Jump to content

Какве сте несташлуке правили у школи?

Оцени ову тему


Дејан

Препоручена порука

facenew22222222  facenew22222222  facenew22222222  facenew22222222  facenew22222222  :aplauz:  :)) тхе Тцар!

 

То "табла" ме је пратило цело школовање.  :)

"Ја сам спреман - нашао сам шлем."

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 82
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

ЈА више сад правим несташлуке по школи у којој радим него кад бејах школарац.

Омиљена фора ми је да улетим код наше солфеђисткиње на час и да се зезам "ајмо децо, где је пронађен Ц дур? Знате ли..у..у.. Асирији! А ц мол? у Србији"(фора нашег форумаша Ивана) истој колегиници сам улетео пре пар месеци и рекао "Маро, оне карте за Зорицу Брунцлик су ти код секретара,  не брини" наравно деца ништа не капирају  :cheesy3: 

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

А, да. И уписивала сам људима оцене у дневник, мислим додавала. Како ме је разредна одредила за поуздану и поверљиву када је сређивање дневика у питању, природно је било и да злоупотребим ту шта се дало злоупотребити.

Тако сам смањивала посао логичару и математичарки.

"Ја сам спреман - нашао сам шлем."

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moj najveći nestašluk je bio taj da ja nisam uopšte bio svjestan toga da kad kreneš u školu do nje moraš i doći. Ja sam mislio da je to neka volonterska sasvim dobrovoljna aktivnost pa sam putem do škole svraćao ovamo i tamo, gdje mi je to ravno palo na pamet. Jednom sam došao u oko 10 sati ujutro (škola počinjala u 7:30 ili možda čak 7:00, tada se još išlo čak i subotama u školu i na posao, subote bile radne) na nekakvu livadu i putić a tamo zatekao čitav razred kako stoji tamo uz nekakvo grmlje od malina i naša učiteljica im objašnjavala šta je to jesen, lišće pada, ovo, ono, nekakva očigledna nastava valjda bila. A ja se strašno čudio što sam ih tamo sreo, ja mislio da su u razredu a i oni hodaju kao i ja svuda po šumi i po livadama. Jedva su me nekako ubijedili da kad krenem u školu idem ravno tamo i ne hodam kao na izletu. Dolazio sam sa najmanje sat zakašnjenja, često i dva sata kašnjenja a nekad i na sam kraj nastave. A htjelo mi se odmah na prvom odmoru kući al mi dušmani nisu dali. Osim toga bilo mi mrsko tražit koji je to moj razred, s tim si ja nisam razbijao glavu, pa sam ulazio u prvi na koji sam naišao i tamo poslagao stvari, lijepo sjeo gdje sam vidio slobodno pa su me morali odonud vodit mu moj razred. A možete mislit da mi je mama bila učiteljice u istoj toj školi, na sreću ne meni, moja bila jedna Crnogorka, moje mame kolegica. Ona je imala dosta razumijevanja za moj stil dolaženja u školu, valjda što je bila iz Crne Gore: sad ću ja odmah rano pa dodjem u 10 ili 11  sati a u 11:30 nam škola završala, samo na tih pola sata. To je kod njih u Crnoj Gori ok, tamo se niko nigdje ne žuri. I pamtim da nas je dječake razrednik, isto Crnogorac a ljut ko guja ljuta poslije od V razreda pa dalje stalno šamarao jer smo se mi stalno bili i mlatili medju sobom na odmorima. A užas je to bio kako sam se tamo dosadjivao, strašno nešto. Mama tu pogriješila, naučila me čitat, pisat i sve ostalo tako da sam imao znanja za do IV osnovne skoro mi ono potrajalo. Tamo do IV razreda negdje ja nisam znao šta bih sa sobom od dosade, učio se sve ono što sam već znao ponovo. Poslije mi je u srednjoj i u muzičkoj bilo ljepše.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Moj cale je stavio profesoru ekser na klupu...

 

ja sam se napi osa ortacima i jedan ortak pao u nesvest.. igrom slucaja dok smo ga nosili kroz hodnik onesvesnog naisao je njegov cale.

Izbacio sam klupu kroz prozor sa drugarom.

 

Kada su bile neke demonstracije "prvi" sam krenuo.

Slavio sam "maturu" sa svakom cetvrtom godinom, obicno sam se ufurao nekako na njihove zurke u skoli.

 

Imao vise puta preko 30 neopravdanih.

 

Pitao profesorku da idem u wc - ona mi nije dala.. ja sam ustao i isetao...

 

Iscepao sam rukave sa uniforme (imali smo uniforme btw)

Sapleo sam (slucajno) profesorku latinskog...

 

Nadrogirao se naftalinom sa jos par drugara na vezbama iz hemije..

Zapevao profesoru cetnickog opredeljenja, teskom antikomunisti "marsala tita junackoga sina"

 

 

Eto nekih..

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

evo nekih careva, sta su radili iz moje gneracije, meni zanimljivo.....

Jedan lik se popeo na vrh skole da uhvati signal na mobilnom, narod se okupio policija dosla mislili da 'oce da skoci.

 

Jedan lik je polio profesorku francuskog kofom vode. HTeo drugaricu, ustekao se iza vrata uzeo kofu vode za sundjer i cim je otvorila vrata SLJISS medjutim.. profesorka.

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ja sam mojoj bivsoj razrednoj koja je predavala hemiju inace (bejah 5.osnovne) i posto me je maltretirala do besvesti na praksi prosula neku hemikaliju na kosu.nije nista reagovalo nit je ona provalila(posto je pijana dolazila na casove) ali sutradan- pola glave golo :0222_shocked: 

a drugi put ona nam predavala vodonik kiseonik i jos nesto-a mi uhvatimo pa pocepamo iz svezaka te lekcije :)))  pa ih je ponovo predavala :)))  

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Setih se jos jednog zanimljivog isto neki levi lik..

U nasoj skoli su bili svojevremeno maskenbali.. tipa cela skola se maskira.. i prve godine nama na cas ulece lik u kostimu zeca na trotinetu obrce dva kruga oko srednjeg reda i izlece napolje.. profesor gleda zbunjeno... sva sreca pa je lik imao masku... nije mu se videlo lice..

A ovo i nije toliko strasno likovi maskirani u rimsku legiju su, ispracali i pozdravljali profesor ispred zbornice marsom i kao AVE CESARE!

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Eh...u skoli sam bila onaj totalno nezanimljiv streber cija se komunikacija sa nastavnicima svodila na iskljucivo skolsko gradivo :(

Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim...par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno ali verno srce...imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara...ali se još oseća miris mojih snova...nemam ja mnogo na dlanu...par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice...jedan osmeh i oči pune nade... :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

А, да. И уписивала сам људима оцене у дневник, мислим додавала. Како ме је разредна одредила за поуздану и поверљиву када је сређивање дневика у питању, природно је било и да злоупотребим ту шта се дало злоупотребити.

Тако сам смањивала посао логичару и математичарки.

Ја сам зато морала да научим како се пишу оцене наопачке, и којом оловком пише који професор, то је био задатак свих који седе у првој клупи испред катедре.  :)))

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја сам зато морала да научим како се пишу оцене наопачке, и којом оловком пише који професор, то је био задатак свих који седе у првој клупи испред катедре.  :)))

 

Јаој, заборавила сам на тај детаљ - боја и дебљина оловке.  :) Јесте вештина!

Касније смо на факсу када би нам недостајао неки потпис врбовали пријатеља који је стално био цирке за ту жврљотину јер је био опуштен, лишен треме и имао лаку руку за успешно фалсификовање.

"Ја сам спреман - нашао сам шлем."

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U trecoj godini smo imali fenomenalnog razrednog staresinu prof. Mariju Stankovic. Poslednjeg skolskog dana ispraznismo dzepove, ucipismo se koliko ko imade, i kupismo neki alkohol. Posto nismo bili neki kapaciteti, ubrzo nas je pomalkice "ufatilo", i znajuci da ce nam sledece godine biti neko drugi razredni, od kabineta na drugom spratu, pa sve do zbornice smo isli za nasom Marijom i deruci se pevali joj onu Tominu: " ....Maaaaariiiiiiijaaa, MAAAAAAriiiijaaaaa....."  Zena nas je uz put molila da prekinemo, da nas ne provalio direktor, i na kraju je, bukvalno, utrcala u kancelariju.

Потпис:

Надање је моје- Отац;

Прибежиште моје- Син;

Покров мој- Дух Свети;

Тројице Свесвета, слава теби.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Лидија Миленковић,

 

Добар осећај.

 

Тако сам научила доста руске поезије - окружимо професора након што га пресретнемо у холу - и почнемо на руском да рецитујемо. Нема човек куд. А и лепо њему, лепо и нама. И главно - дешава се нешто мимо свакодневне устаљености, а искрено, изненађујуће и добронамерно.

Рус човек - има духа, одмах прихвата и искрено узвраћа пажњу.   :drugarstvo:

"Ја сам спреман - нашао сам шлем."

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...