Jump to content

Напади панике и анксиозности


Препоручена порука

Да наставим.

Током ових неколико година колико се борим са анксиозношћу, а и кроз размену искустава са људима који имају исти проблем, некако дођох до закључка да ЈЕСТЕ све у нашој перцепцији односно интерпретацији, илити, што лепо каже изрека " све је у оку посматрача".

Ништа није опасно-стресно док га ми не доживимо на такав начин.

Ми смо ти који дајемо моћ догађајима-људима да нас "стресирају", да нас чине напетим.

Проблем је сад како ми да се променимо, да променимо "угао гледања".

Као хиперсензитивна особа, не видим начин како да оно што сада знам рационално усвојим и емотивно, тј. да не реагујем бурно и одбрамбено "на прву лопту".

Такође мислим да речи које користимо у свакодневном говору имају велику моћ, јер ако себи неколико пута на дан кажем " ово је ужасно...страшно...катастрофа...не могу то да поднесем...како ћу.." онда заиста и постаје тако "страшно,катастрофа, неподношљиво..."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

da, zaista, i ja sam imala problem da promenim za stopu svoj nacin gledanja na neku stvar koja me uznemirava do ludila.

i ja sam hipersenzibilna osoba i veoma, veoma tesko se nosim sa tim.

meni licno je pomogla i odluka da se okruzim sa pozitvnim ljudima i koji umirujuce deluju na mene. pokusam da se uzivim u njihovu reakciju da nesto nije toliko strasno kao sto se meni cini. i oni mi dosta pomazu svojim smirivanjem i objasnjavanjem zasto ta neka situacija nije tako uznemiravajuca kao sto se meni cini. nekad upali a nekad ne.

pomaze mi i duboko disanje u kriznim situacijama.

danas skoro da nemam simptome anksioznosti i vrlo sam srecna zbog toga. i vrlo sam rada pomoci svakome ko je u tome jer znam kako je bilo meni.

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 10 months later...
  • 4 weeks later...

Anksioznost... duga priča.

Koju vam možda i budem ispričao jednoga dana.

Anskioznost je osnova svakog psiho-somatskog poremećaja.

Baš dosta znam o tome.

da li je dosao taj dan ?

није битно ко сам ја, већ ко си ти !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja sam anksiozna i imam panicne napade, pijem antidepresive i uzasno se osecam zbog toga...

Господе, Ти који гледаш у срце човечије, душу моју очисти од отрова, од мржње, сујете и гордости, од ватре похоте и јарости, избави мене Свемоћни!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa znam,ali dosta dugo traje... bez lekova sam skroz druga osoba... kad sam u crkvi sve mi je super... doduse i tamo nekad imam panicni... :(

Господе, Ти који гледаш у срце човечије, душу моју очисти од отрова, од мржње, сујете и гордости, од ватре похоте и јарости, избави мене Свемоћни!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Uninije je raslabljenje duse i nemoc uma. lestvicnik. ili :

Uninije je teško mučenje duše, neizrečena muka i kazna koja je mnogo gorča od svake druge kazne i mučenja” (sveti Jovan Zlatoust)

Ja mislim da je to to.

Mislim da o tome govore govori na :

http://www.pasinac.c...19-54&Itemid=18

Разочарајте се у свему, и тада ћете бити очарани свим, чак и својим разочарањима.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Uninije je raslabljenje duse i nemoc uma. lestvicnik. ili :

Uninije je teško mučenje duše, neizrečena muka i kazna koja je mnogo gorča od svake druge kazne i mučenja” (sveti Jovan Zlatoust)

Ja mislim da je to to.

Mislim da o tome govore govori na :

http://www.pasinac.c...19-54&Itemid=18

nije to,

uzroci anksioznosti su različiti, ali anksioznost nije uninije

pre će biti da je uninije nešto kao depresija

a logično je da neki problem, kao npr. anksioznost, izaziva tugu ili malodušnost

uglavnom citati koje si postavio se ne mogu odnostiti direktno na anksioznost

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...