Западна хришћанска литургијска музика и традиција

[Zayron]

Na postu o razvoju liturgije u RKC:

https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,8960.0.html

sam vam obećao povremeno s vremena na vrijeme objavljivati primjere crkvene liturgijske i mimoliturgijske muzike zapadne hrišćanske tradicije katoličke i protestantske sa kraćim objašnjenjima. Kako smo sad upravo u Adventu - Došašću kojim započinje crkvena godina bude onda najbolje započeti s Velikim Antifonama ili takozvanim O Antifonama koje se pjevaju u tjednu neposredno prethodećem Badnjaku i Božiću a recitiraju se ili pjevaju na večernjim službama ili Vesperama od 17.12. do 23.12. O Antifone se zovu tako jer sve započinju invokacijama - zazivima na O: O Mudrosti, O Adonaju, O Jesin korijene, O ključu Davidov, O Istoče, O Kralju, O Emanuele!

Došašće i Velike Antifone ili O - Antifone

Gregorijanski koral - prevod s latinskog

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,

i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš

sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,

da pravi put nam pokažeš!

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što

Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,

i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš

božanskom svojom desnicom!

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,

pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,

kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz

nevolja nas premnogih.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,

što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,

što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve

iz mraka vodi tamničkog.

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce

pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara

po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u

smrtnoj sjeni nemiloj.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,

od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram

u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,

iz crnog jada spasi sam.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,

ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:

o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje

nam vječno daš.

Došašće

Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1. rujna).

U zapadnom kršćanstvu, došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, predvladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije. Od 8. stoljeća, razdoblje došašća, počinjalo je 11. studenog na blagdan sv. Martina i bilo je strogo poput korizme. Kasnije je taj običaj, znatno ublažen, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbi. U došašću, izrađuje se i stavlja na stol, adventski vijenac sa četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Došašće

Liturgijsko vrijeme Došašća razdijeljeno je na dva dijela. U oba tako snažno odjekuje nestrpljivost isčekivanja Kristova dolaska. Prvi kršćani su sa zebnjom čekali i molili da Gospodin dođe ...

Od davnina su tako u liturgiju /u misalu i časoslovu/ uvršteni pretpjevi evanđeoskom hvalospjevu ''Veliča'', koji se pjevaju u drugom dijelu Došašća, od 17. do 23. prosinca./I to je divni dokaz toga iščekivanja/. To su Velike ili ''O'' antifone zbog usklika ''O!'' kojim svaka počinje. Ima ih sedam, svaki dan se moli - pjeva po jedna. Svaka ima formu židovskog tradicionalnog molitvenog obrasca, upućena je Svemogućem kojeg se oslovljava svečano.

Zašto taj naziv? Svaka naime antifona započinje sa "O" tj. zazivom upućenim Mesiji pod raznim starozavjetnim imenima da On što prije dođe. U O-antifonama nalazi se kratki sažetak svih onih starozavjetnih proročkih i drugih tekstova koji su naviještali budućeg Mesiju, opisivali njegovu ulogu, poslanje i funkciju, te mu pripremali put. Svaki od sedam starozavjetnih naziva potpuno se ispunio u Isusu Kristu. Ove O-antifone su i uglazbljene u gregorijanskom koralu i svečano se pjevaju u molitvi časoslova u redovničkim zajednicama, napose kontemplativnih redova. Pročitajmo ih pažljivo s molitvom u srcu da i u nama probude čežnju za Mesijinim dolaskom i da ga što radosnije dočekamo u danu njegova Rođenja.

Porijeklo Antifona nije sa sigurnošću utvrđeno. Neki ih autori smještaju već u VI., čak VII. stoljeće, koristeći kao izvor rimskog filozofa i glazbenog pisca Boecija /480.-524./. Danas ih u liturgiji imamo sedam, ali kroz povijest njihov se broj povećavao i smanjivao, tako te ih je u srednjem vijeku bilo i do deset. Bile su upućivane Bogorodici, arkanđelima, svecima, no današnjih svih sedam upravljeno je Isusu Kristu. Još valja napomenuti kako sami tekstovi antifona sadrže i druge brojne kristološke naslove. Ograničili smo se na predstavljanje samo onih inicijalnih.

Kristološki naslovi kojima se pjeva Kristu su preuzeti iz Knjige proroka Izaije /2., 7., 9. i 11. poglavlje/, te iz Knjige proroka Malahije /3. poglavlje/. Prvi kristološki naslov je Mudrost koja izlazi iz Očevih usta, tu je već naznačen kristološki novozavjetni naslov Logos, a obadva snažno ocrtavaju Kristovu ulogu i porijeklo. Da je Onaj koji ima doći uistinu Sin Božji govori i drugi naslov Adonai koji su inače Židovi koristili za govorenje Božjeg neizrecivog imena, kao znak poštovanja i straha Božjeg. Trećom antifonom anticipira se uglavljenost čitave Davidove loze, koji je bio Jišajev sin, a iz koje ima doći Mesija, u Kristu. Na ovo se značenje naslanja i četvrta antifona koja Kristovo kraljevsko nasljeđe od Davida predstavlja u obliku Ključa. Krist je, nadalje, Istok, Sunce pravde i odsjaj Očevog lica. Konačno, On je Kralj sviju naroda, ne samo Židova već, bez razlike, svega svijeta. Posljednji naslov za Krista izišao je iz usta samog Oca. Izaija kaže:

Evo, začet će Djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.''  Iz 7,14

Promotrimo li još jednom sve naslove možemo zaključiti da oni predstavljaju sažetak čitave objave: od Alfa i Omega, od stvaranja pa do eshatona slaveći prvi i očekujući drugi Kristov dolazak.

Znakovito je i čitanje unazad početnih slova svih sedam antifona na latinskom jeziku, akrostih, koje daje rečenicu punu nade za spasenje:

Emmanuel, Rex, Oriens, Clavis, Radix, Adonai, Sapientia = ERO CRAS! a znači = SUTRA ĆU BITI!

Ova rečenica u davnini je nagoviještala blizinu same svetkovine, ali se zasigurno može tumačiti i kao zauzeti odgovor Emanuela koji će doći s neba, dati spasenje svome narodu.

http://smirjam.blog.hr/2007/12/1623816242/o-antifone.html

O antiphon

From Wikipedia, the free encyclopedia

The Annunciation

The O Antiphons are Magnificat antiphons used at Vespers of the last seven days of Advent in various liturgical Christian traditions.

Each antiphon is a name of Christ, one of his attributes mentioned in Scripture. They are:

December 17: O Sapientia (O Wisdom)

December 18: O Adonai (O Lord)

December 19: O Radix Jesse (O Root of Jesse)

December 20: O Clavis David (O Key of David)

December 21: O Oriens (O Dayspring)

December 22: O Rex Gentium (O King of the nations)

December 23: O Emmanuel (O God is with Us)

In the Roman Catholic tradition, the O Antiphons are sung or recited at Vespers from December 17 to December 23 inclusive (but see note below on alternative English usage).

In the Church of England they have traditionally been used as antiphons to the Magnificat at Evening Prayer during this period, and although not printed in the Book of Common Prayer, have long been part of secondary Anglican liturgical sources, such as the English Hymnal. More recently they have found a place in primary liturgical documents throughout the Anglican Communion, including the Church of England's Common Worship liturgy.

Use of the O Antiphons also occurs in many Lutheran churches.

The hymn O come, O come, Emmanuel (in Latin, Veni Emmanuel) is a lyrical paraphrase of these antiphons.

The first letters of the titles taken backwards form a Latin acrostic of "Ero Cras" which translates to "Tomorrow, I will come", mirroring the theme of the antiphons.

More on:

http://en.wikipedia.org/wiki/O_antiphon

S6zaiZxJIpU

17.12. O Sapientia (O Wisdom) O Mudrosti

O Sapientia, quae ex ore Altissimi prodiisti,

attingens a fine usque ad finem,

fortiter suaviterque disponens omnia:

veni ad docendum nos viam prudentiae.

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,

i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš

sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,

da pravi put nam pokažeš!

The Great antiphon for 17 December sung by the Dominican student brothers at Blackfriars in Oxford.

CvafrxZ_Ww4

18.12. O Adonai (O Lord) O Adonaju

O Adonai, et Dux domus Israel,

qui Moysi in igne flammae rubi apparuisti,

et ei in Sina legem dedisti:

veni ad redimendum nos in brachio extento.

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što

Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,

i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš

božanskom svojom desnicom!

The Great antiphon for 18 December sung by the Dominican student brothers in Oxford.

VRzOsCF6gSw

19.12. O Radix Jesse (O Root of Jesse) O korijene Jesin

O Radix Jesse, qui stas in signum populorum,

super quem continebunt reges os suum,

quem Gentes deprecabuntur:

veni ad liberandum nos, jam noli tardare.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,

pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,

kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz

nevolja nas premnogih.

The Great antiphon sung on 19 December by the Dominican student brothers in Oxford.

vbdwoydPktQ

20.12. O Clavis David (O Key of David) O ključu Davidov

O Clavis David, et sceptrum domus Israel;

qui aperis, et nemo claudit;

claudis, et nemo aperit:

veni, et educ vinctum de domo carceris,

sedentem in tenebris, et umbra mortis.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,

što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,

što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve

iz mraka vodi tamničkog.

The Great antiphon for 20 December sung by the Dominican student brothers in Oxford.

HAUzuw1l-7U

21.12. O Oriens (O Dayspring) O Istoče

O Oriens,

splendor lucis aeternae, et sol justitiae:

veni, et illumina sedentes in tenebris, et umbra mortis.

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce

pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara

po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u

smrtnoj sjeni nemiloj.

The Great antiphon for 21 December sung by the Dominican student brothers in Oxford.

UwDdEQCtIF4

22.12. O Rex Gentium (O King of the nations) O Kralju

O Rex Gentium, et desideratus earum,

lapisque angularis, qui facis utraque unum:

veni, et salva hominem,

quem de limo formasti.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,

od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram

u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,

iz crnog jada spasi sam.

The Great antiphon for 22 December sung by the Dominican student brothers in Oxford.

FWGM9bJR2Cs

23.12. O Emmanuel (O God is with Us) O Emanuele

O Emmanuel, Rex et legifer noster,

exspectatio Gentium, et Salvator earum:

veni ad salvandum nos, Domine, Deus noster.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,

ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:

o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje

nam vječno daš.

The Great antiphon for 23 December sung by the Dominican student brothers in Oxford.

Adventni bonus

O Adonai (O Lord) O Adonaju

aYXnafbsQOY

Sung by the Pontifical North American College Choir in Rome.

This chant is one of the O Antiphons, traditionally sung or recited at Vespers from December 17 to December 23 inclusive in the Latin Rite - this particular chant ("O Adonai") is the second out of the seven.

The exact origin of the tradition is not known. Boethius (480524/5) made a slight reference to them, thereby suggesting their presence at that time. At the Benedictine Saint Benedict Abbey of Fleury (now Saint-Benoît-sur-Loire), these antiphons were recited by the abbot and other abbey leaders in descending rank, and then a gift was given to each member of the community. By the 8th century, they were in use in the liturgical celebrations in Rome.

The Benedictine monks arranged these antiphons with a definite purpose. If one starts with the last title and takes the first letter of each one - Emmanuel, Rex, Oriens, Clavis, Radix, Adonai, Sapientia - the Latin words 'ero cras' are formed, meaning, "Tomorrow, I will come". So the "O Antiphons" not only bring intensity to their Advent preparation, but bring it to a joyful conclusion.

The video clip used here is from Cecil B. DeMille's earlier (1923) "The Ten Commandments".

O Clavis David (O Key of David) O ključu Davidov

Ihxh7luW6gI

The fourth of the O Antiphons (traditionally sung or recited at Vespers from December 17 to December 23 inclusive) sung by the Pontifical North American College Choir in Rome.

O Emmanuel (O God is with Us) O Emanuele

neQ5Va5HiAg

Veni Emanuel in Vatican's San Pietro in December 2007. You can see the gorgeous works of Bernini - The altar and the window.

Netradicionalni uvod u adventnu katoličku liturgiju:    smej.gif

O Come Emmanuel!

Bajan Pied Piper * - Original 5.09

oj38rvgBJFY

O Come, Emmanuel ~ Veni, Emmanuel ~ is one of the oldest Latin Advent hymns in the style of Gregorian chant. I love Gregorian chant! ... Do you?

I played this hymn at a Concert in St. Mathias Church and afterwards a lady came running up and exclaimed: Ohhhhh! your pan pipe gave me goose bumps.... ! ! !

I did this Pan Flute solo to demonstrate certain playing techinques for my students who work with my 'How To Play Pan Flute' videos here on YouTube.

To my students... notice the legato attack, syncopated phrasing, silences, bent notes and a bit of improvisation.

But I also played it because It's an important song in the Christian tradition... The original is based on the ninth-century "O" Antiphons used at daily prayer in the evenings of the last days of Advent in various liturgical Christian traditions.

An antiphon is a response, usually sung in Gregorian chant, to a psalm or some other part of a religious service, such as at Vespers or at a Mass. This meaning gave rise to the antiphony style of singing called "call and response" which, by the way, is a standard prescription in Blues.

A piece of music which is performed by two semi-independent choirs interacting with one another, often singing alternate musical phrases, is known as antiphonal. In particular, antiphonal psalmody is the singing or musical playing of psalms by alternating groups of performers. The peculiar mirror structure of the Hebrew psalms renders it probable that the antiphonal method originated in the services of the ancient Israelites.

According to the historian Socrates, its introduction into Christian worship was due to Ignatius of Antioch (died 107), who in a vision had seen the angels singing in alternate choirs. In the Latin Church it was not practiced until more than two centuries later, when it was introduced by Ambrose, bishop of Milan, who compiled an antiphonary, or collection of works suitable for antiphonal singing (also known as an antiphonal). The antiphonary still in use in the Roman Catholic Church was compiled by Gregory the Great (590).

Antiphony is particularly common in the Anglican musical tradition, where the choir divides into two equal halves on opposite sides of the quire as Decani and Cantoris.

Antiphons are also used as an integral part of the worship in the Greek Orthodox Church and the Eastern Catholic churches.

I hope you enjoy it smej.gif

[Zayron]

Veni, Veni Emmanuel

Veni, Veni Emmanuel je sintezom (rekapitulacijom i zaključkom) velikih "O Antifona" koje se mole, recitiraju ili pjevaju pri Večernjim službama pred Božićem (17-23 decembra) a o kojima je bilo riječi u prethodnom postu. Ove antifone su vrlo starog porijekla, datiraju iz 8, najkasnije 9. vijeka. Sam himan (tekst, riječi) je mnogo noviji. Prvi put se pojavio u 18. vijeku u knjizi Psalteriolum Cantionum Catholicarum (Köln 1710). Postoji nekoliko verzija ovog himna. Svi stihovi se nalaze u redolijedu u kojem se antifone pojavljuju tokom osmine (osmina = period od 8 dana neposredno pred Božićem ili Božićna oktava) s izuzetkom prvog stiha koji je ustvari zadnjim u O Antifonama. Zanimljivo je napomenuti da početni riječi antifona u obrnutom redoslijedu tvore akrostih: O Emmanuel, O Rex, O Oriens, O Clavis, O Radix ("virgula" u himnu), O Adonai, O Sapientia.

ERO CRAS se slobodno može prevesti kao "Ja ću biti tamo sutra". Ta poruka upućuje na to da zaista blagdan Kristova rođenja pada na sljedeći dan. Za melodiju nije sigurno odakle potječe. Vjeruje se da dolazi od procesijske melodije franjevačkih redovnica - monahinja klarisa (franjevki) iz petnaestog stoljeća, ali i da bi također mogla imati korijene u gregorijanskim napjevima iz osmog vijeka. Ja vam ovdje predstavim samo nekoliko različitih verzija ovog prekrasnog himna koji ima nebrojeno mnogo remakes, obrada i varijanti u svim muzičkim stilovima od originalnog gregorijanskog preko raznih vokalnih, horskih i instrumentalnih pa sve do pop, rock 'n roll i haevy metal verzija. Sve te razne varijante i verzije pronađete kad u Google search upišete Veni, Veni Emmanuel i uz to eventualno stil koji hoćete. Postoje također verzije od raznih poznatih grupa i izvođača, najpoznatija je ta od Enye koju također imate ovdje. A odmah dole ispod imate link i na Wikipediju gdje možete pročitati više o svemu tome:

O come, O come, Emmanuel Wikipedia:

http://en.wikipedia.org/wiki/O_come,_O_come,_Emmanuel

The Ten Tenors - Veni, Veni, Emmanuel

NsKSCv-lfZI&NR=1

O Come, O Come Emmanuel by Selah - videoklip

u nekakvom hebrew-country stilu

dosta kuriozno zvuči  kriminalac

bPfdD3pBUig

O Come, O Come, Emmanuel - Enya, gregorijanski koral remake

DPHh3nMMu-I

Veni, Veni Emmanuel - Nox Arcana, gregorijanski koral remake

E0yxDx5CvzM

By: Nox Arcana, Album: :poso:kuca:'s Knight

Veni, veni Emanuel!

Captivum solve Israel!

Qui gemit in exilio,

Privatus Dei Filio.

Gaude, gaude, Emanuel

Nascetur pro te, Israel.

Veni, veni o oriens!

Solare nos adveniens,

Noctis depelle nebulas,

Dirasque noctis tenebras

Gaude, gaude, Emanuel

Nascetur pro te, Israel.

Ovdje su samo te dvije strofe koje se pjevaju u videu.

Sve ostalo u cjelini možete pročitati na Wikipediji - link imate dole!

O come, O come, Emmanuel Wikipedia:

http://en.wikipedia.org/wiki/O_come,_O_come,_Emmanuel

[suza]

ovo jako lijepa pjesma

[suza]

ako neces i nezelis ove pjesme izbrisi jako divne su al nemora znaciti da se svidja svakom Cascada - Last Cristmas

[kajaa]

NEBESA, ODOZGOR ROSITE

N: Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.

Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:

Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,

gdje su te hvalili oci naši.

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,

i popadosmo svi mi kao lišće,

i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,

sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke

opačina naših.

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji

koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,

od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne

jaram ropstva našega.

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;

zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?

Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,

Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

O ANTIFONE

N: Gregorijanski koral

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,

i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš

sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,

da pravi put nam pokažeš!

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što

Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,

i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš

božanskom svojom desnicom!

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce

pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara

po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u

smrtnoj sjeni nemiloj.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,

od ugla silni kaene, što rajski dom i zemski hram

u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,

iz crnog jada spasi sam.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,

pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,

kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz

nevolja nas premnogih.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,

što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,

što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve

iz mraka vodi tamničkog.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,

ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:

o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje

nam vječno daš.

NEBESA STVORČE ZVJEZDANIH

N: Gregorijanski koral

Nebesa Stvorče zvjezdanih, svog puka vječna svjetlosti,

o Spasitelju ljudi svih: usliši naše molitve. :cheesy:.

Kad imo svijet je propasti od prijevara sotoninih.

Ti sam si, dirnut ljubavlju, lijek posto bolesnicima.

Da grijeh nam opći okaješ, izišo na križ gorki si

Iz Djevičina svetišta, ko bijelo janje žrtveno.

Pred tvojom moći preslavnom, pred samim tvojim

imenom i nebo ko i podzemlje od strave dršćuć klanja se.

Čuj molbu našu, Gospode, ti Suče suda strašnoga:

Dušmani ljuti nasrću, oružaj puk svoj milošću.

Gospodstvo, slava, hvala, čast sa Ocem sinu višnjemu

I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. :cheesy:.

ČUJ, JASNI GLAS ODJEKUJE

N: Gregorijanski koral

Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje:

oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi. .

Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli,

U visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.

To Bog nam šalje Jaganjca, da briše naše dugove;

Svi skupa sad sa suzama, za oproštenje molimo.

Kad iznovice dođe on, i strahom zemlju napuni,

Nek ne kazni nas grešnike, nek pomiluje blago as.

Gospodstvo, slava, hvala, čast, sa Ocem Sinu višnjemu.

I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. amen.

Katolici.org..

[Zayron]

Chant of Grottaferrata - Αλληλουάριον, Ήχος α'

ld0VQGd7I1Q

Muzika - pojanje iz najstarijeg i najznačajnijeg katoličkog

manastira grčko-bizantinskog obreda - San Nilo, Grottaferrata,

20 km južno od Rima, manastir osnovan 1004. godine

monasi su katolički bazilijani (vasilijani), dole je link

na oficijalnu web stranicu manastira San Nilo, Grottaferrata:

Monastero Esarchico di Santa Maria di Grottaferrata - Monaci Basiliani

http://www.abbaziagreca.it/

Grottaferratski bazilijani nisu ni grkokatolicima ni unijatima iz XVII vijeka.

Oni od osnutka manastira 1004. sve do danas nikada nisu prekidali jedinstvo

ni veze sa Rimom. Since its beginning, it was always under the protection

and jurisdiction  of the Holy Roman Church and the Patriarch of Rome.

Red Svetog Bazilija - Red Svetog Vasilija :

The Order of St. Basil the Great (OSBM Latin: Ordo Sancti Basilii Magni, Ukrainian: Чин Святого Василія Великого, Chyn Sviatoho Vasyliia Velykoho) also known as the Basilian Order of Saint Josaphat is an monastic religious order of the Greek Catholic Churches that is present in many countries and that has its Mother House in Rome. The order received approbation on August 20, 1631. Its monks, brothers, and priests work primarily with Ukrainian Catholics and are also present in other Greek-Catholic Churches in Central and Eastern Europe.

Wikipedia, the free encyclopedia

http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Basil_the_Great

[maxwell]

А зашто монаси тог манастира носе камилавке, а бискупи унијати митре по узору на царску круну? То су турци наметнули хришћанима након пада Константинопоља, и оне нису изворно византијскообредне. То што су они манастир Византијско-Грчког обреда, не значи да треба да носе камилавке (и митре по узору на царску круну - заправо би имало смисла да носе западнообредне митре јер су оне и старија пракса), јер су то турци наметнули хришћанима над којима су владали, док у Италији то није случај. Додуше ја сам и сада за то да се код нас православних укину камилавке и митре, и да се вратимо на стару праксу, али то сам само ја, а и те капе нису битне...

P.S. Hису сви ни сви православци Византијско-Грчког обреда, и даље се служе западнообредне литургије, рецимо на Светој Гори Атонској понекад се служи литургија Римског обреда под називом "Литургија светог Петра Апостола" која се ваљда служила и у Русији до реформе патријарха Никона, а руски "староверци" су наставили да је служе, док се неке друге западнообредне литургије служе редовно у неким западнообредним епархијама, најчешће на енглеском говорном подручју.

Ево jедне фотографије западнообредне литургије, у руском православном храму у САД:

овде приметити једну изузетно фину ствар, наиме како је хостија КВАСНА .

.

[Zayron]

А зашто монаси тог манастира носе камилавке, а бискупи унијати митре по узору на царску круну? То су турци наметнули хришћанима након пада Константинопоља, и оне нису изворно византијскообредне. То што су они манастир Византијско-Грчког обреда, не значи да треба да носе камилавке (и митре по узору на царску круну - заправо би имало смисла да носе западнообредне митре јер су оне и старија пракса), јер су то турци наметнули хришћанима над којима су владали, док у Италији то није случај. Додуше ја сам и сада за то да се код нас православних укину камилавке и митре, и да се вратимо на стару праксу, али то сам само ја, а и те капе нису битне...

P.S. Hису сви ни сви православци Византијско-Грчког обреда, и даље се служе западнообредне литургије, рецимо на Светој Гори Атонској понекад се служи литургија Римског обреда под називом "Литургија светог Петра Апостола" која се ваљда служила и у Русији до реформе патријарха Никона, а руски "староверци" су наставили да је служе, док се неке друге западнообредне литургије служе редовно у неким западнообредним епархијама, најчешће на енглеском говорном подручју.

Ево jедне фотографије западнообредне литургије, у руском православном храму у САД:

овде приметити једну изузетно фину ствар, наиме како је хостија КВАСНА 1405_love.

.

Znam za zapadni obred u pravoslavlju i za ruske starovjerce. Liturgija Svetog Petra je s također nekoliko podtipova, varijanti. Sam si već naveo atosku, ruska starovjerska, rimska a upotreba kvašenog i nekvašenog hljeba je zavisna na tipu te liturgije. Zapadni obred u Rimu je znači na latinski prevedena sa starogrčkog Liturgija Svetog Petra po zakonu Rimskog Dvora - dakle Svete Stolice i razlikuje se nešto od te atoske koju navodiš, glavno po upotrebi beskvasnog hljeba. Kamilavke su stvarno bile uvedene tek na zahtjev Turaka kako bi se hrišćanski klerici razlikovali od muslimanskih hodža - imama. Bazilijani u Montefferratu na vrlo starim slikama ih zaista nemaju, umjesto njih imaju kapuljaču, kapucu slično kao i benediktini. Čini mi se da su zavedene tek kasnije ali nisam siguran kada. Možda u XV vijeku kardinalom Bessarionom titularnim Latinskim Patrijarhom Konstantnopoljskim, inače visokoškolovanim grčkim teologom. Najvjerovatnije radi naprostog usklađivanja njihove odjeće kao bazilijana sa odjećom grčkih bazilijana. Ili možda 1608 godine kada papa Grgur XIII zavodi neke upravne - jurisdikcijske reforme. To bi najbolje bilo pitati nekog bizantinologa koji dobro zna i istoriju Grottaferratskih monaha. A koliko znam te biskupske insignije na glavama kod grkokatoličkih biskupa, te takve što liče na carske krune grkokatolički biskupi imaju zato što je to bilo tako dogovoreno pri potpisu dokumenata o uniji da se ništa bitno u njihovom obredu ne bude mjenjati ni dirati. A čini mi se da pri takvim običnijim prilikama, kad nisu velike svečanosti i pri sastancima biskupa nose također te zapadne mitre a ne te krune. Te krune imaju uglavnom na liturgiji i pri svečanim procesijama.

Ovo je zapadna biskupska mitra ili infula:

http://cs.wikipedia.org/wiki/Infule

Ovdje imaš zanimljivih pitanja i odgovora o kamilavkama, mitrama a i o grottaferratskim monasima bazilijanima.

http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:pyVaQEEH1PUJ:www.byzcath.org/forums/ubbthreads.php/topics/61345/all/Byzantine%2520Titles%2520and%2520Terms+grottaferratakamilavka&cd=2&hl=cs&ct=clnk&gl=cz&client=opera

Grottaferrata

http://en.wikipedia.org/wiki/Grottaferrata

Basilios Bessarion

http://en.wikipedia.org/wiki/Basilios_Bessarion

Member

Registered: 09/24/03

Posts: 1819

Loc: ohio Klobuks? Kamalavkas? Lappets? Vysokoprewhat? As another newcomer to the Eastern Church and this forum may I suggest that you all not answer an inquiry with undefined, confusing terminology?

In my Roman days I used to see the same thing: a convert would ask a question and be transformed from merely puzzled to completely baffled.

By way of introduction, I had long loved icons and about a year and a half ago finally had the opportunity to take a class in icon painting. While there I attended the Byzantine liturgy daily and by the end of the week I had a completed icon and a deep love for the Divine Liturgy. When I returned home I continued to attend Eastern liturgies regularily- Melkite, Romanian, Ukranian and Ruthenian - and recently joined a Ruthenian parish. I have also completed around twenty icons.

I deeply love the Eastern church but I feel like one of those Protestant converts: it is not just a faith but a whole culture as well. Those of you who are born to the culture or are further along would do well to remember us novices and make sure you are not talking over our heads in your "explanations" of things.

peace and good, Daniel

dear Daniel n:

Your request is our command!

Let's start simple:

basic byzantine headgear:

1. Kamelavka

-- cylindrical hat, black

- Greek style with a roof (for married clergy)

- Slav style: with flat top, a bit wider on top

2. Klobuk

-- take the Kamelavka and throw the monastic hood over it (over the years the hood is now made with lighter material and is sometimes referred to as a 'veil', but it is actually the monastic hood)

3. Lappets

--the 2 long strips of cloth that hang down the from the monastic hood (aka 'veil') on a klobuk

4. Vesokowhatever

-- I think that is explained in the next phrase of the sentence wherein the term is offered.

any thing else we miss? You have only to ask!  

Herb

ps:

if you want photos, you can try...

the St. Elias website:

http://www.saintelias.com/

or one of the Orthodox church goods supplies on-line stores.

"Our Archemidrite was recently elevated to Exarch. What is an Exarch? None of the dictionary definitions make sense in terms of the Melkite Church"

Ron,

You're talking about the conferral of the title of Patriarchal Exarch on Father Joe Haggar at the Melkite Convention this past summer.

Incognitus wrote:

"Among the Melkites, one may distinguish between an "Exarch" who simply holds this honorific title but has no authority attached to that title, and an Exarch who actually governs an ecclesiastical circumscription in the capacity of Exarch."

I'd agree with Incognitus' first sentence (above), but feel a need to clarify and expand on the latter ones in the spirit of the request that replies offer as much clarity as possible. As Incognitus says (in the case of Father Joe) "Patriarchal Exarch" is an honorific title conferred to show the esteem in which a priest is held because of his significant contributions to the Church. The title is conferred rarely and is a mark of great honor, which Father Joe rightly deserved, not only because of his courage and success in reviving the Convention, but the many responsibilities that he has assumed and carried out, both in the days of the U.S. Melkite jurisdiction as an Exarchate and since its elevation to an Eparchy.

Incognitus then wrote:

"In the second case,the Exarch may be a bishop, or may be an Archimandrite. Governing Exarchs are either patriarchal (in which case the Exarch governs in the name of the Patriarch) or Apostolic (in which case the Exarch governs in the name of the Pope)."

In my experience (except in one instance), Exarchs who have canonical jurisdiction are all of the order of Bishop. As Incognitus says, they are styled either "Patriarchal Exarch" or "Apostolic Exarch".

A Patriarchal Exarch who governs a canonical juridiction (an exarchate) does so in the name of the Patriarch, to whom he reports directly. The jurisdiction must be within the territory historically subject to the rule of the Patriarch. The jurisdiction is ordinarily one that is not so large in numbers of ecclesiatical institutions or faithful that it merits being designated as an eparchy (a diocese).

Apostolic Exarchs always govern a canonical jurisdiction (i.e., the title is never granted honorifically) and do so in the name of the Pope. Such jurisdictions (exarchates) are situated in the diaspora (outside the territory that is historically subject to the rule of the Patriarch). They are "exempt" jurisdictions, (i.e., directly subject to the Holy See). Jurisdictions in the diaspora are subject to the Patriarch only as to matters liturgical; they are subject to the Holy See in all other matters. Again, the jurisdiction is ordinarily one that is not sufficiently large in numbers of faithful or institutions to be elevated to an eparchy (diocese); frequently, designation of an exarchate is a step on the road to becoming an eparchy.

I don't know which Churches sui iuris, other than ours, grant the honorific title of Exarch. Both the Maronites and Syrians have Patriarchal Exarchs with jurisdictional authority and the Ukrainians have one Archepiscopal Exarch with jurisdictional authority. Most of the Churches sui iuris have one or more Apostolic Exarchs. In a few instances, an Apostolic Exarch is actually the presiding hierarch of a Church sui iuris (only the Byzantine Greek Catholic Church comes to mind immediately).

Ovdje je sasvim tačno opisan njihov pravni status u katoličkoj Crkvi:

The sole instance, of which I am aware, of an Exarch who is an Archimandrite, rather than a Bishop, is that of the Abbott vere nullius dioecesis (subject to no diocese) of the Exarchic Abbey and Territorial Monastery sui iuris of Santa Maria di Grottaferrata [italy] for Byzantine Italo-Greek Catholics. The abbey/monastery is a free-standing jurisdiction, subject to no diocese, as was often the case in earlier times; it is the only extant Eastern Catholic one of which I know.

That's probably more than you wanted to know, but ...

btw, if by "dictionary definitions" you were referring to the online Catholic Dictionary definition, you are right on the money. It is historically accurate, but makes little or no sense in terms of today's church.

Many years,

Neil

[maxwell]

Znam za zapadni obred u pravoslavlju i za ruske starovjerce. Liturgija Svetog Petra je također nekoliko podtipova, sam si već naveo atosku, ruska starovjerska, rimska a upotreba kvašenog i nekvašenog hljeba je zavisna na tipu te liturgije. Zapadni obred u Rimu je znači na latinski prevedena sa starogrčkog Liturgija Svetog Petra po zakonu Rimskog Dvora - dakle Svete Stolice i razlikuje se nešto od te atoske koju navodiš, glavno po upotrebi beskvasnog hljeba. Kamilavke su stvarno bile uvedene tek na zahtjev Turaka kako bi se hrišćanski klerici razlikovali od muslimanskih hodža - imama. Bazilijani u Montefferratu na vrlo starim slikama ih zaista nemaju, umjesto njih imaju kapuljaču slično kao i benediktini. Čini mi se da su zavedene tek kasnije ali nisam siguran kada. Možda u XV vijeku kardinalom Bessarionom titularnim Latinskim Patrijarhom Konstantnopoljskim, inače visokoškolovanim grčkim teologom. Najvjerovatnije radi naprostog usklađivanja njihove odjeće kao bazilijana sa odjećom grčkih bazilijana. Ili možda 1608 godine kada papa Grgur XIII zavodi neke upravne - jurisdikcijske reforme. To bi najbolje bilo pitati nekog bizantinologa koji dobro zna i istoriju Grottaferratskih monaha. A koliko znam te biskupske insignije na glavama kod grkokatoličkih biskupa, te takve što liče na carske krune grkokatolički biskupi imaju zato što je to bilo tako dogovoreno pri potpisu dokumenata o uniji da se ništa bitno u njihovom obredu ne bude mjenjati ni dirati. A čini mi se da pri takvim običnijim prilikama, kad nisu velike svečanosti i pri sastancima biskupa nose također te zapadne mitre a ne te krune. Te krune imaju uglavnom na liturgiji i u psvečanim procesijama.

Најтоплије захваљујем на садржајном одговору. Него знаш ли нешто о Амалфиону? Шта ћу нешто сам се "загрејао" за те западнообредне православце.  greengrin

Знам само да су ту користили Римски обред на латинском и да је манастир постојао цирка од Х до XIII века, као и да је након Великог Раскола био под окриљем патријаршије Константинопољске.

[maxwell]

Super.

[Zayron]

Tebe izgleda zanima liturgika najviše, hahaha! Mene također, u svakom slučaju je mnogo zanimljivija od nekih drugih teoloških disciplina, npr. apologetika, ta je živa dosada, OMG! Šta me briga što neko ne vjeruje? Nek ne vjeruje kad je takav krele, hahaha! Neću ga ja još uvjeravat na silu, kad u životu dobije po glavi pa da samo vidiš kako se tako brzo povjeruje! Tak Amalfion, italijanski Amalfi, mi je tako poznata stvar, moram to pogledat. Dok to ne nađem pokažem na videu kako izgleda naša bizantinska arhijerejska liturgija, samo takav mali fragment s prve arhijerejske liturgije - primicijske Mise arcibiskupa +Cyrila Vasila u Rimu. Tako tamo uvidiš kako izgleda grkokatolički biskup, odeždu, insignije i sve ostalo što ima na sebi.Na videu je samo svečani primicijski arhijerejski blagoslov. Ostavio sam ti tamo već odgovor na to pitanje o učenju gregorijanskog korala, ako te još nešta zanima slobodno pitaj.

Primičná archijerejská litugia vladyku Cyrila Vasiľa SJ,

On je inače isusovac (jezuita) i profesor istočnog kanonskog prava na papinskom sveučilištu Gregorijani, dakle jedan od najvećih experata za istočno crkveno pravo u KC.

Ostali info o njemu:

http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bvasil.html

http://cs.wikipedia.org/wiki/Cyril_Vasiľ

A ti mladi momci što tamo pjevaju su studenti teologije iz Prešova, istočna Slovačka, imaju veliki studentski hor a pjevaju prekrasno, to što vidiš na videu ih je samo nekoliko koliko su ih uspjeli ugurati u auta i odvest da tamo u Rimu pjevaju pri toj svečanoj Liturgiji, dakle takav "specijalni pjevački komando" za takve hitne slučajeve. Inače da su ih htjeli sve vozit trebao bi im autobus, a to nisu htjeli. Ma oni su htjeli naravno, svako voli putovat po bijelom svijetu al im nisu dali, imali ispite, hahaha! Kad stignem napostujem i par njihovih videa.

8YQmS0YrwCg

Arcibiskup Cyril Vasiľ SJ, sekretár Kongregácie pre Východné cirkvi, slúžil 15. júna 2009, na druhý deň po svojej biskupskej vysviacke (chirotónii), primičnú archijerejskú liturgiu. V Chráme sv. Antona Veľkého na rímskom Eskvilíne pri Pápežskom kolégiu Russicum a Pápežskom Východnom inštitúte, ktorého bol P. Vasiľ dosiaľ rektorom, pri liturgii koncelebrovali arcibiskup metropolita Ján Babjak SJ, mukačevský apoštolský administrátor Milan Šášik CM a ďalší biskupi a kňazi. Asistovali bohoslovci z Russica, spieval výber zboru sv. Romana Sladkopevca z kňazského seminára v Prešove. Prítomní boli viacerí pútnici zo Slovenska.

[maxwell]

Arcibiskup Cyril Vasiľ SJ, sekretár Kongregácie pre Východné cirkvi, slúžil 15. júna 2009, na druhý deň po svojej biskupskej vysviacke (chirotónii), primičnú archijerejskú liturgiu. V Chráme sv. Antona Veľkého na rímskom Eskvilíne pri Pápežskom kolégiu Russicum a Pápežskom Východnom inštitúte, ktorého bol P. Vasiľ dosiaľ rektorom, pri liturgii koncelebrovali arcibiskup metropolita Ján Babjak SJ, mukačevský apoštolský administrátor Milan Šášik CM a ďalší biskupi a kňazi. Asistovali bohoslovci z Russica, spieval výber zboru sv. Romana Sladkopevca z kňazského seminára v Prešove. Prítomní boli viacerí pútnici zo Slovenska.

А зашто тапшу на крају ?

P.S.

http-~~-//www.youtube.com/watch?v=GsIpbkNQawQ?fs=1&hl=sr_RS

Јесте да су ови источни офтопик ал ајде, ти започе srecan

[Zayron]

maxwell

А зашто тапшу на крају ?

Hahahaha! Zato što je to u Italiji običaj pri ispraćaju, on se spremao svečano u procesiji izaći van, još mu to bila prva arhijerejska liturgija pa ga zato tako ga pozdravljaju i čestitaju mu istovremeno. S tim pljeskanjem po Evropi je to komplikovano, negdje je to nekulturno kao kod nas recimo pljeskat u crkvi i na sprovodu ali u dijelovima Njemačke, Italiji i još nekim zemljama se plješće kako vidiš u crkvama pa čak i na sprovodima. Oni ti Italijani, Španci i svi ti ostali južnjaci imaju dosta toga različitog u crkvenim običajima od katolika u sjevernim zemljama ili u Hrvatskoj. Ja sam bio neko vrijeme u Italiji i ispočetka mi je izgledalo skoro kao da sam došao skoro u sasvim neki drugi crkveni obred, po tom kako to imaju u tim njihovim crkvama. Dok ne napostujem još nešta zanimljivog onda dam bar neke linkove. Video te vaše arhijerejske liturgije je stvarno prekrasan, ne možemo se mi u tom poredit s vama. To je isto kao kad bi poredio katedralne orgulje sa svim registrima otvorenim "aperto tutto, pleno voce, alta grade" što rasturaju forte fortissimo tako da se tresu i vibriraju svi stupovi u katedrali s nekakvim seoskim orguljama, hahahaha, Tu mi stvarno šanse nemamo nikakve. Mi imamo tu Grottaferratu, Chevetogne i još par takvih manastira a vi koliko ih imate od Sinaja, Grčke preko Srbije pa sve do Rusije onda se mi sasvim dobro i držimo. OMG! Imamo nešto malo ali barem vrijedno. Baš ću pogledati koliko to imamo tačno tih takvih katoličkih bizantskih manastira u svijetu, ja to probam pogoditi pa ovako "lupim" recimo 20 do 30, otprilike, ni sam ne znam tačno, ne vjerujem da bi ih moglo biti više. Pa kad to nađem onda to ovdje napostujem, baš me zanima jesam li pogodio. Postuj slobodno sve šta ti padne na pamet, topic-netopic! Samo nemoj Black Sabbath, erotiku, sataniste i sotonjare, gothic vještice, pagan-metal budale, neonaciste i neopagane sve ostalo može, hahaha!

Ovdje je drugi takav naš poznati manastir ali taj nije grčko-bizantinski već slavenobizantski s ruskim tipom crkvenog pojanja. Tu dole imate link, tamo je i više videa i kratki pojašnjavajući uvod - komentar. Obe teme se bave bizantinskim istočnim obredom u zapadnoj katoličkoj Crkvi znači nešto slično, analogno tome kao što postoji rimski zapadni obred u istočnoj pravoslavnoj Crkvi, samo sve recipročno, uzajamno obrnuto. Kako su te teme jedne s drugom usko povezane tako sam ostavio da jedna na drugu upućuju i otkazuju ta koja se tiče zapadnih obreda i stare slavenske crkvene muzike.

Ancient Christian Slavic Hymns

Стародревна словенска хришћанска музика

Starodrevna slavenska kršćanska muzika

https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,10345.msg338030.html#new

Russian Catholic Monks Choir of Chevetogne - Ascension: Apostiches

gOqf7-Uetr4

"Come and let us bless Joseph" - Vespers of Holy Friday

at the Monastery of Chevetogne

y2V_uptysww

Troparion of the Veneration of the Epitaphios:

Come and let us bless Joseph of everlasting memory, who came to Pilate by night and begged for the Life of all: 'Give me this stranger, who has no place to lay His head. Give me this stranger, whom His evil disciple delivered to death. Give me this stranger, whom His Mother saw hanging on the Cross, and with a mother's sorrow she cried weeping: "Woe is me, my Child! Woe is me, Light of mine eyes and beloved fruit of my womb! For what Simeon foretold in the temple is come to pass today: a sword pierce my heart, but do Thou change my grief to gladness by Thy Ressurrection." '

We venerate Thy Passion, O Christ.

We venerate Thy Passion, O Christ.

We venerate Thy Passion, O Christ, and Thy Holy Resurrection.

[maxwell]

Hahahaha! Zato što je to u Italiji običaj pri ispraćaju, on se spremao svečano u procesiji izaći van, još mu to bila prva arhijerejska liturgija pa ga zato tako ga pozdravljaju i čestitaju mu istovremeno. S tim pljeskanjem po Evropi je to komplikovano, negdje je to nekulturno kao kod nas recimo pljeskat u crkvi i na sprovodu ali u dijelovima Njemačke, Italiji i još nekim zemljama se plješće kako vidiš u crkvama pa čak i na sprovodima. Oni ti Italijani, Španci i svi ti ostali južnjaci imaju dosta toga različitog u crkvenim običajima od katolika u sjevernim zemljama ili u Hrvatskoj. Ja sam bio neko vrijeme u Italiji i ispočetka mi je izgledalo skoro kao da sam došao skoro u sasvim neki drugi crkveni obred, po tom kako to imaju u tim njihovim crkvama. Dok ne napostujem još nešta zanimljivog onda dam bar neke linkove. Video te vaše arhijerejske liturgije je stvarno prekrasan, ne možemo se mi u tom poredit s vama. To je isto kao kad bi poredio katedralne orgulje sa svim registrima otvorenim "aperto tutto, pleno voce, alta grade" što rasturaju forte fortissimo tako da se tresu i vibriraju svi stupovi u katedrali s nekakvim seoskim orguljama, hahahaha, Tu mi stvarno šanse nemamo nikakve. Mi imamo tu Grottaferratu, Chevetogne i još par takvih manastira a vi koliko ih imate od Sinaja, Grčke preko Srbije pa sve do Rusije onda se mi sasvim dobro i držimo. OMG! Imamo nešto malo ali barem vrijedno. Baš ću pogledati koliko to imamo tačno tih takvih katoličkih bizantskih manastira u svijetu, ja to probam pogoditi pa ovako "lupim" recimo 20 do 30, otprilike, ni sam ne znam tačno, ne vjerujem da bi ih moglo biti više. Pa kad to nađem onda to ovdje napostujem, baš me zanima jesam li pogodio. Postuj slobodno sve šta ti padne na pamet, topic-netopic! Samo nemoj Black Sabbath, erotiku, sataniste i sotonjare, gothic vještice, pagan-metal budale, neonaciste i neopagane sve ostalo može, hahaha!

Океј, знам да ми је било и раније нејасно то за пљескање, али сам мислио да је у питању нека посебна ситуација, а заправо је у питању посебан менталитет. Па оно ја и не поставих поређења ради, већ зато што ми се свидело како је патријарх московски бучан за једног старца, није тих к'о наш. :bla:

Имао сам на писију нешто емпетријева од Романа Слаткопевца, а набавио сам и неке албуме у издању Stift Heiligenkreuz манастира.

Ovdje je drugi takav naš poznati manastir ali taj nije grčko-bizantinski već slavenobizantski s ruskim tipom crkvenog pojanja. Tu dole imate link, tamo je i više videa i kratki pojašnjavajući uvod - komentar. Obe teme se bave bizantinskim istočnim obredom u zapadnoj katoličkoj Crkvi znači nešto slično, analogno tome kao što postoji rimski zapadni obred u istočnoj pravoslavnoj Crkvi, samo sve recipročno, uzajamno obrnuto. Kako su te teme jedne s drugom usko povezane tako sam ostavio da jedna na drugu upućuju i otkazuju ta koja se tiče zapadnih obreda i stare slavenske crkvene muzike.

Захваљујем.

Занимљива ми је и грузијска духовна музика (руку на срце занимљиве су ми сви Црквени напеви и музика, али не и сва духовна, рецимо они баптистички госпел хорови ме плаше  klapklap).

[maxwell]

Мало хиспање, мозарапски обред и напев (корал):

http://www.youtube.com/watch?v=MfguO8nHxfo

И ово због свог арапског утицаја подсећа доста на источњачке напеве.