Pokajnik il' Pokojnik (Krštavanje i Raskrštavanje)

[Pokajnik_IL_Pokojnik]

(Posvećeno izuzetnim ženama kroz koje mi se Gospa Milostiva obratila)

 

 

"Kada dođeš do srži zla nećeš ništa naći" (Toma Akvinski)

 

Ovo bi trebalo da bude neki vid mog predstavljanja na ovom forumu - u smislu toga zašto sam uopšte tu i zašto imam potrebu i namjeru da pišem na ovim stranicama, te i šta ovo ime koje sam odabrao (Pokajnik il Pokojnik) uopšte predstavlja. Ukratko, ono predstavlja moje pronalaženje Hrista i spašavanje od sektaškog mraka. Ipak, da bih bio što jasniji, moram naglasiti da, iako od tada smatram sebe Hrišćaninom, iako sam formalno kršten u pravoslavnoj crkvi, ja ne osjećam pripadnost ni jednoj od svekolikih crkvi koje nose hrišćanski naziv. Moj odnos sa Bogom je veoma ličan i jednostavan - onakav kakvim ga je i Hrist propovjedao i kako ga je živio. Jedna od njegovih poruka jeste bila upravo ovaj veoma lični odnos sa Bogom - bez posrednika (sveštenstva), rituala, ceremonija, bez posredstva onih koji se, kako On reče, kite svojim amajlijama, očekuju da ih ljubiš u ruku i zoveš ih "oče" (zvuči poznato?) Tada reče svojim učenicima da imaju samo jednog Oca na Nebu. Ovo je samo jedan detalj zbog kojeg ne mogu da osjetim pripadnost nekoj crkvi punoj "očeva" okićenih svojim amajlijama, ali moje kompletno biće pripada Hristu i moje je spasenje u njemu i otkrivanju tako jednostavnih istina koje nam je prenosio. Prvi hrišćani su bili samo zajednica jednakih u Bogu. Prvi apostoli nisu bili "autoriteti" koji su zahtjevali klanjanje, nisu nosili uniforme, kitili se amajlijama, činovima. S druge strane, mogu pronaći neku drugu ljepotu u kulturi, umjetnosti, naslijeđu, pojedinim mudrostima vezanim i za pravoslavnu i katoličku i mnoge druge crkve. Ali sve to nije ono što je Hrišćanstvo bilo u svojoj jednostavnoj i prostoj (bogo)čovječnosti. Ipak, ovo nije glavna tema posta - već ono što je i tema ovog pod-foruma.

 

Nakon, skoro 20 godina bavljenja "zlom", upuštanja u iskustva i izučavanja onoga što se konvencijalno naziva Okultnim, nakon isto toliko godina upuštanja u realna iskustva zla (van konteksta Okultnog), došao sam do jedne tačke do koje neminovno svi, putujući ovakvim putevima, dođu. U toj tačci presjecaju se dvije mogućnosti - 1. Potpuna propast i pomračenje, usljed neizlječive ogrezlosti u grijeh i zlo Okultnog, ili 2. spoznaja Boga Spasitelja i vječnog svjetla njegove istine. Meni se desilo ovo drugo. Spoznaja te neskrivene (neokultne) Istine. Istine koja je uvijek bila tu, tako jednostavna i potpuna, a koja između ostalog u sebe uključuje i spoznaju toga da: biti zao i pokvaren nije nikakav podvig i uvijek je najlakši izbor u bilo kojoj situaciji i bilo kom kontekstu (čak i kada se tom zlu pridaju neke mistične note i konotacije kao što je to slučaj sa nekim mojim bivšim prijateljima); te da su oni koji su zli, ili poziraju kao zli, zaista slabi ljudi - Jer, biti Istinski dobar, zahtjeva istinsku snagu. Činiti istinska djela samilosti, izmirenja, razumijevanja, dobročinstvo bilo koje vrste zahtjeva određen kvalitet karaktera, određenu inteligenciju i empatiju. Okultno, ne nudi nikakve odgovore i istine. Nakon temeljnog teorijskog i praktičnog (višedecenijskog) upoznavanja sa ovom tematikom, spoznao sam da je sva Ezoterija samo Lavirint ludila i laži, (samo)obmana i prevara. Kada se uspenješ dovoljno visoko unutar struktura od nekog od raznih okultnih redova (što se i meni desilo), saznaš da ne postoji "tajna" kojoj aspiranti tog reda/okultne struje ili filozofije teže. Sve su to samo zamke za dušu. Jedina "tajna" koja ti se otkriva na tom nivou jeste kako da uspješno kontrolišeš one ispod sebe pomoću ovih laži i mentalnih programa i manipulacija. Kako da ih prinosiš na žrtvu njihovim mračnim i lažnim bogovima, koji se često maskiraju u anđele svjetla i glasnike mudrosti.

 

Danas, mi živimo u Dobu Satane, i onih koji mu služe sve je više i sve su više glasni u propagiranju svoje filozofije i naopakih nauka. Tako ćete često čuti upravo te koji su zli, ili poziraju kao zli, kako vrlinu krste kao slabost, oni će često nazivati Hrišćane slabima zbog tih istih vrlina. To su oni koji pohlepu, moć, sebičnost, samoudovoljavanje zapravo smatraju vrlinama. Kakva je vrlina u tome? I ko je zaista slab, a ko snažan, ako uporedimo ove dvije vrste ljudi? Kakva ti je snaga neophodna da bi jednostavno bio pohlepan i zadovoljavao svoje impulse, nagone i težio nekoj iluzornoj "moći" i nadmoći? Kakva je snaga kopati oko za oko, tražiti krv za krv? Neka razmisle, ako imaju razuma ti bezumni. Zar nije potrebno mnogo više snage za oprostiti i biti samilostan, nego se svetiti i biti impulsivan? Zar nije neophodno mnogo više snage za suzdržati se od zadovoljenja svojih impulsa i kojekakvih poriva, nego im se prepuštati? Zar nije mnogo teže, odvažnije biti čovjek i čuvati drugoga od sebe i dobročiniti, nego upropastiti i sebe i druge svojim zločinstvom? zar nije mnogo lakše srušiti i uništiti, nego se truditi i izgraditi bilo šta?

 

Moja spoznaja, otrježnjenje, desili su se nekako neočekivano i iznenada. Istinsko otkrovenje me je zadesilo. Shvatio sam da sve vrijeme srljam samo duboko u propast i Smrt, dok sam se hranio iluzijama o svojoj moći i božanstvenosti. Shvatio sam svu svoju nemoć osjetivši Božije prisustvo u svom životu. Tada mi je i sinulo to "pokajnik il pokojnik".

 

Moja je namjera da na ovom forumu podjelim mnoga svoja iskustva i spoznaje do kojih sam došao baveći se Okultnim skoro 20 godina, bivajući član mnogih okultnih redova. U nekima od ovih redova sam "napredovao" do visokih stepena i spoznao mnoge "tajne", spoznao mnoge mehanizme, trikove, programe i planove tajnih društava, na kraju spoznavši da su svi od istog okota, i da svi rade na istom "Velikom Djelu" koliko kod djelovali različito ili čak sukobljeno na površini. Stoga, ovdje ću se potruditi da sa vama djelim neke informacije ili pišem teme koje će vam pružiti mnogo jasniju sliku o tom njihovom velikom djelu i šta ono sve podrazumijeva, te i na koje se sve načine implementira i manifestuje. Pokušaću da predstavim takođe kako i zašto su sve ove grupacije povezane i kako na određenim nivoima sve sarađuju - od veoma ekstremnih satanističkih kultova, preko onih društveno prihvatljivih satanista (kao što je Crkva Satana/Church of Satan), raznoraznih okultnih grupa koje su ponikle iz okultne renesanse 19 vijeka, pa sve do onih naizgled ljupkih i razdraganih Vikana, pagana i novodobaca koji kanališu poruke "svemirske braće".

 

Svjestan sam da na ovim prostorima ima nekoliko onih koji sebe smatraju "stručnjacima" po pitanju sekti i djelovanja istih. Na primjer Zoran Luković ili neki ljudi sličnog kalibra. Ne sumnjam u njihovu dobru namjeru, kao ni u njihovu želju da se pravovjerno informišu, i naravno poštujem to što rade. Ali slušajući, čitajući neke od ovih ljudi shvatio sam da vrlo, vrlo malo toga zaista znaju i da su u svojim istraživanjima pokupili ogroman broj dezinformacija ili su neke informacije potpuno pogrešno shvatili, tumačeći ih iz perspektive "autsajdera", nekoga ko nije bio lično i veoma duboko upleten u čitavu priču iznutra. To je isto kao kada neko krene da piše, recimo, o kulinarstvu a nikada nije kročio u kuhinu. Eto, dao sam neki ne tako dobar primjer, ali dovoljno da razumijete poentu. Sve što takvi stručnjaci veoma često postižu jeste samo još veće širenje dezinformacija, a što tim sektama upravo ide na ruku.

 

Odričem se Satane i njegovih laži! Odričem se zločinstva i sopstvenog grijeha i laži! Odričem se svakog zanimanja za uzaludnost Okultnog! Svoju sam mladost bacio u ništa. Ali znam da se Gospod neizmjerno raduje povratku svoje loše i neposlušne djece. Ovu nam je istinu otkrio dok je bio kost i meso, Riječ Istine otjelotvorena na Zemlji. A, Ona koja ga je donijela na svijet, otvorila mi je oči blaženom milošću svojom, kada sam se najmanje nadao, kada sam najslabiji bio u svojoj ogrezlosti, spustila je svoj mislostivi pogled na mene i svojim prečistim srcem dotakla moje. Neka je blagoslovena u vijekove i neka je blagosloven plod utrobe Njene. Od danas, ja sam vječni sluga njenog Svjetla Istine!

 

Amen.

 

"Ružo otajstvena, oživi hrabrost potištenih duša nebeskim miomirisom ufanja. Neiscrpivi izvore vode spasonosne, povrati život suhim srcima"

[Рапсоди]

Uzvini brate to ime Pokajnik Il Pokojnik , može u više smerova da se tumači.

 

Ako si pokajnik, onda si i pokojnik, mrtav čovek, ako se kaješ kao da su ti zabranjena sva ovosvetska zadovoljstva, jednom rečju mrtav čovek, nažalost mnogi pokajanje/kajanje/ tako doživljavaju.

 

A može i da znači pokojnik za grehe.

 

Meni  bi  bilo zanimljivije pokajnik i radost, jer posle pravog pokajanja dolazi radost života....

 

Eto ja malo na brzinu, neko moje viđenje.....

[Pokajnik_IL_Pokojnik]

Uzvini brate to ime Pokajnik Il Pokojnik , može u više smerova da se tumači.

 

Ako si pokajnik, onda si i pokojnik, mrtav čovek, ako se kaješ kao da su ti zabranjena sva ovosvetska zadovoljstva, jednom rečju mrtav čovek, nažalost mnogi pokajanje/kajanje/ tako doživljavaju.

 

A može i da znači pokojnik za grehe.

 

Meni  bi  bilo zanimljivije pokajnik il radost, jer posle pravog pokajanja dolazi radost života....

 

Eto ja malo na brzinu, neko moje viđenje.....

Da... možda nisam baš najbolje objasnio to značenje, jer se nisam toliko fokusirao na to. nije mi bilo toliko bitno, a računajući u isto vrijeme da će pronicljivi zaključiti o čemu se radi. Naime, radi se samo o toj suštoj suprotnosti ,razlici između Satane koji je tama i smrt i Hrista koji je svijetlo i život. U tpm smislu sam rekao sebi "ako se ne pokajem biću pokojnik" tj. zaslužiću vječnu smrt umjesto vječnog života. I to nije bilo proizvod puke vjere ili vjerovanja u "nešto tamo", već otkrovenje usled direktnog susreta sa tim "nečim", direktnog duhovnog iskustva. Svi smo mi sposobni za takva iskustva. sve je pitanje posvećenosti. svi smo sposobni za komunikaciju i sa bićima tame i sa bićima svijetla. da se tako izrazim. Jezivo stvarno sam osjetio tu svoju Smrt i spoznao šta ona zapravo predstavlja.

[Рапсоди]

Da u pravu si ili, ili, nisi rekao i...to i , bi već menjalo smisao imena.

[Zayron]

Da... možda nisam baš najbolje objasnio to značenje, jer se nisam toliko fokusirao na to. nije mi bilo toliko bitno, a računajući u isto vrijeme da će pronicljivi zaključiti o čemu se radi. Naime, radi se samo o toj suštoj suprotnosti ,razlici između Satane koji je tama i smrt i Hrista koji je svijetlo i život. U tpm smislu sam rekao sebi "ako se ne pokajem biću pokojnik" tj. zaslužiću vječnu smrt umjesto vječnog života. I to nije bilo proizvod puke vjere ili vjerovanja u "nešto tamo", već otkrovenje usled direktnog susreta sa tim "nečim", direktnog duhovnog iskustva. Svi smo mi sposobni za takva iskustva. sve je pitanje posvećenosti. svi smo sposobni za komunikaciju i sa bićima tame i sa bićima svijetla. da se tako izrazim. Jezivo stvarno sam osjetio tu svoju Smrt i spoznao šta ona zapravo predstavlja.

 

To sam i ja tako shvatio odmah:

https://goo.gl/7JmvSq

 

pokajnik = život

pokojnik = smrt

[Рапсоди]

  sori, ženska brzopletost....

[Рапсоди]

pokajnik = život pokojnik = smrt

 

i samo da dodam pokajnik=život/radost /

[Дејан]

A kojm sektama si konkretno pripadao?

[Дејан]

Zavisi kako se sprovede osveta. Ako mi je neko učinio zlo, a ja mu pucam i leđa ili ga otrujem, to je sramota i slabost, ali ako ga ubijem u dvoboju ili ga izlomim golim rukama, to je onda snaga i junaštvo.

Ili mu pozvoniš na interfon pa pobegneš

[Zayron]

i samo da dodam pokajnik=život/radost /

 

To se podrazummijeva, no, sve svetitelje je uvijek više radovao taj njihov dan smrti nego rodjenja.

Text:

http://www.karaoketexty.cz/texty-pisni/asonance/smrtelnost-135231

[Pokajnik_IL_Pokojnik]

A kojm sektama si konkretno pripadao?

Ne bih sada da govorim konkretno i iznosim takve podatke zbog mnogih razloga. Ali bio sam uključen u rad nekih satanističkih redova, nekih redova poteklih od masonskih i rozenkrojcerskih tradicija, podružnica određenih hinduističkih struja koje su aktivne ovdje i jedne potpuno nepoznate, ali veoma zanimljive grupi koja je potekla od mješavine islamskog sufizma i zapadne alhemije. Najviše sam "napredovao" u okviru jednog veoma zloglasnog satanističkog reda, kojeg ću vjerovatno i pominjati kroz neke buduće postove. Ali na gomili sa ostalima.

[Рапсоди]

Ili mu pozvoniš na interfon pa pobegneš

 

 

[Рапсоди]

no, sve svetitelje je uvijek više radovao taj njihov dan smrtni nego rodjenja.

 

 

Zato što im je to u stvari bio dan rođenja a ne smrti....odnosno dan prelaska  ... 

[Дејан]

Ne bih sada da govorim konkretno i iznosim takve podatke zbog mnogih razloga. Ali bio sam uključen u rad nekih satanističkih redova, nekih redova poteklih od masonskih i rozenkrojcerskih tradicija, podružnica određenih hinduističkih struja koje su aktivne ovdje i jedne potpuno nepoznate, ali veoma zanimljive grupi koja je potekla od mješavine islamskog sufizma i zapadne alhemije. Najviše sam "napredovao" u okviru jednog veoma zloglasnog satanističkog reda, kojeg ću vjerovatno i pominjati kroz neke buduće postove. Ali na gomili sa ostalima.

A čega se plašiš?

Ako već želiš da podeliš iskustvo i budeš na korist, moraš biti precizni.

[Дејан]

Jedna od njegovih poruka jeste bila upravo ovaj veoma lični odnos sa Bogom - bez posrednika (sveštenstva), rituala, ceremonija, bez posredstva onih koji se, kako On reče, kite svojim amajlijama, očekuju da ih ljubiš u ruku i zoveš ih "oče" (zvuči poznato?)

Iz našeg iskustva, većina koja je iz nekog sektaštva došla u Pravoslavnu Crkvu su neki koji se ponašaju kao da su popili pamet svog ovog sveta. Posle kraćeg vremena se postave kao učitelji, branioci vJere pradjedovske, borci protiv ovoga ili onoga, a svi imaju na usnama reči pokajnik i sl.

Ne bi bilo loše za početak da se dobro obrazuješ pa da ti se ne desi ovakvo razmišljanje jednog neinformisanog čoveka.

To što je neko izašao iz sekte, ne znači da je sekta izašla iz njega.