Сандуче и коверте ( писма )

[Тавита]

Mili Theo, oprosti. Nema više nikoga ko bi mi želeo pozirati.
Ne postoji osoba spremna da za mene bude nepomična nekoliko sati. Nijedan prijatelj iz gostionice (strahovito sam im dosadio, podsmevaju mi se već, osetim), nijedna žena koja me voli toliko da bi pristala na ovekovečivanje.
Samo vreli, kričavi krajolik, bolno rumeni cvetovi i nešto jadnog nameštaja koji si mi kupio u selu.

Znam da ćeš i ovaj put biti razočaran i zabrinut zbog mazarija koje niko ne želi kupiti. Oprosti.
Kada bih barem naslikao rumeno i oblo telo neke seljančice i po narudžbi onda dodao krila.
Rumeno i oblo telo neke seljančice ušlo je u moju sobu.
Prijatno iznenađenje, svakakako. U prostor usmrđen bojama i terpentinom, miris otežalog polena unijela je mesareva kći, koju otac šalje po narudžbu. Rekao sam da sedne.
Sjela je na stolicu koju sam upravo slikao.
Nisam imao snage da joj zamerim. Golemi bokovi su se prelivali preko rubova stolice, širokim leđima potpuno je zaklonila naslon.
Njena kosa, ugrejana podnevnom jarom, unela je u sobu boju suncokreta. Te oči hteo sam naslikati zelenosivom bojom mlade masline.
Usne su joj bile kao dve kriške sočne narandže, a jezik se pomaljao lenjo i vlažio ih dugo i polako.
Pitao sam se šta bi rekla kada bih umrljanim prstima preprečio cukre slankastog znoja koji su nestajali među njenim toplim dojkama.
Ili kada bih u vrelu školjku svojih usta usisao njenu prkosno napućenu donju usnu.
Hteo sam oskrnaviti njenu jedrinu, zaseći, zagristi u to meso, liznuti njenu zdravu, gustu krv. Ali, nisam je smeo uplašiti.
Stišavao sam plimu koja me je iznutra razbijala.

Upijao sam njene boje, nepomičan, pamtio taj sklad.
Po prvi put htio sam naslikati savršeni red. Razodevao sam je, nepomičan, dešifrovao punoću njenih udova skrivenih čistim i grubim platnom. Dosađivala se.
Htela je poći i nisam je smeo zaustavljati.
Pratio sam je pogledom dok se udaljavala. Da sam samo smeo da se pokrenem, stigao bih je, čini se, jednim skokom, oborio lukavstvom, iako se činila krupnijom i jačom od mene, kao bog iz savane bih nam stvarao svet, a onda bismo hiljadu i prvog dana ležeći u izgaženoj, prezreloj travi, počinuli.
Vratio sam se svojoj slici.

Devojčino odsustvo na njoj bilo je nepodnošljivo.
Sve je valjalo raditi nanovo.
Stolica je u stotinama žutih tonova morala sačuvati svaki njen pramen. Plavi rub oko stolice - neka je od mogućih nijansi njenog dečijeg pogleda. Zemljani pod - boje su debelih obraza preplanulih od rada u polju.
Tanke vlati duvana zamotane u čistu hartiju tačno su na mestu na kojem su se do pre koji tren spajala njena vlažna bedra. A pored njih, tamna i bliska, uvijena za prijatan susret sa dlanom i usnama - lula za kojom, umoran, žudim.
Moja svest se muti, a slika izranja kao kakav san.
Naslikao sam mesarevu kćer.

Posrećilo mi se, ipak, Theo.
Šaljem ti ovaj akt, iako sumnjam da ćeš razumeti.
Ispričaću ti nekad čaroliju njegovog nastanka.
Već slutim da si razočaran i zbunjen.
Pitaš se šta ja, zaboga, mislim…
Zar bi to iko želeo kupiti?
Jalovu sliku, na kojoj nema ništa drugo do žuta, neugledna stolica, starinska lula i suvišan i neuverljiv, beli smotak duvana.

Oprosti mi, Theo, grešnome.
Jednom ću, valjda, imati snage da ti objasnim.
Do skorog viđenja.

Tvoj umorni brat Vincent Van Gogh.

Septembar 7, 1881

[Снежана]

 

TE

Od Keša do Hendriksa: Ovo su najljepša ljubavna pisma svih vremena

 

 

"Srećan rođendan, princezo. Starimo i navikavamo se jedno na drugo. Isto razmišljamo. Čitamo jedno drugom misli"

Čestitka koju je Džoni Keš napisao svojoj supruzi Džun Karter proglašeno je najljepšim ljubavnim pismom svih vremena.

Inače, pismo je napisano 1994., a "čovjek u crnom" supruzi je čestitao 65. rođendan i tako osvojio brojne glasače koji su u anketi britanskog osiguravajućeg društva Beagle Street uoči Dana zaljubljenih birali najljepše ljubavno pismo.

"Srećan rođendan, princezo. Starimo i navikavamo se jedno na drugo. Isto razmišljamo. Čitamo jedno drugom misli. Znamo što želimo bez ijednog postavljenog pitanja. Ponekad malo idemo jedno drugom na živce. Ponekad možda i jedno drugo uzimamo zdravo za gotovo.

Ali ponekad, kao danas, razmišljam o svemu i postaje mi jasno koliko sam srećan što sam život proveo s najboljom ženom koju sam upoznao. Još uvijek me fasciniraš i inspirišeš. Tvoj me uticaj čini boljim. Ti si predmet mojih želja i glavni razlog zbog kojeg postojim. Jako te volim. 
Srećan rođendan, princezo

Džon".

 

Među ostalim pismima našla su se i pisma Vinstona Čerčila, Džona Kitsa, Ernesta Hemingveja i Betovena.

2. Pismo Vinstona Čurčila supruzi Klementin (1935)

"Moja draga Klemi, u tvom pismu iz Madrasa napisala si riječi koje su me takle, o tome koliko sam obogatio tvoj život. Ne mogu ti opisati koliko me to usrećilo jer kada bi postojali ljubavni računi, zauvijek bih ti dugovao".

3. Pismo Džona Kitsa komšinici Feni Brauni (1819)

"Ne mogu postojati bez tebe. Zaboravljam na sve drugo i samo te želim ponovo vidjeti. Moj život u tom trenutku staje. Ne vidim dalje. Apsorbovala si me":

4. Pismo Ernesta Hemingveja Marlen Ditrih (1951)

"Ne mogu ti reći da svaki put kada te zagrlim osjećam kao da sam kod kuće".

5. Napoleon i Žozefin (1796)

"Otkad sam te napustio, neprestano sam potišten. Moja je sreća pored tebe. Neprestano proživljavam sjećanja na tvoje dodire, suze, tvoju brižnost. Plamen šarma neuporedive Žozefin neprestano gori i sjaji u mom srcu".

6. Ričard Barton i Elizabet Tejlor (1964)

"Moje slijepe oči neprestano čekaju da te vide. Ti toga, naravno, nisi svjesna, niti toga da si oduvijek zapanjujuće lijepa i toga da si na neobičan način stekla posebnu i opasnu ljupkost".

7. Kralj Henrik VIII i En Bolejn (1527)

"Želim znati tvoje namjere vezano za našu ljubav. Moram dobiti taj odgovor jer više od godinu dana ranjen sam strijelom ljubavi, a još uvijek ne znam hoću li propasti ili pronaći mjesto u tvom srcu".

8. Pismo Betovena misterioznoj "besmrtnoj ljubavi"

"I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi, moja Besmrtna Ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet tužno, iščekujući od Sudbine hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopšte bez tebe".

9. Pismo Džeralda Forda Beti Ford nedugo nakon što joj je dijagnostifikovan rak dojke (1974)

"Nema napisanih riječi koje bi mogle izraziti moju duboku, duboku ljubav. Znamo koliko si divna i mi, djeca i otac, pokušaćemo biti snažni poput tebe. Naša vjera u tebe i boga održaće nas. Naša zajednička ljubav je vječna".

10. Džimi Hendriks svojoj "djevojčici" (datum nepoznat)

"Sreća je u tebi. Stoga, zbaci lance sa srca i rasti kao slatki cvijet koji jesi. Znam odgovor, samo raširi krila i budi slobodna".

vijesti.me

[JESSY]

Neruda

Noćas bih mogao napisati…

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

[JESSY]

Jacques Prévert

Za tebe moja ljubavi

 

Otišao sam na trg ptica

I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.