Jump to content

Da katolik postane pravoslavac - zašto?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Nikad ne bih insistirala niti objašnjavala katoliku zašto bi trebalo da pređe u pravoslavlje.Reči su skoro ništa,ako se životom ne pokaže.I ne verujem da bih rečima  katolika ubedila da pređe u pravoslavlje.

“There are four questions of value in life... What is sacred? Of what is the spirit made? What is worth living for, and what is worth dying for? The answer to each is the same. Only love.”
Link to comment
Подели на овим сајтовима

zato sto su formalizovali Hriscanstvo

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim da je Pravoslavna crkva u očima onih koji se zanimaju za nju, prilično jednostrana i da je gledaju često sa nacionalnog stanovišta.

Za Hrvata mislim da pojam pravoslavac i Pravoslavna Crkva pre svega se uglavnom odnosi i asocira na Srbe i Srbiju.

Za nekoga drugoga je to Rus i Rusija, a za nekog opet Grk i Grčka.

I teško će neko od naroda poput Hrvata, Turaka, i uopšte naroda koji su sa pravoslavnim susedima u neprijateljskim odnosima kroz dugi niz godina, uopšte i doživeti Pravoslavnu Crkvu kao Telo Hristovo, već će u Pravoslavnoj Crkvi videti isključivo njen nacionalni karakter.

Opet tu je i sopstvena identifikacija kroz rimokatolicizam. ("Bog i Hrvati").

Pravoslavlje će pre da prihvate ljudi (i to se pokazuje zaista takvim), koji nisu toliko vezani za nacionalno, poput recimo Amerikanaca ili uopšte ljudi iz protestantskih sredina. I naravno rimokatolici iz sredina gde su neki predstavnici Rimokatoličke Crkve doveli do moralnog i svakog drugog pada, pa se narod iz revolta ili razočarenja okreće drugim opcijama, od kojih je opet zbog sličnosti i pravovernosti najbliža Pravoslavna Crkva.

Po nekim saznanjima upravo se to dogodilo u velikom delu Južne Amerike, koja je pod omoforom Meksičke eparhije koja je opet valjda Ruska... ali da ne nagađam.. Koga zanima može da potraži

Χριστὸς ἀνέστη ἐκ νεκρῶν θανάτῳ θάνατον πατήσας, 

καὶ τοῖς ἐν τοῖς μνήμασι ζωὴν χαρισάμενος...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim da je i budućnost i prošlost Pravoslavne Crkve više bila uvek u rukama pojedinaca. Jeres se lako zacari u instituciji i među narodom ali uvek ima neki Sv.Maksim ili neki blaženopočivši patrijarh Pavle koji će biti simboli i čije će reči odzvanjati kroz vekove.

Pravoslavna Crkva kao organizacija (ne kao Telo Hristovo) je uvek patila od tako velikih problema sa kojima ni najveći Svetitelji naše Crkve nisu uspevali da se izbore. Od svađa između pomesnih crkvi, do nejasnih ciljeva i skretanja sa strogo Gospodneg puta, šurovanje sa politikom i državom.

Ali i kada je Crkva padala kao institucija, rađala je predivne cvetove zbog kojih je uvek mirisalo u njenim odajama, pa makar i na njenim zidovima bila memla.

Χριστὸς ἀνέστη ἐκ νεκρῶν θανάτῳ θάνατον πατήσας, 

καὶ τοῖς ἐν τοῖς μνήμασι ζωὴν χαρισάμενος...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Kako bi vi to objasnili jednom katoliku?

I koji bi bio najvažniji razlog?

Zanimaju me vaši odgovori...

Да будемо једно у Христу и у чистом исповедању вере. Да будемо једно као што је Син једно са Оцем да Папа буде оно што и треба да буде, да се еклисиолошка питања поставе на праве темеље и да се сви заиедно спасавамо у љубави. Када би били једна Цркав у истини и љубави (а једно друго не искључује већ се поистовећује), много би више радости било и у овоме свету.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kako bi vi to objasnili jednom katoliku?

I koji bi bio najvažniji razlog?

Zanimaju me vaši odgovori...

Да будемо једно у Христу и у чистом исповедању вере. Да будемо једно као што је Син једно са Оцем да Папа буде оно што и треба да буде, да се еклисиолошка питања поставе на праве темеље и да се сви заиедно спасавамо у љубави. Када би били једна Цркав у истини и љубави (а једно друго не искључује већ се поистовећује), много би више радости било и у овоме свету.

Oče Ivane, nisam mislio na ujedinjenje Crkava nego na slučaj čovjeka pojedinca.

Dakle, zašto bi neki pojedinac katolik trebao postati pravoslavni? Ili uopće ne bi trebao?

Što bi time dobio? Naravno mislim na neki duhovni dobitak.

Kako bi vi to objasnili jednom katoliku?

I koji bi bio najvažniji razlog?

Zanimaju me vaši odgovori...

Pa čuda ima i u Katoličkoj Crkvi. Ili misliš da nema? Ne znaš za njih?

....."Dođite i vidite"..... Just_Cuz_19 prstgore

Na što bi trebalo posebno obratiti pažnju?

zato sto su formalizovali Hriscanstvo

A što bi to značilo?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa čuda ima i u Katoličkoj Crkvi. Ili misliš da nema? Ne znaš za njih?

Znam da ima,ali sva cuda koja postoje u Katolickoj crkvi postoje i u Pravoslavnoj........osim Blagodatnog ognja(i jos nekih).Zasto samo pravoslavnom patrijarhu silazi oganj,a katolickom ne ?To nesto treba da znaci.Tu je Bog van ljudskih rasprava pokazao nesto.Sam zakljuci sta. :)

  • Свиђа ми се 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ivane,kad smo već kod čuda,raspitivao sam se ima li neki katolički svetac da je mirotočiv.

Naravno ne mislim na svetitelje od pre raskola.

Saznao sam za nekog maronita,zaboravio sam kako se zove.Dakle,samo jedan.

Znate li vi nekog?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zapravo možda je problem u celom ovom pitanju brata Ivana.

Pravoslavna Crkva nije imala pretenzije ka rimokatolicima u smislu pokrštavanja, te je samo pitanje izlišno.

To što je vladala Šizma toliko dugo je prosto duh vremena i politike, a ne nekog suštinskog odbacivanja.

Pravoslavna Crkva priznaje delimično Rimokatoličke dogmate i radnje, te stoga pojedinačne ili grupne prelaske nekih rimokatoličkih zajednica u slatku pravoslavnu veru, mogu više da budu slika stanja u Rimokatolicizmu nego što je to neko suštinsko menjanje vere.

To je ono što je gledano spolja. Tek istinsko žiće u pravoslavlju može zaista doneti onu mističnost i duhovni preporod koji je bio nepoznat rimokatoličkim vernicima. Pre svega mislim da je glavna razlika u pristupu Darovima kao i odnosu prema Crkvi i sagledavanje katoličnosti. (ne katoličanstva)

Χριστὸς ἀνέστη ἐκ νεκρῶν θανάτῳ θάνατον πατήσας, 

καὶ τοῖς ἐν τοῖς μνήμασι ζωὴν χαρισάμενος...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...