Jump to content

Истина о флуору


Препоручена порука

  • Одговори 81
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Овде поједине структуре ,сматрају да су непогрешиве! Толико малициозности на оваквом форуму!? Слажем се да се неко нашали на тему јер сматра да је по његовом мишљењу апсурдна и у домену теорије завере, али нека испоштоју оно што други изнесу као аргументе и оно што мисле! Овде себи дају за право да све што други кажу или поставе а у супротности је са њиховим убеђењем и мишљењм ,називају параноидним и будалаштином!

Царе, ако само мало укључиш мозак, схватићеш да је много већа увреда оптужити хиљаде људи за такву хладнокрвну превару са циљем масовних убистава, него назвати исто то тешком паранојом и будалаштином.

P.S.

Какве поједине структуре?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Овде поједине структуре ,сматрају да су непогрешиве! Толико малициозности на оваквом форуму!? Слажем се да се неко нашали на тему јер сматра да је по његовом мишљењу апсурдна и у домену теорије завере, али нека испоштоју оно што други изнесу као аргументе и оно што мисле! Овде себи дају за право да све што други кажу или поставе а у супротности је са њиховим убеђењем и мишљењм ,називају параноидним и будалаштином!

Царе, ако само мало укључиш мозак, схватићеш да је много већа увреда оптужити хиљаде људи за такву хладнокрвну превару са циљем масовних убистава, него назвати исто то тешком паранојом и будалаштином.

P.S.

Какве поједине структуре?

Слажем се ,али можеш рећи да се не слажеш  и да изнесеш своје аргументе, а не да ,,спушташ'' овде људе изјавивши да нешто што они мисле параноидно и будалаштина, онда их разувери својим аргументима! Нема нико овде намеру да се препуцава и да се свађа, него да нормално разговарамо, без обзира какву небулозу од питања постави!Ако видиш да грешим онда ми лепо кажи!

Поједине структуре не треба тражити, увек се саме јаве!!! (мало сам променио) не бих да вређам да не будем гори него они!  0409_feel

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Слажем се ,али можеш рећи да се не слажеш са и да изнесеш своје аргументе, а не да ,,спушташ'' овде људе изјавивши да нешто што они мисле параноидно и будалаштина, онда их разувери својим аргументима! Нема нико овде намеру да се препуцава и да се свађа, него да нормално разговарамо, без обзира какву небулозу од питања постави!Ако видиш да грешим онда ми лепо!

Поједине структуре не треба тражити, увек се саме јаве!!! (мало сам променио) не бих да вређам да не будем гори него они!  0409_feel

Мали је проблем што људи који верују у тешке будалаштине ретко кад уопште иоле мало интресује истина, иначе у тако нешто не би ни веровали. Кад би ико сад кренуо аргументовано, корак по корак да раскринкава теорије о убиственом флуору и масовној завери то просто иде у једно а пролази кроз друго уво. А сама чињеница да је неко провео време и енергију аргументовајући против се сматра као известан вид победе, у фазону ''ма не би се он толико трудио да нема у овоме што ја верујем истине''.

Тако да су расправе стварно губљење времена. Исмевање са друге стране је баш супер, јер ту се стварно види колико је нечије мишљење поткрепњено чињеницама. Неко ко зна зашто и како верује то што верује ће бити имун на икакво исмевање, ево могу креационисти до миле воље да терају шегу са тим да имамо заједничког претка са мајмунима, док ће слабе особе, подложне ауторитетима и сугестији, да пене на сваку увреду њихових веровања.

Бог је скоро па свемогућ. Он може све да уради... осим да изневери очекивања свог верника.

XIO

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Слажем се ,али можеш рећи да се не слажеш са и да изнесеш своје аргументе, а не да ,,спушташ'' овде људе изјавивши да нешто што они мисле параноидно и будалаштина, онда их разувери својим аргументима! Нема нико овде намеру да се препуцава и да се свађа, него да нормално разговарамо, без обзира какву небулозу од питања постави!Ако видиш да грешим онда ми лепо!

Поједине структуре не треба тражити, увек се саме јаве!!! (мало сам променио) не бих да вређам да не будем гори него они!  0442_feel

Мали је проблем што људи који верују у тешке будалаштине ретко кад уопште иоле мало интресује истина, иначе у тако нешто не би ни веровали. Кад би ико сад кренуо аргументовано, корак по корак да раскринкава теорије о убиственом флуору и масовној завери то просто иде у једно а пролази кроз друго уво. А сама чињеница да је неко провео време и енергију аргументовајући против се сматра као известан вид победе, у фазону ''ма не би се он толико трудио да нема у овоме што ја верујем истине''.

Тако да су расправе стварно губљење времена. Исмевање са друге стране је баш супер, јер ту се стварно види колико је нечије мишљење поткрепњено чињеницама. Неко ко зна зашто и како верује то што верује ће бити имун на икакво исмевање, ево могу креационисти до миле воље да терају шегу са тим да имамо заједничког претка са мајмунима, док ће слабе особе, подложне ауторитетима и сугестији, да пене на сваку увреду њихових веровања.

Брате твоје је да не одустанеш од њега, и да му оно што он тврди  да је истина (а ти ЗНАШ да није) да га разувериш и да не допустиш да застрани са својом идејом и да не оде у параноју ма колико то трајало, јер ћеш подједнако бити крив! Лако је дете од 5.година исмевати зато што нешто пита и зато што нешто тврди и не зна, треба га научити и показати му! Како би ме разуверио да је бело бело а не сиво и ако га видим као сиво јер сам далтониста!Одустао би од мене и спрдао се самном!?

Побегосмо од теме! 0409_feel

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Istina o fluoru

Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna.

Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je doista stara tema o kojoj milijuni ne znaju mnogo, pa čak ni onaj dio ledenog brijega što viri iznad vode. 

Što su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi ''višom'' voljom svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas?

Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato.

Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina,  kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.   

UTJECAJ FLUORA

Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK-  te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula.

Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom.  Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.''   

Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.

  Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini:

''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''.

Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''.   

Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis.   

Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo:

fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''.

Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna  Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA 

   

Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od  industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.

Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u,  industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa.

Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije  godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima.   

No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek  zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode.

Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje  fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću. 

Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi  znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva.

Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji. 

Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.

Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana,  marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni  znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin. 

Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''

Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode.

Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja. 

Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception i člancima na stranici:

http://www.all-natural.com/index.html

preuzeto sa: http://www.2012-transformacijasvijesti.com/Istina_o_fluoru.htm

Ја лично не заступам овакве тврдње и не тврдим да се могу узети за истину! Лично мени не иде у главу да неко сам себе трује! Не бих воле да буде да паметни имају права да причају глупости а за глупе се то подразумева!  greengrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ево текста још једног текста који говори о штетности разних емулгатора који се користе у индустрији!

Ово се никако не сме узети здраво за готово, није ми намера да ширим панику или да не дај Боже пропагирам неку теорију завере! Сам извор са којег сам преузео текст је сумњив и није за озбиљно!!!!

Немојте од овога правити не знам ни ја шта какво чудо, имамо своје главе да мислимо! Чувајте се да не буде како је пропагирао Гебелс :,,Три пута изречена лаж, постаје истина''!

Konzervansi  umjetne boje, okusi i sladila

     

Konstantni ratovi, konflikti, teroristički ispadi, financijske brige i bezbrojni drugi negativni događji… su

dizajnirani da održavaju čovječanstvo u stanju straha limitirajući ga i odvajajući od istinske ljudske prirode.

Ohrabrivanje i poticanje mržnje, osveta, osuda (sve su ovo manifestacije straha) samo stvaraju uvjete za

nove konflikte. Strah se u ogromnim količinama stimulira sa religijom. Strah od ‘Boga’, strah od smrti i strah

od ‘Sudnjeg dana’… Isto je i sa ‘znanošću’ i strahom koji ona stvara, od smrti i ništavila. Čovječanstvo je

preplavljeno sa strahom i različitim izvedenim izrazima ove negativne emocije. Zato smo i odvojeni od našeg

stvarnog Ja…Pobrinuli su se da čovječanstvo ostane neobaviješteno kontrolom svega što se uči u školama i

na univerzitetima, institucijama ‘znanosti’ i medijima. Čovječanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući

da je to stvarnost… dok stvarni svijet ostaje skriven…Masovna kontrola uma i emocija je na djelu. Kroz

farmaceutske kartele i proizvoače hrane napada se na ljudsko tijelo i njegove mentalne procese. Droge,

cjepiva, dodaci hrani, genetski izmjenjena hrana,flourid u vodi ili zubnoj pasti, zaslaivači (na primjer

aspartam u gaziranim pićima)… svi oni predstavljaju oružje u borbi protiv čovjekovog slobodno gmišljenja.

Ovi aditivi su i izmišljeni da onemoguće mozak i ćelije da prihvaćaju više, pozitivne frekvencije…

Naravno, radnici u proizvodnim pogonima ili ljekari koji daju cjepiva po Africi ili Americi, nemaju pojma što rade… Odluke se donose na mnogo višem nivou…Tajna vlada želi trovanjem stanovništva putem hrane, laboratorijski

proizvedenih virusa i, najviše, putem cjepiva oslabiti stanovništvo kako bi lakše njime upravljala. Takoer žele

reducirati populaciju kako bi sebe zaštitili u slučaju gladi usljed klimatskih promjena.

E621 MSG (Monosodium glutamate) Pojačavač okusa. Nalazi se u tisućama preraenih namirnica. Uzrokuje

pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu,

nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost…

E211 Sprečava zgušnjavanje. Isključuje važne dijelove DNK, može uzrokovati Parkinsa i cirozu jetre.

E102 Služi za bojanje pića. Može uzrokovati napadaje astme i tumor štitnjače.

E110 Služi za bojanje pića. Popratne pojave su osipi, tumor bubrega, mučnina i povraćanje.

E407 Služi za pojačavanje okusa. Nedavno povezan s razvijanjem karcinoma.

E104 Služi za bojanje pića.

Upotrebljava se u velikom broju lijekova, ali može uzrokovati dermatitis. Zabranjen je u SAD-u i Norveškoj.

Britanski list Independent on Sunday otkrio je nove činjenice za zdravstvenu zabrinutost - neka nealkoholna pića,

većinom gazirana, u sebi imaju konzervanse koji mogu uzrokovati ozbiljna stanična oštećenja, prenosi Jutarnji.

Znanstvenik sa sveučilišta u Sheffieldu otkrio je da konzervans E211 - koji se nalazi u pićima kao što su Fanta, Pepsi

Max, Sprite, Coca-Cola... - ima mogućnost 'isključivanja' ključnih dijelova DNA.

E211 može uništiti mitohondrij što može dovesti do degenerativnih promjena i ubrzati starenje.

Taj problem, obično povezan sa starenjem i alkoholizmom, može uzrokovati cirozu jetre i degenerativne bolesti kao

što je Parkinson. E211 prirodno postoji u bobičastom voću, ali se u gazirana pića dodaje u neprirodno velikim

količinama kako bi se spriječilo njihovo zgušnjavanje.

Osim toga, E211 znanstvenici već dulje vrijeme proučavaju zbog straha da može izazvati rak jer pomiješan s

dodatnim C vitaminom u gaziranim pićima razvija jednu kancerogenu supstancu. Profesor molekularne biologije i

biotehnologije na sheffieldskom sveučilištu, Peter Piper, proučava E211 od 1999. godine i nedavno je otkrio da

doslovno može uništiti mitohondrij, stanice koje konzumiraju kisik iz kojega onda crpimo energiju, a čije oštećenje

dovodi do degenerativnih bolesti i pospješuje proces starenja.

Food Standard Agency (FSA), neovisna udruga koja za britansku vladu provodi kontrolu hrane, podržava ograničeno

korištenje E211 u Britaniji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2000. godine potvrdila svoj savjet da je E211

siguran, ali uz napomenu da su znanstvena istraživanja koja podupiru sigurnost tog konzervansa 'ograničena'.

Profesor Piper, prenosi Jutarnji, poziva roditelje da dobro razmisle hoće li djeci omogućiti da piju gazirana pića, dok je

britanska Udruga proizvoača nealkoholnih pića priopćila da se pridržavaju procjena britanske vlade o sigurnosti

konzervansa u njihovim proizvodima.

ASPARTAM – umjetni šećer

Aspartam, umjetni šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu.

Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je

jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.

Izvod ovog teksta je preuzet iz magazina Nexus, Volume 2, #28 i Volume 3, #1

Vebsajt: www.nexusmagazine.com

Autor orginalnog teksta: Mark D. Gold

Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je takoe poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal,

Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle

kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.

Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za

konzumiranje još 26 jula, 1974, meutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney,

naučnika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa

rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za

upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je

nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.

Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free”

žvakaćim gumama, prim. prev.) On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su

podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak

svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge

(Department of Health and Human Services).(1) Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane

aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:

glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži,

depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak

sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica,

tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da

budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:(2)

tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.)

parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novoroenčadi,

fibromijalgija i dijabetes.

Aspartam se sastoji od tri kemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional

Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “kemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je

upravo ono što on i jeste.

ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)

Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj

je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet

posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje

takoe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj

organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše

nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500

naučnih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina,

koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru

drugih akutnih simptoma.(3)

KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prenos informacija od jedne nervne ćelije do

druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti odreenih nervnih ćelija usljed

stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u njima dolazi do

oslobaanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti

izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni

“nadražuju” ili stimulišu nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.

Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje

značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko

nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih

neurotransmitera u odreenim dijelovima mozga.

Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije

potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena

posljedicama mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni

glutamat i aspartat “procure” u mozak.

Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u

odreenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dou do

izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim

izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:

Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim.

prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS

demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.

Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novoroenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od odreenih

hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa

sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novoroenčad i

djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o

potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod

muškaraca i žena, koji potvruju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične

kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima."(4)

Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.

O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata.

Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:(5)

glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida,

napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.

Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje

ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje

sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih

aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim

usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Meu one eksperte koji su glasno upozoravali javnost

na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney,

profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih

autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje

rupe u mozgu kod miševa.) Tu takoe uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim.

prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i

imunologije.

Tu su takoe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes,

koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u

USA."

John Samuels je takoe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu

naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne

glutamične and aspartične kiseline.

A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.

FENILALANIN (50% ASPARTAMA)

Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju

normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti

smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta

nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako

ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak

fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju.

Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam.(6) Čak i kada čovjek samo

jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog

Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane

koncentracije u odreenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novoroenčad i fetuse u majčinoj

utrobi. On je takoe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.(7)

Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu

pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi simptomi

su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena

raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od

80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je

4

prestao sa konzumiranjem vještački zaslaenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se

popravilo. (8)

(…)

METANOL (10% ASPARTAMA)

Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim

alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se

postepeno oslobaa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama doe u kontakt sa himotripsin enzimom.

Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz

aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se dogaa kada se namirnice ili napitci koji sadrže

aspartam nepravilno skladište.

Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema

podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma

sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na

formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio

unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića koji je zaslaen aspartamom sadrži oko 56 mg

metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslaenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko

250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.(9)

Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u

gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol

u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula

vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao

kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod

novoroenčadi.(10)

(…)

DIKETOPIPERAZINE (DKP)

DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je

primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei,

koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da

li je to tačno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tečnim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg

uskladištenja.

Kompanija G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge

eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom

mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu odreene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed

nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.(12)

(…)

Takode se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou holesterola u krvi, što je javno priznala i

Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.(13)

Kraj izvoda

* [Ovo je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u

hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi. Čitaocima se preporučuje da pročitaju cijeli tekst koji se može naći uz

pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od

zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo

mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar

zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru ćemo reći nešto više nekom drugom

prilikom).

Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo

u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi,

jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika,

zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se

ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.

~~~***~~~

Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora,

aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u

stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?

5

Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buenje?!?].

Literatura:

· Blaylock, Russell L., Excitotoxins: The Taste That Kills (Health Press, Santa Fe, New Mexico, c1994). One of

the best books available on excitotoxins. Well worth reading!

· H. J. Roberts, M.D., Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from the Aspartame Consumer Safety

Network.

· Sweet'ner Dearest, Available from the Aspartame Consumer Safety Network

· Mary Nash Stoddard, The Deadly Deception, Available from the Aspartame Consumer Safety Network.

· Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame - A Diet Delusion,

· Available from the Aspartame Consumer Safety Network.

· The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer Safety Network Synopsis.

· Dennis Remington, M.D. and Barbara Higa, R.D., The Bitter Truth About Artificial Sweetners, Available from

the Aspartame Consumer Safety Network

http://www.holisticmed.com/aspartame/

Bilješke:

(1) Department of Health and Human Services, Report on All Adverse Reactions in the Adverse Reaction Monitoring

System, (February 25 and 28, 1994).

(2) Compiled by researchers, physicians, and artificial sweetner experts for Mission Possible, a group dedicated to

warning consumers about aspartame.

(3) Excitotoxins: The Taste That Kills, by Russell L. Blaylock, M.D.

(4) Safety of Amino Acids, Life Sciences Research Office, FASEB, FDA Contract No. 223-88-2124, Task Order No. 8.

(5) FDA Adverse Reaction Monitoring System.

(6) Wurtman and Walker, "Dietary Phenylalanine and Brain Function," Proceedings of the First International Meeting

on Dietary Phenylalanine and Brain Function., Washington, D.C., May 8, 1987.

(7) Hearing Before the Committee On Labor and Human Resources United States Senate, First Session on Examing

the Health and Safety Concerns of Nutrasweet (Aspartame).

(8) Account of John Cook as published in Informed Consent Magazine. "How Safe Is Your Artificial Sweetner" by

Barbara Mullarkey, September/October 1994.

(9) Woodrow C. Monte, Ph.D., R.D., "Aspartame: Methanol and the Public Health," Journal of Applied Nutrition, 36

(1): 42-53.

(10) US Court of Appeals for the District of Columbia Circuit, No. 84-1153 Community Nutrition Institute and Dr

Woodrow Monte v. Dr Mark Novitch, Acting Commissioner, US FDA (9/24/85).

(11) Aspartame Time Line by Barbara Mullarkey as published in Informed Consent Magazine, May/June 1994.

(12) FDA Searle Investigation Task Force. "Final Report of Investigation of G.D. Searle Company." (March 24, 1976)

(13) Testimony of Dr Jacqueline Verrett, FDA Toxicologist before the US Senate Committee on Labor and Human

Resources, (November 3, 1987).

(14) Internal FDA memorandum.

(15) Analysis prepared by Dr John Olney as a statement before the Aspartame Board of Inquire of the FDA. Also

Excitotoxins by Russell Blaylock, M.D.

(16) Congressional Record SID835: 131 (August 1, 1985)

(17) National Cancer Institute SEER Program Data.

(18) Walton, Ralph G., Robert Hudak, Ruth Green-Waite "Adverse Reactions to Aspartame: Double-Blind Challenge

in Patients from a Vulnerable Population," Biological Psychiatry, 1993:34:13-17.

(19) Barbara Mullarkey, "How Safe Is Your Artificial Sweetner," September/October 1994 issue of Informed Consent

Magazine.

(20) US Air Force. "Aspartame Alert." Flying Safety, 48 (5): 20-21 (May 1992).

(21) Reported by the Aspartame Consumer Safety Network.

(22) Barbara Mullarkey, Bittersweet Aspartame, A Diet Delusion.

(23) Millstone, Eric "Sweet and Sour." The Ecologist, 25 (March/April 1994).

(24) Mary Nash Stoddard, Editor, "The Deadly Deception," Aspartame Consumer Safety Network.

(25) ADA Courier, January 1993, Volume 32, Number 1. (26) "FDA Rejects AHPA Stevia Petition" by Mark

Blumenthal, Whole Foods, April 1994.

FLUOR- najveća naučna prevara 20-tog stoljeća

Naučne činjenice o biološkim efektima fluorida

1. Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima,

tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

[

A.K. Susheela and Mohan Jha, "Effects of Fluoride on Cortical and Cancellous Bone Composition," IRCS Medical Sciences: Library Compendium,

Vol. 9, No.11, pp. 1021-1022 (1981); Y. D. Sharma, "Effect of Sodium Fluoride on Collagen Cross-Link Precursors," Toxicological Letters, Vol. 10,

pp. 97-100 (1982); A. K. Susheela and D. Mukerjee, "Fluoride poisoning and the Effect of Collagen Biosynthesis of Osseous and Nonosseous

Tissue," Toxicological European Research, Vol. 3, No.2, pp. 99-104 (1981); Y.D. Sharma, "Variations in the Metabolism and Maturation of Collagen

after Fluoride Ingestion," Biochemica et Biophysica Acta, Vol. 715, pp. 137-141 (1982); Marian Drozdz et al., "Studies on the Influence of Fluoride

Compounds upon Connective Tissue Metabolism in Growing Rats" and "Effect of Sodium Fluoride With and Without Simultaneous Exposure to

Hydrogen Fluoride on Collagen Metabolism," Journal of Toxicological Medicine, Vol. 4, pp. 151-157 (1984).]

2. Fluoridi stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama, ali

sprečavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane

supstance u krvi.

[Robert A. Clark, "Neutrophil Iodintion Reaction Induced by Fluoride: Implications for Degranulation and Metabolic Activation," Blood, Vol. 57, pp.

913-921 (1981).]

3. Fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju

strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm

(1-og dijela na milion dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da

uništavaju patogene mikro-organizme.

[John Curnette, et al, "Fluoride-mediated Activation of the Respiratory Burst in Human Neutrophils," Journal of Clinical Investigation, Vol. 63, pp.

637-647 (1979); W. L. Gabler and P. A. Leong, ., "Fluoride Inhibition of Polymorphonumclear Leukocytes," Journal of Dental Research, Vol. 48, No.

9, pp. 1933-1939 (1979); W. L. Gabler, et al., "Effect of Fluoride on the Kinetics of Superoxide Generation by Fluoride," Journal of Dental Research,

Vol. 64, p. 281 (1985); A. S. Kozlyuk, et al., "Immune Status of Children in Chemically Contaminated Environments," Zdravookhranenie, Issue 3,

pp. 6-9 (1987)]

. Fluoridi zbunjuju imuni odbrambeni sistem i podstiću ga da napada tkiva svog vlastitog

tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

[Alfred Taylor and Nell C. Taylor, "Effect of Sodium Fluoride on Tumor Growth," Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine,

Vol. 119, p. 252 (1965); Shiela Gibson, "Effects of Fluoride on Immune System Function," Complementary Medical Research, Vol. 6, pp. 111-113

(1992); Peter Wilkinson, "Inhibition of the Immune System With Low Levels of Fluorides," Testimony before the Scottish High Court in Edinburgh in

the Case of McColl vs. Strathclyde Regional Council, pp. 17723-18150, 19328-19492, and Exhibit 636, (1982); D. W. Allman and M. Benac, "Effect

of Inorganic Fluoride Salts on Urine and Cyclic AMP Concentration in Vivo," Journal of Dental Research, Vol. 55 (Supplement greengrin, p. 523 (1976); S.

Jaouni and D. W. Allman, "Effect of Sodium Fluoride and Aluminum on Adenylate Cyclase and Phosphodiesterase Activity," Journal of Dental

Research, Vol. 64, p. 201 (1985)]

5. Fluor sprečava stvaranje antitjela u krvi.

[

S. K. Jain and A. K. Susheela, "Effect of Sodium Fluoride on Antibody Formation in Rabbits," Environmental Research, Vol. 44, pp. 117-125

(1987)]

6. Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

[

Viktor Gorlitzer Von Mundy, "Influence of Fluorine and Iodine on the Metabolism, Particularly on the Thyroid Gland," Muenchener Medicische

Wochenschrift, Vol. 105, pp. 182-186 (1963); A. Benagiano, "The Effect of Sodium Fluoride on Thyroid Enzymes and Basal Metabolism in the Rat,"

Annali Di Stomatologia, Vol. 14, pp. 601-619 (1965); Donald Hillman, et al., "Hypothyroidism and Anemia Related to Fluoride in Dairy Cattle,"

Journal of Dairy Science, Vol. 62, No.3, pp. .416-423 (1979); V. Stole and J. Podoba, "Effect of Fluoride on the Biogenesis of Thyroid Hormones,"

Nature, Vol. 188, No. 4753, pp. 855-856 (1960); Pierre Galleti and Gustave Joyet, "Effect of Fluorine on Thyroid Iodine Metabolism and

Hyperthyroidism," Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism, Vol. 18, pp. 1102-1110 (1958)]

7. Fluoridi ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

[

T. Takamorim "The Heart Changes in Growing Albino Rats Fed on Varied Contents of Fluorine," The Toxicology of Fluorine Symposium, Bern,

Switzerland, Oct 1962, pp. 125-129; Vilber A. O. Bello and Hillel J. Gitelman, "High Fluoride Exposure in Hemodialysis Patients," American Journal

of Kidney Diseases, Vol. 15, pp. 320-324 (1990); Y. Yoshisa, "Experimental Studies on Chronic Fluorine Poisoning," Japanese Journal of Industrial

Health, Vol. 1, pp. 683-690 (1959)]

. Fluoridi pospješuju razvoj raka kostiju.

[J.K. Mauer, et al., "Two-Year Cacinogenicity Study Of Sodium Fluoride In Rats," Journal of the National Cancer Institute, Vol. 82, pp. 1118-1126

(1990); Proctor and Gamble "Carcinogenicity Studies with Sodium Fluoride in Rats" National Institute of Environmenrtal Health Sciences

Presentation, July 27, 1985; S. E. Hrudley et al., "Drinking Water Fluoridation and Osteosarcoma," Canadian Journal of Public Health, Vol. 81, pp.

415-416 (1990); P. D. Cohn, "A Brief Report on the Association of Drinking Water Fluoridation and Incidence of Osteosarcoma in Young Males,"

7

New Jersey Department of Health, Trenton, New Jersey, Nov. 1992; M. C. Mahoney et al., "Bone Cancer Incidence Rates in New York," American

Journal of Public Health, Vol. 81, pp. 81, 475 (1991); Irwin Herskowitz and Isabel Norton, "Increased Incidence of Melanotic Tumors Following

Treatment with Sodium Fluoride," Genetics Vol. 48, pp. 307-310 (1963); J. A. Disney, et

al., " A Case Study in Testing the Conventional Wisdom: School Based Fluoride Mouth Rinse Programs in the USA," Community Dentistry and Oral

Epidemiology, Vol. 18, pp. 46-56 (1990); D. J. Newell, "Fluoridation of Water Supplies and Cancer - An Association?," Applied Statistics, Vol. 26,

No. 2, pp. 125-135 (1977)]

9. Fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi.

[

Nicholas Leone, et al., "Medical Aspects of Excessive Fluoride in a Water Supply," Public Health Reports, Vol. 69, pp. 925-936 (1954); J. David

Erikson, "Mortality of Selected Cities with Fluoridated and Non-Fluoridated Water Supplies," New England Journal of Medicine, Vol. 298, pp. 1112-

1116 (1978); "The Village Where People Are Old Before Their Time," Stern Magazine, Vol. 30, pp. 107-108, 111-112 (1978)]

10. Ingestija fluora uz pomoć sredstava za ispiranje usta i sprječavanje karijesa kod djece

je veoma opasna za njihov biološki razvoj, životni vijek i opće zdravstveno stanje.

[

Yngve Ericsson and Britta Forsman, "Fluoride Retained From Mouth Rinses and Dentifrices In Preschool Children," Caries Research, Vol. 3, pp.

290-299 (1969); W. L. Augenstein, et al., "Fluoride Ingestion In Children: A Review Of 87 Cases," Pediatrics, Vol. 88, pp. 907-912, (1991); Charles

Wax, "Field Investigation Report," State of Maryland Department of Health and Mental Hygiene, March 19, 1980, 67 pages; George Waldbott,

"Mass Intoxication from Over-Fluoridation in Drinking Water," Clinical Toxicology, Vol. 18, No.5, pp. 531-541 (1981)]

8

Ostale činjenice

Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom dovoljan je da usmrti dijete. U 1991.g. Regionalni

Toksikološki Centar u mjestu Akron, Ohio, USA, prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije

16mg/kg fluorida. Samo 2 grama fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna

pasta sa fluorom sadrži 1mg/gram fluorida.

Fluoridi se koriste za kontrolu i modifikaciju raspoloženja i ponašanja ljudi.

Poznato je da su spojevi fluorida dodavani u pitku vodu zatvorenika kako bi ih se držalo poslusnim

i kako bi ih se spriječilo da se suprostavljaju autoritetima, kako u nacističkim logorima za vrijeme

Drugog svjetskog rata, tako i u sovjetskim gulazima u Sibiru.

Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, i koriste se za trovanje štakora.

U septembarskom izdanju 1943.g. Žurnala Američke Medicinske Asocijacije, (the Journal of the

American Medical Association), tvrdi se sljedeće, "fluoridi su generalni protoplasmički otrovi koji

mijenjaju propustljivost ćelijske membrane inhibicijom odreenih enzima. Tačan mehanizam

ovakvog njihovog djelovanja još uvijek je nepoznat."

Konzumiranjem fluorida kod ljudskih bića se generalno povećava stopa smrtnosti od raka.

1975.-te g. Dr. John Yiamouyiannis je objavio preliminarne rezultate naučnog istraživanja koji su

pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka

od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za

rak (National Cancer Institute) pokušao je da odbaci ovaj naučni rad, meutim, doktoru

Yiamouyiannis-u se iste godine pridružio i Dr. Dean Burk, koji je bio glavni kemičar istog instituta

do 1974. Oni su zajednički obavili dodatne studije i njihovi rezultati su kasnije uključeni u

Kongresni izvještaj kongresmena Delaney-a, koji je bio autor tzv. Delaney Amandmana, kojima se

zabranjivalo dodavanje kancerogenih supstanci u ljudsku hranu. Ovi izvještaji su potvrivali vezu

izmeu fluoridizacije i raka.

Fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi.

Na Novom Zelandu, 1990-te godine, Dr. John Colquhoun je natjeran da se prijevremeno

penzioniše nakon što je obavio jednu naučnu studiju na 60000 djece školskog uzrasta i dokazao

da ne postoji nikakva razlika u stopi kvrljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se

obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. On je čak pronašao i

to da veliki broj djece u fluoridiziranim područjima pati od dentalne fluoroze. Dr. John Colquhoun

je javno objavio rezultate ovog svog istraživanja.

Ne postoje naučni dokazi koji potvruju da su sredstva za ispiranje usta na bazi fluorida i tablete

sigurni za korištenje kod ljudi.

1989-te godine, Hildebolt, et al. sprovode naučnu studiju na 6,000 djece školskog uzrasta čiji

rezultati dokazuju da nema nikakve koristi od korištenja natrijum-fluorida.

Naučni rad sproveden 1990.g. od strane Dr. John Yiamouyiannis-a na 39000 školske djece

takoe potvruje da nema nikakve koristi od korištenja natrijum fluorida.

1992-ge godine, Michael Perrone, asistent advokatske kancelarije u New Jersey-u, USA, podnio

je zahtjev Američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA) da mu pruže sve informacije o sigurnosti

korištenja i djelotvornosti preparata fluora u obliku tableta i kapi. Nakon 6 mjeseci otezanja, Zavod

za Zaštitu Zdravlja je priznao da nemaju nikakve podatke koji ukazuju na to da su ovi preparati

djelotvorni i sigurni za korištenje. Oni su obavijestili Perrone-a da će "vjerojatno morati povući te

9

preparate sa tržišta."

Činjenica je, takoer, da alumijum u koji su zubne paste pakovane, pojačava djelovanje fluorida

na tijelo čovjeka. [istovremeno, aluminium oksid je u većini slučajeva ono što zubnim pastama

daje bijelu boju.]

1976-te godine, Dr. D. Allman i njegovi saradnici sa Medicinskog Fakulteta Univerziteta Indiane

(Indiana University School of Medicine), davali su životinjama 1 dio-na-milion (ppm) fluorida i

otkrili da kod prisustva aluminijuma u koncentraciji od samo 20 dijelova na milijardu, fluorid je u

stanju prouzrokovati porast nivoa cikličnog AMP. Ciklični AMP sprečava pokretljivost bijelih krvnih

znaca kao i njihovu sposobnost uništavanja patogenih mikroorganizama.

[

Journal of Dental Research, Vol. 55, Sup B, p. 523, 1976, "Effect of Inorganic Fluoride Salts on

Urine and Tissue Cyclic AMP Concentration in Vivo".]

"Fluoridizacija je najveća naučna prevara u ovom stoljeću"

[

Izjava Robert-a Carlton-a, Ph. D., bivšeg naučnika Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline, USA,

(EPA), 24 novembra, 1992.g. u radio emisiji "Marketplace" (Canadian Broadcast Company)]

"U vezi fluoridizacije, Američki Zavod za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) mora odmah djelovati

kako bi zaštitio ljude; ne samo zbog podataka u vezi raka, nego i svih dokaza o osteoporozi,

artritisu, mutagenim i drugim efektima."

William Marcus, Ph. D., toksikolog EPA

Covert Action, Fall 1992, p. 66

---------------

Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog djelovanja na kemijske

procese u mozgu, odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu kod koje uzrokuje kalcifikaciju.

Čini se da epifiza omogućuje potencijalnu vezu čovjeka sa duhovnim aspektom Svega Što Jest,

odnosno, višim nivoima postojanja. Bez nje, on može da vidi samo materijalne aspekte kako

samog sebe, tako i svega ostalog, te se tako i ponaša u skladu s tim.

Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo.

- u svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, te preporučam da se dvaput

razmisli prije nego što se kupi zubna pasta sa fluorom!!!

преузето са http://www.2012-transformacijasvijesti.com

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Вако поштено брате!  :) Изнесемо оно што пишу да су ЗА ,онда они што су против али са неким текстовима који су такви какви јесу и имају можда неке научне потпоре!  greengrin Ко има јаче аргументе, тај је управу! :)
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja ipak mislim da je dodavanje fuora kroz tabletice i vodu nepotrebno u najmanju ruku,njega ima prirodno u hrani i vodi i rekla bih da je to prava mera i prava doza u prevenciji karijesa.

Онако одокативно, а, прецизно одређено околометријском методом? 4chsmu1

Стварно ми није јасно одакле људима смелост да овакве ствари просто одваљују? Откуд ти то знаш, среће ти? И још тражи аргументе.  :cheesy:

Него, питам се зашто се ова господа заверолози и алтернативци увек острве на науку или медицину. Нисам видео да се неко од њих осмелио да се мало бави озбиљним инжењерством. Рецимо одокативно да процене да је тотално непотребно нешто што се користи у производњи модерних авиона. Или тако нешто. Баш би било занимљиво гледати плодове таквог рада.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja ipak mislim da je dodavanje fuora kroz tabletice i vodu nepotrebno u najmanju ruku,njega ima prirodno u hrani i vodi i rekla bih da je to prava mera i prava doza u prevenciji karijesa.

Онако одокативно, а, прецизно одређено околометријском методом? 4chsmu1

Стварно ми није јасно одакле људима смелост да овакве ствари просто одваљују? Откуд ти то знаш, среће ти? И још тражи аргументе.  :cheesy:

Него, питам се зашто се ова господа заверолози и алтернативци увек острве на науку или медицину. Нисам видео да се неко од њих осмелио да се мало бави озбиљним инжењерством. Рецимо одокативно да процене да је тотално непотребно нешто што се користи у производњи модерних авиона. Или тако нешто. Баш би било занимљиво гледати плодове таквог рада.

A kako svari stojem tim avionom bi putovali svi osim zaverologa i njihovih advokata sa sve kulturom dijaloga. 4chsmu1



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja ipak mislim da je dodavanje fuora kroz tabletice i vodu nepotrebno u najmanju ruku,njega ima prirodno u hrani i vodi i rekla bih da je to prava mera i prava doza u prevenciji karijesa.

Онако одокативно, а, прецизно одређено околометријском методом? 4chsmu1

Стварно ми није јасно одакле људима смелост да овакве ствари просто одваљују? Откуд ти то знаш, среће ти? И још тражи аргументе.  :cheesy:

Него, питам се зашто се ова господа заверолози и алтернативци увек острве на науку или медицину. Нисам видео да се неко од њих осмелио да се мало бави озбиљним инжењерством. Рецимо одокативно да процене да је тотално непотребно нешто што се користи у производњи модерних авиона. Или тако нешто. Баш би било занимљиво гледати плодове таквог рада.

Na koji nacin tebe ugrozava moj komentar? Ili bilo koga drugog? Ja sam napisala sta mislim,a ne da preporucujem tako nesto.

A poredjenje ti je nebulozno.

I ja nisam nikakav 'alternativac' niti 'zaverolog' ,samo mi se cini da je jedina prava mera za sve Bog tj. onako kako je on ostavio tj.sastavio.

I da mislim,da je davanje tabletica fluora trudnicama i deci nepotrebno,dovoljna je uravnotezena ishrana,manje slatkisa i redovno prenje zuba,sa ili bez fluora kako god.

I zamolila bih te da budes manje cinican i pokusas da lepo razgovaras.

ruo8hNT.jpgruo8p1.png

fHeACLZ.jpgfHeAp1.png

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...