Muslimani u Srbiji zabrinuti zbog sve izraženije islamofobije

[Grizzly Adams]

Значи овако Мирсаде, када кликнеш на онај линк отвори се страница и имаш ово:

Овде сам те ухватио у неистини. Не кажем "лажи" јер не знам да ли је намерно, али није истина ово што си написао:

na jednom takvom sajtu sam naisao na knjigu o Bin Ladenu.na jednoj od stranica te knjige sam procitao hadis kojim se opravdava proterivanje nemuslimana sa muslimanskih teritorija.hadis glasi"proteracu sve zidove i hriscane sa arapskog poluostrva,ovde ne moze biti druge vere do islama".koji god hriscanin to procita,normalno je da se uplasi i zapita.medjutim.takav hadis ne postoji.

Дакле, такав хадис постоји. И ти сада, по свом обичају, дижеш буку, спамујеш тему, тераш ме "на свирање" и тако даље. То није коректно. Објасни лепо шта си мислио, или кажи "погрешио сам" и идемо даље.

[mikael_pasa]

Значи овако Мирсаде, када кликнеш на онај линк отвори се страница и имаш ово:

Овде сам те ухватио у неистини. Не кажем "лажи" јер не знам да ли је намерно, али није истина ово што си написао:

na jednom takvom sajtu sam naisao na knjigu o Bin Ladenu.na jednoj od stranica te knjige sam procitao hadis kojim se opravdava proterivanje nemuslimana sa muslimanskih teritorija.hadis glasi"proteracu sve zidove i hriscane sa arapskog poluostrva,ovde ne moze biti druge vere do islama".koji god hriscanin to procita,normalno je da se uplasi i zapita.medjutim.takav hadis ne postoji.

Дакле, такав хадис постоји. И ти сада, по свом обичају, дижеш буку, спамујеш тему, тераш ме "на свирање" и тако даље. То није коректно. Објасни лепо шта си мислио, или кажи "погрешио сам" и идемо даље.

nisam rekao da ga nema,nego da ga nisam nasao.oladi malo.sledece sto imam da kazem je-taj hadis je netacan.proverio sam kod muftije,kod Shaltafa,i kod dr Rami NasrAllaha.......i idi sviraj.

[mikael_pasa]

Значи овако Мирсаде, када кликнеш на онај линк отвори се страница и имаш ово:

Овде сам те ухватио у неистини. Не кажем "лажи" јер не знам да ли је намерно, али није истина ово што си написао:

na jednom takvom sajtu sam naisao na knjigu o Bin Ladenu.na jednoj od stranica te knjige sam procitao hadis kojim se opravdava proterivanje nemuslimana sa muslimanskih teritorija.hadis glasi"proteracu sve zidove i hriscane sa arapskog poluostrva,ovde ne moze biti druge vere do islama".koji god hriscanin to procita,normalno je da se uplasi i zapita.medjutim.takav hadis ne postoji.

Дакле, такав хадис постоји. И ти сада, по свом обичају, дижеш буку, спамујеш тему, тераш ме "на свирање" и тако даље. То није коректно. Објасни лепо шта си мислио, или кажи "погрешио сам" и идемо даље.

spamovacu koliko mogu.nema dizanja buke.pogledaj sa kog si sajta skinuo pomenuti hadis.istrazi malo.dalje;ako vec citiras moje reci,citiraj sve.ne seckaj ih.ili ti ne odgovara bas sve sto navedem?

[Solomon Kane]

Ало,људи...будите добри!  isus-sinai

[mikael_pasa]

http://www.buharijevazbirka.com/

[Solomon Kane]

http://www.buharijevazbirka.com/

У,фино,фино!

[mikael_pasa]

Pored prava na život i imovinu, nemuslimani po islamskom pravu uživaju slobodu vjerovanja i vjeroispovijedanja, kao što smo djelimično već vidjeli. Ključni kur'anski stavak u ovom pogledu je Božija odredba “ U vjeri nema prisile! ”. Povrh toga, nemuslimane nije dozvoljeno vrijeđati i ružno se o njihovim ubjeđenjima i svetinjama izražavati: “ Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili… ” (El-En‘am, 108). Od nemuslimana se očekuje ista senzitivnost spram osjećanja muslimana.

Islamski pravnici također jasno određuju da se jevrejima ne smije naređivati da rade subotom niti kršćanima nedjeljom ako vjeruju da im je to zabranjeno a na temelju izreke Poslanika islama: “Samo vama jevrejima nije dozvoljeno raditi subotom.”

[mikael_pasa]

Uz to, islam štiti i vjerske objekte nemuslimana. U brojnim ugovorima sklopljenim između muslimanskih osvajača tokom prvih stoljeća islama i domicilnog kršćanskog stanovništva spominje se klauzula o zaštiti crkava. Historičar Et-Taberi bilježi da je u ‘ahdnami' koju je stanovnicima Jerusalema dao h. Omer prilikom preuzimanja ključeva grada između ostalog stajalo da im Omer “garantuje njihove živote, imovinu, crkve, krstove…. da niko neće stanovati u njihovim crkvama, i da ih neće rušiti niti skrnaviti, niti iz njih šta uzimati, niti krstove sklanjati, niti bilo šta od njihove imovine…” [22]

Neki su događaji iz najranije historije islama teško razumljivi u svjetlu recentnog iskustva sa rušenjem vjerskih objekata u Bosni. Naprimjer, muslimanski historičari bilježe a islamski se pravnici u svojim djelima pozivaju na događaj iz 636. kada je halifa Omer ušao u Jerusalem nakon što mu je patrijarh predao ključeve grada. Ponuđen da klanja u Crkvi vaskrsenja Omer je odbio ne zbog neke zabrane vezane za namaz u crkvi već, kako je rekao, iz straha da taj njegov čin kasniji muslimani ne iskoriste kao izgovor za pretvaranje te crkve u džamiju. U tom smislu je nedavno dr. El-Karadavi izdao fetvu da je muslimanima dozvoljeno obaviti bajram u crkvi ili sinagogi koja im za te namjene bude ustupljena od kršćana ili jevreja pod uvjetom da ne namjeravaju iste pretvoriti u džamije. [23] A Halid ibn Velid je stanovnicima ‘Anata izdao ‘ahdnamu' da imaju pravo “… udarati u zvona u koje god doba žele po noći i po danu, osim u vrijeme namaza, te da imaju pravo za svoje blagdane krstove nositi u svojim procesijama.” [24] Ovo možda jeste ispod nivoa onoga što zagovornici ljudskih prava, koja ne trebaju nikakav posebni dokument, žele, ali je mnogo više od onoga što kako muslimanske tako i nemuslimanske manjine danas imaju u većini pluralnih društava.

Što se tiče gradnje novih crkava u mjestima koja su silom muslimani osvojili ( ‘anveten ) većina pravnika je držala da tu nemuslimani nemaju pravo graditi crkve. Manjina (zejdije i Ibn Qasim od malikija) smatraju da to mogu činiti uz dozvolu vlasti (što je danas praksa i za džamije). Čini se međutim da je iako manjinsko ovo mišljenje bilo primjenjivano kroz historiju. Tako El-Maqrizi u djelu El-Hutat među građevinama Kaira navodi veliki broj crkava i kaže da nema nikakve sumnje da su sve one sagrađene nakon dolaska islama u Egipat. [25] U svakom slučaju podjela zemalja na one osvojene silom i one druge danas je irelevantna.

Bilo bi, svakako, besmisleno i smiješno tvrditi da zuluma nije bilo. Njega je bilo i spram muslimana [26] i spram nemuslimana. Ipak, taj zulum najčešće nije bio vjerski sankcionisan i stoga je često bio ispravljan prije ili kasnije. Tako historičar El-Beladhuri bilježi da su emevijske halife pokušavale udobrovoljiti kršćane na različite načine da im daju srušiti crkvu sv. Jovana kako bi proširili Emevijsku džamiju. Ovi su sve ponude odbili pa ju je El-Velid ibn ‘Abdulmelik silom srušio nakon što su mu kršćani rekli da će ga snaći zlo ako to učini. Kada je na vlast došao Omer ibn Abdulaziz kršćani su mu se obratili sa zahtjevom za povrat crkve. Omer je naredio svome upravitelju da to učini ako ih ne može drugačije udobrovljiti. On je ipak uspio postiči dogovor tako da džamija nije srušena. [27] Ann Elizabeth Mayer sumirajući nalaze orijentalističke historiografije s tim u vezi konstatira: “Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadašnje evropske prakse, bio generalno daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim manjinama.” [28]

Sam Poslanik je kršćanima dozvoljavao da obavljaju svoju molitvu u njegovoj džamiji u Medini koja je drugo najsvetije mjesto u islamu dok su drugi muslimani pošli da ih spriječe. [29] Na osnovu ovog i najkonzervativniji islamski pravnici poput Ibnu ‘l-Kajjima dopuštaju kitabijama da ulaze u džamije i u njima obavljaju svoje molitve pod uvjetom da im to ne postane običaj. [30]

[mikael_pasa]

Sam Poslanik je kršćanima dozvoljavao da obavljaju svoju molitvu u njegovoj džamiji u Medini koja je drugo najsvetije mjesto u islamu dok su drugi muslimani pošli da ih spriječe. [29] Na osnovu ovog i najkonzervativniji islamski pravnici poput Ibnu ‘l-Kajjima dopuštaju kitabijama da ulaze u džamije i u njima obavljaju svoje molitve pod uvjetom da im to ne postane običaj. [30]

 

Sloboda kretanja i boravka i pravo na posao

Nemuslimanima je također zagarantovana sloboda kretanja, posla i boravka. Izuzetak od slobode kretanja je pokrajina Hidžaz u S. Arabiji koju islam smatra svetom oblasti, a od slobode posla izuzete su kamata i prodavanje alkohola muslimanima i u njihovim mahalama. U svakom slučaju i muslimani i nemuslimani zaslužuju bolji tretman od onoga koji danas pojedini narodi imaju u slobodnom svijetu viza koje na najgrublji način krše ljudska prava i unižavaju čovjeka.

 

Nemuslimani u javnim službama

Nemuslimani mogu učestvovati i u vlasti i, prema klasicima, islama jedine funkcije koje nemuslimani ne mogu obnašati u islamskoj državi su one koje u sebi spajaju i zemaljsko i duhovno, kao što su hilafet ili predsjedavanje državom. Nemusliman se, prema tim autorima, mogao uspeti do pozicije ministra ( wazir al-tanfidh ), treće najvisočije funkcije u islamskoj državi odmah iza halife i premijera ( wazir al-tafwid ). U tom smislu islamsko pravo se ne razlikuje od recimo engleskog koje zahtijeva da kralj, odnosna isus-sinai budu istovremeno i poglavari anglikanske crkve. Slično je i sa pozicijom vrhovnog vojnog komandanta jer se on smatra prvim mudžahidom. Historijski Bagdad, Kairo i druge muslimanske prijestolnice imale su u svojim vladama veliki broj nemuslimana, ponekad i više nego mnoge savremene demokratske države u kojima su muslimani značajno prisutni.

 

Pravna autonomija

Opšte je poznato da su multireligijska društva vrlo zahtjevna kada je u pitanju njihova administracija koja neće dovoditi u pitanje slobodu vjere pripadnika različitih vjerskih skupina. Moderna društva su zadatu jednačinu riješila progonom vjere iz javne sfere, dakle, sekularizacijom, zakonskim monizmom i postavljanjem zakona na racionalne osnove bez uzimanja u obzir volje skupina građana da budu podvrgnuti ovom ili onom zakonskom rješenju. Sa stanovišta islamskog prava i iskustva to nije najbolje rješenje i to u posljednje vrijeme počinju uviđati i teoretičari političkog liberalizma koji pokušavaju teorijski utemeljiti tzv. multikulturno građanstvo koje pored individualnih u zaštitu uzima i tzv. kolektivna prava. [31] Savremenim političkim rječnikom rečeno, islamski model uređenja multireligijskih društava bi se mogao nazvati federacijom vjerskih zajednica (umjesto teritorijalnog ili administrativno-teritorijalnog federalizma [32]). Na primjedbu da je tako što teško postići odgovaramo kao i Kimlika: reći da je teško ne znači da je nemoguće. A na primjedbu da je zakonski pluralizam skup, samo se može konstatovati da je i štampanje službenih novina na tri jezika koja svi razumiju skupo, i da je skup i islandski jezik, ... pa niko zbog toga ne razmišlja o njihovom ukidanju.

Klasično islamsko pravo predviđa posebne norme za nemuslimane samo u situacijama gdje bi njihovo izjednačavanje sa muslimanima vrijeđalo njihove vjerske osjećaje. Tako se na primjer od njih ne očekuje da plaćaju zekat koji je vrsta vjerskog poreza ali se zato od njih očekuje da plaćaju druge vrste dadžbina. Također se od njih ne očekuje da služe u muslimanskoj vojsci koja služenje u odbrani zemlje smatra vjerskom obavezom, džihadom. Zauzvrat od vojnosposobnih muslimana se očekuje da plaćaju džizju kao naknadu za oslobađanje od vojne obaveze. Međutim, ako nemusliman želi služiti u vojci muslimanske zemlje on će biti oslobođen plaćanja te vrste poreza. Nadalje, predviđa se da nemusliman ne može dijeliti pravdu, tj. biti sudac u onim oblastima prava za koja muslimani smatraju da su domen Šerijata u užem smislu riječi (npr. bračno i nasljedno pravo). I obratno, islam ne želi nemuslimanima nametati zakone sa kojima se oni ne identificiraju posebno u oblasti porodičnog i zakladnog prava. Po uvom uzoru legalnog pluralizma bile su uređene muslimanske države u povijesti pa i Osmanska država.

 

Kolektivno kažnjavanje

Islamsko pravo također ne dozvoljava kolektivno kažnjavanje nemuslimana makar takva praksa i danas bila uobičajena među “civiliziranim” narodima. Zločini i prekršaji pojedinaca među nemuslimanima ne mogu dovoditi u pitanje ugovorni odnos između muslimana i nemuslimana koji se prema islamskim pravnicima sklapa na neodređeno vrijeme, ili kako kažu, jednom zauvijek. Hanefijski pravnici bilježe da je Poslanik dao uputstvo svojim izaslanicima u Nedžran (gdje su živjeli kršćani) da “ne kažnjavaju nekog od njih zbog zločina drugoga.” [33] U praksi je svakako bilo suprotnih nastojanja kojima se ulema žestoko suprotstavila. Tako u povijesnim muslimanskim analima čitamo o reakciji sirijskog pravnika El-Evza‘ija na postupak abasijskog valije u Libanu Saliha ibn ‘Alija ibn ‘Abdullaha ibn ‘Abbasa koji je zbog pobune grupe kršćana protiv njegovog poreznika prognao sve stanovnike tog dijela libanonskog gorja. El-Evza‘i mu je napisao dugo pismo u kome je između ostaloga pitao valiju: “Kako se mogu kazniti svi za grijehe pojedinaca, pa da ih iz njihovih domova i sa njihovih imanja progoniš kada je Allah odredio da “Niko neće snositi odgovornost drugoga!”… i kad je Poslanik, a.s., rekao: “ Ko nanese nepravdu nemuslimanu pod ugovorom ili ga optereti preko njegovih mogućnosti, ja ću takvoga tužiti na Sudnjem danu”? Da bi na kraju pisma zaključio: “Oni nisu roblje pa da ih možeš po svojoj volji preseljavati iz mjesta u mjesto. Naprotiv, oni su slobodni ljudi s kojima imamo ugovor.” [34]

Par stoljeća kasnije muslimanska je historiografija zabilježila sličan spor između šejhu ‘l-islama, Ali ef. Zenbilija, i osmanskog sultana Selima I, koji je u znak osvete protiv progona muslimana iz Španije htio prisilno na islam prevesti kršćane svoga carstva. Šejhu ‘l-islam mu je zaprijetio da će, učini li to, izdati fetvu kojom ga razvlašćuje. Ne treba napominjati kakve bi posljedice provođenje sultanova nauma imalo po današnju demografsku kartu Balkana.

 

Privatni odnosi muslimana s nemuslimanima

Islamski tekstovi predviđaju da musliman može imati i privatne, svakodnevne odnose s nemuslimanima. Musliman može među nemuslimanima imati roditelja, daidžu, djeda, nanu, suprugu, poslovnog partnera, [35] učitelja,… Roditelja nemuslimana je dužan poštivati, paziti i slušati osim ako ga odvraćaju od Allahova puta. Desilo se da je Esmi, r.a., u Medinu došla majka-nemuslimanka u posjetu. Ne znajući kako da se postavi ona je pitala Poslanika šta da čini. Poslanik joj je rekao da pripazi svoju majku. A kada su neki muslimani počeli dvojiti oko ispravnosti opskrbljivanja svojih rođaka i komšija koji su bili uporni da ne prihvate islam Bog je objavio kur'anski ajet: “ Oni koji udjeljuju imanja svoja noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. ” (El-Bekare, 273).

Muž musliman svojoj supruzi nemuslimanki mora omogućiti posjete crkvi i nesmetano ispovijedanje njene vjere. Od muslimana se očekuje da posjeti bolesnog komšiju nemuslimana jer je to i Poslanik činio, da dio kurbana pokloni komšiji nemuslimanu. Pobožni i učeni Ibn Omer je svome slugi toliko naređivao da dio kurbanskom mesa odnese njegovom komšiji jevrejinu da ga je ovaj upitao za razlog tolikog insistiranja. Ibn Omer je svoj postupak obrazložio generalnom izjavom Poslanika: “Džibril mi je toliko govorio o komšiji da sam pomisio da će doći naredba da se komšije nasljeđuju.” [36] Kada je umrla Ummu ‘l-Haris ibn Ebi Rebi'ah koja je bila kršćanka sahranilu su je ashabi Božijeg poslanika, a.s. [37] Neki učeni ljudi iz druge generacije muslimana ( tabi‘ini ) su sadekatu ‘l-fitr davali kršćanskim monasima a neki (‘Ikrime, Ibn Sirin, Ez-Zuhri) su smatrali da im se može i zekat dati.

Ipak, određene rezerve postoje. Kur'an izričito zabranjuje muslimanki da se uda za nemuslimana. Kur'an poziva i na opreznost sa nemuslimanima. Upozorava vjernike da za prisne prijatelje ne uzimaju nemuslimane koji su se dokazali kao njihovi neprijatelji jer bi time radi u korist svoje štete, što je svakako nedopustivo. U tom svjetlu treba tumačiti kur'anske ajete koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima (Npr., Alu ‘Imran, 118). Ti ajeti dakako nisu opšteg karaktera jer kako bi onda, recimo, bilo zamislivo da musliman stupi u brak sa nemuslimankom.

[mikael_pasa]

35] El-Buhari u svome Sahihu bilježi da je Poslanik umro a da je njegov oklop ostao kod jednog medinskog jevrejina kao zalog za hranu i odjeću koju je uzeo za svoju porodicu na veresiju. Biografi Poslanika smatraju da je Poslanik pozajmicu mogao dobiti od nekog od svojih drugova koji ništa nisu žalili za njega učiniti ali da je Poslanik pozajmio od jevrejina kako bi podučio svoje sljedbenike da to mogu bez vjerskih zapreka činiti.

[mikael_pasa]

[1] Ibn Qudame, El-Mugni , 8: 445, El-Bedai' , 7: 111 iz A. Zejdan, Ahkamu ‘dh-dhimmijin ve ‘l-muste'minin , 89. Vidi El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin , 11.

[2]Sahihu ‘l--Buhari, Musned Ahmed, Sunenu ‘n-Nesai,Sunenu Ibn Madže . Vidi: El-Karadavi, Gajru-l-muslimin …, 12.

[3] Vidi našu napomenu o uvjetima u kojima se razvijalo islamsko pravo.

[4] El-Karadavi, Gajru-l-muslimin , 12-13.

[5]Metalib uli ‘n-nuha , 2: 602-603 (hanbelijsko djelo).

[6]El-Furuq , 3: 14-15; 119. Vidi El-Karadavi, Gajru-l-muslimin …, 9-10.

[7] El-Karadavi, Gajru-l-muslimin …, 10; Fehmi Huvejdi, Muvatinun la dhimmijjun (Kairo: Daru ‘š-šuruq, 1990), 114.

[8] Hamidullah, “Tolerance in the Prophet's Deeds at Madina”, 23.

[9] Huvejdi, Ibid ., 114.

[10]Sunenu Ebi Davud i El-Bejheqi, Es-Sunenu ‘l-kubra , 5: 205.

[11] El-Hatib s dobrim senedom.

[12] Et-Taberani u El-Evsetu sa hasen senedom.

[13] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin , 11.

[14] El-Buhari u Sahihu , Jahja ibn Adem u El-Kharadž , str. 74 i El-Bejheqi u Es-Sunen 9: 206. Iako se ova i većina drugih vijesti koje ovdje bilježimo nalazi u nekim od najranijih i najpouzdanijih islamskih izvora ovi iskazi Poslanika, njegovih ashaba i muslimanskih vladara imaju svoju vrijednost čak i da nisu autentični jer su zabilježeni u knjigama koje muslimani smatraju najvažnijim poslije Kur'ana i jer su se generacije muslimana odgajale čitajući ih. Samo zahvaljujući takvim tekstovima muslimanska historija ne poznaje sistematske pokolje i progone nemuslimana – genocid (s mogućim izuzetkom Armenaca u Prvom svjetskom ratu). I utoliko je tačna tvrdnja da je nemuslimane od muslimana spašavao samo islam. To važi i za katolike i pravoslavce Balkana.

[15] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin …, 27.

[16]Hašijet Ibn ‘Abidin ‘ala el-Durri ‘l-mukhtar (Istanbul), 3: 344-246. Vidi: El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin , 16.

[17] Ebu Jusuf, El-Kharadž , 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin… , 16.

[18] Ebu Jusuf, El-Kharadž , 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 16.

[19] Ebu ‘Ubejd, El-Emval . El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 47.

[20] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 17.

[21]Sunenu ‘n-Nesai i Sunenu ‘t-Tirmizi . El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 43.

[22] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 19.

[23] Indikativno je da ovaj ugledni islamski autoritet kao i vođe pokreta Muslimanska braća vrlo često za građane-nemuslimane koriste pojam “braća”. Vidi El-Karadavi, Min Hedji ‘l-islam , 2: 668, 670.

[24] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 19.

[25] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 20.

[26] Bilo je vremena kad su muslimani Boga molili da ih “njihovi” vladari tretiraju kao nemuslimane. Vidi El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin…, 65.

[27]Futuhu ‘l-buldan , 171-72. (El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 29)

[28] Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview Press, 1999), 136. U skladu sa najboljom islamskom tradicijom vezanom za izgradnju i namjenu vjerskih objekata Islamska zajednica u BiH je donijela odluku da sruši džamiju u Bradini sagrađenu na srpskoj zemlji.

[29] Ibn Ishak u Siri . El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 47.

[30] Ibnu ‘l-Kajjim, El-Hedju ‘n-nebevi . El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 47.

[31] Vidi Vil Kimlika, Multikulturalno građanstvo: liberalna teorija manjinskih prava (Novi Sad: Centar za multikulturalnost, 2001).

[32] Will Kymlicka, “Zapadna politička teorija i etničke relacije u istočnoj Evropi”, Odjek LX (Jesen-zima 2002), br. 3-4, str. 77.

[33] Ebu Jusuf, Kharadž , 72-73.

[34] El-Beladhuri, Futuhu-l-buldan , 222; Ebu ‘Ubejd, El-Emval , 170-71; El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 28.

[35] El-Buhari u svome Sahihu bilježi da je Poslanik umro a da je njegov oklop ostao kod jednog medinskog jevrejina kao zalog za hranu i odjeću koju je uzeo za svoju porodicu na veresiju. Biografi Poslanika smatraju da je Poslanik pozajmicu mogao dobiti od nekog od svojih drugova koji ništa nisu žalili za njega učiniti ali da je Poslanik pozajmio od jevrejina kako bi podučio svoje sljedbenike da to mogu bez vjerskih zapreka činiti.

[36] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 37.

[37] El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin, 47.

[mikael_pasa]

i neka mi neko nesto kaze....

[Solomon Kane]

i neka mi neko nesto kaze....

Шта да ти каже?

[mikael_pasa]

i neka mi neko nesto kaze....

Шта да ти каже?

he...nista....smej.gif

[Solomon Kane]

i neka mi neko nesto kaze....

Шта да ти каже?

he...nista....319.gif

Чек,чек...ускоро ће брат Звонко да ти одговори на то твоје "ништа". smej.gif