kajaa

Nije ..Postojao je,samo u drugacijem obliku. .Pružite mir jedni drugima "322. Svećenik govori: "Pružite mir jedni drugima" (IGMR 154). To u koncelebracijama pripada đakonu ili, ako njega nema, jednom od suslavitelja, obično onom s lijeve strane. - Ne kaže se: "Pružite znak mira...", pogotovo ne: "Pružite ruku u znak mira..." Ne pruža se ni znak ni ruka, nego se pruža mir! ("Offerte vobis pacem"!) - Smisao ovoga poziva nije poticaj na izmirenje (to je više na početku mise), nego na očitovanje, da mir koji nosiš u sebi, u ovom času prije pričesti, daješ drugima, izražavajući tako crkveno zajedništvo i uzajamnu ljubav (IGMR 82, RS 71). 4. poljubac mira S liturgijskom se obnovom pružanje mira u euharistijskom slavlju uglavnom prihvatilo kao dobra novina. To je meutim samo djelomino tono: poljubac mira (osculum pacis) susrcemo gotovo u samim poecima misnog slavlja, samo što se on tijekom stoljeca praktcki izgubio. U Pavla susrecemo cetiri puta poticaj vjernicima da pozdrave jedni druge „cjelovom svetim“ (Rm 16,16; 1 Kor 16,20; 2 Kor 13,12; 1 Sol 5,26). Egzegeti smatraju da za Pavla poljubac svetih nije samo uobicajen gesta pristojnosti, nego izražaj mecusobnog oproštenja, što je bio preduvjet dobrog ispravnog slavljenja euharistije, kao predokus nebeskog slavlja. U Justinovu prikazu euharistijskog slavlja (oko 150.), susrcemo poljubac mira nakon molitve vjernika; tako da bi pomireni mogli prinijeti darove.49 poljubac se mira vec koncem 2. st. prebacuje iza euharistijske molitve, a još kasnije iza Ocenaša. Tako se ova gesta sve više shvaca kao priprava na pricest, da bi zatim zamijenio samu pricest. Kad se bogoslužje sve više klerikaliziralo poljubac je mira u liturgiji ostao rezerviran samo za svecenike i poslužitelje. Kako se davao poljubac mira? U samim pocecima bi svecenik davao poljubac mira cakonu ili poslužiteljima, a vjernici bi poljubac mira izmjenjivali s onima koji su stajali blizu njih. Valja napomenuti da su u to vrijeme muškarci i žene imali odijeljena mjesta u crkvi. Kršcani su pazili da ne bi davali povoda klevetama, tj. da ih se ne bi moglo optužiti za nemoralno ponašanje. To je naime bio pravi poljubac, kako svjedoci Augustin: Kršcani se ljube svetim poljupcem. To je znak mira: što usne iskazuju, treba se ostvariti u vlastitoj savjesti ... nakon toga recite: "Mir s tobom". To je veliko otajstvo, poljubac mira; trebaš tako poljubiti, kako voliš.50 poljubac se mira kasnije posvema gubi, tako da od 13. st. susreemo „plocicu mira“ (osculatorium), kovanu pliticu s drškom koju bi prvo poljubio svecenik, a zatim ju davao svim ostalima na poljubac. Naravno, time se posvema izgubio i posljednji smisao poljupca mira, jer su ljudi shvacali da je smisao obreda u iskazivanju pocasti toj plocici, kao nekom mocniku. Kako to da se pravi poljubac poceo gubiti? U poecima je poljubac bio uobicajeni znak poštovanja i odanosti, a kasnije se taj gesta svodio samo na obiteljski krug. Tako je i u bogoslužju od poljupca mira ostala tek gesta nalik zagrljaju koji su si izmjenjivali suslavitelji (klerici!). Poteškoca je u tome što se s poljupcem mira u bogoslužju izgubio bilo koji znak mira dostupan laicima. Obnovljeni misal predvia prvo sveenikovu molitvu za mir, zatim on poželi svima mir Gospodnji. Onda se kao mogucnost predvia svecenikom poziv vjernicima da meusobno izmijene mir. Opca uredba u broju 56b odrecuje: Zatim slijedi obred mira kojim vjernici mole mir i jedinstvo za Crkvu i svu ljudsku obitelj te, prije negoce uzeti dijela u jednom kruhu, izražavaju jedan drugome uzajamnu ljubav. Sam pak nacin obreda mira neka odrede biskupske konferencije prema duhu i obiajima pojedinih naroda. (Naša je Biskupska konferencija zabranila „svaki oblik grljenja i ljubljenja“). Zbog Cega se ponovno uvodi ovaj prastari obred? Sigurno ne samo zbog poštivanja drevne predaje. Kristova je volja i volja je apostola da kršcani budu jedno, jedno tijelo. To je jedini nacin da Kristovo spasenje djeluje u nama. Duboko je nekršcanski vjerovati da se možemo spasiti bez Crkve, u ovom slucaju bez naše brace i sestara, odnosno živeci u mecusobnom nejedinstvu i nemiru. Nije dakle samo izvanjska lijepa gesta pružiti nekom ruku za vrijeme euharistijske gozbe. Isus toliko cesto govori o bratskoj ljubavi, a Ivan naglašava da je nemoguce da netko ljubi Boga, ako ne ljubi svoga brata. Znak mira ne znaci samo pomirenje, nego i izraz jedinstva, solidarnosti, bratske ljubavi. U današnjem misalu se kaže da svecenik, prema prilikama, može pozvati vjernike da pruže jedni drugima znak mira. http://www.djkbf.uni...IT-Povijest.pdf http://www.katolici....=c_vidi&id=1260

"Ako si se uputio prema cilju i putem poceo zastajkivati i kamenjemem gadjati svakoga psa koji laje na tebe, nikad neces stici na cilj." (Dostojevski)

Bogu hvala..

Zato sto je napata cijela situacija..Mama ,mozda najvise trpi...Mozda i brat prozivljava isto kao i ti,samo suti..to je vec lako upadnje u psihozu .."Vidite da nema izlaza iz te situacije -osjecate se " sami" ..Nemate podrzku jedan od drugoga u porodici"Ne znate razlog zasto vise ne funkcionise ,kao do sada.. Netko mora prekinuti to mucno stanje ... Najbolje bi bilo, obratiti se ocu,i saznati zasto je ljut..Onda dalje rjesavati ostalo...po redu...da ne upadnete svi u krizu..

Hvala i tebi dragi brate.. Ne mogu izbrisati ovaj dupli post..Molim za pomoc..

Hvala dragi brate..Oce Ivane.. Bog neka vam bude milostiv ,i hvala na ovom vasem Forumu...

Citam ovu temo od pocetka svaki dan..S obzirom da sam strankinja, i nisam jedna od vas.. ..ne bi trebala da se mjesam... Ipak cu pokusati dati odgovor kako ja to vidim...Ja sam toliko dugo u braku ,da bi mogla ostvariti punu penziju.. Draga sestro...Bog neka vam bude na pomoci.. Ovdje je problem dosta slozen..I mozda nije nastao u zadnje vrjeme,vec je duze vremena..To je stvar,koja se tice tvoga oca i majke..I zalosno je sto tvoja majka nije u mogucnosti da to resi..Tvoj tata ima problem,a sigurno i dobar razlog za ovakvo ponasanje... Nitko nikada nije ljut tako,bez razloga.. Nikada nije dobro da se djeca mjesaju ,ako ne znaju sve o cemu se radi..to samo moze da oteza situaciju.. Postoji nesto,sto ti mozda ne znas..Mozda ti majka ne kaze sve..ili ona to vidi drugacije... Mozda i otac ima nesto pred ocima sto je sasvim krivo shvatio,a mozda i nije...nego je nesto sto mu smeta,i sto ga je uvredilo.. Mozda je i "krevet" jednostavno " usutio" ,pa sada trpe oboje.. O takvim stvarima roditelji ne pricaju sa djecom.. a ni sa njihovim roditeljima.. Zato ,bi bilo dobro da tvoja majka pokrene razgovor...i to kada vas djece nema kod kuce.. Nista to nije neobicno u braku ,kada dodje do takvih situacija...Treba se biti strpljiv,i dati priliku za dobru komunikaciju,da se oboje dobro ispricaju...a poslje toga dolazi POMIRENJE.. Oni moraju jedno drugom OPROSTITI,da ljubav ponovno zavlada u braku... Bez ljubavi ne moze se nista.. Nisu samo sretni brakovi ,kod kojih sve tece kao med...lako je ljubiti onoga tko te ljubi ..pa makar bilo i lazno..ali treba ljubiti u ovakvim situacijama... I ovakvi brakovi su sretni ,kada se kriza prebrodi..to je smisao braka , a i kriz koji je smisao nase krscanske vjere Tada je to blagoslov u braku...i porodici.. Imas dvje opcija...Moli za njih....i porazgovaraj s majkom,da ona pokrene " sutnju",to jest razgovor s njim... Brata ostavi postrani..jer ako i njega ukljucis,postat cete 2 tabora...Otac-sin..i Majka- kcerka...a to je onda lose.. Tu se jos vise golemaju problemi..i stvara ljubomoru...tu se komunikacija jednostavno tuce.. Sve je moguce,i nema ne rijesivog problema,samo je stvar kako ga resavamo ... Draga sestro...zelim ti da se sto prije situacija promjeni ,i postane ponovno radosna porodica.. I da ti nadjes srecu i mir..kao i zdravlje..BTG...

Evo i ovo je " хибискус," to je vrtno drvo... vidimo ga u nasim bascama

Moje misljenje je..da Hibiskus,( je) japanska ruža, kineska ruža! http://www.coolinari...m/slika/702431/ Хибискус (лат. Hibiscus), у народу познатији и као кинески слез или јапанска ружа, је род од око 200 до 220 врста биљака из породице слезова (Malvaceae), у коју припадају и какао, памук и баобаб. Иако се у целом свету гаји и као украсна биљка природно станиште хибискуса представљају топли и умерени, сутропски и тропски региони. У род хибискуса спадају и зељасте и дрвенасте биљке (жбунови и ниско дрвеће). http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D0%B8%D0%B1%D0%B8%D1%81%D0%BA%D1%83%D1%81

Hvala Josipe...

Da li mogu da se pridruzim..Kod nas ga zovu.. Fićfirić pijetlov cvijet ( orozov cvijet) Htela sam staviti slike ,ali mi ne ide..Ne znam?

Josipe. Primi moje saucesce..! Pokoj mu vjecni!

Sretan vam Uskrs.!

Kiril @ Dragi brate..Hajde ,molim te budi tako ljubazan i odovori mi koliko si star? Moj otac,moj did, i nitko u familiji nisu bili ,ustasa,partizan,i komunista! Ne zelim pravdati ,i braniti niti jedan rat i zlocin..Za to ce se pobrinuti Gospod Bog.. Zelim Bozjim macem,sjeci covjekovu mrznju danas....i ovo sto se siri u medijima..

Oprostiti znači ozdraviti. OPRAŠTAJUĆI LIJEČIŠ SEBE I DRUGE Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti i ono naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, popravljamo sebe i društvo. Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. Zato nas na sve načine uvjerava da se treba osvećivati, a ne opraštati. Zato navodi na masakriranje, ubijanje i čini sve da bi ljudi mrzili, a ne opraštali. Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje da se uvredom može ukloniti uvreda, da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju osvetnički zapali njegova kuća, nego u tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve kuće, tako da obojica postajete beskućnici. Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno neprijatelju vežemo ruke da nam više ne može činiti zlo. Opraštanje je najveća osveta neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače oružje protiv njega, a to je sam Bog. Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo, zloća, grijeh, jest da si međusobno opraštamo. Samo se opraštanjem prima oproštenje, samo se dajući dobiva, samo odijelo koje si darovao i tebe će ugrijati. Komadić kruha kojega si dao drugima i tebe će nahraniti, zrak kojega prepuštaš drugima i tebi će napuniti pluća, radost koju si pružio i tebe će obradovati.To je temeljni zakon života. Najgori su neprijatelji čovječanstva osveta i nepraštanje. Najveći zločinac je onaj koji neće oprostiti i koji ne želi primiti ruku koja mu oprašta. Neprijatelji čovječanstva su samo oni koji se osvećuju, koji mrze čovjeka, koji žele voditi rat protiv njega, koji mu ne vjeruju i koji mu ne praštaju. Zlo je jače od nas. Napasnik nas je pobijedio na početku, u rano jutro ljudske povijesti. On će pobjeđivati do kraja, ako se ne okrenemo jedni k drugima, ako se ne prepoznamo kao braća i ne počnemo se voljeti. Zli može biti pobijeđen jedino ako mi počnemo opraštati jedni drugima. Krivicu sa svoje savjesti možemo sprati ako se pomirimo. (Tomislav Ivančić)

Kazite mi molim vas gde je ovde Bog..? Kazite mi gde je ovde "miroljubiva Pravoslavna vera"? Kazite mi da li pravoslavlje tumaci da se siri mrznja,ili da se prasta?? (moju familiju su unistili -neprijatelji-, ovdje vidim moje Kosovo-moj Jasenovac.) Bog mi je bio milostiv ,i mogu da prastam. Uci i ti to, za bolje sutra.. Je li čovjek učinio nešto veliko za opću stvar ako je izlio lončić vode u more? - upita Starca domaćin u nekoj kući. - Doista, treba znati gledati svijet - uzdahne starac. - Nije li more o kojem ti govoriš zapravo čovječanstvo? - Pa, jest! - odgovori čovjek. - Lončić vode za čitavo čovječanstvo je premalo, ali za žedna čovjeka je ponekad ne samo dovoljno, nego presudno. Mnogi ljudi i ne slute kolike bi sudbine bile ukrašene osmijesima umjesto bolovima da su oni u pravo vrijeme izlili u veliko more svoj lončić vode…

Ne,to nema veze s Papom..On Izgoni u Ime Isusovo..To nije tako jednostavno ,a i nije sve demon sto sa danas prica u narodu. A, zasto im nije uspjevalo..Sta im je Isus na to odgovorio..? Ni danas ne uspjeva ,nekima!

Evo i katolicko kratko tumacenje.. Ne ocekujem od nikoga da se slaze sa ovim.. Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, 8. prosinca Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi "bolji" kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji "sve znaju" obično ga "tumače" po svom (ne)znanju. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: "bezgrešno" i "začeće". Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti. Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; "svaki je čovjek grešnik", kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je - kako ckrveni nauk kaže - nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek - po nauci Crkve - rađa. Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh "istječe" od prvog ljudskog para (od "Adama i Eve") i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se "istočni" grijeh uklanja, "briše" - krštenjem. S ti malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana "Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije". Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola "isteći"), praroditeljski grijeh. Bog ju je od "istočnog grijeha" sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha. - Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan "bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije". http://www.katolici....=c_vidi&id=8499 http://www.katolici.org/duhovnost.php?action=c_vidi&id=1708

Zaista divan i VREDAN-tekst. Bogu hvala! Mozda naucimo nesto iz njega.

Ne to nije istina,lazi su..