Jump to content

Depardje živi u selu zbog poreza

Оцени ову тему


Juan Valdez

Препоручена порука

Eee, i tako ŽD postade patetični izdajnik (ili ti nepatriota, kako ga nazvaše naki franc. političari)  :)

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=UJkVt3NKTWQ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

http://katalaksija.com/2006/05/19/demokratija-kao-deo-problema-a-ne-resenja/

 

"U prvom pogla­vlju knjige, naslo­vlje­nom "Kratka isto­rija slo­bode", Zaka­rija posta­vlja osnovni teo­rij­ski okvir za dalje ana­lize. On poka­zuje da je demo­kra­tija vrlo pozni pro­i­zvod evrop­ske civi­li­za­cije. Ona se razvija tokom druge polo­vine XIX i u XX veku, kada su osnovne teko­vine ustav­nog libe­ra­li­zma već bile utvr­đene pod monar­hi­stič­kim ili čak auto­krat­skim reži­mima – slo­boda poje­dinca, ver­ska tole­ran­cija, slo­bodno trži­šte i trgo­vina. Većina režima tog vre­mena, uklju­ču­jući i naj­na­pred­niji, bri­tan­sku monar­hiju, samo su ogra­ni­čeno demo­krat­ski. Opšte pravo glasa još nigde nije na snazi jer poli­tičke pred­stav­nike bira neznatna manjina puno­let­nih gra­đana, a obim delo­va­nja vla­sti je vrlo ogra­ni­čen. Libe­ralne par­tije su svuda u Evropi anti­de­mo­krat­ske, libe­ralni vigovci u Bri­ta­niji, libe­rali u Nemač­koj, i drugi. Prvi koji uvodi opšte pravo glasa za odra­sle muškarce je kan­ce­lar Bizmark, koji time želi da oslabi uti­caj libe­rala koji se osla­njaju na urbano sta­nov­ni­štvo, dajući pravo glasa širo­kim masama koje će po nje­go­vom mišlje­nju uvek gla­sati za monar­hi­ste i naci­o­na­li­ste. Tako je i bilo — pod nje­go­vom vla­šću dolazi do kon­so­li­da­cije koa­li­cije između monar­hije i sin­di­kal­nog pokreta. Na isti način, pro­ši­re­nje opšteg prava glasa u Engle­skoj ukla­nja sa scene vigovce, a bivšu libe­ralnu stranku pre­tvara u radi­kalno soci­ja­li­stičku Labu­ri­stičku par­tiju, dok na dru­goj strani ostaju monar­hi­stički i eta­ti­stički kon­zer­va­tivci. Svuda u Evropi šire­nje demo­kra­tije na sli­čan način vodi naj­pre poti­ski­va­nju libe­ral­nih stra­naka, a onda, u dru­gom koraku, šire­nju držav­nog upliva na eko­no­miju i dru­štvo, te u kraj­njem naci­o­na­li­zmu, jača­nju mili­ta­ri­zma i rat­noj pret­nji. Kako se demo­kra­tija širila, ume­reni libe­ralni pro­gram indi­vi­du­la­nih prava, eko­no­mije slo­bod­nog trži­šta i ustav­no­sti sah­nuo je pred uni­šta­va­ju­ćom pri­vlač­no­šću komu­ni­zma, reli­gije i naci­o­na­li­zma (Zaka­rija, str.57).

 

дакле, поента овог пасуса је: ,,демократија води у комунизам, јер је раји то привлачно" односно општије: ,,Народ погрешно гласа, одузмите му право гласа".

А ја питам: Рече ко?

Ово су превише олако дате изјаве. Све те ствари су се дешавале у одређеном историјском контексту, и о свему томе ја немам довољно знања и не могу да расправљам, али могу да прокоментаришем по некој здравој логици.

У том контексту још једна примедба 

On poka­zuje da je demo­kra­tija vrlo pozni pro­i­zvod evrop­ske civi­li­za­cije. Ona se razvija tokom druge polo­vine XIX i u XX veku
 

Античка Грчка?

 

 

...

Ne samo da su duboko do u XX vek sena­tori bivali ima­no­vani od pred­stav­nič­kih domova država a ne birani direktno kao danas, već i svaka država, bez obzira na broj sta­nov­nika, i danas ima po dva sena­tora. Mno­go­ljudna Kali­for­nija ima isti udeo u senat­skom pred­stav­ni­štvu kao i maleni Dela­ver. Sena­tori mogu da blo­ki­raju bilo kakvu većin­sku odluku koju bio doneo Kon­gres, pred­stav­nički dom. Ame­rički Ustav je prak­tično nemo­guće pro­me­niti, jer pored dvo­tre­ćin­skih većina u oba doma, svaku pro­menu mora da odo­bri tri četvr­tine država. Takođe, ame­rički Vrhovni sud, koji je vrlo moćna insti­tu­cija, sači­nja­vaju deve­toro doži­votno posta­vlje­nih ljudi koje ne bira narod.

Јел' то добро или лоше? 

Po Zaka­ri­ji­nom mišlje­nju, sumrak ame­rič­kog sistema zapo­čeo je 60-ih godina XX veka, u isto vreme kada poči­nje da se širi veliki dalas demo­kra­ti­za­cije ame­rič­kog poli­tič­kog života. Tada je zapo­čela velika kam­pa­nja "borbe pro­tiv siro­ma­štva", neslu­će­nog šire­nja budžet­skih pro­grama i osla­nja­nja na poli­tiku kao sred­stvo reša­va­nja svih pro­blema u dru­štvu. Ali, to nije donelo sta­bil­nost i pro­gres, već rast državne potro­šnje, jača­nje uti­caja lobija, korup­ciju, sma­nje­nje trans­pa­rent­no­sti poli­tič­kog sistema i opštu apa­tiju i neza­do­volj­stvo gra­đana samim siste­mom. Zaka­ri­jina dija­gnoza je bru­talno jed­no­stavna: uzrok tome nisu nika­kve defor­ma­cije niti sla­bo­sti u prak­ti­ko­va­nju demo­kra­tije već sama njena pri­roda. I u tom domenu nje­gova ana­liza se u veli­koj meri poklapa sa nala­zima teo­rije jav­nog izbora, koju pred­vodi nobe­lo­vac Džejms Bju­ke­nen sa Uni­ver­zi­teta Džordž Mej­son u Vir­dži­niji i drugi pred­stav­nici vir­dži­nij­ske škole. Šire­nje domena jav­nog odlu­či­va­nja ne vodi do popra­vlja­nja "trži­šnih gre­šaka" i zaštite "jav­nog inte­resa", već do buja­nja biro­kra­tije, sma­nje­nja slo­bode, pove­ća­nja kon­trole poli­ti­čara i biro­krata nad ljud­skim živo­tima. Šire­nje demo­kra­tije i jači uti­caj masa na poli­tiku pot­ko­pa­vaju a ne oja­ča­vaju ustavni libe­ra­li­zam u Ame­rici. Kako Bju­ke­nen sli­ko­vito kaže, reč je "demo­kra­tiji pušte­noj s lanca" koja ata­kuje na slo­bodu poje­dinca. Zaka­ri­jina knjiga je dalje razvi­ja­nje i doku­men­to­va­nje ove teo­rije o demo­kra­tiji kao opa­snoj zverki koja je puštena s lanca.

овде као да каже да је демократија = социјализам, мени то нема смисла, осим у контексту првог пасуса где тврди да народ својевољно захваљујући свом праву гласа (демократији) бира такве и такве политичаре

(уз ограду да се не разумем много у ове ствари)

Broj­nim pri­me­rima Zaka­rija poka­zuje loš uti­caj demo­kra­tije na kon­sti­tu­ci­o­nalne slo­bode Ame­ri­ka­naca. Razne demo­krat­ske reforme, kao što su direktno bira­nje sena­tora, jav­nost sed­nica kon­gre­snih tela, uve­re­nje da sve pod­leže "demo­krat­skoj kon­troli", doveli su do opa­da­nja efi­ka­sno­sti vlade i rasta opor­tu­ni­zma među poli­ti­ča­rima i eli­tama. Sena­tori više nisu koč­nica i pro­tiv­teža narod­noj vla­sti, već još jedan od nje­nih oblika, direktno iza­brani zva­nič­nici koji moraju da vode kam­pa­nje, udva­raju se masama, i kao i svi drugi, stalno gle­daju u ankete jav­nog mne­nja. Jav­nost sed­nica pove­ćava pri­ti­sak na ljude u pred­stav­nič­kim telima koji paze da se gla­sa­njem za odre­đene zakone ne zamere svo­jim kon­sti­tu­en­cama ili onome što je tre­nutno popu­larno u jav­no­sti, čak i kada to gla­sa­nje intimno sma­traju isprav­nim. Demo­kra­ti­za­cija poli­tič­kog života je uni­štila poli­tičke par­tije kao insti­tu­cije i namet­nula kon­cep­ciju poli­tič­kog života kao pijace. Poli­ti­čar postaje agent za lobi­ra­nje finan­sij­skih inte­resa i lobija koji će podu­preti nje­govu kam­pa­nju a čije će inte­rese on šti­titi kad bude iza­bran u Vašing­ton. Da li će dobiti podr­šku par­tije ne zavisi od toga koliko ga član­stva podr­žava, niti da li ga podr­žava vođ­stvo stranke, već koliko sna­žnu inten­zivnu manjinu je uspeo da okupi oko sebe. Zaka­rija navodi podatke o enorm­nom rastu broja lobija i raz­nih dru­gih grupa za pri­ti­sak u Vašing­tonu koje opse­daju zako­no­davce i utiču ne samo na poli­tiku već i na rast držav­nih izda­taka i rasi­pa­nja resursa. Od far­mera, preko indu­strij­skih lobija, raz­nih sin­di­kata, pro­fe­si­o­nal­nih udru­že­nja, svi su se sja­tili u Vašing­ton da zahte­vaju pri­vi­le­gije, odno­sno pare od fede­ralne vlade za razne svoje pro­grame. I u stal­noj su među­sob­noj koa­li­ciji koja spre­čava vladu da ukine bilo koji zna­čaj­niji pro­gram. Brojni su i dobro poznati pri­meri delo­va­nja lobija, jedan od legen­dar­nih su pro­i­zvo­đači kiki­ri­kija koji stalno dobi­jaju sub­ven­cije iako su vrlo uspe­šni i na trži­štu. Zaka­rija navodi još apsurd­niju priču iz kon­gre­sne arhive, pro­i­zvo­đače vune. Oni su imali eksklu­zivni ugo­vor sa vla­dom za pro­i­zvod­nju tka­nina za vojne svrhe. 1956 godine ta tka­nina je zahva­lju­jući razvoju sin­te­tič­kih vla­kana izba­čena sa stra­te­ških rezervi. Ipak, upr­kos tome što više nisu bili potrebni voj­sci, pro­i­zvo­đači vune su nasta­vili da dobi­jaju sub­ven­cije još 30 godina pošto je nestao razlog za nji­hovo uvo­đe­nje (!). Kon­gres je pod pri­ti­skom uki­nuo te sub­ven­cije 1993 godine, ali su one već godinu dana kasnije ponovo vra­ćene! Što je naj­gore, zaklju­čuje on, ovo nisu nika­kve defor­ma­cije demo­kra­tije već izraz same njene suštine. "Želeli su glas naroda, sada neka slu­šaju lobije, jer je to zapravo glas naroda"."

Па и изгледа тако кад погледаш предизборне кампање. Али ја сад могу да нагађам па да кажем да је лакше подмитити и лобирати код мањег броја људи (у његовом систему) него огроман народ

---

Ок, изнео је своје виђење проблема, шта је по њему алтернатива, у чему је суштинска разлика?

---

Као што сам већ рекао, људи треба да се образују, а не да им се ускраћује слобода од стране онога ко сматра да зна боље шта теби треба од тебе самог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Као што сам већ рекао, људи треба да се образују, а не да им се ускраћује слобода од стране онога ко сматра да зна боље шта теби треба од тебе самог

 

?

 

Ти онда очигледно ниси разумео поенту текста. Управо је акценат на томе да се уставом загарантује слобода сваког појединца да ради шта год мисли да је за њега најбоље док год не угрожава слободу другог човека, док је демократија пут да већина ограничи слободу мањини, што се и дешава свакодневно. По мени лично демократија може да постоји само и искључиво у локалу. Чим ти демократски бираш неку централу, ту од демократије нема ни д. Немаш више никакву везу са људима које си изабрао. Али чак ни то све није главна поента. Није демократија по себи лоша, већ је главно да они који су на власти треба да имају веома ограничена овлашћења. Закаријина књига показује да је историјски демократија скоро свуда у свету поткопала баш ту слободу о којој ти говориш. Кроз демократију су политичари себи грабили све више и више функција и држава је све више и више расла (говоримо о модерном времену). Да ли је то нужно или се просто тако десило, друго је питање.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

?

 

Ти онда очигледно ниси разумео поенту текста. Управо је акценат на томе да се уставом загарантује слобода сваког појединца да ради шта год мисли да је за њега најбоље док год не угрожава слободу другог човека, док је демократија пут да већина ограничи слободу мањини, што се и дешава свакодневно. По мени лично демократија може да постоји само и искључиво у локалу. Чим ти демократски бираш неку централу, ту од демократије нема ни д. Немаш више никакву везу са људима које си изабрао. Али чак ни то све није главна поента. Није демократија по себи лоша, већ је главно да они који су на власти треба да имају веома ограничена овлашћења. Закаријина књига показује да је историјски демократија скоро свуда у свету поткопала баш ту слободу о којој ти говориш. Кроз демократију су политичари себи грабили све више и више функција и држава је све више и више расла (говоримо о модерном времену). Да ли је то нужно или се просто тако десило, друго је питање.

 

Па опет те питам, ајде сад да претпостављам: да ли то значи да је он за децентрализацију власти или смањење овлашћења, или оба?

И ако је било шта од овога, то онда нема много везе са појмом демократије, јер би се и таква власт какву он замишља бирала демократски, барем претпостављам, јер каква је то власт, питање и даље стоји? 

 

Оно што има смисла јесте да је одлучивање народа ограничено на разумне сфере, да бира представнике власти, али зато нпр. нема смисла да широке народне масе одлучују где ће да се прави мост или како ће ракетни научник да направи ракету, или како треба да изгледа нови iPhone. А то да верујеш компетентном човеку (грађевинском инжењеру, лекару, итд.) да уради посао најбоље могуће је ствар основне разумности, основног васпитања, образовања и културе. А може и да се не покаже као компетентан, што опет ко има разум може да примети. Просто ствар здравог разума и културе. У противном имаш руљу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

" It is also important that the assembly which votes the taxes, either general or local, should be elected exclusively by those who pay something towards the taxes imposed. Those who pay no taxes, disposing by their votes of other people's money, have every motive to be lavish and none to economize It amounts to allowing them to put their hands into other people's pockets for any purpose which they think fit to call a public one."

John Stuart Mill,

"Representative Government ", 1861.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Broj­nim pri­me­rima Zaka­rija poka­zuje loš uti­caj demo­kra­tije na kon­sti­tu­ci­o­nalne slo­bode Ame­ri­ka­naca. 

 Ovaj brat pametan ... ko Lenjin.

 

Sto ce reci ... los uticaj  slobode na slobodne Amerikanc ....

Svaka čast Vučiću! Spasio si Srbiju iz ruku lopova i društvenih parazita! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Those who pay no taxes, disposing by their votes of other people's money, have every motive to be lavish and none to economize It amounts to allowing them to put their hands into other people's pockets for any purpose which they think fit to call a public one." John Stuart Mill, "Representative Government ", 1861.

 

 Ja bih ovo malo izmenio, pa bi mi glasali oni koji kreditiraju one sto posle placaju porez jer :

 

Those who take money from the others , have every motive to be lavish and none to economize It amounts to allowing them to put their hands into other people's pockets

 

Zato oni i uzimaju non stop kredite i na njima zive.

 

A toga nije bilo kada je Mills piao ovo.

Svaka čast Vučiću! Spasio si Srbiju iz ruku lopova i društvenih parazita! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Кредит се даје добровољно, као уговор две равноправне стране. Он каже да би они који расподељују новац од пореза (који се узима присилно) требало да буду бирани од оних који порез плаћају, што има логике. Они који не плаћају немају права да одлучују о туђем новцу.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Ето ти га сад. :D

 

 

Depardje i zvanično Rus

IZVOR: BETA

Moskva -- Ruski predsednik Vladimir Putin dodelio je rusko državljanstvo francuskom glumcu Žeraru Depardjeu, koji je zapretio da će otići iz zemlje zbog povećanja poreza.

 

 

"Vladimir Putin je potpisao dekret kojim se Francuzu Žeraru Depardjeu dodeljuje rusko državljanstvo", navodi se u saopštenju Kremlja.

 

Depardje (63), jedan od najbolje plaćenih francuskih glumaca, odnedavno živi u Nešinu, belgijskom mestu nedaleko do granice sa Francuskom kako bi izbegao plaćanje poreza u svojoj zemlji.

 

Francuski glumac pomenuo je tri zemlje u kojima bi mogao da dobije državljanstvo - Belgiju, u kojoj, kako je naveo, ima kuću, Rusiju, čiji ga je predsednik, navodno, već pozvao, kao i Crnu Goru u kojoj, prema njegovim rečima, ima prijatelje i poslove. 

Francuske vlasti planiraju da 2013. uvedu porez od 75 odsto za bogate čiji su godišnji prihodi veći od milion evra.

 

Izvor: B92

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Георгиј Георгијевич Дњепардје

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Medojević: Depardje, sram te biloIzvor: Tanjug

 

Podgorica -- Funkcioner Demokratskog fronta Nebojša Medojević oglasio se na društvenoj mreži Fejsbuk porukom "sram te bilo Depardje".

 
193271623750ed6c104b63a633526114_640x491
Foto: Tanjug, arhiva

 

Medojević je tako izrazio nezadovoljstvo što je premijer Crne Gore Milo Đukanović primio francuskog glumca Žerara Depardjea.

 

"Najoštrije protestujem protiv odluke naše vlade da premijer Crne Gore primi jednog od najvećih poreskih kriminalaca Evrope, koji ne želi da plati porez na prihode i imovinu i traži zemlju gde će moći da boravi", prenosi portal Analitika poruku Medojevića.

Lično me je sramota poruke koje šalje moja vlada da su utajivači poreza dobrodošli u moju Crnu Goru, piše crnogorski političar.

Medojević je Depardjea savetovao da bude "pošten i da plati porez Francuskoj", navodeći da od tog poreza "država Francuska treba da plati narodne kuhinje, skloništa za beskućnike i socijalnu pomoć za one poštene i časne Francuze koji ne mogu i nemaju".

"Nadam se da i dalje verujete da su poštenje i patriotizam vrednosti na kojima treba da vaspitavamo našu decu. Živela Francuska. Živela Evropa. Živela slobodna i poštena Crna Gora. Dole prevaranti, lopovi i izdajnici. Sram te bilo Depardje", elektronska je poruka Medojevića slavnom glumcu.

 

B92

 

 

0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha 0110_hahaha

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ahahahahahaha

Nije kriminallac jer je ukrao, utajio, ili šta drugo nego nece da plati pljačku ima pravo i slobodu da ide iz takve pljačkaške države i sad je kriminallac. Taj nema pojma šta je sloboda.

Српски менталитет карактеришу изненадни подвизи кратког даха, понесеност која прво улије наду, али капитулира у завршници, све се то после правда вишом силом и некаквом планетарном неправдом што само на нас вреба.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Па он није утајио порез, само је променио државу у којој ће да га плаћа. Нити је криминалац.

 

Каква сировина... :)

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...