрини се за њега, а што више потрошиш ја ћу ти платити  кад се вратим.

36 Шта мислиш, дакле, који је од оне тројце био ближњи ономе што бјеше запао међу разбојнике?

37 А он рече: Онај што му милост учини. А исус му рече: Иди, па и ти чини тако.

Овде треба само знати да су Јевреји и Самарјани били смртни непријатељи који су се клали и убијали где су стигли.

Ето то је закон по ком хришћани требају и морају да живе да би били хришћани.

Mario ovo je fin tekst ima takvo nešto i kod nas muslimana.ali nažalost imam oshječaj kao da ovaj tekst večina krščana ili ga nije pročitala nikada ili im se pogrešno tumači!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?
Ne Selkoba mislim da nije na to ciljao.U arapskom svijetu ima oko 13 ili 14 miliona krščana a po nekima i 17 miliona.Što se tiče crkava u Jordanu , Egiptu, Libanusiriji, Maroku,Tunisu ima ih na stotine!

Ja bih volio da imam prava u krščanskoj evropi kao što imaju krščani prava u islamskom svijetu.Bog mi je svjedok da ovo iskreno mislim!

vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Odnos prema nemuslimanima

Proučavanjem Allahove dž.š, Objave, Plemenitog Kur`ana, i prakse Njegova Poslanika, s.a.v.s,

može se doći do zaključka da su ti odnosi utemeljeni na stabilnim i nepromjenjivim principima

od kojih izdvajam sljedeće:

1) Svi ljudi su braća po krvi. Svi smo djeca jednog praoca i jedne pramajke. Prema tome, u

islamu nema nacionalizma. Ljudi se cijene prema svojim djelima. Vjernici-muslimani će za svoja

dobra djela imati dunjalučku i ahiretsku nagradu, dok će nemuslimane, za njihova dobra djela,

Allah, dž.š, nagraditi samo na dunjaluku. Uzvišeni za njih kaže: ”Takvi na onom svijetu neće

ništa imati.” (El-Bekare, 200.) Najbolji kod Allaha, dž.š, pa prema tome i kod nas musulimana su

oni koji su najbogobojazniji, dakle oni koji su najpokorniji svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.;

2) Svaki musliman zna i u to mora vjerovati, ako želi biti musliman, da je kod Allaha, dž.š, islam

jedino priznata vjera, jer Allah, dž.š, kaže: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Al Imran, 19.)

Svaki musliman želi da svi ljudi budu muslimani i radi na tome da ih uputi islamu znajući

vrijednosti Allahove, dž.š, vjere i koristi Upute kako za onog ko je prihvati tako i za onog ko

drugome na pravi put ukaže. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Tako mi Allaha, da Allah tvojim

posredovanjem uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Buhari, Sahihul-Buhari,

”El-Džihadu ves-sijer”.), dakle, bolje ti je od najvrednijeg dunjalučkog bogastva. Pozivanje u

islam i dostavljanje Allahove vjere, u granicama mogućnosti, musliman osjeća kao dužnost i

emanet. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se

ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan

i lakomislen.” (El-Ahzab, 72.) Međutim, musliman isto tako zna da nemuslimana ne smije

prisiljavati da primi islam. Musliman u taj princip mora vjerovati i praktično ga primjenjivati, jer

Uzvišeni Allah kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od

zablude.” (El-Bekare, 256.)

3) Musliman prema nemuslimanima mora biti uvijek pravedan, bez obzira kakav odnos oni

imali prema njemu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima

nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte

se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.)

4) Odnos muslimana prema nemuslimanu zavisi od odnosa koji nemusliman ima prema

muslimanu. Uzvišeni Allah, kaže: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete

pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.

Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju

protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni

koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Dakle, ukoliko

nemuslimani imaju ljudski, dostojanstven odnos prema muslimanima, od muslimana se očekuje

da prema njima čine dobročinstvo, onakvo dobročinstvo kakvo čine prema svojim roditeljima.

Svjestan musliman će sigurno tako i postupiti jer zna da se kod svakog živog bića može sevab

(Allahova, dž.š, nagrada na budućem svijetu) zaraditi. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari,

”Kitabul-Musakat”, hadis br. 2363.) Protiv onih koji prema muslimanima imaju neljudski i

nehuman odnos, koji ugrožavaju temeljna ljudska prava muslimana boreći se protiv njih zbog

njihove vjere i protjerujući ih iz njihovih kuća, musliman je dužan da se bori u skladu sa

šerijatskim propisima. To znači da je dužan protiv njih povesti džihad vodeći računa da ne

prekrši propise džihada koje je artikulirao Muhammed, s.a.v.s, a u koje između ostalog spada i

zabrana da se ubijaju djeca, zatim oni koji ne učestvuju u ratu kao što su starci, žene, monasi u

samostanima, zatim zabrana da se ubija stoka, uništavaju usjevi i muče zarobljenici.

1 / 2

Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu? - ISLAMIKA

Sastavio/la Durmo Alen

5) Imajući u vidu da među nemuslimanima ima onih koji žele uništiti muslimane, i istrijebiti ih

ubijanjem, klanjem, te protjerati ih iz njihovih domova silovanjem i zastrašivanjem, muslimani su

dužni osigurati sve što je potrebno da ih zastraše, tako da iz straha ne smiju napasti muslimane.

Uzvišeni Allah kaže: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste

time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih. Vi ih ne poznajete, Allah ih zna.”

(El-Enfal, 61.)

6) Nema smetnje da musliman sarađuje s nemuslimanom koji nije neprijateljski raspoložen

prema muslimanima, pod uslovom da ta suranja bude u šerijatski dozvoljenim poslovima.

Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi su trgovali sa nemuslimanima.

7) Što se tiče onih koji se neprijateljski odnose prema muslimanima, protiv njih svaki musliman

dužan je da se, u granicama svojih mogućnosti, bori na najbolji mogući način; svojom rukom,

jezikom, srcem, ekonomskom izolacijom i tome slično. Musliman je dužan strogo voditi računa

da na bilo koji način ne pomogne svoga neprijatelja, jer svakim dinarom, markom ili dolarom koji

dođu u ruke njegova neprijatelja može biti kupljen metak koji će završiti u grudima muslimana.

Dr. Kardavi kaže: ”Musliman se bori protiv svojih neprijatelja koji žele da mu uskrate njegova

prava i oskrnave njegove svetosti svim raspoloživim sredstvima, a svako ko potpomaže

Allahove neprijatelje, neprijatelje vjere, neprijatelje domovine i uzima ih kao svoje zaštitnike,

smatra se njihovim, kao što je Uzvišeni rekao: ”A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike

prihvati.” (El-Maide, 51.) Dakle, ko im bude privržen svojim srcem, svojim jezikom, svojom

suradnjom, svojim imetkom, ili na bilo koji drugi način, smatra se njihovim, i postaje sastavni dio

njihove grupacije...” (Kardavi, Fetava muasire, 1/713)

Iz spomenutog možemo zaključiti da musliman svoj odnos prema nemuslimanima gradi na

preciznim principima zasnovanim na Kur‘anu i sunnetu i da taj odnos zavisi uglavnom od toga

kako se nemusliman odnosi prema muslimanu. Tako se nekada od muslimana traži da

nemuslimanima čine dobročinstvo, a nekada da se protiv njih najoštrije bore.

dr. Šukrija Ramić

Joomla SEF

Па нешто ми се ово писаније уваженог доктора не  слаже са следећим ставовима из Корана:

Ако ви не изидете у бој Бог ће вас љуто казнити; он ће вас заменити другим народом, а ви Богу нећете моћи нахудити никојим начином.

Били оптерећени или не, пођите и бијте се на путу Божијем са својим имањем и својим људима. То ће вам бити много корисније, ако разумете.

Они који су оставили своју домовину, који се боре на путу Божијем са својим имањима и чељади, заузеће узвишенији степен пред Богом. Они ће бити блажени (А не као у Еванђељу, да ће миротворци бити блажени!)

Ратујте противу њих, док у њима не буде више искушења, и док не буде другог богослужења осим богослужења Богу јединоме.

Борите се против њих све док смутња не буде истребљена, а вера у Алаха примљена! Ако се устегну нема неприајтељства осим према силницима (Ел - Бекаре, Крава, 2:193)

Борите се на Божијем путу и знајте да Бог све чује и зна ( Ел Бекаре, Крава, 2: 245)

Кад прођу свети месеци, убијајте идолопоклонике где год их нађете.... (Ет - ТЕвбе, Покајање, 9: 5,60)

Овоме треба додати и историску слику и развој ислама. Да видимо како и зашто се ислам тако брзо проширио? На ово постоји само један одговор - рат. Тако да та прича о исламу као мирољубивој религији не пије воду.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?

Пази да им не дозволе изградњу цркве! 0202_238

aleksandre koliko je bilo džamija u Beogradu.Gdje su one sada!I ona jedna zna kamenovana biti od strane nekrščanskih krščana(pogrdan naziv za one koji se busaju krščanstvom a veze nemaju sa njim!)!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?
Ne Selkoba mislim da nije na to ciljao.U arapskom svijetu ima oko 13 ili 14 miliona krščana a po nekima i 17 miliona.Što se tiče crkava u Jordanu , Egiptu, Libanusiriji, Maroku,Tunisu ima ih na stotine!

Ja bih volio da imam prava u krščanskoj evropi kao što imaju krščani prava u islamskom svijetu.Bog mi je svjedok da ovo iskreno mislim!

А нашта је циљао? Човек јасно рече. Брате, ти си био у питомој Сирији. Ми причамп о Саудисјкој Арабији и њиховом строгом вехабизму.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Odnos prema nemuslimanima

Proučavanjem Allahove dž.š, Objave, Plemenitog Kur`ana, i prakse Njegova Poslanika, s.a.v.s,

može se doći do zaključka da su ti odnosi utemeljeni na stabilnim i nepromjenjivim principima

od kojih izdvajam sljedeće:

1) Svi ljudi su braća po krvi. Svi smo djeca jednog praoca i jedne pramajke. Prema tome, u

islamu nema nacionalizma. Ljudi se cijene prema svojim djelima. Vjernici-muslimani će za svoja

dobra djela imati dunjalučku i ahiretsku nagradu, dok će nemuslimane, za njihova dobra djela,

Allah, dž.š, nagraditi samo na dunjaluku. Uzvišeni za njih kaže: ”Takvi na onom svijetu neće

ništa imati.” (El-Bekare, 200.) Najbolji kod Allaha, dž.š, pa prema tome i kod nas musulimana su

oni koji su najbogobojazniji, dakle oni koji su najpokorniji svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.;

2) Svaki musliman zna i u to mora vjerovati, ako želi biti musliman, da je kod Allaha, dž.š, islam

jedino priznata vjera, jer Allah, dž.š, kaže: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Al Imran, 19.)

Svaki musliman želi da svi ljudi budu muslimani i radi na tome da ih uputi islamu znajući

vrijednosti Allahove, dž.š, vjere i koristi Upute kako za onog ko je prihvati tako i za onog ko

drugome na pravi put ukaže. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Tako mi Allaha, da Allah tvojim

posredovanjem uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Buhari, Sahihul-Buhari,

”El-Džihadu ves-sijer”.), dakle, bolje ti je od najvrednijeg dunjalučkog bogastva. Pozivanje u

islam i dostavljanje Allahove vjere, u granicama mogućnosti, musliman osjeća kao dužnost i

emanet. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se

ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan

i lakomislen.” (El-Ahzab, 72.) Međutim, musliman isto tako zna da nemuslimana ne smije

prisiljavati da primi islam. Musliman u taj princip mora vjerovati i praktično ga primjenjivati, jer

Uzvišeni Allah kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od

zablude.” (El-Bekare, 256.)

3) Musliman prema nemuslimanima mora biti uvijek pravedan, bez obzira kakav odnos oni

imali prema njemu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima

nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte

se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.)

4) Odnos muslimana prema nemuslimanu zavisi od odnosa koji nemusliman ima prema

muslimanu. Uzvišeni Allah, kaže: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete

pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.

Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju

protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni

koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Dakle, ukoliko

nemuslimani imaju ljudski, dostojanstven odnos prema muslimanima, od muslimana se očekuje

da prema njima čine dobročinstvo, onakvo dobročinstvo kakvo čine prema svojim roditeljima.

Svjestan musliman će sigurno tako i postupiti jer zna da se kod svakog živog bića može sevab

(Allahova, dž.š, nagrada na budućem svijetu) zaraditi. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari,

”Kitabul-Musakat”, hadis br. 2363.) Protiv onih koji prema muslimanima imaju neljudski i

nehuman odnos, koji ugrožavaju temeljna ljudska prava muslimana boreći se protiv njih zbog

njihove vjere i protjerujući ih iz njihovih kuća, musliman je dužan da se bori u skladu sa

šerijatskim propisima. To znači da je dužan protiv njih povesti džihad vodeći računa da ne

prekrši propise džihada koje je artikulirao Muhammed, s.a.v.s, a u koje između ostalog spada i

zabrana da se ubijaju djeca, zatim oni koji ne učestvuju u ratu kao što su starci, žene, monasi u

samostanima, zatim zabrana da se ubija stoka, uništavaju usjevi i muče zarobljenici.

1 / 2

Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu? - ISLAMIKA

Sastavio/la Durmo Alen

5) Imajući u vidu da među nemuslimanima ima onih koji žele uništiti muslimane, i istrijebiti ih

ubijanjem, klanjem, te protjerati ih iz njihovih domova silovanjem i zastrašivanjem, muslimani su

dužni osigurati sve što je potrebno da ih zastraše, tako da iz straha ne smiju napasti muslimane.

Uzvišeni Allah kaže: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste

time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih. Vi ih ne poznajete, Allah ih zna.”

(El-Enfal, 61.)

6) Nema smetnje da musliman sarađuje s nemuslimanom koji nije neprijateljski raspoložen

prema muslimanima, pod uslovom da ta suranja bude u šerijatski dozvoljenim poslovima.

Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi su trgovali sa nemuslimanima.

7) Što se tiče onih koji se neprijateljski odnose prema muslimanima, protiv njih svaki musliman

dužan je da se, u granicama svojih mogućnosti, bori na najbolji mogući način; svojom rukom,

jezikom, srcem, ekonomskom izolacijom i tome slično. Musliman je dužan strogo voditi računa

da na bilo koji način ne pomogne svoga neprijatelja, jer svakim dinarom, markom ili dolarom koji

dođu u ruke njegova neprijatelja može biti kupljen metak koji će završiti u grudima muslimana.

Dr. Kardavi kaže: ”Musliman se bori protiv svojih neprijatelja koji žele da mu uskrate njegova

prava i oskrnave njegove svetosti svim raspoloživim sredstvima, a svako ko potpomaže

Allahove neprijatelje, neprijatelje vjere, neprijatelje domovine i uzima ih kao svoje zaštitnike,

smatra se njihovim, kao što je Uzvišeni rekao: ”A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike

prihvati.” (El-Maide, 51.) Dakle, ko im bude privržen svojim srcem, svojim jezikom, svojom

suradnjom, svojim imetkom, ili na bilo koji drugi način, smatra se njihovim, i postaje sastavni dio

njihove grupacije...” (Kardavi, Fetava muasire, 1/713)

Iz spomenutog možemo zaključiti da musliman svoj odnos prema nemuslimanima gradi na

preciznim principima zasnovanim na Kur‘anu i sunnetu i da taj odnos zavisi uglavnom od toga

kako se nemusliman odnosi prema muslimanu. Tako se nekada od muslimana traži da

nemuslimanima čine dobročinstvo, a nekada da se protiv njih najoštrije bore.

dr. Šukrija Ramić

Joomla SEF

Па нешто ми се ово писаније уваженог доктора не  слаже са следећим ставовима из Корана:

Ако ви не изидете у бој Бог ће вас љуто казнити; он ће вас заменити другим народом, а ви Богу нећете моћи нахудити никојим начином.

Били оптерећени или не, пођите и бијте се на путу Божијем са својим имањем и својим људима. То ће вам бити много корисније, ако разумете.

Они који су оставили своју домовину, који се боре на путу Божијем са својим имањима и чељади, заузеће узвишенији степен пред Богом. Они ће бити блажени (А не као у Еванђељу, да ће миротворци бити блажени!)

Ратујте противу њих, док у њима не буде више искушења, и док не буде другог богослужења осим богослужења Богу јединоме.

Борите се против њих све док смутња не буде истребљена, а вера у Алаха примљена! Ако се устегну нема неприајтељства осим према силницима (Ел - Бекаре, Крава, 2:193)

Борите се на Божијем путу и знајте да Бог све чује и зна ( Ел Бекаре, Крава, 2: 245)

Кад прођу свети месеци, убијајте идолопоклонике где год их нађете.... (Ет - ТЕвбе, Покајање, 9: 5,60)

Овоме треба додати и историску слику и развој ислама. Да видимо како и зашто се ислам тако брзо проширио? На ово постоји само један одговор - рат. Тако да та прича о исламу као мирољубивој религији не пије воду.

Ovi citati se odnose na one koji spletkare i nastoje da unište muslimane! a ne na one koji žive sa muslimanima u slozi i miru svako sa svojim različitostima!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Прихватамо књиге, али законске одредбе у њима, обредне законе, то не важи за нас. То је само сведочанство о историји спасења а не више нешто што је за нас актуелно.

Koje onda zakone primjenjujete?

Mozes li mi navesti Zakone o odredjenim stvarima npr. kad neko prevari u braku isl.

Gdje je to zapisano u kojem zakoniku?

Сви хришћански закони су сведени само на две заповести и једну причу која их додатно појашњава. О томе читамо у Еванђељу по Луки:

Лука 10,25 - 37

25 И гле неки законик устаде кушајући га рече: Учитељу, шта ми треба чинити да наследим живот вечни?

26 А он му рече: Шта је написано у Закону? Како читаш?

27 а он одговарајући рече: љуби Господа Бога својега свим срцем својим, и свом душом својом, и свом снагом својом, и свим умом својим; и љуби ближњега свога као самога себе.

28 А он му рече: Право си одговорио; то  чини и живјећеш.

29 А он, желећи себе да оправда, рече Исусу: А ко је мој ближњи?

30А Исус одговарајући рече: Човјек неки силажаше из Јерусалима у Јерихон, и9 западе међу разбојнике, и ови га свукоше и ране му зададоше, па одоше, а њега полумртва оставише.

31 Случајно пак силажаше оним путем неки свештеник и видјевши га прође.

32 А тако и левит, кад је био на оном мјесту, приступивши, поглеада га и прође.

33 А Самарјанин неки путујући дође до њега, па кад га видје сажали му се;

34 И приступивши зави му ранеи зали уљем и вином; и посадивши га на своје кљусе, доведе га у гостионицу, и постара се око њега.

35 И сутрадан полазећи извади два динара те даде гостионичару, и рече му: Побрини се за њега, а што више потрошиш ја ћу ти платити  кад се вратим.

36 Шта мислиш, дакле, који је од оне тројце био ближњи ономе што бјеше запао међу разбојнике?

37 А он рече: Онај што му милост учини. А исус му рече: Иди, па и ти чини тако.

Овде треба само знати да су Јевреји и Самарјани били смртни непријатељи који су се клали и убијали где су стигли.

Ето то је закон по ком хришћани требају и морају да живе да би били хришћани.

Mario ovo je fin tekst ima takvo nešto i kod nas muslimana.ali nažalost imam oshječaj kao da ovaj tekst večina krščana ili ga nije pročitala nikada ili im se pogrešno tumači!

Нажалост многи хришћани су само именом хришћани .... а од вере немају ни једну црну трун испод нокта .... тако да многи ни немају појма да ово постоји иако им се прича јасно и исправно тумачи....

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U saudiji nema crkve zato što nema krščana tamo.Ionako crkve u cjeloj evropi prodajete nama muslimanima(nije provokativno napisano) što će vam još jedna prazna.

Пусти продају западних црквених грађевина муслиманима,то је друга прича,него зар не рече селкоба да у Сауди Арабији има 13 милиона Хришћана?  0104_cheesy Шта је сад ту истина? Оно што ти причаш или селкоба?
Ne Selkoba mislim da nije na to ciljao.U arapskom svijetu ima oko 13 ili 14 miliona krščana a po nekima i 17 miliona.Što se tiče crkava u Jordanu , Egiptu, Libanusiriji, Maroku,Tunisu ima ih na stotine!

Ja bih volio da imam prava u krščanskoj evropi kao što imaju krščani prava u islamskom svijetu.Bog mi je svjedok da ovo iskreno mislim!

А нашта је циљао? Човек јасно рече. Брате, ти си био у питомој Сирији. Ми причамп о Саудисјкој Арабији и њиховом строгом вехабизму.

Nije ciljao na Saudiju zato što u Saudiji brate Aleksandre nema ni jednog krščanina!
vmzn06.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...