Jump to content

Ljubaznost kao zamena za ziv odnos


Препоручена порука

изгубио сам све поверење у људе кад сам сазнао да су ме рођени родитељи слагали да сам крштен, а ја сам због тога падао у несвест 6 месеци сваке недеље на Литургији

Ау, чуда.

4chsmu1

Ne razumem zasto bi neko lagao za takvu neku stvar..strasno

да се оправда претходна лаж - крстио сам дете са 11 некрштен  8086.gif

но, то је све Бог опрао мојим и крштењима родитеља, а дете није ускраћено за благодат крштења, пошто не зависи благодат од кума  :bla:

лаж је стварно страшна ствар, какве последице може да направи  :bla:

иначе, падао сам у несвест јер Бог није хтео да дозволи да се причестим некрштен. зато ми је данас управо због тога толико важно свето причешће и како му прилазим. између осталог и никад успео да одстојим тада на Литургији верних, део Литургије после Литургије речи кад каже ђакон да сви оглашени изађу и да нико од оглашених не остане ... обично би ми после тога било јако мука или би ми се слошило и пао бих у несвест и то врло брзо би се све десило ... а нисам ни знао тада разлику између делова Литургије и шта следи, нити сам разумео ко су оглашени, тако да нема места расправи о некаквој психологији ... отац Јустин Савински је открио у чему је проблем, и на томе сам му вечно захвалан. у Савини сам последњи пут и пао у несвест  dada

данас је све ок, и НИКАД ми се није поновило после крштења.

eto dokaza da je Bog medju nama i da nam se javlja, samo treba da dovoljno verujemo!cistog srca i duse da Mu se molimo! blessyou
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 45
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Otvarajuci ovu temu, pre svega sam imala u vidu jedan drugi vid ljubaznosti koja ne mora biti lazna.

Naime, radi se o jednoj sve cescoj pojavi u svetu da ljudi nisu sposobni-ne mogu da ponude ljubav, sebe, da se istinski unesu u neki odnos. Umesto toga, najvise sto umeju i mogu da daju jeste ljubaznost koja ne mora biti ni lazna ni lcemerna.  Pozadina te ljubaznosti jeste jedna manje-vise indiferentnost prema drugom. Nema sustinske i duboke zainteresovanosti i brige za drugog, vec sve povrsno i naravno uvek "polite"

Ako je umesno uopste govoriti o paklu, onda mislim da bi mu ovakva atmosfera vladala u predsoblju.

Strasan je to osecaj-kao da covek prica sa mumijama... Imate prosto potrebu da nekog udarite cekicem i nasilno ga probudite kao iz nekog sna...

Ne znam da li ste imali ovakvih iskustava, ali ovo je nesto sto polako stize i kod nas i mislim da bi bilo korisno razmisliti o uzrocima kako bi na vreme razvili odbrambene mehanizme jer su posledice katastrofalne...

Kada ovo osetite, postaje vam mnogo jasnije zasto je npr. jedna super bogata i uredjena Svajcarska u vrhu zemalja sa najvecim brojem samoubistava po br. stanovnika...

Sta da vam kazem?! Posle ovakvog iskustva, kad bi me salterusa Mica onako presekla pogledom i promrmljala ono cuveno "e samo si mi jos ti falila danas"- sunce bi me ogrejalo...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

флорентина, мени не би ни пало на памет та протоколарна љубазност у свом најгорем облику да може да поседне човека који је већ отупљен за другог.

па то је као безнадежност, нема горе ... за мој појам.

оче, мислиш да је то тако значајно, да не кажем чудо, да је за Синаксар, кад га канонизују? 0110_hahaha

немам ништа против да га до детаља испричам, кад до тога дође, пошто се ту штошта везано десило  0102_laugh

извињавам се на спаму теме  1127_battle

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Otvarajuci ovu temu, pre svega sam imala u vidu jedan drugi vid ljubaznosti koja ne mora biti lazna.

Naime, radi se o jednoj sve cescoj pojavi u svetu da ljudi nisu sposobni-ne mogu da ponude ljubav, sebe, da se istinski unesu u neki odnos. Umesto toga, najvise sto umeju i mogu da daju jeste ljubaznost koja ne mora biti ni lazna ni lcemerna.  Pozadina te ljubaznosti jeste jedna manje-vise indiferentnost prema drugom. Nema sustinske i duboke zainteresovanosti i brige za drugog, vec sve povrsno i naravno uvek "polite"

Ako je umesno uopste govoriti o paklu, onda mislim da bi mu ovakva atmosfera vladala u predsoblju.

Strasan je to osecaj-kao da covek prica sa mumijama... Imate prosto potrebu da nekog udarite cekicem i nasilno ga probudite kao iz nekog sna...

Ne znam da li ste imali ovakvih iskustava, ali ovo je nesto sto polako stize i kod nas i mislim da bi bilo korisno razmisliti o uzrocima kako bi na vreme razvili odbrambene mehanizme jer su posledice katastrofalne...

Kada ovo osetite, postaje vam mnogo jasnije zasto je npr. jedna super bogata i uredjena Svajcarska u vrhu zemalja sa najvecim brojem samoubistava po br. stanovnika...

Sta da vam kazem?! Posle ovakvog iskustva, kad bi me salterusa Mica onako presekla pogledom i promrmljala ono cuveno "e samo si mi jos ti falila danas"- sunce bi me ogrejalo...

Welcome to the MATRIX...  0110_hahaha 0102_laugh smej.gif

То су последице политичке коректности и цензуре мишљења која се на све стране форсира. Временом, биће све мање "Мица шалтеруша" а све више мумија, али барем  29dz8zk

Али, истини за вољу, мало је људи који могу да приме нечије искрено мишљење са потребним смирењем.

1127_battle

Natus est Dei Filius, non pudet, quia pudendum est; et mortuus est Dei Filius, prorsus credibile est, quia ineptum est; et sepultus resurrexit, certum est, quia impossibile.

(De Carne Christi V, 4)

http://www.tertullian.org/library.htm

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da Andrej, slazem se velikim delom sa onim sto si napisao... Ono sto bi bilo interesantno za razmisljanje jeste da li ima povratka sa tog puta? Da li je moguce probuditi/oziveti "mumiju" i na koji nacin to uraditi? Ljubav mozda??? Da li je ovo neminovnost koja ocekuje i savremenu Srbiju ili postoji nacin da se nekako izbegne/ublazi ukoliko se pravovremeno potrudimo shvatiti kakve su posledice naizgled bezazlenog pocetnog stava "to se mene ne tice"?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

http://soko-banja.org/forum/index.php?topic=4204.0

Ево овде је неко поставио део разговора са блаженопочившом игуманијом манастира Покајница, мати Иларијом, где је она рекла једну врло интересантну ствар. Питали су је шта могу да ураде млади који желе да буду активни у Цркви а она је одговорила да требају да се окупљају,  чине добра дела и не трубе о томе много.

Само љубав, ништа више. Љубав која је милосрдна и не тражи своје, само она преображава свет.

Baner-Pouke.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da Andrej, slazem se velikim delom sa onim sto si napisao... Ono sto bi bilo interesantno za razmisljanje jeste da li ima povratka sa tog puta? Da li je moguce probuditi/oziveti "mumiju" i na koji nacin to uraditi? Ljubav mozda??? Da li je ovo neminovnost koja ocekuje i savremenu Srbiju ili postoji nacin da se nekako izbegne/ublazi ukoliko se pravovremeno potrudimo shvatiti kakve su posledice naizgled bezazlenog pocetnog stava "to se mene ne tice"?

Одличан одговор нашег драгог брата и ђакона Огњена највећег писмозналца у нашим редовима, скромно бих допунио и опаском да је такође потребна и значајна доза интроспекције, сагледавања сопствене грешности и мотива, као и доза једне екстровертне искрености према свету (попут нашег драгог брата Меде-Милада) која сведочи сопствене мане с покајањем, али без стида. То је, свакако, један од путоказа-крајпуташа ка савршенству те љубави којој тежимо.

Natus est Dei Filius, non pudet, quia pudendum est; et mortuus est Dei Filius, prorsus credibile est, quia ineptum est; et sepultus resurrexit, certum est, quia impossibile.

(De Carne Christi V, 4)

http://www.tertullian.org/library.htm

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Malo je nas koji smo spremni da takvu ljubav dajemo...pa cak i primimo.. :cheesy2:

Тачно, а не би требало да нам буде, немамо оправдање јер "је моје бреме лако, јер са ја кротак и смирен срцем".

Хвала брате Андреј на овим похвалним речима али тешко нама који само читамо јер "знање надима а љубав изграђује".

Baner-Pouke.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljubaznost moze da bude nacin projavljivanja hriscanske ljubavi i samo u tom kontekstu ima zivotvornost, no danas je sve cesce pozadina ljubaznosti licemjerstvo , koje opet moze imati korene u bezazlenosti, ali i lukavosti....Ukoliko projavljujemo ljubaznost izuzev radi ljubavi utoliko to cinimo radi želje da sebe predstavimo finim, kulturnim, mozda radi posla, mozda radi renomea svoje porodice, cak mozda sto zelimo da budemo hvaljeni itd....pozvanje svakom nasem osecanju, svakom pokretu srca jeste obozenje i uvodjenje svega stvorenog u zajednicu vjecnosti, koja jeste upravo i iskljucivo Bog. Zato, Dostojevski jasno upozorava o realnom sagledavanju i klasifikaciji stvari, koristeci jedan simvolican primer, da bi covek mogao uvideti silu, snagu i korist istine i u njoj vidio Boga.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljubaznost moze da bude nacin projavljivanja hriscanske ljubavi i samo u tom kontekstu ima zivotvornost, no danas je sve cesce pozadina ljubaznosti licemjerstvo , koje opet moze imati korene u bezazlenosti, ali i lukavosti....Ukoliko projavljujemo ljubaznost izuzev radi ljubavi utoliko to cinimo radi želje da sebe predstavimo finim, kulturnim, mozda radi posla, mozda radi renomea svoje porodice, cak mozda sto zelimo da budemo hvaljeni itd....

:cheesy2:
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljubaznost moze da bude nacin projavljivanja hriscanske ljubavi i samo u tom kontekstu ima zivotvornost, no danas je sve cesce pozadina ljubaznosti licemjerstvo , koje opet moze imati korene u bezazlenosti, ali i lukavosti....Ukoliko projavljujemo ljubaznost izuzev radi ljubavi utoliko to cinimo radi želje da sebe predstavimo finim, kulturnim, mozda radi posla, mozda radi renomea svoje porodice, cak mozda sto zelimo da budemo hvaljeni itd....pozvanje svakom nasem osecanju, svakom pokretu srca jeste obozenje i uvodjenje svega stvorenog u zajednicu vjecnosti, koja jeste upravo i iskljucivo Bog. Zato, Dostojevski jasno upozorava o realnom sagledavanju i klasifikaciji stvari, koristeci jedan simvolican primer, da bi covek mogao uvideti silu, snagu i korist istine i u njoj vidio Boga.

idi4qejsizd

Читајући овај коментар пала ми је на памет она светоотачка "Из жеље за славом људском рађа се лаж" па још кад помену Достојевског који каже "Прво престани да лажеш сам себе" ...

dada

Baner-Pouke.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da, lepo receno... Medjutim, pokusajte da zamislite invalida (u ovom slucaju emotivnog) koji usled nedostatka osecaja za druge (znaci jedne emotivne otupelosti) pocinje da stvara jednu vestacku emotivnost tj. ljubaznost. Isto kao covek bez jednog ekstremiteta kada pocinje da se oslanja na vestacka pomagala ili stake! Dakle, govorimo o vrsti invalida koji su ljubav zamenili postovanjem ili jos dalje postovanje-duznoscu-ljubaznoscu. Postoje pravila koja se postuju, zna se tacno sta je konvencionalno a sta ne, sta se sme a sta ne sme... U ovakvom kontekstu postaje pomalo irelevantno da li je neko invalid svojom krivicom ili nesretnim slucajem tj. da li je osoba licemerna ili ne... Sustina je u tome da imamo statuu koja ne moze i ne ume da voli i sve sto moze da da jeste samo ljubaznost a odluke donosi matematicki! Tako ja vidim globalizaciju kao reku koja brise sva obelezja licnosti i ostavlja iza sebe pustos individua-istih kao da su po istom kalupu klesani, usamljenih, izgubljenih i praznih... Gde nas vodi egoizam perfidno prezentiran kroz reklame za relax masazu ? Da li je moguce i kako je moguce ako jeste probruditi mumiju???

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нисам сигурна да знам како је то могуће урадити, једино што могу да кажем јесте чињеница да смо ми као народ с овог простора итекако "живи" и изузетно отворени за љубав, и да нам је љубазност какву си ти навела у свом посту чак донекле и непозната, уколико се упоредимо са онима који живе у развијеним земљама запада. Не знам јесте ли ви примјетили, али ето ја сам имала прилике да будем у друштву странаца што нашег поријекла, а и оних који то нису и не говоре наш језик, једино што сам могла да видим јесте потпуна назаинтересованост, индиферентност за другог, као и љубазност умјесто љубави и бриге. Ти можеш да тонеш крај таквог човјека, а да он то уопште не види. Некаква хладноћа у очима, и одсуство емпатије према другоме, а о љубави да и не говорим. У једном моменту сам се упитала - да ли су ови људи уопште живи и свјесни свог живота???

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...