Vaske

https://youtu.be/xB1E19CLgX0

Acika, batali ovo, tvrda je to kost! Da ne bude da ti nešto ( kako si mi ranije znao reći) s visene dobacujem, pokušaću da ti objasnim na osnovu ovih par rečenica koje si postavio. Krenuću sa kraja gdje pitanje cjeline postojećeg rješavaš nekakvim saborom mnogih (subjektivnih) u jedinstvu. Ako se mnoštvo ipak sabire na nečemu, to nešto mora biti jedno, jer u suprotnom nije sabrano, a ako ipak jeste onda leži na jednom, prije svega na jedinstvu smisla što dalje vodi ka logocentričnosti itd. Znači time, što ti zagovaraš, sabor mnogih (subjektivnih) u jedinstvu (ma šta to bilo), još uvijek vlada jedno. Jedna je istina, jedan smisao bivstvovanja.U istoriji filosofije postoji diferenciranje od te metafizičke i ontološke-gnoseološke tradicije Jednog naspram mnoštva, kroz Deridinu dekonstrukciju ontologije ali u cijeloj toj priči nema ni govora niokakvom jedinstvu, jer je to potpuno kontradiktorno samom zahtjevu. Kod Deride se samo pojavljuje nešto kao tragovi Jednog al daleko je to od bilo kakavog jedinstva smisla. Pojavila su tu i treća opcija koja je zapravo u istorije filosofije bila prelazna opcija između destrukcije i dekonstrukcije, a to je levinasov "dualizam" u kojem ipak dolazi do apsolutizacije Drugog u odnosu na saznavajući subjekt, pa je stoga etika kod njega dobila prednost u odnosu na ontologiju kao fundamentalna discipina. U svakom slučaju da ne širim priču bespotrebno, to što ti zagovaraš je ipak ostajanje unutar Jednog koje i istorijski nudi razne varijacije ( dug je put od Parmenida do Hajdegera)

S tim da su ovo sad neke spojene teme, pa moj odgovor nema gotovo nikakve veze sa naslovom teme. Što se tiče Đokice, za mene dobar pjesnik. To što je pravio ili pravi nekakve političke ili ideološke izlete ne može da ga poništi kao izuzetnog umjetnika iako može dobrano da utiče na neka djela (pjesme) ali ona se jednostavno zaobiđu ako nam se ne sviđaju i to je to. Nije Balaš ni prvi ni poslednji sa takvom pričom ali je na estradi pa čaršija bruji. Baš prije dvadesetak dana uzmem da pročitam neke mešine ratne priče, Djevojka crvene kose ( tako nekako ), nisam je završio, nisam mogao. Knjiga je ideološki obojena ali tako da je zbog toga stradala i na umjetničkom planu. Ta knjiga dolazi posle i Tvrđave i Derviša, tako da se promašaj ne može pripisati nekakvom Mešinom književnom razvoju i tome sl. Jednostavno, komunistički pamflet ispod pera odličnog pisca. Događa se. Kod mene ni Tvrđava , ni Derviš zbog toga nisu stradali (čitaću ih i po treći put), jer na kraju i sudbina vrhuskih djela umjetnosti je takva da djela preprastaju svoje tvorce i da žive jedan autonoman život u odnosu na svog tvorca. Đole stvarno ima opasno dobrih stvari...

Ja rekoh ne određuje niko spolja, već određuje samo biće zajednice uređeno po tom modelu duše, a i to ne na način da drživa diktitira ko će gdje, već Platonova misao više vuče na ideju da će svako prirodno, prema vlastitoj volji i stanju svoje duše da izabere klasu za sebe. "država" jeste u mnogim segmentima totalitarna ali hermeneutički pristup samoj "državi", ne može biti isti kao i pristup " Zakonima" jer nad "Državom" dominira vaspitna funkcija tog djela, a samo djelo jeste pohvalna pjesma pravednosti. Sve ovo opet nema nikakve veze sa razlogom mog pisanja na ovu temu, jer razlog je Aleksandrova izjava da se i kod Platona može pronaći nekakav oblik socijaldarvinizma tj. ideje da jači i sposobniji treba da porobljavaju i unište manje sposobne.

Đe viđe? Kod Platona potoji ta društvena stratifikacija prema sposobnostima i vrlinama, ali ona određuje čovjeku mjesto prema njegovim potrebama,s tim da postoji potpuna prohodnost unutar te društvene stratifikacije. Znači unutar tog društvenog organizma "duše" niko spolja ne određuje kome je gdje mjesto i koliko vrijedi, već svako zauzima svoje mjesto spram svojih potreba. To je iz današnje perspektive vrlo humana ideja. Npr. ako ti voliš da majstorišeš i da ispred svoje radnjice po čitav dan divaniš uz kafu i rakiju, jednostavno to i budeš i ne povlačiš se po političkim partijama (višim klasama) da bi dobi posao kakav-takav i sl . Znači tu nema terora ni boljih ni sposobnijih nad "manje dobrim" i " manje sposobnim" već svako zauzima mjesto koje treba, a treba ih spram svojih mogućnosti i vrlina. Unutar takvog sistema čovjek je limitiran ničim drugim doli vlastitom voljom. Jest da nema ovo mnogo veze sa temom ali pošto u dva navrata neprimjereno navodiš Plećatog, morao sam da naškrabam

Čini se da cijela komplikacija i nastaje u samom poimanju vremena. Eshaton, po mom nekom viđenju, nije kraj vremena, već kraj poslepadne istorije. Eshaton ne mora da znači kraj vremena, jer se ni vrijeme ne konstituiše na prolaznom nego na onom postojanom i vječnom spram koga prpoznajemo prolazno. Dakle ono što je vječno sobom omogućava postojanje prolaznog kao takvog, pa samim tim i istorije. U našem istorijskom poimanju prolaznog stoji pečat smrtnog, smrtnosti, međutim, pokret, promjena uopšte ne mora da nosi na sebi taj pečat smrti i propadanja, već rasta i uzdizanja, kakav vjerujem da će biti u eshatonu. Ako vrijeme kao Vrijeme, sačuvamo i za eshaton, ako sve duše ostaju u vječnosti vremena (ne istorije smrtnog) onda povremeni prelasci s ovu i s onu stranu istorijskog ne predstavljaju nikakav problem. Čovjek već na zemlji, tako, može biti jednim djelom svoga bića u eshatonu, baš zahvaljujući Vremenu, unutar kojeg i oni koji su van istorije nisu lišeni pokreta i promjene ali jesu propadanja. Vrijeme omogućava susret smrtnog i besmrtnog.

Vjerujem, mada se nešto i ne "osvrćem" na većinu tih čuda, ne bih imao problem sa tim da su i izmišljena, domišljena its. Što se ondašnjeg nevjerovanja tiče, možda mnogi čuda nisu iskusili, a mnoga nevjerovanja možda i nisu bila nevjerovanja, nego nisu se svačije želje i zahtjevi ispunjavali i to ne u smislu čije su želje, već kakave su (čitaj - "zdrav" čovjek ima hiljadu želja, a "bolestan" samo jednu). Još ako na to dodaš da je za neke želje bio na smetnji, onda raspeće nije " neshvtljivo". Ne mislim da bi danas bilo drugačije.

@@Pontifex Emeritus, facenew22222222 i hvala za informacije i obrazloženja!

Onda mi dođeš 40 evrića. Šalu na stranu, ovaj projekat postoji sa pretpostavkom da ti trebaju treneri, trening kampovi daleko od tvog stvarnog života, zjednice i okruženja i to sve uz vikend duhovnu rekreaciju. pa to je smješno, magla. Pa čovjek mora, što bi rekli, da zagrije stolicu da bi položio ušljivi ispit na faksu, a šta tek mora da uradi da bi se probio kroz slojeve i slojeve svojevrsnog gemišta mišljenja i navika koje se mućka već par hiljada godina, a koje, opet, svako od nas uzima kao samo naše i rezultat nekakvog autonomnog promišljanja. Ljudi nemaju pojma o tome kako njihovo miišljenje i pogled na život, zapravo, diktiran, a da sam diktat seže i par hiljada godina unazad, i sad će neki delegat, gospođi koja je zadnji put knjigu pročitala u 8 osnovne, to da objasni preko skajpa. Nuđenje bilo kakvog instat rješenja ( rješenja u smislu čak i naznake o pravom putu) je ostajanje u toj kobi mišljenja koje se nataložilo, što će reći, lud ludom govori o normalnom ( pod ovim ne mislim ništa uvredljivo). Zato je to promašaj u startu i nema tu šta da se sačeka i vidi. Ako bi nešto tog tipa organizovanja koje je izvan crkve, a opet i upućuje na nju i potpomaže je na neki način, i imalo smisla, onda je to nekakvo organizovanje mladih, tinejdžera ( čitaj nedovoljno zatrovanih i slobodnih) u nekakav humanitarni rad, kreativno-istraživački rad, kroz koje bi otkrivali drugog, kroz drugog zajednicu, kroz zajednicu i svoje mjesto pod suncem. Tek za klince koji su STASALI u takvom miljeu mogli bi smo reći da im je pružena nekakva konkretna duhovna podrška.

Ne znam, ja nisam nešto osjetljiv na takvu zezanciju iako je moja šala bila dvosmislena, jer onaj dio u zagradi je aludirao na priču o ljubavi koja u ovom slučaju ne dolazi kao kruna hrišćanske misli, već kao kofa hladne vode. (Nema tu ljubavi, već 40 evrića po satu) Ajd sad ozbiljno, zašto mislim da je cijala ova priča promašaj. Otac Nenad je, koliko sam skapirao ovdje na internetu, čovjek pun entuzijazma i što bi rekli čovjek od akcije. Sve je to lijepo i za pohvalu ali ovo je u samoj osnovi promašaj. Ništa ali apsolutno ništa ovim se ne može ponuditi bilo kome, a što već nije ponudila sama Crkva. Priča o prezauzetim i nesavjesnim sveštenicima je šuplja priča. Kakvi veseli sveštenici i duhovnici, Pismo u šake, natrag u zajednicu ( od svoje porodice do liturgije) i preispitivanje 24 h. Ali ne, našao se neko "pametan" da ponudi vikend duhovnu obnovu, u svili i kadifi, daleko od realnog života. Ovo sa duhovnom obnovom ima veze isto koliko i vjerski turizam sa vjerom. U to se upuštaju oni koji hoće prepodobnost u par koraka, koji na žrtvenik polažu novac i upuštaju se u trange-frange sa nebesima, što "Đoloviće" zaobilaze u širokom luku itd. Tamo će svako doći po svoje i samo na njima znanu foru svako od njih će to i pronaći. Dobar biznis, skidam kapu. Znam da će gomila progutati tonu protivrječnosti koju nosi sam projekat, od one ljubavi za 40 evrića, do " vratite se Crkvi, tamo niko nema vremena za vas. Ako imate dvije haljine, jednu dajte nama, a "Đolovićima" baš ako su pretekle neke stare gaće" itd. Zbilja ne kontam na koju foru bi ovo moglo da bude dobro.?

A u sauni 400 glava o ljubavi (grešne mi misli, pomislih na onu kufu ledene vode što ide posle saune)

https://youtu.be/Lvk5-kNGzbU

Ma znao sam ja da u tom zecu leži grm, nego nisam znao da se na kopaoniku fronesis može poručiti uz ćevape

Pa za te pare mogu i sami da završe teologiju i dobiju 2 u 1, em su s Bogom na ti, em mogu da prodaju priču 40 evra po satu, spašeni u svakom slučaju