Jump to content

Ugledamo li se na decu?


Препоручена порука

Ovih dana me potpuno okupiralo razmisljanje o tome- da li se mi ugledamo na decu onoliko koliko bi trebali?

Gledam moju bratanicu, dete od dve godine, koje potpuno bezbrizno zivi. Otac i majka su joj i hrana i snaga, pribeziste i uteha, sve sto joj treba. Ne misli o tome sta ce jesti, ili piti. Svaka njen plac se zaustavi u njihovom narucju. Svaki strah tu prestaje. Prohodala je drzeci se njima za ruke, i trceci u narucje od jednog ka drugom. Njena vera u njih, i ljubav prema njima su beskrajni. Otac je nekad i izgrdi, a ona se samo cvrsce pribije uz njega grleci ga.

Da li je i nas zivot takav? Da li bi trebao da bude? Da nam nas Otac Nebeski, i nasa crkva budu i hrana i snaga, i pribeziste i uteha, nasi otac i majka... Da smo svesni da nam pored Oca naseg nema razloga za brigu, da ce nam On obrisati svaku suzu i umanjiti svaki bol. Da sirimo ruke ka njemu kada mislimo da cemo pasti. Da Ga `grlimo` kad nas boli, i potpuno se predajemo Njegovoj ljubavi koja isceljuje...

Moja mila devojcica je nedavno usla u crkvu, i u njoj videla jednog bata, njenih godina. Pritrcala mu je da ga zagrli, pitala ga kako se zove i sta radi, gledala ga kako se igra i odmah se okrenula ka meni da mi kaze "Teto, mojam i ja". Zar ne bi trebali takvi da budemo i mi jedni prema drugima, da nas ne dele razlike, nego da nas spaja ono sto nam je zajednicko? Da ne trazimo jedni kod drugih ono zbog cega se necemo voleti, nego da negujemo ono zbog cega cemo se grliti?

Potpuno me razoruzala njihova vera i ljubav...

Постављена слика

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Prelepa ti je tema, Aljonka ! Bash juche sam pokushavala deci da objasnim nacin na koji se prihvata nash nebeski Otac kao dragi zemaljski roditelj pun ljubavi i prastanja, pa obzirom da imaju mene kao model trznuh se da nisam pogreshila, jer sam suvishe "meka" , popustljiva, teshko kaznjavam...ali otprilike, to bi trebalo da je - to dada Uporedo pokushavam da im primerima i pricama probudim strahopostovanje prema Onome koji nas je stvorio, da se ne bi previse "opustili" nasznak

A da bi trebalo da smo takvi kao likovi iz tvoje price - trebalo bi. Na zalost, to je nemoguce danas, sem u malim skupinama istomishljenika. Bezazleni kao golubovi, dobri ljudi cesto nastradaju, naivno otvarajuci dushu svakom i videci u svakom svoga brata....tako da nam ostaje da naucimo i drugi deo znanja - biti mudar kao zmija, uz ono prvo svakako, jer je uslov prezivljavanja u svetu kojim vlada zlo.... Ali stremiti tome sto si opisala svom svojom dushom treba do poslednjeg daha dada

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A da bi trebalo da smo takvi kao likovi iz tvoje price - trebalo bi.

Na zalost, to je nemoguce danas, sem u malim skupinama istomishljenika. Bezazleni kao golubovi, dobri ljudi cesto nastradaju, naivno otvarajuci dushu svakom i videci u svakom svoga brata....tako da nam ostaje da naucimo i drugi deo znanja - biti mudar kao zmija, uz ono prvo svakako, jer je uslov prezivljavanja u svetu kojim vlada zlo....

Ne mislim da je nemoguce... Pa Otac nas Nebeski, zar nemamo vere da ce nas drzati cvrsto u svom narucju, i cuvati od svakog zla? Zar i mi kao roditelji ne bi sa radoscu prihvatili u zagrljaj svoje dete koje nam je pruzilo ruke? Mislim da je to ona beskrajna vera koju treba da razgorimo. Bas kao na ovom posteru koji stavih kao ilustraciju.

Ja sam uverena da Gospod vidi svaki nas trud i zrtvu, nasa srca, i da nas nikada ne ostavlja same...

U Njegovom zagrljaju nema povreda i bola...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

аљонко, знаш да се све слажем што си написала.  :bla: 170fs799081

A da bi trebalo da smo takvi kao likovi iz tvoje price - trebalo bi.

Na zalost, to je nemoguce danas, sem u malim skupinama istomishljenika. Bezazleni kao golubovi, dobri ljudi cesto nastradaju, naivno otvarajuci dushu svakom i videci u svakom svoga brata....tako da nam ostaje da naucimo i drugi deo znanja - biti mudar kao zmija, uz ono prvo svakako, jer je uslov prezivljavanja u svetu kojim vlada zlo....

Ali stremiti tome sto si opisala svom svojom dushom treba do poslednjeg daha  :cheesy:

зар нам је то изговор да не љубимо ближњег свог и да га ближе и јаче загрлимо?

уосталом треба добро да се запитамо зашто смо ми повређени или разочарани у другог.

истина је да треба да тежимо, али колика је заиста та наша вера у нама да је све то тако чему тежимо?

је ли наша вера и љубав разоружавајућа као дечја, или ... каква?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.

Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

eh Medo, zasto smo povredjeni i razocarani...zbog hiljadu razloga a i onih u nama, svakako...cuvam se toga da krivim iskljucivo druge, nadjem i u svojoj sujeti razlog zasto me neciji shamar boli i t d.... rodjena s cistom verom,kao i svako dete, koja se izgubila negde u svakakvoj prljavstini, s mukom sam je jedva nashla, nazrela ispod naslaga tame i sad je cistim i vaspostavljam....teskom mukom... ali nisam rekla da ne volim ljude, sve, bliske, daleke, prijateljski i neprijateljski raspolozene, jedino ne prilazim svakom kao dete jer, jednostavno ima ljudi bez ljubavi ili je nisu prepoznali u sebi, ima onih s govorom mrznje, a tu se moja zelja da zagrlim ceo svet zaustavlja, ipak na toplom osmehu....i molitvi da nadju i ljubav i veru:)

otprilike, kao sto rece Masa :) Zadatak nam je da se trudimo da ocuvamo sto cistije srce i da nam upravo deca budu ideal:)

to gore receno u vezi odnosa s ljudima ali ovo sto je receno stoji, slazem se apsolutno i nemam sta da dodam ! " Da smo svesni da nam pored Oca naseg nema razloga za brigu, da ce nam On obrisati svaku suzu i umanjiti svaki bol. Da sirimo ruke ka njemu kada mislimo da cemo pasti. Da Ga `grlimo` kad nas boli, i potpuno se predajemo Njegovoj ljubavi koja isceljuje... " :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.

Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу 0110_hahaha

Naravno da sa trideset ne trebamo da budemo kao i sa tri. Ovde se vise radi o odnosu poverenja i ljubavi izmedju dece i roditelja, i nas i naseg Oca. Bar je to bila poenta onog sto sam htela da istaknem.

ali nisam rekla da ne volim ljude, sve, bliske, daleke, prijateljski i neprijateljski raspolozene, jedino ne prilazim svakom kao dete jer, jednostavno ima ljudi bez ljubavi ili je nisu prepoznali u sebi, ima onih s govorom mrznje, a tu se moja zelja da zagrlim ceo svet zaustavlja, ipak na toplom osmehu....i molitvi da nadju i ljubav i veru:)

Mislim da je najbitnija namera kojom pristupamo ljudima. Meni su se u zivotu desavale cudne stvari, da posvedoce da nas Gospod zaista nikada ne ostavlja, cak in onda kada smo otvoreni kao deca, ako smo u toj nasoj otvorenosti cvrsto vezani verom u Njega.

Recimo, od takvih ljudi, bez ljubavi, sakrio me strahom. Ranije sam bila mnogo otvorenija za druge, ali mi se desavalo da u prisustvu pojedinih ljudi osetim neopisiv strah, skoro paralisuci. Kasnije se uglavom ispostavljalo da su ti ljudi bili na neki nacin problematicni. Jedan koga pamtim, od koga sam imala najjaci strah, a nisam razumela zasto- on je imao neki blagi oblik sizofrenije, nevidjeno maltretirao ljude koji su mu bliski. A sve to sam saznala tek kasnije...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Gospod zaista nikada ne ostavlja, cak in onda kada smo otvoreni kao deca, ako smo u toj nasoj otvorenosti cvrsto vezani verom u Njega. "

da...ostala sam bez teksta na ovo, ali bukvalno  0110_hahaha

a primer koji si dala je primer da se najveca chuda desavaju svaki dan u nama i oko nas, a ljudi ih traze bilo gde, samo ne tu:)  I da Mesec sidje na Zemlju i progovori ljudskim glasom, ne bi me ich fasciniralo koliko ta cudesna Promisao i bezgranicna Njegova ljubav !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.

Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу :cmizdrenje:

тражи се и од нас да будемо безазлени као голубови, поред тога што бивамо мудри као змије. whackado
Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.

Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу 1312_womens

тражи се и од нас да будемо безазлени као голубови, поред тога што бивамо мудри као змије. whackado

Njet. Trazi se nas odnos sa Bogom... kao odnos deteta sa Ocem.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.

Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу :nene:

тражи се и од нас да будемо безазлени као голубови, поред тога што бивамо мудри као змије. sFun_bat

Njet. Trazi se nas odnos sa Bogom... kao odnos deteta sa Ocem.

да, међу људима смо као безазлени и као мудри, а према Оцу нашем немамо потребе бити мудри, јер тежимо усиновљењу кроз Бога Сина.

Ето, ја вас шаљем као овце међу вукове: будите дакле мудри као змије и безазлени као голубови.

-------

Јер такви не служе Господу нашем Исусу Христу него свом трбуху, и благим речима и благословима прелашћују срца безазлених.

-------

Гледајте дакле да уредно живите не као немудри, него као мудри;

-------

Јер не примисте дух ропства, опет да се бојите; него примисте Дух посиначки, којим вичемо: Ава, Оче!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

И ја са сетом гледам на дане детињства, али капирам да је Бог хтео да заувек имам тли године, не бих старила. Све то има своје, можда ми не видимо и не схватамо. Али не можемо бити буквално као деца. Јер деца су умилна као голубови али не и мудра као змије .. а то нам је задато.
Значи све је то лепо, али све има своје време.

пс боље је родити децу :drugarstvo:
тражи се и од нас да будемо безазлени као голубови, поред тога што бивамо мудри као змије. 0102_laugh


То сам већ рекла, нема потребе да понављаш.
пс ове недеље ти си шампион брзоплетости, јеее, нисам више на првом месту

Да, наравно, схватам тему (сад :drugarstvo:, али такмичим се са Медом у брзоплетости, па рекох хоћу победу!
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...