Jump to content

Светитељи и светитељство

Оцени ову тему


Препоручена порука

 

Koja je, po vama, svrha svetitelja?

 

Да имамо на кога да се угледамо и да нам помажу молитвама јер су њихове молитве јаке.

Блажени гладни и жедни правде, јер ће се наситити;

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Isus je imao neprijatelje ali i prijatelje još za svog zemaljskog života. Svetitelji su za mene Božiji prijatelji, oni kojima je Hristos saopštio sve što je od Oca svoga čuo.  A oni se pokazali pravim prijateljima Gospodnjim, ispunjavajući svojim životom sve to što su od Njega saznali:

 

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

http://www.zupa-assunta-rijeka.com/6u_12.html

 

Ovo je za mene jedna od najvećih Tajni Božijih, Njegova ponuda prijateljstva nama. Ne smatram to ni čudom već upravo Tajnom koja svako zamislivo i nezamislivo, predstavljivo i nepredstavljivo čudo daleko premašuje i nadilazi. Čudo bi bilo kad bi nas Bog učinio "nekim svojim čudom" dostojnim takvog nečeg, popravio čudesnim načinom naše živote, misli, ponašanje i učinio nas tako reći "preko noći" toga vrijednim. No, on to ne čini, uzima nas takvima kakvi jesmo i otvara nam vrata, pokazuje cestu, upućuje u svu Istinu jer nas je izabrao. A mi tu šansu, tu pruženu ruku prijateljstva možemo ili prihvatit i primit ili promašit i promarnit. Isusu sluge ne trebaju, možemo mu biti samo prijatelji ili ne biti prijatelji. Ne moramo biti ravno baš ni neprijatelji ali ako nismo prijatelji već gubimo sve, dakle je to može se reći igra na sve ili ništa ili što bi se u kartama reklo "va bank". Svjetlo ili tama, odluči se, život je jedan! A svetitelji su ti izmedju nas koji su to najbolje shvatili.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Divan je Bog u svetima svojim","Ne može se sakriti grad što na gori stoji". Bog se u njima proslavlja, a ljudima služe kao uzor za ugled. Da vide i znaju mjeru usavršavanja. Da se hrabre i tješe. Kad se moliš,imaš potrebu da imaš i nekog 'svog' da ti posreduje kod Boga. I onda, taj se izabrani sabor stalno uvećava, i to je divno...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Umeo si gledati patrijarha Pavla a da sve vreme nisi video u njemu Boga Živoga?


 


Pa taj je svaki pokret i svaki treptaj posvetio Bogu Živome. (to je i prava svrha svetitelja ako mene neko pita)


 


 


Prekopiran moj odgovor sa druge teme,mislim da može poslužiti u svrhu "istraživanja"  :)


Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нема везе са чудима. Они нас подсећају на то да је Царство у нама и на то да "ће све проћи, али да речи Господње неће проћи".

Едит: укратко - развејавају сумње. ;)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нема везе са чудима. Они нас подсећају на то да је Царство у нама и на то да "ће све проћи, али да речи Господње неће проћи".

Едит: укратко - развејавају сумње. ;)

Da, ja sam zaboravila da to napomenem, jer je potencirano da narod pretezno trazi cuda. Dobro, trazi cuda, malo zbog toga sto je vjera 'nestala kod sinova ljudskih', ali dosta i iz potrebe - tolika su stradanja u zlom svijetu da su i potrebna cuda.

Ali veliki broj njih nisu tvorili cuda u materijalnoj ravni nego su BILI cudo. 'ucini sa mnom cudo dobrote'

pada mi na pamet Vukasin Klepacki. A to je i sveti (jos nekanonizovani) patrijarh. Cudo svjetlosti koja se sakriti ne moze, koja privlaci srca...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Светитељи су људи Божијег надахнућа. Својим животима су показали да је могуће бити свим својим бићем  управо Божији. А то је данас највеће чудо међ чудима. Они су инспирација, пример, путоказ ка Богу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Cudo svjetlosti koja se sakriti ne moze, koja privlaci srca...

I gde ta ličnost ne upućuje na sebe,no sve vreme na Boga Živoga. To je svetitelj. 

 

(lepo si to napisala)

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

Umeo si gledati patrijarha Pavla a da sve vreme nisi video u njemu Boga Živoga?

 

Pa taj je svaki pokret i svaki treptaj posvetio Bogu Živome. (to je i prava svrha svetitelja ako mene neko pita)

 

 

Prekopiran moj odgovor sa druge teme,mislim da može poslužiti u svrhu "istraživanja"  :)

 

 

što se mene tiče, patrijarha poznajem iz poznog perioda života i to delimično, sa tv-a ... voleo bih da sam ga znao iz mladosti ali nisam i u tom pogledu nemam baš toliko idealizovanu sliku o njemu. Nije da ti protivrečim ali se plašim ovako teških reči koje su izrečene o nekome sa kim nisi jeo, pio i delio sebe iz prve ruke. U tom smislu Boga često vidim u svojoj ženi, deci, bližnjima... ove izjave o patrijarhu više mi zvuče kao sentimentalni izlivi, kažem - ne zato što patrijarh nije svet već zato što ih uglavnom daju ljudi iz naše crkve koji su zaslepljeni ushićenjem pa što da ne kažemo i ljubavlju, i ljubav ume da zaslepi.

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

što se mene tiče, patrijarha poznajem iz poznog perioda života i to delimično, sa tv-a ... voleo bih da sam ga znao iz mladosti ali nisam i u tom pogledu nemam baš toliko idealizovanu sliku o njemu. Nije da ti protivrečim ali se plašim ovako teških reči koje su izrečene o nekome sa kim nisi jeo, pio i delio sebe iz prve ruke. U tom smislu Boga često vidim u svojoj ženi, deci, bližnjima... ove izjave o patrijarhu više mi zvuče kao sentimentalni izlivi, kažem - ne zato što patrijarh nije svet već zato što ih uglavnom daju ljudi iz naše crkve koji su zaslepljeni ushićenjem pa što da ne kažemo i ljubavlju, i ljubav ume da zaslepi.

Brat moj,možda svetlost (znaju oni koji su ga gledali i videli) nije dovoljna, u ovom vremenu, da bi se neko kanonizovao ali patrijarh Pavle se je izdvajao poprilično od svih u SPC toga vremena.

 

Žao mi je što nisi video ono što smo zvali blagodat Božja kako sija iz patrijarha Pavla. Ne idealizujem nikog ama baš nikog već govorim o tome da sam Patrijarh nikad nije ukazivao na sebe, no na Boga Živoga,pa ako su i tvoji bližnji takvi onda jesu ono što se zove: budite svetlost svetu.

 

Ja kažem šta sam video i čuo. Nikad nisam čuo negativne komentare o patrijarhu od onih koji su mogli da ga vide ili da se druže sa njim.

 

Kad si već postavio temu a mnogima, pa i meni tvoje mišljenje dobro dodje, ne bi bilo loše da napišeš i ti nama šta je po tebi Svetitelj?

 

Dumrem numem da pišem pesmice i da proglašavam svetitelja van Zajednice SPC.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Као што се зна, рани хришћани су без разлике сваког члана заједнице сматрали (оправдано или не) светим. Свако ко би био унутар еклисије, био био светитељ по дифолту.

 

Па ипак, први светитељи - у овом експлицитном смислу - су били мученици, тј. мартири/сведоци новог живота у Христу.

Дакле, они су служили као сведочанство за тај нови живот. И као педагошко средство за долазеће нараштаје.

 

Вероватно је и на потоње светитеље понешто од ове ранохришћанске философије прешло.

 

Данас, мислим да они служе - углавном - да се збирају паре. Дакле, постали су фетиш.

 

Мени су занимљиви светитељи због својих описа (они који су сами писали, као и они о којима су писали други) путева ка Богу и због различитости доживљаја божанског. У томе (дакле, у потврди разлике доживљаја) видим њихову - какву такву - сврху.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da, ja sam zaboravila da to napomenem, jer je potencirano da narod pretezno trazi cuda. Dobro, trazi cuda, malo zbog toga sto je vjera 'nestala kod sinova ljudskih', ali dosta i iz potrebe - tolika su stradanja u zlom svijetu da su i potrebna cuda.

Ali veliki broj njih nisu tvorili cuda u materijalnoj ravni nego su BILI cudo. 'ucini sa mnom cudo dobrote'

pada mi na pamet Vukasin Klepacki. A to je i sveti (jos nekanonizovani) patrijarh. Cudo svjetlosti koja se sakriti ne moze, koja privlaci srca...

Не кажем да чуда нису потребна, већ само да наласим да чуда нису мерило (обзиром да је у првом пост-у то питање постављено). Људима се дешавају чуда онда када верују, када су срцем "отворени" за то и онда када Господ то хоће, просто, не чини то светитеље светитељима, већ благодат.

"Тројица отаца имађаху обичај да сваке године иду блаженом Антонију. Двојица од њих

питаху га о својим помислима и о спасењу душе. Трећи пак увијек ћуташе, ништа не питајући.

Кад прође дуго времена рече му Антоније: "Гле, толико времена је откад долазиш овдје, па ме

ништа не питаш." А он му одговори и рече:"Доста ми је да те само гледам, оче.""

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...