Ево још нешто о њима, ако је о њима 1314_womens
Neistine o našoj svetoj crkvi
U cilju informisanja javnosti, molim vas da u vašem cenjenom listu objavite ovaj naš komentar na feljton Z. Lukovića “Verske sekte”, odeljak o Zapadnopravoslavcima. Ovaj tekst odiše konfuzijom od samog početka. Kaže se da je Zapadnopravoslavna crkva dogmatski slična Starokatoličkoj, pa se nastavlja o ovoj drugoj. One nema šta da budu slične, jer je Zapadnopravoslavna crkva duhovni naslednih Starokatoličke, kako kod nas, tako i u svetu.
U crkvi ne postoje vođe već poglavari. U ovom slučaju, ranije je u našoj crkvi poglavar bio arhiepiskop (titula koja se ne stavlja pod navodnike) Jovan, inače Ivan (Divljakov), koji se upokojio još 1993, godine.
Godinom osnivanja Starokatoličke crkve smatra se 1870. ne 1875. a centar je bio u Utrehtu, koji je još uvek u Holandiji, ne u Švajcarskoj. Starokatolička crkva i danas postoji širom sveta, u Utrehtskoj uniji ili van nje, s istim ili promenjenim naslovom, tako da je ipak dugog veka i pored snažnog pritiska Vatikana (i drugih) u čemu ratovi ne igraju nikakvu ulogu. Naša crkva je još 1933. raskinula sa Utrehtom, ne želeći da crkvom upravljaju germanski episkopi.
U Kraljevini SHS službeno je priznata 1923, a ne 1921. godine. Splitski kanonik don Marko Kalođera jeste postao prvi episkop napustivši Rimokatoličku crkvu. Ako je 1924. posvećen za episkopa, ko ga je i odakle izopštio “na zahtev Vatikana”, “mada je iskazao lojalnost Paveliću”? (Da li se lojalnost iskazuje?) On je mirno umro 1956. godine, tako da o streljanju nema ni govora.
Crkva je bila zabranjena u NDH kao sekta koju je forsirao Beograd, po rečima M. Budaka. I danas je neki smatraju sektom, sledeći trag ustaškog ministra bogoštovlja. Četiri sveštenika je ubijeno u Jasenovcu i jedan u Lepoglavi. U Novom Sadu i Beogradu neometano je vršila svoju misiju kroz sve vreme rata.
Da pojam Zapadnopravoslavne crkve nije nepoznat kod nas, svedoči podatak iz “Stražilova” od 1886, gde se kaže da se Englez Overbek obratio svim sinodima istočnopravoslavnih crkava sa nacrtom za zapadnopravoslavnu crkvu, te je podneo na odobrenje i službu “gotovo sasvim jednaku sa starom službom pravoslavnom”. I Sinod Karlovačke mitropolije odobrio je tu službu, kako su postupili i ostali pravoslavni sinodi...
Ako je g. Lukoviću bilo teško da proučava istoriju, mogao je iskoristiti podatke koje je objavila B. Đurđević-Stojković 1997. jer više odgovaraju istini.
Arhimandrit Serafin
administrator arhiepiskopije
Zapadnopravoslavne crkve
za Jugoslaviju
Beograd http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/21-0...ne/pogledi.htm