O piscima Novog Ateizma

[Sophrosyne]

Pisci novog ateizma iznimno su uvjereni u svoje sposobnosti da pobiju protivnike s par sarkastičnih dosjetki, ali pritom ne pokazuju nikakve znakove da uopće znaju o čemu pričaju.

Jednom sam slušao fundamentalističkog propovjednika kako “opovrgava” Darwina retoričkim pitanjem: “Što je bilo prije, kokoš ili jaje?” Dalje nije ulazio u detalje, ali prezirno se nacerio, a s obzirom na to da je isto učinila i njegova publika, nikakvo daljnje objašnjenje nije bilo potrebno. Svi su “znali” da su upravo iznijeli problem na koji nijedan zagovornik Darwina nije u stanju dati odgovor, i to je bilo dovoljno. Nitko od njih nije nikada pročitao ništa što su darwinovci napisali – a čisto sumnjam da je i propovjednik pročitao – ali nema veze. Koja je poanta priče? Oni su “već znali” da je nemoguće kako takvi autori imaju išta zanimljivo za reći s obzirom na taj “fatalni” prigovor evoluciji.

Bilo je to prije nego što sam postao ateist, a to je bilo prije nego što sam postao pažljiv rimokatolik kakav sam danas. Čudno, ali retorika pisaca novog ateizma – Dawkinsa, Denneta, Harrisa i Hitchensa među najistaknutijima – zvuči puno bliže retorici tog fundamentalističkog propovjednika nego bilo što drugo što sam čitao u svojim ateističkim danima. Poput propovjednika, iznimno su uvjereni u svoje sposobnosti da pobiju protivnike s par sarkastičnih dosjetki, a baš kao i propovjednik; ne pokazuju nikakve znakove da uopće znaju o čemu pričaju.

Uzmimo za primjer Dennetta. U svojoj knjizi Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon, uvjerava nas kako “Kozmološki argument … u svojem najjednostavnijem obliku kaže kako s obzirom da sve ima svoj uzrok, onda i svemir mora imati uzrok – odnosno Boga”; potom žustro opovrgava argument pitajući “Što je uzrokovalo Boga? Odgovor kako je Bog samouzrokovan (na neki način) onda dovodi do novog pobijanja: Ako nešto može biti samouzrokovano, zašto onda svemir kao cjelina ne može biti stvar koja je samouzrokovana?”

Vrlo dobra pitanja, moglo bi se činiti – osim što (kao što je svjestan svatko tko zna nešto o filozofiji religije) to nije ono kaže kozmološki argument za Božju egzistenciju. Zapravo, niti jedan poznati branitelj kozmološkog argumenta u povijesti filozofije nije dao takav glupi “sve ima svoj uzrok” argument – niti Platon, niti Aristotel, niti Al-Ghazali, niti Maimonides, niti Toma Akvinski, niti Ivan Duns Škot, niti G.W. Leibniz, niti Samuel Clarke, niti Reginald Garrigou-Lagrange, niti Mortimer Adler, niti William Lane Craig, niti Richard Swinburne. Niti itko drugi, koliko ja znam. Možda, kao Dennett, mislite da kada pokušavate pobiti neke od najvećih umova u povijesti, dobra strategija je napasti argument koji nitko od njih nije nikada ni branio. No ako ne razmišljate tako, možda ćete pronaći nešto korisnije za ispuniti svoje vrijeme od čitanja Breaking the Spell.

Richard Dawkins je podjednako vješt u pobijanju argumenata koji nisu niti predstavljeni (eng. straw men). U svojoj knjizi The God Delusion napada Akvinskog jer svoju argumentaciju za Božju egzistenciju temelji na pretpostavci da je “moralo postojati vrijeme kada nijedna fizikalna stvar nije postojala” – iako Akvinski, zapravo vrlo poznato, izbjegava takve pretpostavke prilikom argumentiranja Božje egzistencije. (Stav je Tome Akvinskog umjesto toga bio: kako Bog mora zadržavati svijet u egzistenciji ovdje i sada i u svakom trenutku u kojem je svijet postojao, i kako bi to bilo točno čak i kada bi se ispostavilo da svijet nije imao početak) Dawkins nas uvjerava kako Akvinski ne daje “apsolutni niti jedan razlog” da smatramo kako bi Prvi Uzrok svemira morao biti sveznajući, svemogući, itd; u stvarnosti, Akvinski je posvetio stotine stranica, kroz više radova, kako bi pokazao upravo to. Dawkins kaže kako je peti od poznatih Tominih Pet Putova, zapravo ista stvar kao i argument “božanskog urara” koji je popularizirao Wiliam Paley. U stvarnosti, taj argument ne može biti različitiji, i zagovornici Akvinskog u pravilu – i još jednom, dosta poznato (barem oni ljudi koji znaju nešto o tim stvarima) – pobijaju Paleyev argument s podjednakim prezirom kao i evolucionisti poput Dawkinsa.

To su (samo neke) pogreške na stranicama 77-79.

Naići ćete na slične očite pogreške kroz radove drugih novih ateista. Njihovo razumijevanje glavnih argumenata za Božju egzistenciju i sličnih tema su, ukratko, usporedive sa znanstvenim sposobnostima studenta druge godine, koji misli da je lekcija Einstenove revolucije u fizici “sve je relativno, čovječe” – ili fundamentalističkog propovjednika s početka. Toliko je loše.

Ako imate neke sumnje oko toga, možete pročitati moju knjigu The Last Superstition koja izlaže pogreške novih ateista, i argumente za Božju egzistenciju, strogo i polemički opisano. (Žao mi je, ali jednostavno ne bi stekli odgovarajuće razumijevanje argumenata Akvinskoga ili Leibniza – kao što ne bi niti Darwina ili Einsteina – kada bi ih opisivao u ovako kratkom tekstu) Ako ne volite polemike, nego preferirate trjezniji akademski pristup, možete pročitati moju knjigu Aquinas. Ili za svaki slučaj možete nabaviti obje.

Ne morate vjerovati mojoj samopromovirajućoj riječi. Intelektualna neozbiljnost literature novih ateista već je javna tajna. Filozof i poznati darwinovac Michael Ruse izjavio je kako se zbog Dawkinsove knjige “srami što je ateist”, i kako je Dennetova knjiga “stvarno loša i nedostojna [njega].” Još jedan ateistički filozof, Thomas Nagel, opisao je Dawkinsovu “amatersku filozofiju” kao “posebno slabu”, a njegove pokušaje da odgovori na filozofske probleme inherentne vlastitoj poziciji “običnim odmahivanjem ruke”. Književni kritičar Terry Eagleton – još jedan ateist, uz to i marksist – opisao je Dawkinsove tekstove o religiji kao “neinformirane”, “loše” i usmjerene na “vulgarne karikature”. Vrlo lako bi mogli produžiti listu intelektualaca, čak i kolega ateista koji su kritizirali njihove tekstove.

Sada zamislite kada bi netko od vjernika i prijatelja upozorio fundamentalističkog propovjednika (kojeg sam citirao) kako je njegovo “pobijanje” darwinizma potpuno bezvrijedno, da očito ne zna ništa o temi, i kako bi se trebao potruditi ozbiljno shvatiti stvari prije nego što išta komentira dalje. Pretpostavite da propovjednik kao odgovor svojim kritičarima kaže da takve kritike samo pomažu neprijatelju, i kako on s obzirom da zna na temelju svog “pobijanja” darwinizma da je tema toliko smiješna da bi je uopće shvatili ozbiljno, nema niti smisla da je istražuje. “Na kraju krajeva”, možemo zamisliti propovjednika kako lukavo odgovara, “trebam li pročitati učene sveske o „vilenjakologiji“ prije nešto što ne povjerujem u vilenjake?”

Naravno, Dawkins i Dennett bili bi ogorčeni takvim odbacivanjem darwinizma. I to s pravom, radilo bi se o običnom, samoreferencirajućem fanatizmu. Jer, pitanje je upravo to možemo li stvarno usporediti darwinizam s “vilenjakologijom”, a svatko tko zna nešto o darwinizmu također zna da bi takva usporedba bila apsurdna. Ali propovjednik to nikada neće znati, dogmatički zatvoren u svojem krugu međusobno samopodržavajućih predrasuda. Prema njemu, darwinizam je previše apsurdan da bi uopće razmišljao o njemu ozbiljno jer darwinizam ne može odgovoriti na kokoš/jaje problem koji je osmislio; a kokoš/jaje “problem” mora biti ozbiljan prigovor darwinizmu jer on već zna kako je darwinizam previše apsurdan da bi ga uopće ozbiljno shvatili. Na vrtuljku je, ali inzistira kako se cijeli svijet kreće. Čak i Dawkins to vidi.

Ili možda ne vidi. Radi se upravo o odgovoru kakvog Dawkins daje svojim kritičarima. Doista, “vilenjakologija” je Dawkinsova obrana kada su mu predložili da nauči nešto o teologiji i filozofiji religije prije nego što je počne komentirati. Slično tome, u predgovoru svoje knjige The God Delusionzapisuje: “Većina se nas zadovoljno odriče vila, astrologije i letećeg špageti čudovišta, a da prethodno ne prouči knjige pastafarijanske teologije.” Ipak, pravo je pitanje jesu li radovi Akvinskoga, Leibniza i drugih stvarno usporedivi s “vilenjakologijom” ili “pastafarijanizmom”– a pravi je odgovor koji daju ljudi koji stvarno znaju nešto o Akvinskome, Leibnizu i drugima da se radi o prijedlogu koji je preglup da bi ga opisali riječima. Razlog zašto Dawkins i kompanija to ne vide, baš kao i u slučaju fundamentalističkog propovjednika, je u tome što oni doslovno odbijaju to vidjeti. Istina nije daleko, lagano im je dostupna u knjigama, čeka da ju otkriju. Pa ipak, ovi apostoli otvorenosti duha, slobodne misli, kritičkog mišljenja i mirne racionalnosti, inzistiraju kako ih neće pogledati, kako jednostavno neće uložiti trud da pokušaju shvatiti ideje koje kritiziraju. (Unatoč svemu, u samom pismu uredniku The Independenta u kojem daje svoju “vilenjakologija” obranu, Dawkins se žali kako su njegove stavove krivo predstavili i kako bi bilo “pristojno” da njegovi kritičari pročitaju njegovu knjigu prije nego što je napadnu! Izgleda kako razlog zašto Dawkins ne želi proučavati teologiju leži u tome što je zauzet proučavanjem yiddisha i želi savladati majstorstvo chutzpahe)

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Što je razlog tolikoj ludosti – nesposobnosti novih ateista da vide kako su krivi upravo zbog stvari za koje optužuju svoje protivnike, da se njihova stajališta temelje na istoj vrsti licemjerja, namjernog neznanja i pogrešnog rasuđivanja kojeg ne žele tolerirati kod drugih?

Pa, kao što vam je mogao reći naš propovjednik, jedan grijeh vodi u drugi. Poput ubojice koji ubije kako bi sakrio prvo ubojstvo, Dawkins i kompanije su u stanju zaslijepiti sami sebe pred svojom sofisterijom samo sve hrabrijim retoričkim majstorijama. U svojoj knjizi, The Rediscovery of the Mind, filozof John Searle jednom je kritizirao eliminacijski materijalizam – bizarnu teoriju koju predlažu neki suvremeni filozofi prema kojoj ljudski um zapravo ne postoji (nemojte ni pitati) – zbog nepoštena načina na koji njegovi pristaše često odgovaraju svojim kritičarima.

Drugo retoričko sredstvo prikrivanja nevjerojatnog je dati zdravorazumskom stavu ime i onda ga pobijati na temelju imena, a ne sadržaja. Dakle, vrlo je teško, čak i u današnje doba reći “Nijedno biće nikada nije bilo svjesno.” Radije, sofisticirani filozof imenuje stav kako su ljudi ponekad svjesni, primjerice “kartezijeva intuicija”, onda on ili ona postavlja izazove, pitanja, negiranja nečega što opisujemo kao “kartezijeva intuicija”… I samo kako bi tom manevru dao ime, nazvat ću ga “daj-mu-ime” manevrom.

Novi ateisti iskoristili su ovaj “daj-mu-ime” manevar u svojem šeširu retoričkih trikova, ime koje su odabrali je “Dvorjaninov odgovor”. Naziv dolazi od Dawkinsova kolege biologa i ateista P.Z. Myersa, i referencira se na imaginarnu obranu koju bi ulizivački sluga mogao imati za golog cara iz Andersonove poznate priče: “Niste li pročitali detaljnu raspravu grofa iz Seville o finim i egzotičnim kožama na carevim cipelama?” itd. Ideja kako se žaliti na nepoznavanje teologije od strane novih ateista nije ništa bolja nego kad se dvorjanin žali kako kritiziraju golog cara, a nisu pročitali radove grofa iz Seville. Drugim riječima, još se jednom radi o samoreferencirajućoj pseudoobrani “vilenjakologije” i “pastafarijanizma”, ali ovaj put s pametnom marketinškom oznakom.

Kako stvar funkcionira? Pa, pretpostavite da kažete novom ateistu kako prevladavajući dokazi pokazuju da je njegov “prigovor” Akvinskome (ili kome god) podjednako impresivan kao i fundamentalistički “kokoš/jaje” prigovor evoluciji. Što će on onda učiniti? Reći istinu? “Dobro, nemam pojma o Akvinskome. Ali to me neće spriječiti da ga kritiziram. Njanja, njanja, njaja!” Čak i za novog ateista ovo ima svojih nedostataka zbog odnosa s javnošću. Ali sada, zahvaljujući Myersu, ima bolji odgovor: ” Oh ne .. samo ne Dvorjaninov odgovor”, koji slijedi podrugljiv smijeh. Inteligentni promatrač bit će zbunjen, pitajući se kao pozivanje na “Dvorjaninov prigovor!” treba opravdati nekoga tko nema pojma o čemu priča. A neki povodljiviji sljedbenici – ljudi poput internet ateista koji kupuju košare takvih knjiga –bit će oduševljeni jer sada imaju novi odgovor koji mogu dati svojim religijskim prijateljima umjesto da daju ozbiljan argument. U toj zbrci, novi se ateist može iskrasti na zadnja vrata prije nego što netko shvati da nije uopće odgovorio na pitanje. Nazovimo to “Myersov slučaj”, i slobodno uzvratite tom oznakom nepromišljenom ateistu koji misli da je vikanje “Dvorjaninov odgovor!” dovoljno da vas pobije.

Dakle, novi ateist pokriva jednu zabludu s drugom, ali kako inače inteligentni ljudi uopće upadnu u takve retoričke regrese? Izgleda da tu moramo napustiti logiku i okrenuti se politici i psihologiji. Dawkins i kompanija imaju ogroman politički ulog u tvrdnji kako je religija inherentno iracionalna. Žele društvo u kojem će vjernici u javnom životu biti dobrodošli kao rasisti i negatori holokausta. Priznati da postoje respektabilni argumenti za religiju – odnosno argumenti oko kojih se razumni ljudi mogu ne slagati – značilo bi priznati kako sav taj ekstremistički nastup (o tome kako se religija svodi na zlostavljanje djece, kako ne zaslužuje više poštovanja od vjerovanja u Zubić Vilu i slično) pada u vodu. To bi značilo priznati kako primjerice katolički teolozi i židovski rabini, imaju podjednako pravo na javno djelovanje kao i pijani kolumnisti Vanity Faira i autori popularno-znanstvenih knjiga.

Naravno, iz istog razloga to bi značilo i da će još neprodani primjerci knjiga The God Delusion, Breaking the Spell, God is Not Great, The End of Faith, itd., biti poslani na otpad, gdje i pripadaju jer su tek neinformirani ekstremistički politički pamfleti. To nas dovodi do posljednjeg, psihološkog razloga zašto su se novi ateisti okrenuli takvom nastupu iracionalnosti. Jedan finalni misaoni eksperiment. Pretpostavite da ste Richard Dawkins (bivši Charles Simonyi Professor za javno razumijevanje znanosti pri sveučilištu Oxford), proveli ste godine kritizirajući teoretičare inteligentnog dizajna da se nisu informirali prije nego što napadaju darwinizam. Uložili ste svoju reputaciju kao znanstvenika (odnosno popularizatora znanosti) u godine rata protiv religije, odbacujući je kao utočište neznalica, netrepeljivih luđaka; bez ijednog ozbiljnog argumenta koji bi joj išao u korist. Prodali ste stotine tisuća primjeraka The God Delusion, predstavljajući je kao konačnu demonstraciju istinitosti tog mišljenja. Stručnjaci u relevantnim područjima – teolozi i filozofi religije – kritizirali su vas da nemate pojma o čemu pričate. Kolege ateistički akademici učinili su isto. Sve ste ih odbacili kao saveznika fundamentalističkih pobornika. Ljudi koji stvarno poznaju ono o čemu pričate su u krivu (prema vašim tvrdnjama), a vi ste u pravu – unatoč tome što je upravo takvo ponašanje ono što inače osuđujete kod fundamentalističkih pobornika.

Ukratko, ukopali ste se u vrlo duboku rupu i osjećate neodoljiv poriv da nastavite kopati. Što ćete učiniti sada – priznati kako su vaši kritičari u pravu? Priznati kako ste desetljećima sramotili samog sebe i naveli mnoge manje inteligentne osobe da čine isto? Kako ste izazvali ozbiljnu nepravdu prema vjernicima koje prezirete (a koji bi uživali u vašem javnom poniženju)? Priznati da ste licemjer? Nema šanse.

Ponos ide prije pada; i prije zabluda. Dakle upotrijebite “Dvorjaninova Obrana!”. Novi Ateizam je nužno i Novi Filistanizam, namjerno zatvarajući svoj um mudrosti tisućljeća – ozbiljnim razmatranjima, ili barem čitanjima, argumenata autora poput Aristotela i Plotina, Augustina i Akvinskoga, Leibniza i Clarkea; neka te opasne ideje ne izazivaju sumnju u sekularno vjerovanje. Ili riječima poznate vježbe u dvomisli: “Neznanje je moć.”

Autor je filozof Edward Feser, izvorni članak: The New Philistinism

Feserovu recenziju knjige Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon (D.Dennett) možete pročitati ovdje - Not so Bright. Feser ja autor knjige The Last Superstition: A Refutation of the New Atheism koja se osvrće na pogreške kod poznatih autora novog ateizma; slična je sadržaja (ali ne toliko polemična) njegova knjiga Aquinas (A Beginner’s Guide). Jedan radio intervju s autorom koji je zanimljivo poslušati: Last Superstition: Answering New Atheists with Ed Feser.

Preuzeto i priređeno s bloga Katolik s dna kace

[Wlof]

Pre dva meseca sam procitao God Delusion,zanimalo me zasto ateisti prave toliku frku oko ove knjige.

Kada sam pocinjao rekao sam sebi da cu da citam otvorenog uma i jesam.....celih 4 minuta...

Stao sam,uradio facepalm,smejao se,facepalm opet.

Kaze da zamislimo svet bez religije,kako se onda ne bi desilo (pa nabraja),11. septembar,krstaske ratove i tako dalje i dodje do pokolja izmedju Srba,Hrvata i Bosnjaka...

On ocigledno ne zna da rat u Bosni nije bio verski rat i da se ljudi nisu ubijali samo zbog verske razlike...ili mozda zna ali laze..sta god bilo od ta dva lose je.

Ima lol trenutaka u njegovoj knjizi koliko oces

[Милан Меденица :)]

мислим да га боли уво да се образује, лакше је бити идеолог

[Александар Милојков]

Čudno, ali retorika pisaca novog ateizma – Dawkinsa, Denneta, Harrisa i Hitchensa među najistaknutijima – zvuči puno bliže retorici tog fundamentalističkog propovjednika nego bilo što drugo što sam čitao u svojim ateističkim danima.

Браво! Исто сам запажање више пута износио (и када су у питању наши, домаћи обожаваоци атистичких писаца и промотери атеизма).

[Александар Милојков]

poznati darwinovac Michael Ruse izjavio je kako se zbog Dawkinsove knjige “srami što je ateist”, i kako je Dennetova knjiga “stvarno loša i nedostojna [njega].” Još jedan ateistički filozof, Thomas Nagel, opisao je Dawkinsovu “amatersku filozofiju” kao “posebno slabu”, a njegove pokušaje da odgovori na filozofske probleme inherentne vlastitoj poziciji “običnim odmahivanjem ruke”. Književni kritičar Terry Eagleton – još jedan ateist, uz to i marksist – opisao je Dawkinsove tekstove o religiji kao “neinformirane”, “loše” i usmjerene na “vulgarne karikature”. Vrlo lako bi mogli produžiti listu intelektualaca, čak i kolega ateista koji su kritizirali njihove tekstove.

И ово смо, такође, констатовали (када је Докинс као философ и критичар религије у питању).

[Grizzly Adams]

Pre dva meseca sam procitao God Delusion,zanimalo me zasto ateisti prave toliku frku oko ove knjige.

Kada sam pocinjao rekao sam sebi da cu da citam otvorenog uma i jesam.....

Е па видиш то је та разлика... А питај ове из АС колико су православних књига прочитали "отвореног ума". Макар 4 минута.

[RYLAH]

Е па видиш то је та разлика... А питај ове из АС колико су православних књига прочитали "отвореног ума". Макар 4 минута.

Питај их и колико су "атеистичких" књига читали, макар и 4 минута

[Млађони]

Bilo je to prije nego što sam postao ateist, a to je bilo prije nego što sam postao pažljiv rimokatolik kakav sam danas. Čudno, ali retorika pisaca novog ateizma – Dawkinsa, Denneta, Harrisa i Hitchensa među najistaknutijima –.

Избацио бих Хариса из целе те приче. Мислим да се он бави озбиљним филозофским радом али се пришљамчио тој екипи јер му је боље за рекламу.

А денет ми је ту полу полу. Хиченс ко хиченс новинар мора да прода причу што је прича драматичнија то се боље продаје.

А Давкинс ко Давкинс... пут до пакла поплочан је добрим намерама па је отишао из промотера науке и борца против неоправдане религијске агресије на науку кренуо је да ствара неоправдану научну агресију на религију.

[Grizzly Adams]

Али и ја сам имао потпуно исту реакцију... Узео сам био једном "The God Delusion" из библиотеке да видим шта је то толико паметно рек`о и искидао сам се од смеха. Ако је оно "озбиљна критика" религије онда је атеизам пук`о као звечка. Па наши атеисти овде на форуму су износили десет пута озбиљнија питања и аргументе од њега.

[cloudking]

Е па видиш то је та разлика... А питај ове из АС колико су православних књига прочитали "отвореног ума". Макар 4 минута.

E, al vidis, ovo ne mora nuzno da bude tacno.

Ateisti u najvecem broju slucajeva ni najmanje nemaju problem sa onim sto religije predstavljaju. Zasto bi ateista citao versku literaturu kad ga to ni najmanje ne zanima ali mu ni najmanje smeta.

Pa, mislim, zasto bi i kako ikome moglo da smeta bilo sta sto sebe bazira na ljubavi?

Problem najstaje u tome sto ono sto pise u verskim knjigama ni najmanje nema veze sa situacijom na terenu, kad to sto je napisano treba da se sprovede u delo.

Dzaba vi 2000 godina ponavljate da su religija i bog ljubav, kad se to nigde ne vidi... odnosno ne vidi se u najvecem broju slucajeva... e to je ono sto smeta, a ne sama religija... zato i nije neophodno da atesita cita verske knjige, jer to sto ce on da shvati da "negde pise" da je bog ljubav, nece promeniti situaciju da se u realnosti to jednostavno ne vidi. A i ne treba ti poznavanje religija da bi shvatio konsatatan atak na sekularnost od strane klera, atak na ljudksa prava od strane pravoslavnih fundamentalista i atak na slobodu izbora od strane obicajaca/deklarativaca/ strahopostovaoca...

S drge strane, gotovo je imperativ da mnogi vernici pod hitno propuste kroz sake knjige iz opsteg i osnovnog obrazovanja... realno

[Александар Милојков]

S drge strane, gotovo je imperativ da mnogi vernici pod hitno propuste kroz sake knjige iz opsteg i osnovnog obrazovanja... realno

Исто важи и за многе атеисте. Атеистичко својатање науке и образованости је тек прича за себе.

[Wlof]

E, al vidis, ovo ne mora nuzno da bude tacno.

Ateisti u najvecem broju slucajeva ni najmanje nemaju problem sa onim sto religije predstavljaju. Zasto bi ateista citao versku literaturu kad ga to ni najmanje ne zanima ali mu ni najmanje smeta.

Pa, mislim, zasto bi i kako ikome moglo da smeta bilo sta sto sebe bazira na ljubavi?

Problem najstaje u tome sto ono sto pise u verskim knjigama ni najmanje nema veze sa situacijom na terenu, kad to sto je napisano treba da se sprovede u delo.

Dzaba vi 2000 godina ponavljate da su religija i bog ljubav, kad se to nigde ne vidi... odnosno ne vidi se u najvecem broju slucajeva... e to je ono sto smeta, a ne sama religija... zato i nije neophodno da atesita cita verske knjige, jer to sto ce on da shvati da "negde pise" da je bog ljubav, nece promeniti situaciju da se u realnosti to jednostavno ne vidi. A i ne treba ti poznavanje religija da bi shvatio konsatatan atak na sekularnost od strane klera, atak na ljudksa prava od strane pravoslavnih fundamentalista i atak na slobodu izbora od strane obicajaca/deklarativaca/ strahopostovaoca...

S drge strane, gotovo je imperativ da mnogi vernici pod hitno propuste kroz sake knjige iz opsteg i osnovnog obrazovanja... realno

A koji autoritet to kaze da je tako?

Ali ti je potrebno da znas sta je sekularnost,a ne da tumacis kako ti oces ko mnogi ateisti pa ga omase.

Nemam pojma o kakvom napadu na ljudksa prava i slobodu zibora mislis.

A ovo zadnje za obrazovanje...ha

Evo dat ti je primer Dokinsa,izvan biologije tip blage veze nema.

[RYLAH]

Zasto bi ateista citao versku literaturu kad ga to ni najmanje ne zanima ali mu ni najmanje smeta.

Зато што је редовно критикује.

A i ne treba ti poznavanje religija da bi shvatio konsatatan atak na sekularnost od strane klera, atak na ljudksa prava od strane pravoslavnih fundamentalista i atak na slobodu izbora od strane obicajaca/deklarativaca/ strahopostovaoca...

Ајд ми објасни шта је то "секуларност", пошто се сви редовно позивате на то, а могу да се кладим да ни ти немаш појма шта је то, исто као ни ове несреће из АС?

S drge strane, gotovo je imperativ da mnogi vernici pod hitno propuste kroz sake knjige iz opsteg i osnovnog obrazovanja... realno

Реално, то је још једна у низу предсрасуда атеиста према верницима, направљена у фазону "ми смо, ах, тако паметни, док су верујући, ах, тако затуцани!". Реално, у Кини је ниво образовања међу популацијом изузетно низак, па има много атеиста, не верујем нешто да су кинески сељаци супер образовани хипстери као ти.

Него, немој само да пропустиш да ми кажеш шта је то "секуларност", и шта све подразумева.

[drvce]

Uzmimo za primjer Dennetta. U svojoj knjizi Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon, uvjerava nas kako “Kozmološki argument … u svojem najjednostavnijem obliku kaže kako s obzirom da sve ima svoj uzrok, onda i svemir mora imati uzrok – odnosno Boga”; potom žustro opovrgava argument pitajući “Što je uzrokovalo Boga? Odgovor kako je Bog samouzrokovan (na neki način) onda dovodi do novog pobijanja: Ako nešto može biti samouzrokovano, zašto onda svemir kao cjelina ne može biti stvar koja je samouzrokovana?” Vrlo dobra pitanja, moglo bi se činiti – osim što (kao što je svjestan svatko tko zna nešto o filozofiji religije) to nije ono kaže kozmološki argument za Božju egzistenciju. Zapravo, niti jedan poznati branitelj kozmološkog argumenta u povijesti filozofije nije dao takav glupi “sve ima svoj uzrok” argument – niti Platon, niti Aristotel, niti Al-Ghazali, niti Maimonides, niti Toma Akvinski, niti Ivan Duns Škot, niti G.W. Leibniz, niti Samuel Clarke, niti Reginald Garrigou-Lagrange, niti Mortimer Adler, niti William Lane Craig, niti Richard Swinburne. Niti itko drugi, koliko ja znam. Možda, kao Dennett, mislite da kada pokušavate pobiti neke od najvećih umova u povijesti, dobra strategija je napasti argument koji nitko od njih nije nikada ni branio. No ako ne razmišljate tako, možda ćete pronaći nešto korisnije za ispuniti svoje vrijeme od čitanja Breaking the Spell.

https://www.pouke.org/forum/topic/20912-%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%98%D0%B3%D0%BE%D0%B2-%D0%BAo%D1%81%D0%BC%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D1%88%D0%BA%D0%B8-%D0%B0%D1%80%D0%B3%D1%83%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82/page__hl__krejg#entry701226

Mladene Milosavljevicu, Denettov izaslanice... srami se!

[Avocado]

Uzmimo za primjer Dennetta. U svojoj knjizi Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon, uvjerava nas kako “Kozmološki argument … u svojem najjednostavnijem obliku kaže kako s obzirom da sve ima svoj uzrok, onda i svemir mora imati uzrok – odnosno Boga”; potom žustro opovrgava argument pitajući “Što je uzrokovalo Boga? Odgovor kako je Bog samouzrokovan (na neki način) onda dovodi do novog pobijanja: Ako nešto može biti samouzrokovano, zašto onda svemir kao cjelina ne može biti stvar koja je samouzrokovana?”

Vrlo dobra pitanja, moglo bi se činiti – osim što (kao što je svjestan svatko tko zna nešto o filozofiji religije) to nije ono kaže kozmološki argument za Božju egzistenciju. Zapravo, niti jedan poznati branitelj kozmološkog argumenta u povijesti filozofije nije dao takav glupi “sve ima svoj uzrok” argument – niti Platon, niti Aristotel, niti Al-Ghazali, niti Maimonides, niti Toma Akvinski, niti Ivan Duns Škot, niti G.W. Leibniz, niti Samuel Clarke, niti Reginald Garrigou-Lagrange, niti Mortimer Adler, niti William Lane Craig, niti Richard Swinburne. Niti itko drugi, koliko ja znam. Možda, kao Dennett, mislite da kada pokušavate pobiti neke od najvećih umova u povijesti, dobra strategija je napasti argument koji nitko od njih nije nikada ni branio. No ako ne razmišljate tako, možda ćete pronaći nešto korisnije za ispuniti svoje vrijeme od čitanja Breaking the Spell.

Prilično nepošteno. Dennett se u navedenoj knjizi samo usputno bavi kosmološkim argumentom, samo u jednom pasusu, a i u njemu navodi da "Kosmološki argument... u svom najjednostavnijem obliku kaže da sve ima svoj uzrok i da univerzum mora da ima uzrok - odnosno Boga". Čak i u ovom pojednostavljenom i usputnom osvrtu, Feser je uspeo da mu zameri to da ni jedan poznati branitelj ovog argumenta nije tvrdio da "sve" ima svoj uzrok, međutim apsolutno svi branitelji su tvrdili da "univerzum mora da ima uzrok - odnosno Boga"... tako da Dennettova primedba: "Others prefer to accept the premise and then ask: What caused God? The reply that God is self-caused (somehow) then raises the rebuttal: If something can be self-caused, why can't the universe as a whole be the thing that is self-caused?" nije napadanje argumenta kojeg niko nikada nije branio. Eventualno se Dennettu može staviti primedba da nije pravilno izneo argument druge strane ali ne i da je napao nešto što druga strane ne tvrdi.

Da ne pominjem da postoje Dennettova pisanija i govorancije koja su direktno a ne usputno posvećena Kosmološkom argumentu i da je potpuno nepošteno i prevarantsko navođenje knjige u kojoj Dennett piše usputno o ovom argumentu u 6 rečenica, predstavljajući to kao celokupnu Dennettovu primedbu na ovaj argument.

(Knjiga Breaking the Spell može da se nađe na internetu, predmetni pasus je na 242 strani... a za sve ostalo možete da guglate: dennet cosmological argument)

Ne morate vjerovati mojoj samopromovirajućoj riječi. Intelektualna neozbiljnost literature novih ateista već je javna tajna. Filozof i poznati darwinovac Michael Ruse izjavio je kako se zbog Dawkinsove knjige “srami što je ateist”, i kako je Dennetova knjiga “stvarno loša i nedostojna [njega].” Još jedan ateistički filozof, Thomas Nagel, opisao je Dawkinsovu “amatersku filozofiju” kao “posebno slabu”, a njegove pokušaje da odgovori na filozofske probleme inherentne vlastitoj poziciji “običnim odmahivanjem ruke”. Književni kritičar Terry Eagleton – još jedan ateist, uz to i marksist – opisao je Dawkinsove tekstove o religiji kao “neinformirane”, “loše” i usmjerene na “vulgarne karikature”. Vrlo lako bi mogli produžiti listu intelektualaca, čak i kolega ateista koji su kritizirali njihove tekstove.

Michael Ruse je takođe uz kritiku Dawkinsa uz osmeh rekao kako bi voleo da prodaje knjige u tiražima u kojima ih Dawkins prodaje.

Feser radi zapravo istu stvar kao i oni koje kritikuje. ("A neki povodljiviji sljedbenici – ljudi poput internet ateista koji kupuju košare takvih knjiga –bit će oduševljeni jer sada imaju novi odgovor koji mogu dati svojim religijskim prijateljima umjesto da daju ozbiljan argument.") Jer Faser odlično zna da, kao i "Dawkins i kompanija i njihovi povodljivi sledbenici", njegovi "povodljivi sledbenici" takođe nisu čitali i nemaju nameru da čitaju Tomu Akvinskog, Platona, Aristotela i Leibniza. Mnogi od njih nisu čak pročitali ni Bibliju. (onima koji jesu pročitali sve filozofe koje Faser navodi nije potreban Faser da objasni Dawkinsove nedostatke kao filozofa). Kao što sam i Milojkovu ranije odgovorio na tezu da ateisti napadaju "teologiju baba-Simane" a ne teologiju ozbiljnih teologa, isključivo je vaš problem okolnost da vam 95% vernika predstavljaju razne baba-Simane. Zato Ruse ima daleko manje tiraže od Dawkinsa - imaju sasvim drugačiju ciljnu grupu (target audience). Ruzove knjige su pisane za filozofe i ljubitelje filozofije, a Dawkinsove nisu, niti Dawkins sebe smatra sjajnim filozofom.

Ono što Faser i slični zapravo impliciraju je:

Hajde da celokupnu debatu o postojanju boga/bogova i teizmu/ateizmu vodimo u tekstovima koje čita i razume manje od 1% populacije, dok ostatak populacije veruje i ne veruje u boga/bogove iz sasvim drugih razloga.

Posebno je interesantno da Faser smatra da bi iz navedenih razloga knjige "novih ateista" trebalo da budu "poslate na otpad gde i pripadaju" što je začuđujuća ideja, budući da se te knjige manje bave ozbiljnom filozofijom i metafizičkim argumentima za postojanje boga/bogova a daleko više praktičnim uticajem organizovanih religija na svakodnevni život, moralnim pitanjima i slično, te je nejasno zašto Faser zamišlja da nekoliko pogrešnih metafizičkih argumenata iznetih u nekoj knjizi invalidiraju celu knjigu... što je babi milo, to joj se i snilo...

Dakle, novi ateist pokriva jednu zabludu s drugom, ali kako inače inteligentni ljudi uopće upadnu u takve retoričke regrese? Izgleda da tu moramo napustiti logiku i okrenuti se politici i psihologiji. Dawkins i kompanija imaju ogroman politički ulog u tvrdnji kako je religija inherentno iracionalna. Žele društvo u kojem će vjernici u javnom životu biti dobrodošli kao rasisti i negatori holokausta.

Težak ad hominem i straw-man. Zaista smešno i neprilično za nekog ko je zauzeo poziciju "moralne superiornosti" u ovoj debati.