Jump to content

Маловерност - губим веру - како победити сумњу у Бога...

Оцени ову тему


Препоручена порука

Desi li se vama da ne povjerujete, da posumnjate? Meni, nazallost, cesto.... Kako ojacati vjeru, kako ne sumnjati?

 

da, dešava mi se. Jedini način do koga sam uspeo da dodjem je poboljšavanje kvaliteta odnosa sa Hristom, molitvom i kroz druge ljude. Posebno je bitno ovo drugo. Vremenom će sumnja biti sve slabija ali ne očekuj da nestane

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 331
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Ovaj tvoj post nije mogao sam da se napiše. Morao je neko da ga napiše.
Десило се једном да се пост сам написао....

ТО је био чудан дан....или чудни дан... не сећам се 

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Воли господа свога свим срцем својим, и свом душом својом и свим разумом својим. :) 

 

Ја ти препоручујем да се упутиш мало у аргументе за  и против Бога, паскалову опкладу, окамову оштрицу...

Постојање Бога је вероватнији од два избора... постојње и непостојање.

Када се погледају следећа филозофска питања

1. Зашто постоји нешто а не ништа?

2. Тежак проблем свести. 

 

Ето... разуми.. ја тако радим. :

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Десило се једном да се пост сам написао....

ТО је био чудан дан....или чудни дан... не сећам се

 

 

jeste, sećam se toga. Kad je shvatio da se sam napisao i da su ga neki forumaši pročitali, vrisnuo je- Lele, videli su me! Lele, videli su me! I brzo se obrisao

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

jeste, sećam se toga. Kad je shvatio da se sam napisao i da su ga neki forumaši pročitali, vrisnuo je- Lele, videli su me! Lele, videli su me! I brzo se obrisao

 

Којом се мишљу буди лесковчанину сумња у бога?

"лелее,  куде е бе тај Бог!?"

  • Волим 1

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Воли господа свога свим срцем својим, и свом душом својом и свим разумом својим. :)

 

Ја ти препоручујем да се упутиш мало у аргументе за  и против Бога, паскалову опкладу, окамову оштрицу...

Постојање Бога је вероватнији од два избора... постојње и непостојање.

Када се погледају следећа филозофска питања

1. Зашто постоји нешто а не ништа?

2. Тежак проблем свести. 

 

Ето... разуми.. ја тако радим. :

 

 autosugestija je čudo... sreća pa u odnosu ličnosti postoji i nešto više

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

Којом се мишљу буди лесковчанину сумња у бога?

"лелее,  куде е бе тај Бог!?"

 

hehe leskovčani... znao sam jednog, fin neki čovek. Stalno je jeo burek i govorio KOE umesto ŠTA

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

hehe leskovčani... znao sam jednog, fin neki čovek. Stalno je jeo burek i govorio KOE umesto ŠTA

 

кое ће буде с мотивациони постери?

Куде су ги админи?

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni se cesto dogadjaju probleme po tom pitanju, ali pokusavam da se setim, iako mi ne uspeva stalno i ponekad sumnja je jaca od mene, kako mi je u proslosti molitva pomogla da se izdignem kad sam bio dotaknuo samog dna. Takodje citam raznorazna iskustva, svedocanstva i slicnog... To uvek pomaze. Konkretno, recimo ova prica mi je otvorila oci, pa kad god se navratim na nje, sluzi mi kao skoro apsolutni dokaz da je Bog sveprisutan. Evo mozes procitati, ako vec nisi: https://www.google.com/url?q=https://www.pouke.org/forum/blog/86/entry-739-%25D0%25B2%25D1%2580%25D0%25B0%25D1%2587%25D0%25B0%25D1%2580%25D0%25B5-%25D0%25B8-%25D0%25B3%25D0%25B0%25D1%2582%25D0%25B0%25D1%2580%25D0%25B5-%25D1%2581%25D1%2583-%25D1%2581%25D0%25BB%25D1%2583%25D0%25B3%25D0%25B5-%25D0%25BD%25D0%25B5%25D1%2587%25D0%25B0%25D1%2581%25D1%2582%25D0%25B8%25D0%25B2%25D0%25BE%25D0%25B3-%25D0%25BF%25D0%25BE%25D1%2587%25D0%25B8%25D1%2582%25D0%25B0%25D1%2598%25D1%2582%25D0%25B5/&sa=U&ei=IL7zU72PEunmyQPayoHoBw&ved=0CAYQFjAA&client=internal-uds-cse&usg=AFQjCNFR7XUeiSalpfNiMgGyIwneqceucg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Није тако лоше ни сумњати,значи размишљаш о Богу , констатујеш како ти је вера ослабила,и тако, схваташ да је до тебе , а не до Бога...

Најгоре је бити равнодушан,мисим, не у смислу да се помириш и прихватиш ствари,него да избациш Бога из свакодневне употребе,тј покушати без њега изаћи из разно-разних бедака,,или још горе баталити веровање скроз, мада по мом мишљењу , једном кад се зближиш са Господом, шта год после учинио, Он ће увек бити присутан у једном делићу твога срца...и чекати твој повратак...

"Све оно што ми можемо да одлучимо јесте шта да урадимо са временом које нам је дато"

Гандалф

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Сумња долази од неразумевања. Живш по неким "правилима". Поштујеш обичаје. А не разумеш чему све то. Сумња је добра. Следеће што следи јесте трагање за одговорима. Трагање за истином. Не дозволи да те прогута реченица већине квази верника "Тако се ваља" ! Причај са Богом. Причај му о тој својој сумњи. Моли га да ти подари одговоре. "Боже помози ми у невери мојој. Оснажи веру моју. "

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kada sam bila mladja, vjerovala sam bezuslovno, apsolutno... kako vrijeme prolazi, vise sumnjam... ako se nesto desi kao cudo Bozje, i sl. ja onda gledam, pa mozda to i nije cudo, mozda je tu nesto drugo u pitanju, ili kada se nesto lose desi, onda se pitam pa gdje je Bog sada, i plasim se , i sramota me sto tako razmisljam. :/ 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svaka čast na hrabrosti, siguran sam da se mnogi suočavaju sa ovim problemom. I meni se dešava često da posumnjam, počnem da ramišljam i onda se "upropastim", kako reče Milosavljević na jednoj temi (ne mogu da se setim tačno kojoj) :)

Kulminacija mi bude kad se zapitam zašto sam uopšte poverovao... Kod mene su mnogo jači argumenti protiv tih misli zašto i dalje verujem. Pošto naginjem malko više ka pesimizmu, trudim se da se šalim (mada teško ide), da radim ono što volim, da činim dobro koje mogu od srca, a za ostalo se uzdam u Gospoda.

A verujem da će sumnja biti pobeđena kada Gospod dođe u slavi... Do tad bori se i evo jedna lepa stvar koja je mene podigla u takvim trenutcima (zahvaljujem Džumandži): https://hr-hr.facebook.com/permalink.php?story_fbid=277936692261356&id=145444445510582

 

Kada sam bila mladja, vjerovala sam bezuslovno, apsolutno... kako vrijeme prolazi, vise sumnjam... ako se nesto desi kao cudo Bozje, i sl. ja onda gledam, pa mozda to i nije cudo, mozda je tu nesto drugo u pitanju, ili kada se nesto lose desi, onda se pitam pa gdje je Bog sada, i plasim se , i sramota me sto tako razmisljam. :/ 

Malopre čitam psalme, i stvarno lepa stvar kad David kaže: "Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnev i veoma blag. Ne gnevi se jednako niti se doveka srdi... Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost Njegova k onima koji ga se boje... Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. Jer zna građu našu, opominje se da smo prah."

"Gledajući ljude sažali mu se, jer bejahu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira."
(Mat. 9, 36)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Дешава се то и мени и ја трагам за одговорима и молим Бога да ми да одговоре .

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svaka čast na hrabrosti, siguran sam da se mnogi suočavaju sa ovim problemom. I meni se dešava često da posumnjam, počnem da ramišljam i onda se "upropastim", kako reče Milosavljević na jednoj temi (ne mogu da se setim tačno kojoj) :)

Kulminacija mi bude kad se zapitam zašto sam uopšte poverovao... Kod mene su mnogo jači argumenti protiv tih misli zašto i dalje verujem. Pošto naginjem malko više ka pesimizmu, trudim se da se šalim (mada teško ide), da radim ono što volim, da činim dobro koje mogu od srca, a za ostalo se uzdam u Gospoda.

A verujem da će sumnja biti pobeđena kada Gospod dođe u slavi... Do tad bori se i evo jedna lepa stvar koja je mene podigla u takvim trenutcima (zahvaljujem Džumandži): https://hr-hr.facebook.com/permalink.php?story_fbid=277936692261356&id=145444445510582

 

Malopre čitam psalme, i stvarno lepa stvar kad David kaže: "Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnev i veoma blag. Ne gnevi se jednako niti se doveka srdi... Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost Njegova k onima koji ga se boje... Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. Jer zna građu našu, opominje se da smo prah."

Hvala, mnogo mi se dopada ovo od Dzumandzi sto si postavio :)

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...