Jump to content

Вера и воља за моћ: неколико теза и антитеза о савременом стању Цркве

Оцени ову тему


Препоручена порука

Jednoga dana - recimo za 150 godina - ovo će biti istorijska tema, pisaće se knjige i doktorati o njoj i njenim učesnicima, a naši će potomci i naslednici čitati i govoriti: e, kakvi su ovo bili ljudi, a ne ko mi sad :smeh1:

 

Paz mozda ti ovo  pomogne  https://www.facebook.com/TheSimpsons/videos/10153384157458697/ :)))

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 55
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Daj tu sliku ovde, nemam fejs i ne mogu da vidim ...

 

E pa cvrc, mislila sam da moze bez naloga na fejsu, nije slika, to bi kopirala nego video, a to numem da kopiram, nece ko gif lepo...

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jednoga dana - recimo za 150 godina - ovo će biti istorijska tema, pisaće se knjige i doktorati o njoj i njenim učesnicima, a naši će potomci i naslednici čitati i govoriti: e, kakvi su ovo bili ljudi, a ne ko mi sad :smeh1:

Ovo i jeste lično-istorijska tema, o njoj će tvoji potomci pričati s ushićenjem, kao vratio se naš pradjed pravom radu, i nije više trošio vrijeme i energiju na strasti i razbibrigu...  :smeh1:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 months later...
поглед свештеника на неке појаве у парохијском животу

Предлажемо вашој пажњи текст који је писао један од истакнутих руских мисионара и који је наишао на велики одјек у највећој Помесној Цркви данас. Текст се бави проблемом који сви данас видимо: великој провалији између формалног учествовања у животу Цркве и истинског живота у Христу.

https://podviznickaslova.wordpress.com/2016/05/24/mrtve-duse-parohijski-zivot-2/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nikad iscrpljena priča o našoj odgovornosti kao članova crkve ne samo za svoje lično spasenje već dobrobit svih i status same crkve u očima vjernih, i onih koji ispitujući promatraju nas i crkvu, i onih koji su sablažnjeni negativnim pojavama, pa joj ne prilaze ili je napuštaju, i onim koji su razočarani u crkvu ali je ne napuštaju.

U tom smislu naiđoh na zanimljiv citat, jer sažima i suštinu napada na crkvu, i potrebu crkve za prihvatanjem odgovornosti kroz samokritiku, oboje u perspektivi volje za moć-održanjem moći-oduzimanjem moći drugome - izvor - o. Vukašin Milićević:

Crkva je u našim medijima često izložena kritici. Međutim, ne mogu se oteti utisku da veoma često, čak i kada nedvosmisleno ima uporište u stvarnosti, ova kritika dominantno ima tržišnu prirodu, pa tako teško može biti dobronamerna.

Njen krajnji cilj je akumulacija moći diskvalifikacijom Crkve s obzirom na njen društveni uticaj, a moć ne može biti objektivna i neopredeljena.

Sa druge strane, nedopustivo često i bez obzira na to da li dolazi od klira ili od pojedinaca ili organizacija koji žele da budu shvaćeni kao bliski Crkvi, reakcija na ovakvu kritiku je neubedljiv i ništa više dobronameran kontranapad koji je kao takav, gotovo po pravilu, ne samo medijski autogol.

Njegov cilj je, ponovo, akumulacija moći na osnovu već pomenutog realnog uticaja Crkve. Moći koja Crkvi ne treba jer kompromituje sve ono što Crkva jeste i treba da bude. A jedina žrtva u svemu ovome je istina i onaj koji na nju ima pravo.

Siguran sam da je jedini ispravan način da se odgovori na diskurs moći zaodenut u kritiku - samokritika. Samokritika ne znači prihvatanje diskvalifikacije. Samokritika je slobodno rasuđivanje o sopstvenim promašajima i uspesima, oslobađajući čin prihvatanja odgovornosti koji tržišnu kritiku čini tupom i bespredmetnom. Inicijativa u tom smislu može i mora doći samo sa strane Crkve.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:518619-Vukasin-Milicevic-Crkvi-treba-samokritika

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Једини који има праву моћ је Бог. Идем у цркву да се помолим Богу за моје најдраже на крају и та себе. Свештена лица поштујем, али сам свестан да су и они пред Богом грешни као и ми. тако да њихово понашање на мене нема битнијег утицаја на мене, а битно је да ја одрадим оно што је до мене, а то је да се молим Богу.

На првом месту је вера , нада и љубав, а и традиција није неважна јер не би смели и што се традиције тиче да погазимо оно што нас је вековима красило.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...