Jump to content

Da li je oprostaj uvek lekovit?


Koliko brzo oprastate?  

24 члановâ је гласало

  1. 1. Kada vas neko razljuti, povredi, razocara nekim svojim postupkom, da li mislite da brzina kojom oprastate znak duhovnog napretka?

    • Da, uvek
      15
    • Ponekad jeste tako, ali postoje situacije u kojima nije dobro tako brzo oprostiti i zaboraviti
      8
    • Ne, sposobnost da sto pre oprostimo drugome nema veze sa duhovnoscu
      1
  2. 2. Sta za vas znaci oprostiti?

    • Oprostiti znaci zaboraviti i truditi se da sacuvate odnos
      7
    • Oprostiti ne ukljucuje zaborav, jer jednom naruseni odnosi se ne mogu popraviti
      1
    • Oprostiti znaci odustati od mrznje i povratne akcije koja bi ukljucivala "oko za oko zub za zub"
      15
    • Oprostiti znaci preneti odgovornost na onoga koji nas je povredio, mi nismo odgovorni za tudje postupke
      1
  3. 3. U kojim se tvrdnjama najvise pronalazite?

    • Ako ne mogu odmah da oprostim nisam dobar covek, samo dobri ljudi mogu lako i brzo sve oprostiti
      0
    • Moja duznost kao vernika je da se potrudim da zaboravim i oprostim kako bi meni Bog oprostio
      5
    • Sto vise budem napredovao brze i lakse cu oprastati
      13
    • Postoje ljudi kojima vise oprastam bez obzira da li su to zasluzili ili nisu nekim svojim ponasanjem
      6
    • Neke stvari mogu lakse da oprostim od drugih
      8
    • Trudim se da ne mrzim nikoga, ali neke krupne "izdaje" retko zaboravljam
      3
    • Ako me neko povredi retko pruzam drugu sansu
      1
    • Ja nemam sta da oprostim drugima, za sve sam sam\a kriv\a
      3
    • Razbesnim se lako kada me neko povredi i imam potrebu da vratim drugome
      3
    • Ne dozvoljavam drugima da me povrede i obicno je potrebno dosta vremena da nekog pustim toliko blizu da bi mi mogao nesto lose uraditi
      1


Препоручена порука

Управо сада, Ненад Р. рече

Све се своди на сверу интереса, јер, ни у купатило не идеш, а да немаш интереса да нешто тамо урадиш.:)

U Hristovom učenju toga nisam našao.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 132
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

То није везано за веру, то је једноставно чињеница.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Ненад Р. рече

То није везано за веру, то је једноставно чињеница.

Nema života bez vere, nema ga ni bez Hrista, kako god okretali ili obrtali, bežali ili se krili iza žbuna dolazimo na kraju do toga da Hristos jeste Život sve ostalo je falsifikat.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јесте, али да би и ти зарадио живот вечни у Христу, теби је у интересу  да живот проведеш што праведније према другима и да будеш што бољи према другима.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

24 minutes ago, Ненад Р. рече

Ништа у животу човек не ради без интереса.

Волиш друге и помажеш друге.И то је интерес јер ти одговара када је другима добро и лепо се осећаш .Ништа човек у животу не ради, а да му није, из било ког разлога, у интересу.Не заваравајмо се таквим стварима.

Malo ovo deluje egoistično.Kao da je glavni motiv dobročinstva naš osećaj zadovoljstva.Tako zvuči.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Па зар добар човек није задовољан када нешто племенито уради?

То осећање не треба да испољавамо и да сматрамо да смо ми ишта вреднији од других, то је већ грех.

Друга је ствар пред Богом, јер пред Њим  смо сви грешни, нема идеалног човека. 

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Slazem se sa Nenadom i sa VSB, jer da, pocinje sve iz interesa:

- cinis dobro da bi dobio hvalu i postovanje

- cinis dobro da bi se osecao dobro

- i tek na kraju posle xyz godina, cinis dobro jer ne mozes drugacije

(to je ono sa kisobranom kad muz drzi zeni iznad glave kisobran iako je ljut na nju, ali je voli i ne zeli da pokisne)

A do tad, cinis dobro pa i hvalis se time, sto da ne, jer znas da je iz interesa pa bolje malo da se osines. Nema nista gore kad cinis dobro jer se osecas dobro a satro krijes to da bi "dobio platu". Uostalom postoje ljudi kojima cinimo iz jednih razloga, drugima iz drugih, nije to uvek jednoznacno ni u svakoj situaciji isto.

Tako da ja vise cenim ljude koji se hvale time, tj ne bas hvale ono idu trube po trgu republike, ali koji su svesni - da uradio sam to i to, ali pa sta sad stim. Jer cim imas potrebu da "krijes dobro koje cinis", pre ce biti da je tu gordost, nego plemenitost.

 

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

2 hours ago, Ненад Р. рече

Волиш друге и помажеш друге.И то је интерес јер ти одговара када је другима добро и лепо се осећаш .

Овиме си вероватно хтео рећи да добровољно чинимо. :) И да је и нама лепо када је ближњему добро. :) То што је ближњи задовољан је наша плата. ;)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Баш то Џуманџи.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Читајући коментаре и размишљања на задату тему , покушала бих из угла старозаветне приче да мало продискутујемо. 

Пророк Јосиф (хебр. יוֹסֵף,арап. يوسف, Yusuf) био је једанаести од дванаест синова Јаковљевих. Према сведочанствуСветог писма Старога завета његова браћа су га због љубоморе као веома младог продали у робље. Као роб је био одведен у Египат, где је након неког времена примљен на двор египатског фараона који га је поставио за управника краљевства и учинио најмоћнијим и најутицајнијим у Египту.


 Касније је својој браћи опростио и целу породицу преселио у Египат. Био је познат као исцелитељ, градитељ, итд.....

Акценат опраштања је на  /Касније је својој браћи опростио / мислим да је излишно поставити питање а зашто не одмах.

Мишљења сам да у овоме случају  није толико утицало време на опроштај, колико тумачење и схватање воље Божије, да је то тако све морало да буде. 

Уосталом да браћа Јосифа нису продала у Египат, он никада не би могао гладну браћу и оца нахранити и спасити , овако као управник краљевства му је то било омогућено. И опет сам мишљења да није схватио и ушао у логику Божију  и ту покушао наћи одговоре  / зашто, зашто, зашто / не би никада / без обзира на време / могао опростити . 

 

Да ли сте имали неку ланчану ситуацију у животу , која наликује горе наведеној старозаветној причи , и да ли сте икада могли да повежете можда, кажем можда  вољу или  промишљање Божије / можда и након дужег времена / да је то тако морало / требало / да се деси , на поуку, исправљање, спасење, па можда и прослављање.  

 

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hvala vam svima na divnim odgovorima :)

Ali, evo stavljam se u konkretnu situaciju: kada bi mi određena osoba zatražila oproštaj na samrti, rekla bih (i to sa određenom dozom prezira): "opraštam ti".

Takva sam... umire čovek, nije fer da ne kažem.

Ali u sebi.. e pa neće ići tako lako.

 

Nifada, hvala na odgovorima, ja to sve znam. Moj problem je što sam u ovom slučaju malodušna, i kako si već i rekla, to jeste vrlo složen proces, ali taj proces uključuje opet mene, moju dušu - koja treba da prolazi kroz nekakve regresije i ponovne patnje, da se setim, pa da izvagam mogu li ja to. Meni to ne treba u životu. Oprosti mi Bože, ali stvarno ne mogu ni da se prisećam nekih stvari, ni da ponovo "varim" sve to... neka nam Bog svima sudi za sve, i neka nam On oprašta, jer mi smo nesposobni. I ne želim da lažem sebe da sam oprostila - kad nisam.

Jedino u šta se nadam je da Bog oseća moju iskrenost u svemu ovome.

"Lepota je u oku onog ko gleda, tako nas i Bog vidi s one strane neba." - Marčelo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Лепо је што си искрена. 

По некада је веома тешко да се опрости. Ја искрено нисам сигуран да ли би успео да опростим ономе који, рецимо, учини нешто нажао онима које највише волим.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 10/6/2016 at 13:17, ivona рече

jao sad kad ja odvalim nešto kao tipa oproštaj je ontološka stvar , a ne psihološka i kako je divni Sv. Maksim to najlepše moguće objasnio svojim učenjem o Logosu i logosima...

:aplauz::naklon:

On 10/6/2016 at 13:34, Volim_Sina_Bozjeg рече

Nijesi ništa odvalila samo si dala pećat.

Ono što je Hrista najviše preokupiralo u delu spasenja jeste rečenica koju je bilo najteže razumeti a ona skraćeno glasi: MILOST TRAŽIM.

Ne postoji oboženje čoveka bez da i čovek bude deo bezuslovne i bezinteresne milosti koju daje i dobija.

:aplauz::naklon:

Follow your bliss and the universe will open doors where there were only walls.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

7 minutes ago, Живана рече

:aplauz::naklon:

:aplauz::naklon:

:)) ne smem dalje da se ukljucim, ljudi ce pomisliti da banalizujem stvari,medjutim stvarno nije tako i kad bi se nasao neko da to zaista iz teoloske perspektive priblizi,svakako crkvne mnogo vise bi znacilo u sustinskom smislu za sve nas koji vise borave u refleksijama o svom bolu i potrebi za oprostajem radi ovih ili onih argumenata. 

viber_zpsyey5mxiw.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

2 hours ago, ivona рече

:)) ne smem dalje da se ukljucim, ljudi ce pomisliti da banalizujem stvari,medjutim stvarno nije tako i kad bi se nasao neko da to zaista iz teoloske perspektive priblizi,svakako crkvne mnogo vise bi znacilo u sustinskom smislu za sve nas koji vise borave u refleksijama o svom bolu i potrebi za oprostajem radi ovih ili onih argumenata. 

Znaš..?, Kad god se dvoumim ili prisustvujem nekom banalnom činu hamletovog zapleta tipa: Da li da mu oprostim sada ili da li da mu ne oprostim sada..? , Setim se i glasno prisetim nekoga ko učestvuje u tome i kažem: Ma šta bre mi ovde pite i sokove, kad pogledam Hrista koji smrtnim neprijateljima svojim oprašta na Krstu (onima koji su mu zabili eksere u udove) i pomislim, kako je čovek ipak stvoren za nešto uzvišenije i od najtežih smrtnih nepravdi njemu ili njegovom bližnjem učinjene. Nije nama đabe naglašen Hristov oprost rečima: Oprosti im Oče ne znaju šta čine.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...