Milan Kundera

[JESSY]

                                               

 

• “Ali upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otići ako je onaj jak odveć slab da bi mogao povrijediti slaboga.”
• “Ah, ne, ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji.”
• “Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”
• “Dvoje zaljubljenih, izolovani od ostatka svijeta, to je prelijepo.”
• “Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom.”

[JESSY]

• Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost. Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti.”

“Ne možete mjeriti uzajamnu pažnju dvoje ljudi po broju riječi koje razmijene.”

“Osjećao sam kako mi se duša uvlači u se, kako se počinje povlačiti pred svim tim, i istovremeno sam s užasom ustanovio da iz tog okruženja nema kamo da se povuče.”

“Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije.”

“Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke će teći dalje.”

“San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka.”

[JESSY]

• “Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.”

“Tužna je jer se muškarci ne okreću za njom? Htio joj je reći: A ja? A ja? Ja koji te tražim na kilometarskoj plaži, ja koji izvikujem tvoje ime plačući i koji bih bio u stanju trčati za tobom po čitavu planetu?”

“Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dva odvojena osjećanja, ono prvo je požuda, ovo drugo je ljubav.”

“Za dobro ovog svijeta nije potrebno da anđeli steknu prevlast nad vragovima (kako sam mislio dok sam bio dijete), nego da moć obiju strana bude približno izjednačena.”

[JESSY]

Nepodnošljiva lakoća postojanja

• "Ako čovjek može da živi samo jedan život, to je kao da uopće ne živi!"

 

• "Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan!"

 

• "Dok su ljudi još mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi skladbe njihova života, mogu tu skladbu pisati zajedno i međusobno razmjenjivati motive, ali ako se sastanu kad su već stariji, njihova skladba je manje-više zaokružena, i svaka riječ, svaki predmet ima različito značenje u jednoj i drugoj skladbi."

 

• "Jedinstvenost ljudskog ja, krije se upravo u onomu što je na čovjeku nezamislivo. Pojedinačno ja je samo različito od zajedničkog prema tome ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti."

 

• "Ljubav je borba."

 

• "Ljubav je naša sloboda."

 

• "Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovinom."

 

• "Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost. Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti."

 

• "Onaj ko ne misli na svoje tijelo postat će njegovom žrtvom."

 

• "Postoje stvari koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja.

- A zašto tu snagu ne upotrijebiš ponekad protiv mene? - rekla je. - Zato što ljubav znači odricanje od sile - rekao je Franz tiho."

 

• "Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke će teći dalje."

 

• "San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka."

 

• "Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe."

 

• "Tijelo je bilo kavez, a u tom kavezu bilo je nešto što je gledalo, slušalo, bojalo se, razmišljalo i čudilo se. To nešto, taj ostatak nakon što je oduzeto tijelo, to je bila duša."

 

• "Ali upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otići ako je onaj jak odveć slab da bi mogao povrijediti slaboga."

 

• "Možda nismo u stanju voljeti se upravo zašto što želimo biti voljeni, to jest zato što od onoga drugoga tražimo nešto (ljubav), umjesto da mu prilazimo bez zahtjeva i tražimo njegovu prisutnost."

 

• "Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, nego juri u ravnoj crti naprijed. To je razlog zašto čovjek ne može biti sretan jer je sreća čežnja za ponavljanjem."

[JESSY]

Suvišna vjera je najgori saveznik. Kada u nešto doslovno vjeruješ, dovodiš, na kraju, svoju vjeru ad absurdum. Ko je istinski pristalica neke politike, nikad ne uzima ozbiljno njene sofizme, već samo njene praktične ciljeve, koji se iza ovih sofizama skrivaju. Političke fraze i sofizmi nisu tu zato da se u njih vjeruje; treba prije da posluže kao nekakav zajednički i dogovoreni izgovor; lude, koje uzimaju ozbiljno, ranije ili kasnije, otkriće u njima protivuriječnosti, počeće da se bune i na kraju će sramno završiti kao jeretici i otpadnici.

[JESSY]

Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti ovise o našoj milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali porazi proizlaze iz njega.

[JESSY]

Ne moći usnuti i ne smjeti se pomaknuti: bračna postelja.

Čovjek nikad ne može znati šta treba da želi, jer živi samo jedan život i nikako ne može da ga uporedi sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti.

Homo sentimentalis ne može biti definisan kao čovjek koji osjeća (jer osjećamo svi), nego čovjek koji je osjećaj uzvisio kao vrijednost.

Bračna postelja, oltar braka; a ko kaže oltar kaže time i žrtva.

Zamisli da si živio na svijetu u kojem nema ogledala. Sanjario bi o svom licu i zamišljao ga kao spoljašnji odraz onoga što je unutar tebe. A zatim, kad ti je bilo četrdeset neko ti je prvi put dao ogledalo.

[JESSY]

Kada bi voljena osoba stalno bila prisutna, bila bi, u stvari, prisutna samo u svojoj neprestanoj prolaznosti, koju je moguće zaustaviti samo u trenucima usamljenosti.

Ne treba se stalno vraćati u prošlost. Dovoljno je već i to što joj i protiv svoje volje moramo poklanjati toliko vremena.
 

U životu, dragi moj prijatelju, nije riječ o tome da osvojite što je moguće veći broj žena jer je to samo spoljašnji uspjeh. Riječ je, prije svega, o tome da njegujete vlastite visoke zahtjeve, jer se u njima ogleda mjera vaše osobne vrijednosti. Zapamtite, dragi prijatelju kako pravi ribar vraća sitne ribice u vodu!

Postoji nekakav spoljašnji izgled žene, koji takozvani ukus malog grada pogrešno tumači kao ljepotu. A zatim, postoji stvarna erotska ljepota žene. Naravno, nije mala stvar prepoznati takvu ljepotu na prvi pogled. To je- umetnost

Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.

To je smrt slatko plavkasta, kao nepostojanje. Kako je nepostojanje beskrajna praznina, a prazan prostor je plavkast, nema ničega ljepšeg i utješnijeg od plavetnila. Nije nimalo slučajno što je Novalis, pjesnik smrti, volio plavetnilo i išao samo za njim. Slatkoća smrti je plave boje..

Jednom me je pozvao u svoju sobu. Na klaviru su stajale raširene varijacije iz sonate opus 111. -Pogledaj – rekao mi je i pokazao na note (i svirati na klaviru postupno je zaboravljao). -Pogledaj -ponovio je, a onda mu je poslije dugog naprezanja uspjelo reći -Ja sad znam! -Pokušavao mi je, uporno, objasniti nešto veoma važno, ail njegovo se izlaganje sastojalo od potpuno nerazumljivih riječi. Kad je shvatio da ga ne razumijem, začuđeno me je pogledao i rekao: -Čudna stvar!

Za dobro ovog svijeta nije potrebno kako bi anđeli stekli prevlast nad vragovima (kako sam mislio dok sam bio dijete), nego kako bi moć obiju strana bile približno izjednačena.

[JESSY]

 

...''Zatim je otišla u kuhinju spremiti večeru.

Presolila je jelo. Volela je da kuva i kuvala je odlično (život je nije razmazio i nije se odvikla da se brine ze domaćinstvo) i Klima je znao da joj jelo nije uspelo samo zbog toga što je nesretna. Mogao je da zamisli nagli, oštri pokret kojim je dodala so u jelo, i srce mu se steglo. Činilo mu se da u presoljenim zalogajima oseća ukus njenih suza i da mora gutati svoju vlastitu krivicu. Znao je da Kamilu izjeda ljubomora, znao je da noćas opet neće spavati, i hteo je da je pomiluje, poljubi, uteši. Bio je, međutim, svestan da to ne bi nimalo pomoglo jer bi njeni pipci otkrili u njegovoj nežnosti samo nečistu savest''...

[JESSY]

..''Nije znao zašto čeka. Znao je samo to da će čekati dugo, možda i celu noć, možda nekoliko noći, jer ljubomornom čoveku vreme strahovito brzo prolazi. Ljubomora ispunjava misli potpunije nego najstrastveniji intelektualni rad. U mislima ne ostaje ni jedan slobodan trenutak. LJubomoran čovek ne zna šta je dosada.....

Ne može da sedi. Ljubomora je kao strašna zubobolja. Ne dopušta čoveku da radi, pa ni da sedi. Tera ga da hoda tamo-amo, tamo-amo''...

[JESSY]

''U ovoj zemlji ljudi ne cene jutro. Bude se na silu uz pomoć budilnika koji im razbija san kao oštricom sekire i od tog trenutka znaju samo za žurbu. Recite mi kakav može biti dan koji počinje takvim aktom nasilja? U šta se pretvaraju ljudi koji uz pomoć budilnika dobijaju svakog jutra po jedan mali elektrošok? Oni se na taj način iz dana u dan privikavaju na nasilje, a odvikavaju od zadovoljstva. Verujte mi, karakter ljudi uslovljavaju njihova jutra''...

[JESSY]

 

....''Ljudi se većinom kreću u idiličnom krugu  između kuće i posla - rekao je Jakob.
-Žive na sigurnom terenu, po strani od dobra i zla. Užasavaju se kad vide čoveka koji ubija. Dovoljno je, međutim, da ih izvučemo iz tog sveta mira i sigurnosti pa da se, ni sami ne znajući kako, pretvore u ubice''...

 

 

...''Samoubistvo je gore od ubistva. Čovek može ubiti čoveka iz osvete ili iz koristoljublja, ali i koristoljublje je izraz neke, makar izopačene, ljubavi prema  

životu. Samoubistvom, međutim, bacamo svoj život s prezirom Bogu pred noge. Samoubistvo je pljuvanje u lice Stvoritelju.''

[JESSY]

.''Čovečanstvo proizvodi neverovatne količine glupaka.Što je pojedinac gluplji ima veću želju za razmnožavanjem . Savršeni pojedinci imaju jedno, u najboljem slučaju dvoje dece, a oni najbolji, u koje spadaš i ti - obično dođu do zaključka da ne treba da imaju potomstvo. To je prava katastrofa. A ja neprestano sanjam o svetu u kojem se čovek kad se rodi, neće naći među strancima nego među braćom''..

[JESSY]

 

...''Ja sam protiv toga da neko natura ljudima sreću. Svako ima pravo na svoje loše vino, na svoju glupost i svoju prljavštinu pod noktima. Znaš šta, momče - nastavio je obraćajući se dečaku - stavi pred svakoga stare čaše i po jednu čistu čašu. Neka moji gosti slobodno biraju da li će piti vino rođeno u magli ili vino koje je rodilo sunce''...

[JESSY]

"Ljutio se na samog sebe, ali onda je pomislio kako je, u stvari, sasvim prirodno što ne zna šta želi.
Čovek nikad ne može znati šta treba da želi, jer živi samo jedan život i nikako ne može da ga uporedi sa svojim prethodnim životima, niti ga u sledećim životima popraviti.
Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam?
Nema nikakve mogućnosti da proveri koja je odluka bolja jer ne postoji mogućnost poredjenja. Čovek proživljava prvi put sve i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe.
Pa koliko onda vredi život ako je prva proba života već sam život? Život je onda uvek sličan skici.
Samo, ni skica nije prava reč, jer je skica uvek nacrt za nešto, priprema za sliku.
A skica koja je naš život je skica ni za šta, crtež iz koga ne sledi slika."