Колико медији "утичу" на вас!?

[зеленизуб]

Postali smo društvo u kojem ne postoji moralna odgovornost ili bar ne postoje moralne sankcije... zašto bismo onda od medija ili političara očekivali da budu kvalitetni i odgovorni?

Овако управно пропорционално дефинисано бива занимљиво и кад се обрне, па исходи, ако би вајни политичари желели да остану брљави и неодговорни... у друштву не би ваљало да постоји било каква етика. И, која би онда ту улога била тих тако необично многобрјоних а при том и још чудније финансираних медија?

[Avocado]

Овако управно пропорционално дефинисано бива занимљиво и кад се обрне, па исходи, ако би вајни политичари желели да остану брљави и неодговорни... у друштву не би ваљало да постоји било каква етика. И, која би онда ту улога била тих тако необично многобрјоних а при том и још чудније финансираних медија?

 

Problem sa većinom zaverologija je što precenjuju sposobnosti ljudi na vlasti. Nema sumnje da bi bagri na vlasti odgovaralo i odgovara društvo u kojem ne postoji bilo kakva etika, međutim, da li su oni sposobni da osmisle, sprovedu i održe u tajnosti plan i program koji će sistematično smanjivati etičnost ljudi? Čisto sumnjam... ne deluje mi da su sposobni da osmisle i sprovedu bilo kakav plan koji je komplikovaniji od "Daj mi X eura da nazovem Y da ti sredi da dobiješ X." Daleko jednostavnije i logičnije objašnjenje je da su oni manjkavi zato što su proizvod manjkavog društva.

[зеленизуб]

Problem sa većinom zaverologija je što precenjuju sposobnosti ljudi na vlasti. Nema sumnje da bi bagri na vlasti odgovaralo i odgovara društvo u kojem ne postoji bilo kakva etika, međutim, da li su oni sposobni da osmisle, sprovedu i održe u tajnosti plan i program koji će sistematično smanjivati etičnost ljudi? Čisto sumnjam... ne deluje mi da su sposobni da osmisle i sprovedu bilo kakav plan koji je komplikovaniji od "Daj mi X eura da nazovem Y da ti sredi da dobiješ X." Daleko jednostavnije i logičnije objašnjenje je da su oni manjkavi zato što su proizvod manjkavog društva.

То jednostavno i logično objašnjenje занемарује како је etičnost ljudi сада већ прошло време, и да је тренутно све тржиште, самим тим и све на продају, а zaverologija типа како су на сцени циркузанти који заправо само глуме политичаре док суштински влада неко други у доброј мери иде и у прилиг објективној стварности у данашњој Србији.

[Чунга Лунга]

[Чунга Лунга]

Novinarstvo danas...

 

[obi-wan]

A u stvari, ova slika nije nijedno od ta tri. Radi se o neeksplodiranoj raketi sistema "Smerch", koji su - izmedju ostalog - pobunjenici na istoku Ukrajine zaplenili u bitkama od rezimske vojske, a onda tim istim orudjima uzvracali vatru istoj toj vojsci.

 

Slika je vec podosta stara, od prosle godine je, i to iz vremena kad su pobunjenici u vise povezanih kontraofanziva ocistili ceo region od napadaca (tj. od rezimske vojske, novofasista i brojnih placenika sa strane).

 

Inace, na drugoj slici - u sredini - uopste ne pise da je to ukrajinska bomba u Rusiji (kako se tvrdi ovde), nego da rezimska vojska (ukrajinska) napada sopstvene (ukrajinske) gradjane, u istocnoj Ukrajini. Tako da ni ovaj tvit, ili sta je vec, nije skroz tacan (opisi za slike levo i desno jesu tacni).

[звончица]

Не утичу, јер их не пратим, а и оно што до мене дође, прихватам са резервом, дистанцирано.

[Иван Ивковић]

 

 

http://soloparentmag.com/mature-audiences/

 

 

Utjecaj oglašavanja (medija) na djecu

 

Djeca su najmanje zaštićen dio medijske publike. Iako su djeca tehnološki najpismenija, najlakše svladavaju tehničke prepreke, ona ujedno imaju i najmanju kritčnost prema medijskim sadržajima. Zbog toga je za njih provođenje koncepta medijske pismenosti na razini država, društvenih inicijativa i zakonske regulacije najvažnije.

 

Utjecaji medija na djecu mogu biti i pozitivni i negativni. Mediji su izvor znanja i mnogih korisnih informacija. Oni su pomoć u učenju i procesu stjecanja znanja o životu, međuljudskim odnosima, kvaliteti i širini življenja i životnog prostora. No, osim tog pozitivnog učinka, mediji mogu i štetno djelovati na djecu.

Roditelji male djece također često ne žele da njihova djeca budu izložena štetnim porukama pa problem predstavlja i to što one nisu ograničene na specijalizirane medije, nego, naprotiv, i najmlađi dio populacije okružuju sa svih strana. Internet, medij koji je danas vrlo popularan među djecom i mladima koji se s lakoćom snalaze u tom virtualnom svijetu, obiluje sadržajima i oglasima koji nisu njima namijenjeni, ali do kojih oni mogu doći. Taj se problem pokušava riješiti ponudom posebnih programa zaštite djece od neprikladnog sadržaja.

 

Obzirom da djeca zbog svoje nevinosti i neznanja, i toga što još uvijek nisu potpuno formirane osobe, pripadaju posebno ranjivoj skupini, pitanje etičnosti postavlja se i u slučaju oglašavanja namijenjenog djeci, tj. u slučaju kada su djeca ciljna skupina oglašivača. Mala djeca teško mogu razlikovati promidžbenu poruku od redovitog televizijskog programa i još teže mogu procijeniti vrijednost onoga što se nudi ili vjerodostojnost same poruke. I hrvatski Zakon o zaštiti potrošača kaže da je „zabranjeno oglašavanje koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo, koje je neetično i koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva.“ Gledano s etičke strane, sporno je i to kada se djeca koriste u promidžbi proizvoda koji nisu namijenjeni njima, nego primjerice roditeljima, pa oglašivači apeliraju na ljubav i brigu prema najmlađima. Tako je u Velikoj Britaniji Komisija za oglašavanje zabranila promidžbeni oglas dobrotvorne udruge za djecu Barnardos, i pokazuje malo dijete koje si sprema ubrizgati injekciju heroina.

 

O štetnim utjecajima raspravlja se kako na comon-sense razini svakodnevnog građanskog i obiteljskog iskustva, tako i na temelju znanstvenoistraživačkih empirijskih istraživanja. Najviše se rasprava vodi oko utjecaja nasilja na djecu i utjecaja reklama. Jer istraživanja pokazuju da ti medijski sadržaji mogu ostaviti najteže posljedice na njihov psihičko-socijalni razvoj i ponašanje. Posljedice nasilja mogu biti različiti strahovi, imitiranje nasilja kroz destruktivne agresivne postupke, poticanje na agresiju, otupjelost na agresivne sadržaje i prevelika tolerancija na taj oblik ponašanja. Nasilje se prenosi kroz medijske sadržaje audiovizualnih medija, posebno filma i televizije, ali i putem elektroničkih medija tj. osobnih računala i videoigara za djecu. Poseban problem nasilja je dječja pornografija na Internetu.

 

Također se problem oglašavanja sve češće postavlja kao pitanje negativnog utjecaja na razvoja identiteta u dječjoj populaciji, jer se reklamiranje za djecu, u svijetu pretvorilo u važan komercijalni izazov. Oglašavanje za djecu kroz medije i kroz medijske žanrove (posebno crtane filmove i neke TV serije) postalo je respektabilan izvor zarade i profita medijskog tržišta. U te svrhe, često se koriste svi elementi koje djeca vole i koji ih mogu privući kao što su glazba, zabava i sl., ali i nasilje. Kroz reklamno oglašavanje djeci se sugeriraju neke upitne kvalitete života (kao npr, reklama za mobitel koja je prikazivana u tiskanim medijima i Hrvatskoj televiziji, a poručivala je da je najvažnije ostvariti svoj san – dobiti mobitel, čak ako to znači udati se sa svojih 18 godina za starca od devedeset! Ovakvu poruku, da je važnije imati nego biti, sugeriraju i mnoge druge reklame. Osim toga, promovira se anoreksičnost kao poželjan model izgleda na reklamama poznatih modnih kreatora, seks kao vrhunski cilj proizvoda – kod reklamiranja parfema, neke odjeće npr. nekih marki traperica i sl.). U adolescenata i mlađe djece, ali i u obitelji, vrtiću ili školi, dakle u sredinama u kojima dijete odrasta i ima se razviti u društveno pozitivnu i sposobnu ličnost, reklame mogu biti izvor mnogobrojnih tuga, razočaranja i frustracija. Reklama ih uči: kupi, sakupi, moraš imati sve – npr. Pokemon sličice! Hoću Internet – morate mi ga, dakle roditelji, kupiti! Je li to moguće za svaku obitelj, za svako dijete, imati sve sličice, imati računalo? Je li to, na kraju krajeva, upravo ono što svako dijete mora imati? Ili je to prije svega u interesu tržišta i trgovine!

 

O tome kakve će posljedice ti sadržaji imati na djecu odlučuju prije svega sami roditelji, kao osobe koje su dužne štititi djecu i skrbiti za zdravlje i blagostanje. Da bi mogli brinuti o tome na pravi način, roditelji moraju biti medijski pismeni. Osim roditelja, važnu ulogu ima škola koja mora modernizirati svoj nastavni program i uključiti učenje o medijima u curriculume, te omogućiti nastavnicima permanentnu izobrazbu u tom segmentu stvarnog svijeta izvan školskih zidova. Mnoge su škole u svijetu napredne na tom planu, a u Hrvatskoj se na tome tek nastoji.

 

Ovakvo oglašavanje u mnogim zemljama regulirano je i ograničeno zakonom. U Americi je još 1880. počela regulacija oglašivačke industrije. U Švedskoj je još 1987. godine donesen zakon kojim je zabranjeno u oglasima žene, ali i muškarce, prikazivati kao objekte. U Velikoj Britaniji svaku oglašivačku poruku prije nego što ide u javnost procjenjuje Etičko povjerenstvo krovnog udruženja svih sudionika u komuniciranju i daje dozvolu za prikazivanje. Bez te dozvole ona ne može doći u medije. U Italiji postoji Institut za javnu autodisciplinu koji je zabranio posljednju kampanju za odjeću u kojoj se dva muškarca ljube i drže za spolovila. U Hrvatskoj, osim zakona kojima se regulira tržišno komuniciranje (npr. Zakon o medijima, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o oglašavanju duhana itd.), postoje i neke strukovne udruge kao što je Hrvatsko udruženje reklamnih agencija (HURA) ili Hrvatski oglasni zbor (HOZ) koje imaju svoje kodekse i Sud časti. Kada je domaća tvrtka WGW u Hrvatskoj krenula sa serijom kontroverznih oglasa uz korištenje vulgarnih riječi, privukla je dosta pažnje (Prikaz 13). Povodom javnog izlaganja njihovog jumbo plakata na kojemu je pisalo “Jebeno dobro”, Sud časti HURA-e 2005. raspravljao je o povredi člana 3. Kodeksa HURA-e, u kojemu stoji da „komuniciranje ne smije sadržavati ništa što bi vrijeđalo javnost u smislu općeprihvaćnih pravila javnog morala i pristojnosti“.

 

http://reklamiranje.net/utjecaj-oglasavanja-medija-na-djecu/

 

[Чунга Лунга]

A u stvari, ova slika nije nijedno od ta tri. Radi se o neeksplodiranoj raketi sistema "Smerch", koji su - izmedju ostalog - pobunjenici na istoku Ukrajine zaplenili u bitkama od rezimske vojske, a onda tim istim orudjima uzvracali vatru istoj toj vojsci.

 

Slika je vec podosta stara, od prosle godine je, i to iz vremena kad su pobunjenici u vise povezanih kontraofanziva ocistili ceo region od napadaca (tj. od rezimske vojske, novofasista i brojnih placenika sa strane).

 

Inace, na drugoj slici - u sredini - uopste ne pise da je to ukrajinska bomba u Rusiji (kako se tvrdi ovde), nego da rezimska vojska (ukrajinska) napada sopstvene (ukrajinske) gradjane, u istocnoj Ukrajini. Tako da ni ovaj tvit, ili sta je vec, nije skroz tacan (opisi za slike levo i desno jesu tacni).

 

Nemojte sesti pored njega na slavi...