Jump to content

Умро Стив Џобс

Оцени ову тему


Препоручена порука

Je Veux

Nešto je strašno pogrešno sa realnošću koju nam je izgradio korporativni svet u kome živimo i njemu podređena društva i njihove demokratije. Kao i toliko puta do sada, mladi ljudi to osećaju najbolje. Najdirektnije. Najiskrenije.

Mi još nismo stigli do tog stadija razvoja. To važi i za mnoge druge države u svetu. Mi živimo u partokratiji u kojoj su političke partije iznad korporacija i iznad društva. To je naša stvarnost. I srljamo ka ovoj drugoj, doduše nešto boljoj, ali i dalje lošoj korporativnoj stvarnosti u kojoj se ponovo gubi čovek. Ovaj tekst nije o nama. Ovaj tekst je o najrazvijenijim. O naprednom svetu.

Korporacije nisu smisao života i postojanja. Korporacije nisu garant blagostanja. Korporacije nisu najvažnije što imamo. Korporacije su sredstvo. One nisu cilj.

Zadatak države je da dobro reguliše društvo i odnose u tom društvu i time stvori okvir u kome će različiti ljudi sa različitim idejama i željama moći da stvore lep život za sebe. Šta god to lep značilo za svakog od nas. Posao države je regulacija. Dražva reguliše kroz zakone. Krivični zakonik je regulacija. Određuje npr. da ne smete ubiti čoveka. Da ne smete prevariti drugog čoveka. Da ne smete udariti, ukrasti ... Država reguliše jednom granom vlasti, država monopoliše silu drugom granom vlasti i sprovodi svoju regulaciju, društvo kontroliše i silu i sprovođenje regulacije kroz sudsku granu vlasti.

Korporacije su shvatile da moraju da kontrolišu sve tri grane vlasti. Ne zato što su zle. Već zato što se tako postiže najveći profit. Korporacije su postale jače od država. Neki investicioni fondovi imaju više novca nego više od dve trećine država u svetu. Srbija je patuljak u tom svetu. Korporacije su kupile čak i najjaču demokratiju na svetu.

Cilj društva i njegove regulacije je bogaćenje društva i sloboda pojedinca u tom društvu. Sloboda koja ne ugrožava druge. Sloboda svakoga da živi i traži svoj smisao. I sreću. Šta god ona značila. I sve dok ne ugrožava druge, ona zaslužuje da je poštujemo. Delili je mi ili ne. Osim ovog prekrasno neodređenog, a ipak tako određenog cilja, društvo drugog cilja nema. Niti treba da ga ima.

Ogromno bogaćenje pojedinaca se dešava na štetu ogromne većine članova društva. Kao takvo, ono ugrožava druge. Celo društvo stvara novu vrednost. Manjina uzima većinu te novostvorene vrednosti, vrednosti koju nije kreirala. Vrednosti koje se usled loše regulacije dočepala. Ekonomski ključ za ovakvu raspodelu novostvorene vrednosti je prvo u poreskom sistemu, onda u nedostatku regulacije tamo gde treba da je bude, i končano u postojanju pogrešne regulacije tamo gde uopšte ne treba da je bude ili tamo gde je potrebna potpuno drugačija regulacija od postojeće. Potrebna čemu? Bogaćenju društva.

Stvari su se toliko otele kontroli, da ogromna većina, srednja klasa, počinje da gubi vazduh.

Korporacijama i njihovim alavim menadžerima i investitorima su potrebne armije uniformisanih potrošača. Jer u takvim sredinama se ostvaruje najbolji profit. To je sve što interesuje korporacije. To je sve što će ih ikada interesovati. I to je DOBRO. Tako i TREBA DA BUDE: Cilj korporacije je da cedi efikasnost iz suve drenovine, da sa manje učini više, kako bi joj ostao VEĆI PROFIT. Tol'ko.

Ali nije dobro da država i društvo zaboravi čemu služe korporacije i da im prepusti kontrolu.

Termin "socijalno odgovorne korporacije" je tragično komičan oksimoron. Nama ne trebaju socijalno odgovorne korporacije. Nama ne trebaju korporacije koje IMAJU KONTROLU NAD DRUŠTVOM i koje onda molimo da budu milosrdne. Nama trebaju dobro regulisane kroporacije POD KONTROLOM DRUŠTVA, koje obavljaju svoju ekonomsku funkciju: donosioci efikasnog. Od korporacija nam treba kvalitetnije, brže i jeftinije. Ne socijalno odgovorno. Socijalnu odgovornost garantuje država kroz svoju regulaciju i svoj socijalni sistem. Korporacije ne treba tim poslom da se bave. Isto kao što država ne treba da se bavi privređivanjem.

Korporacije su daleko prevazišle svoju svrhu u društvu. One su preuzele kontrolu. Kontrolišući regulaciju, korporacije kontrolišu društvo.

Korporacije ubijaju svu različitost. Ne zato što su zle. Već zato što je u istosti veći profit. Korporacije su ubile rock'n'roll. Zatrpale su ga smećem. Korporacije ne vole "lenju" omladinu koja ne želi da robuje korporacijama. Koja ne veruje u ono što im korporacije prodaju. Koja ne veruje da je smisao života pohlepa, profit, posluga i besnija kola.

Korporacije ne vole konkurenciju. Nikakvu konkurenciju. Kororacije žele monopol. Konkurencija znači manji profit. Borba sa konkurencijom isrpljuje. Borba sa konkurencijom zahteva odvajanje profita za inovacije. Za nove i bolje proizvode.

Ja duboko verujem u privatnu svojinu i kapitalizam kao sistem zasnovan na privatnoj svojini. Verujem u tržišnu utakmicu, konkurenciju i inovacije. Isto tako duboko verujem u slobodu pojedinca. I njegovu snagu da promeni društvo. Ali i u humanizam i odgovornost društva. I u balans kolektivnog i pojedinačnog.

Korporacije veruju da su ljudi lenji. I da ih postojanje socijalnog sistema podstiče na lenjost. I da treba ukinuti socijalni sistem kako bi se ljudi primorali da rade, jer namaju izbor. Tako je jeftinije. Korporacije bi volele da ubede čovečanstvo da društvo ne može da "plati" "lenju" omladinu. Da je tržište magična reč koja rešava sve probleme. Da društvo ne može da plati socijalni sistem. Zdravstvno osiguranje za sve. Školstvo za sve. Socijalnu pomoć. Penzije za sve.

I naravno da ne može. Ako je sva novostvorena vrednost rezervisana za njih.

Saša Radulović

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

za sitne pare... pa sta ces kad je Kina mnogo vise kapitalisticka od zapadnih zemalja, sa slabim zakonima o uslovima rada.

Погрешан закључак по мени. Кина је до јуче била комунистичка диктатура. Екипа која је владала тада влада и дан данас. Знамо сви врло добро како изгледа "транзиција" у којој кумови и побратими разноразних Мирка Марјановића и Драгана Томића постају олигарси и за које се накнадно доносе протективни закони на штету целокупног грађанства, итд. Мислите да је у једној Кини ствар другачија? Ако негде постоји јак непотизам онда је то на далеком истоку Азије. То што је пуком силом бројева једноставно немогуће да број повлашћених буде толико мали као овде не значи да их тамо нема. Такође то онемогућава државну тиранију да држи све привредне субјекте под директном контролом (што је парадоксално највећи разлог кинеског рапидног раста).

Али не треба чекати предуго, Кина је већ почела да суседне земље скида са долара и навлачи их на своју валуту као на валуту девизних резерви. То што је РБМ прилепљен за долар је вештачка ствар. Момента кад долар оде до те мере ниско у цени да ће свима бити очигледно да од њега нема више ничег РБМ ће морати да се откачи од истог и преко ноћи ће огроман број Кинеза да постану богати или средња класа јер ће има валута скочити великом брзином (тј. престати да пада великом врзином). А онда им и неће требати извоз јер ће моћи своје производе сами да конзумирају, а да им економија ни мало не заостане због тога. Е тада ће бити моменат истине за кинеску власт јер ће бити у прилици да се преко ноћи претвори у следећу империју. Дај Боже да се тамошњи народ до тада потпуно освести и то им не дозволи.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...
  • 3 weeks later...

Na 1400 $ dodas 5000 za onaj software gore plus antivirus software i sva kocenje sistema zbog njega koje Apple ne poznaje. I naravno veciti strah sta si instalirao... koji Apple korisnici takodje ne poznaju..

:)

Svaka čast Vučiću! Spasio si Srbiju iz ruku lopova i društvenih parazita! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Само ми није јасно шта ће некоме и RAD Studio XE и Visual Studio Ultimate и то преинсталирани на компу. Ако некоме треба неки партикуларан софтвер, њега ће и инсталирати. Никада нисам волео блоутвер... У осталом ту је увек free (both as in beer and as in freedom) software.

"He who fights with monsters should look to it that he himself does not become a monster... when you gaze long into the abyss the abyss also gazes into you..." — Friedrich Wilhelm Nietzsche

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Само ми није јасно шта ће некоме и RAD Studio XE и Visual Studio Ultimate и то преинсталирани на компу. Ако некоме треба неки партикуларан софтвер, њега ће и инсталирати. Никада нисам волео блоутвер... У осталом ту је увек free (both as in beer and as in freedom) software.

Pa dobro, to zavisi kome sta treba. U principu to nije potrebno korisnicima kompa. Ali onaj kome treba mora dobro da zavuce ruku u dzep za Windows, dok Apple to daje gratis.

Svaka čast Vučiću! Spasio si Srbiju iz ruku lopova i društvenih parazita! 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...