Jump to content

Вера и воља за моћ: неколико теза и антитеза о савременом стању Цркве

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • Одговори 55
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Ja mogu samo da predlozim, posto ovo prevazilazi forum...jedno licno okupljanje i pre svega dobrooooo upoznavanje zainteresovanih, u malim grupama. Ne za caskanje, nego za konkretne primere i akcije.

Iako zvuci nvoovski hahah.

Al cik problem jedan - vreme.

Davno, davno na nekom forumu, jedan lik, ljubitelj psihologije rece - eto pozivam svakoga ko zeli, da budemo prijatelji, cik da vidim da li ce se iko od pametnjakovica javiti. Al ne prijatelji po formi nego po sustini...

E tako i ovo...fali nama da budemo pravi braca i sestre u Hristu, a za brata i sestru se gine, ne samo online...

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

? :0120_angryy: ( опрости Лепи што упадох овако, само да нешто разјасним :D )

 

Haha, neka, neka ... ipak su teolozi gori. Od programera i ima neke vajde, od teologa ... :smeh1:

 

Ja mogu samo da predlozim, posto ovo prevazilazi forum...jedno licno okupljanje i pre svega dobrooooo upoznavanje zainteresovanih, u malim grupama. Ne za caskanje, nego za konkretne primere i akcije

 

Nema nam druge.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da, što reče - ne jednom - čika Zoske: ovo je najbolja zemlja da u njoj postaneš svetitelj :D

 

А ја за ових 13 година предавања веронуке полако схватам зашто су светитељи бежали у осаму...

Довођење црквеног живота у неки спољашњи "ред" је преамбициозна замисао полетне младости...

Боље је сагледавати унутрашњи "ред" и дивити му се... А учешће у животу Цркве усмерити у делатној помоћи потребитима, било материјално било саветом или молитвом - по својим моћима...

Праштајте на помало песимистичком тону, али мислим а је ово пре реализам него песимизам.

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Праштајте на помало песимистичком тону, али мислим а је ово пре реализам него песимизам.

 

Meni zvuči sasvim optimistički, zato što nudi rešenje koje nije ni jalovo pljuvanje, niti mrtva pasivnost.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Haha ne mogu s telefona smajlice...

Programeri jer kad bih ja tada slusala teologe koji pricaju o Bogu, pa blizi su mi bili programeri po jeziku jer sam bila klinka i makar se paskala secala cuvenog, a ne odes i krene eklisioloski trijadoloski hristoloski ontoloski ljubav episkop zajednica i perihoreza. Ta mi je rec ostala u glavi zavjek, takmicenje iz veronauke, i bubanje termina -nesustastveno grljenje Svete Trojice...madre dios pa kome to treba....

Janko, treba i tako, o tome i pricamo, akcije nisu radi akcija samih za sebe...al priznaces sam covek ne moze puno pomoci...

Ma i ne treba, a i nemamo svi priziv da ispravljamo krive drine.

Nekima od nas zivot je stavljao zalogaje, zvakasmo zvakasmo i resismo da svarenu hranu delimo s drugim... Veroucitelji i to rade, de ces vise, treba decu osoliti smislom, zivotom, delatnom snagom, verom, nadom,ludoscu itd... Da smo teli da strajkujemo ispred patrijarsije imalo je katakombi jelte...ali mi smo tu, a nesto debelo skripi u stanju u nasoj zemlji u poređenju sa 95% deklarisanih pravoslavaca. Necemo praviti teokratiju, niti raj na zemlji, nismo utopisti...al ono when the Director says action He means action hahaha :)

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Боље је сагледавати унутрашњи "ред" и дивити му се...

 

Ово ме подсети...

 

И као што нам искуство свједочи да се мирно море не налази на морској површини, него у дубинама мора, тако, по опиту светих подвижника, и унутрашњи мир твари и човјека треба тражити у дубинама човјека и твари, и "с оне стране" тих дубина. Исихиа и јесте управо то: тражење тог и таквог унутрашњег мира који "превазилази сваки ум". Она није просто спокојство, налажење мирног мјеста за живот и пребивање, него битијно сабирање људског бића и жића у свој центар ("срце"); а преко њега сабирање у Богу и Богом, као јединим извором сваког истинског мира.

 

Митрополит Амфилохије (Радовић)

Из уводне речи "Исихазам" 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хвала на подршци, Лепи.

Ако ми је дозвољено - мислим да ће прави препород уследити тек кад ова маса младих теолога који су све ово осетили на својој кожи дође у парохије. Када се почну према епископима понашати као према оцу али не као неки сада - као према оцу који може да бије или кога треба "купити" да би ти дао поклон (дакле ропски или трговачки), већ са слободом да му се каже своје мишљење макар било и другачије (синовски однос у љубави). И када буду разумели парохијане и не буду видели у њима извор прихода већ катихумене којима треба рећи у четири ока оне речи које мисли да изговори на проповеди на Литургији - а многе проповеди сматрам великим промашајем данашњице (проповед која говори о онима који нису ту и о оним стварима које ови што редовно долазе знају и слушају по н-ти пут!!!)..

До тада, да созерцавамо...

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Janko, ima mnogo i u tome, jer ako je nekom vec priziv teologija, i ako vec tome gravitira...izbegavanje uhlebljenja jer nas posle vladika moze cereciti je opet izraz nedovoljne zrelosti.
Mene jako rastuzi kad cujem od mladog teologa, veroucitelja, jok ja na parohiju pa da posle zavisim od nakvog vladike...
Ali to su sve stepenice, faze i sl. Dok se razumemo da su nam mozda putevi pojavno razliciti, pa i recnik, i svasta nesto, al da dmo jedno u Hristu...iii ima bas vala da sozercavamo.
Neko u porodici s decom u pubertetu, neko na poslu, neko vako neko nako. Da iskoriscavamo vec zivotne okolnosti za dobro drugog i da razumevamo razlicitosti jedni drugih...

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Janko, ima mnogo i u tome, jer ako je nekom vec priziv teologija, i ako vec tome gravitira...izbegavanje uhlebljenja jer nas posle vladika moze cereciti je opet izraz nedovoljne zrelosti.

Mene jako rastuzi kad cujem od mladog teologa, veroucitelja, jok ja na parohiju pa da posle zavisim od nakvog vladike...

Ali to su sve stepenice, faze i sl. Dok se razumemo da su nam mozda putevi pojavno razliciti, pa i recnik, i svasta nesto, al da dmo jedno u Hristu...iii ima bas vala da sozercavamo.

Neko u porodici s decom u pubertetu, neko na posku, neko vako neko nako. Da iskoriscavamo vec zivotne okolnosti za dobro drugog i da razumrvamo razlicitosti jedni drugih...

 

Да се разумемо, многи млади теолози попут Ниџа не беже од парохије већ је траже, али не добијају. Нису "подобни" јер мисле, а такви што мисле су (по мишљењу неких) потенцијално непослушни (а сигуран сам да би били најпослушнији, него се ти неки плаше да ови неће хтети да учествују у њиховим "кривинама " па ће брзо бити разобличени, што је јасан и познат али нереалан страх. Сваки добар теолог оставља суд о другом у Божије руке а води рачуна пре свега о својим поступцима).

Ако мислиш на мене - ја сам матор за епитрахиљ, и недостојан свештеничког позива. Можда бих, у неким тајним жељама срца, себе волео видети у ђаконском чину, али то остављам Промислу, не гурам се у прве редове до владике. Моја радост су моји ученици и пре свега породица. Мислим да и ту има шта да се поради за будућност Цркве какву желимо да видимо.

Најлепше питање ученице 4. раз. гимназије од јуче: "Како сте научили да тако живите и сагледавате свет и живот?" Ако деца (већ људи) виде да живим тако како говорим и виде нешто у мени онда нисам потпуно промашио, има смисла то што радим и живим. То желим свакоме, а посебно будућим свештеницима.

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Janko, ima mnogo i u tome, jer ako je nekom vec priziv teologija, i ako vec tome gravitira...izbegavanje uhlebljenja jer nas posle vladika moze cereciti je opet izraz nedovoljne zrelosti.

Mene jako rastuzi kad cujem od mladog teologa, veroucitelja, jok ja na parohiju pa da posle zavisim od nakvog vladike...

Ali to su sve stepenice, faze i sl. Dok se razumemo da su nam mozda putevi pojavno razliciti, pa i recnik, i svasta nesto, al da dmo jedno u Hristu...iii ima bas vala da sozercavamo.

Neko u porodici s decom u pubertetu, neko na posku, neko vako neko nako. Da iskoriscavamo vec zivotne okolnosti za dobro drugog i da razumrvamo razlicitosti jedni drugih...

 

И да се разумемо, не да немам страх да би ме владика могао бацити у неку селендру (искрено, то би за мене био рај, одмор) нити бих имао проблем да зависим од владике (па свих ових година и зависим, с тим да ми је сад рок ограничен на 12 месеци и плата према проценту фонда) или се плашим черечења од истог, већ бих могао једино да имам страх од одговорности за душе других. То ваљда иде са годинама и родитељским искуством.  :)))

Али, понављам да себе не видим достојним тог позива, па како ће ме онда други видети. :)

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jankooo, nee, ne prozivam, sve kontam, udata za jednog...eno ga s pola fonda u skoli, svaku svaku noc u kafani zarađuje za leb jer Bogu hvala ima taj zanat i voli i njega pa mozmo da prezivimo, od pola fonda cadova mogli bismo da se slikamo hhaha.
Sve je kao sto kazes, ja samo dodajem nove crtice, nastavljam se.
Meni je sa strane drugacije, ja to vidim slicno tebi.
Nama svako treba, o tome se radi. U Crkvi treba da bude i starih svestenika tvrdog kova, i mladih entuzijasta i mladih ucenjaka i mladih zanesenjaka, i sjajnih veroucitelja opet rad s decom razlicitog uzrasta podrazumeva drugacijeg veroucitelja, trebaju nam i senzibilni ljudi i pametni i vaki naki...bas jer svaki od te kategorije kad bi postojao bez drugih bio bi falican, po sebi los i degradirajuc...samo svi vako kakvi smo razliciti i na svoju ruku zajedno treba da se ucimo ljubavi i nekim jednostavnim stvarima koje smo uz put zaboravili.
Ko sto rekoh, svako od nas je negde jak negde slab...ono svojom kasikom hranimo druge il bar trudimo se...nekad cemo ko deca biti vise musavi i prljavi no siti, al vremenom cemo se izvezbati hahah. Nije lako ni davati ni dobijati ljubav i to je umetnost mere i takta i zara i smirenja i svega redom...

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Haha pa bio bi nedostojan da se vidis a da si presao tridesetu haha. To u dvadesetim oce tako, s decom dolazi mudros' :)

Al to te upravo i kandiduje hehe :) gotov si sad :)

E sad stvarno odo :)

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jankooo, nee, ne prozivam, sve kontam, udata za jednog...eno ga s pola fonda u skoli, svaku svaku noc u kafani zarađuje za leb jer Bogu hvala ima taj zanat i voli i njega pa mozmo da prezivimo, od pola fonda cadova mogli bismo da se slikamo hhaha.

Sve je kao sto kazes, ja samo dodajem nove crtice, nastavljam se.

Meni je sa strane drugacije, ja to vidim slicno tebi.

Nama svako treba, o tome se radi. U Crkvi treba da bude i starih svestenika tvrdog kova, i mlafih entuzijasta i mladih uvenjaka i mladih zanesenjaka, i sjajnih veroucitelja opet rad s decom razlicitog uzrasta podrazumeva drugacijeg veroucitelja, trebju nam i senzibilni ljudi i pametni i vaki naki...bas jer svaki od te kategorije kad bi postojao bez drugih bio bi falican, po sebi los i degradirajuc...samo svi vako kakvi smo razliciti i na svoju ruku zajedno treba da se ucimo ljubavi i nekim jednostavnim stvarima koje smo uz put zaboravili.

Ko sto rekoh, vako od nas je negde jak negde slab...ono svojom kasikom hranimo druge il bar trudimo se...nekad cemo ko deca biti vise musavi i prljavi no siti, al vremenom cemo se izvezbati hahah. Nije lako ni davati ni dobijati ljubav i to je umetnost mere i takta i zara i smirenja i svwga redom...

 

Потпуно се разумемо. Као што видим и да ће ме магична тема Лепог дотерати до магичне цифре 4000 ;)

Ноћ, ваља поранити.

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Овако почиње свака секта. 

 

Прво један прича да ништа не ваља, онда се убаци неко други као могли бисмо сви да се скупимо нешто конкретно да урадимо (а раде заједно све време), онда кад се сви виде буде "знате, овако више не може, ја сам све пробао, ал другог начина нема"...

 

У нашој Цркви је све супер и не знам ко те плаћа да шириш ове дефетизме. Уствари, има толико лобија који руше Цркву и који пласирају афере стално да си сигурно један од тих.

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...