Јелена011 Написано Децембар 28, 2015 Пријави Подели Написано Децембар 28, 2015 Ovakvog ponasanja ima dosta, veza u kojima je jedan zavisan od drugog. Toliko strahova, od samoce, od napustanja... Nazalost bice toga sve vise i vise jer je ovaj svet sve suroviji prema ljudima, zahtevi drustva i taj pritisak rastu i ljudi sve vise zbog pritiska sredine popustaju. Ta unutrasnja glad za privrzenoscu, za bliskoscu, je prirodna. Nazalost ogroman faktor su tu roditelji. To se resava do 3-4god zivota. Ukoliko dete nauci da "moze" da ode od majke i da to majku nece "naljutiti", "rastuziti" ili slicno, ukoliko majka pruzi detetu negujuceg ponasanja i prati detetove potrebe, postavljajuci granice dete ce nauciti i da prima i da daje bliskost i to nece vezivati za svoju "vrednost". Mocice da nauci vremenom da istrpi frustraciju "samoce", i onda posto ce biti "namiren" nece provesti zivot trazeci od drugih negujucu majku. Ni partner ni sopstveno dete, ni prijatelj niti ko drugi moze zameniti taj osecaj da nismo dovoljno dobri ukoliko... ili da moramo da imamo blisku osobu da bismo bili celi ili sve varijacije na temu. Kad je covek odrastao on mora da nauci da "reparira", da "popravi" svoj odnos sa sobom, ali ne oslanjajuci se na druge ljude - prijatelje, partnera, duhovnika i slicno, nego tako sto ce nauciti samom sebi da bude "brizna majka". To se uci i to se postize. Bogu hvala Tek tada kada "reparira" odnose iz proslosti i kad sebi pruzi ono sto je trebalo da nauci od majke mocice da udje u zdrav odnos sa bilo kim koji nece biti zasnovan na zavisnosti. Do tad ce imati utisak da ga niko ne razume ili bar ne u potpunosti, trazice "ljubav koja ce mu dati smisao", ili ljubav uz koju ce se osecati "slobodno i prihvaceno", ali to nece moci da nadje dok god to ne pruzi samom sebi. Anika је реаговао/ла на ово 1 Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Adelaida Написано Децембар 28, 2015 Пријави Подели Написано Децембар 28, 2015 Ne mogu da razumem strah kao razlog ostanka u destruktivnoj vezi...cega se neko plasi..? Da ce mu biti gore ako prekine losu vezu? Sa strahom dolazi i manjak samopouzdanja i tako citav niz nekih isprepletanih emocija...zamrseno klupko. Medjutim, misljenja sam da jos jedan bitan razlog postoji zbog kojeg ljudi ostaju u losim vezama, to je ego. To je odbijanje ega da prizna neuspeh ( u ovom slucaju veze) Ego je taj koji ljude odrzava u losim vezama obmanjujuci ih da ce biti bolje ako se jos samo malo potrude, da mogu oni to....mogu da poprave pokvareno, da ce se neko promeniti bas zbog njih, da ce eto spasiti nekoga ( ja to zovem kompleks Majke Tereze, ono kao njemu treba pomoc...kako sad da ga napustim kad sam mu najpotrebnija i ostale gluposti) Ustvari, tom egu nije ni stalo do tog konkretnog partnera, vec do toga da moze sa samozadovoljstvom da kaze kako je uspeo da " pomogne" tom nekom i da ga promeni i spase i sta ti ja znam. I onda nakon kraha koji je neminovan, jer niko nije Majka Tereza i ne moze se pomoci svakome na stetu samoga sebe, ta zena odlazi i nalazi drugu zrtvu...nekog neprilagodjenog, asocijalnog partnera kojeg ce opet bas ona da promeni, i koji ce eto bas zbog nje da postane princ a bio je zaba.... zenska posla..... Несташна, Јефимија Крунић, Јелена011 and 1 члан је реаговао/ла на ово 4 Covek samo srcem dobro vidi, sustina se ocima ne moze sagledati. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука