Bitno.net: Pravoslavni teolog: Papine riječi su ohrabrujuće, no evo što priječi ujedinjenje Crkava

[Midrash]

Tekst stavljam čisto na uvid jer mislim da je interesantan i značajan.   

 

 

 

Naslovni metropolit Pergama i jedan od najvažnijih suvremenih teologa Ioannis Zizioulas rekao je kako unutar samog pravoslavlja postoje podjele oko primata rimskog biskupa koje prijete ozbiljnim zastojem u prevladavanju teoloških razlika radi ujedinjenja

Jedan od najznačajnijih suvremenih pravoslavnih teologa i supredsjednik Mješovitog međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne crkve, metropolit pergamski Ioannis Zizioulas, upozorio je na mogućnost zastoja u ekumenskom dijalogu dvaju Crkava zbog unutarnjih podjela unutar pravoslavlja oko pitanja primata rimskog biskupa.

U razgovoru za Vatican Insider, metropolit Zizioulas je izjavio kako određeni utjecajni krugovi okupljeni oko Ruske pravoslavne Crkve odbijaju prepoznati postojanje „općeg primata“ i njegovu ukorijenjenost u zajedničkoj crkvenoj i pravnoj tradiciji. Posljednji primjer odbijanja je i Izjava Moskovskog patrijarhata u kojoj se odbacuju zaključci Ravenskog dokumenta koji govore o primatu.  Komentirajući spomenutu Izjavu, Zizioulas je izrazio svoje neslaganje i zabrinutost:

- U svoje osobno ime i u ime Ekumenskog (Carigradskog) patrijarhata mogu reći kako se ne slažem s tom Izjavom. U njoj se tvrdi kako primat postoji i ima svoje teološko utemeljenje na mjesnoj i pokrajinskoj razini, ali ne i na općoj. Znamo što je razlog ovakve tvrdnje: želi se zanijekati kako je nakon Raskola (1054.g.) u Pravoslavnoj Crkvi ekumenski patrijarh također imao opći primat. Kako bi to postigli, oni odbijaju mogućnost prihvaćanja papinog općeg primata u obliku prihvatljivom pravoslavnim Crkvama koje su u Ravenskom dokumentu postigle sljedeći konsenzus: priznali smo kako je u Crkvi primat oduvijek postojao na tri razine: mjesnoj, pokrajinskoj i općoj razini.

O ozbiljnosti situacije govori i činjenica kako potpisnik Izjave nije moskovski patrijarh, već Moskovski patrijarhat zbog čega Izjava ima veću težinu.

- Uz takvu Izjavu postaje teško razmjenjivati stajališta, a dijalog je upravo to… Ovaj korak Moskovskog patrijarhata mogao bi imati vrlo negativne posljedice. Teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve, pokrenut radi prevladavanja zapreka koje priječe puno jedinstvo, mogao bi biti prekinut. Nadam se kako se to neće dogoditi – rekao je pergamski metropolit.

O temi ekumenskog dijaloga moglo bi biti riječi i na Svepravoslavnom saboru najavljenom za 2015. godinu, a na čijoj se pripremi radi više od 50 godina. Podsjetimo, posljednji sveopći (ekumenski) sabor tada jedinstvene Crkve održan je u Niceji 787. godine, a nakon njega u Katoličkoj Crkvi održano je još 14 sabora, dok u Pravoslavnoj nije održan niti jedan.

U spomenutom razgovoru, metropolit Zizioulas osvrnuo se i na izbor pape Franje te odjek njegova pontifikata u pravoslavnom svijetu.

- Papa Franjo iznenadio nas je u pozitivnom smislu, zbog svojega stila, temperamenta, poniznosti, te aktivnosti koje poduzima i kojima približava Katoličku i Pravoslavnu Crkvu. Pravoslavni su papu oduvijek vidjeli kao rimskog biskupa, a papa Franjo se vrlo često poziva na ovaj naslov koji mu omogućuje vršenje njegove službe. Pravoslavni su papu obično doživljavali kao osobu koja sebe postavlja na pijedestal, a papinstvo kao oblik crkvenog imperijalizma. Mislili  su kako ih papa želi podložiti i vladati nad njima. Danas postoje znakovi koji ukazuju na promjenu razmišljanja. Na primjer, papa je više puta izjavio kako Katolička Crkva o sinodalnosti i  njezinoj naravi može mnogo naučiti od Pravoslavne Crkve – kaže Zizioulas, te dodaje kako su sinodalnost i njezin odnos prema primatu vrlo često pogrešno shvaćeni.

- Neki ne razumiju sinodalnost, pa ju prikazuju kao primjenu svjetovnih političkih metoda u životu Crkve. Teološki dijalog Katoličke i Pravoslavne Crkve pokazao je kako treba razumjeti sinodalnost. Ravenskim dokumentom iz 2007. g. potvrdili smo da je primat nužan i duboko ukorijenjen u pravnoj tradiciji Crkve, ali ne samo iz „ljudskih“ organizacijskih razloga. On se uvijek mora promatrati u kontekstu sinodalnosti. Crkva je oduvijek bila „sinod“, a u „sinodu“ uvijek postoji „protos“, prvi,  primat (prvenstvo). Tu se ne radi o uplivu svjetovne misli o demokraciji ili monarhiji u Crkvu, već o teologiji koja proizlazi iz vjere u Presveto Trojstvo. Od samoga početka, Crkvena je predaja u kanonima tvrdila sljedeće: u Crkvi nema Prvoga bez Sinoda, niti Sinoda bez Prvoga. Sklad između Prvoga i Sinoda dar je Duha Svetoga. To je naša ekleziologija od samoga početka – objašnjava Zizioulas.

Pergamski metropolit istaknuo je i kako skorašnji susret pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja u Jeruzalemu neće biti samo spomen na susret njihovih predšasnika, već predstavlja otvorenost budućnosti, te svjedočanstvo pred svijetom kako „i dalje strpljivo i odlučno nastavljamo put prema jedinstvu“.

Naslovni metropolit Pergama Ioannis Zizioulas rođen je u Kozaniju (Grčka) 1931. godine. Nakon studija teologije u Solunu i Ateni, odlazi na Harvard gdje je 1956. g. magistrirao kod glasovitog pravoslavnog teologa Georgesa Florovskog, pročelnika Katedre za povijest Istočnih Crkava i člana Ruske pravoslavne Crkve. Doktorirao je u Ateni 1965. godine, a sljedećih 14 godina predavao je patrologiju i dogmatsku teologiju na Sveučilištima u Glasgowu i Edinburghu. Uz to bio je i gost-profesor na Gregorijanskom i Ženevskom sveučilištu, te na Kraljevskom koledžu u Londonu. Godine 1986. zaređen je za biskupa i imenovan naslovnim metropolitom Pergama, a iste godine postao je i redovni profesor na Teološkom fakultetu u Solunu. Od 2006. godine je supredsjednik Mješovitog međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne crkve. Iz teološkog opusa ovog glasovitog teologa izdvajamo djela “Euharistijsko zajedništvo i svijet”, „Biće kao zajednica“,  “Zajednica i drugost”, te “Dogmatske teme”.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

[Solomon Kane]

Ко им брани да сами, или са неком патријаршијом која то такође жели, воде "дијалог" са РКЦ? РПЦ то очигледно не жели из неких разлога које сматра оправданим, и у чему је проблем? Имам утисак да ВП почиње да се понаша по политичком и обрасцу САД-а и ЕУ и да све жешће и отвореније дозвољава себи да дели лекције другима...тај истамбулски кварт постаје жешћа досада...али, ок, јасно ми је...лепо каже изрека:"Не лаје кер ради села, већ себе ради".

[Justin Waters]

Ко им брани да сами, или са неком патријаршијом која то такође жели, воде "дијалог" са РКЦ? РПЦ то очигледно не жели из неких разлога које сматра оправданим, и у чему је проблем? Имам утисак да ВП почиње да се понаша по политичком и обрасцу САД-а и ЕУ и да све жешће и отвореније дозвољава себи да дели лекције другима...тај истамбулски кварт постаје жешћа досада...али, ок, јасно ми је...лепо каже изрека:"Не лаје кер ради села, већ себе ради".

 

Pa ne brani im niko. Ekumenski dijalog se vodi u svrhu prevazilazenja raskola iz 1054 godine. Jedna Patrijarsija moze voditi dijalog sa RKC, ali ukoliko od drugih patrijarsija dolazi signal da odredjeni zakljucci vec vodjenih dijaloga, oko koga se nacelno postiglo nesto, sad ne vaze, onda je upitno uopste zalaganje Vaseljenske Patrijarsije za dijalog. 

 

Drugim rijecima, ili ce svako vodjenje dijaloga VP u takvom stanju biti sviranje Sebastijanu Kurcu, ili dijalog uopste ne treba voditi u svjetlu priblizavanja vec ekumenski dijalog treba shvatiti kao crkvenu diplomatiju, onda je poptuno nebitno postoji li neki vasljenski koncezus jer svaka Patrijarsija je autokefalna i moze voditi diplomatiju potpuno nezavisno od drugih. 

 

Misljenja sam da je ekumenski dijalog radi hriscanskog jedinstva i prevazilazenja podjele iz 1054 upravo to sviranje Sebastijnu Kurcu, i da sve Crkve treba da se nacelno sloze oko toga da je ekumenski dijalog jedino i samo crkvena diplomatija radi dobrosusedskih odnosa i raznih vrsta drustvenih koristi. I onda svaka pomesna Crkva moze potpuno nezavisno da se angazuje u dijalogu. 

[Volim_Sina_Bozjeg]

Je li to beše onaj patrijarh čija je zemlja tiho ali bezobzirno napadnuta danas?

[Морава]

8. помесни Картагински сабор:

 

Сабор се у неким својим канонима бави питањем првенства римске катедре. Он је признаје за «прву», али никако не сматра да је она изнад других помесних цркава.

 

Дакле папа нема првенство у реалној власти него у части.

[Guest]

METROPOLIT ZIZIOULAS IZNENADIO SVOJOM OTVORENOŠĆU  

 

Srdačan i bratski susret pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. u Fanaru – drevnom središtu carigradske patrijaršije, izazvao je brojne pozitivne komentare diljem kršćanskog svijeta. Fotografija pape Franje koji, naklonjen, moli carigradskog patrijarha da blagoslovi njega i Rimsku Crkvu, obišla je svijet, a Papine riječi kako osim zajedničke vjere ne želi postavljati nikakve dodatne uvjete jedinstvu, izazvale su pravu „ekumensku euforiju“. Ovaj povijesni susret dvojice Poglavara komentirao je u razgovoru za Vatican Insider jedan od najvećih pravoslavnih teologa i supredsjednik Mješovitog međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne crkve, metropolit pergamski Ioannis Zizioulas.

 

 

Metropolit je naglasio kako Papine riječi predstavljaju veliki korak naprijed i da ih pravoslavni vjernici posebno cijene, budući da su kroz mnoga stoljeća smatrali da ih pape žele podložiti svojoj vlasti u teološkom, ali i političkom smislu. Uz to, Papino inzistiranje na „jedinstvu vjere“, pergamski metropolit smatra izuzetno bitnim.

 

– Ispovijedanje jedne vjere temelj je jedinstva. Potrebno je samo prepoznati što je ta jedna vjera koju trebamo ispovijedati kako bismo postigli puno zajedništvo – rekao je metropolit Zizoulas.

 

– Za nas članove Pravoslavne Crkve, zajednička vjera koja omogućava puno zajedništvo ispovjeđena je na prvih sedam ekumenskih Sabora prvog tisućljeća. Potrebno je razjasniti, s katoličke točke gledišta, može li ta zajednička vjera koja bi omogućila sakramentalno zajedništvo uključivati i određene doktrine i dogmatske definicije proglašene jednostrano, od strane Katoličke Crkve. To je nužno kako bismo odredili konkretne posljedice papinih riječi izgovorenih u Fanaru – objašnjava Zizioulas dodajući kako se ova pojašnjenja prvenstveno odnose na središnju temu aktualnih ekumenskih teoloških rasprava – primat Rimskog biskupa. Ukoliko će kriterij za njegovo razumijevanje biti prvo tisućljeće, tada, kaže Zizoulas, neće biti poteškoća.

Komentirajući razmišljanja prema kojima bi se Crkve manje trebale baviti teološkim razlikama, a više posvetiti zajedničkom djelovanju na određenim društvenim područjima, Zizoulas je rekao kako je potrebno razlikovati „suradnju“ od „težnje za jedinstvom“, te naglasio kako „suradnja nije dovoljna“.

 

– Naš je najveći cilj ostvariti puno euharistijsko i strukturalno zajedništvo. To još uvijek nije moguće, ali je nešto što ne smijemo zaboraviti ili staviti na stranu.

 

 

Pergamski je metropolit posebno istaknuo kako je aktualni Papa „dao vrlo bitne znakove koji bude nadu u brzo ostvarenje punog zajedništva“.

 

– Način na koji vrši svoju službu uklanja mnoge predrasude i strahove iz prošlosti. U sadašnjem biskupu Rima vidimo službu ljubavi i služenja. To je doista veliki korak naprijed – rekao je metropolit Zizoulas, te podsjetio kako progonjene kršćane nitko ne pita jesu li katolici ili pravoslavci,  što najbolje ukazuje na činjenicu kako je riječ o istoj obitelji u kojoj su razlike ponekad više stvar navike.

 

 

 

Zizoulas se osvrnuo i na duhoviti prijedlog carigradskog patrijarha Atenagore da se teologe ostavi na nekom otoku kako bi Crkve mogle nastaviti svoj posao, jer, kao što je i papa Franjo na povratku iz Turske rekao: “Budemo li čekali dogovor teologa, dan (jedinstva, op.a.) nikada neće doći!“ Iako se s jedne strane slaže s ovakvim razmišljanjima, metropolit Zizoulas ističe kako je  upravo „teologija podijelila Crkvu“, stoga ju „teologija mora i ujediniti“.

 

Ipak, posljednje teološke rasprave nisu donijele velikih rezultata, osobito stoga što među Pravoslavnim Crkvama postoje podjele. Također, u mnogim Pravoslavnim Crkvama i dalje je prisutan jak otpor bilo kakvom ekumenskog dijalogu s Katoličkom Crkvom. Spomenimo samo nedavnupeticiju grčkog i ciparskog klera, u kojoj oštro kritiziraju izjave patrijarha Bartolomeja I., te ga optužuju za „novu ekleziologiju“. Peticiju je potpisalo više od 2000 grčkih pravoslavaca, među kojima je i šest biskupa. Također, veliki otpor postoji i u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi. U ovakvim stavovima Zizioulas vidi povratak na stare, neprijateljske obrasce ponašanja prema Katoličkoj Crkvi i papinstvu, a što zasigurno ne olakšava put dijaloga.

 

Na pitanje hoće li na skoroj svepravoslavnoj Sinodi biti riječi o ujedinjenju s Katoličkom Crkvom, Zizoulas kaže kako će ta tema vjerojatno biti dotaknuta u najširem smislu, te kako će se u središtu ipak naći teme „pravoslavnog svijeta“.

Naslovni metropolit Pergama Ioannis Zizioulas rođen je u Kozaniju (Grčka) 1931. godine. Nakon studija teologije u Solunu i Ateni, odlazi na Harvard gdje je 1956. g. magistrirao kod glasovitog pravoslavnog teologa Georgesa Florovskog, pročelnika Katedre za povijest Istočnih Crkava i člana Ruske pravoslavne Crkve. Doktorirao je u Ateni 1965. godine, a sljedećih 14 godina predavao je patrologiju i dogmatsku teologiju na Sveučilištima u Glasgowu i Edinburghu. Uz to bio je i gost-profesor na Gregorijanskom i Ženevskom sveučilištu, te na Kraljevskom koledžu u Londonu. Godine 1986. zaređen je za biskupa i imenovan naslovnim metropolitom Pergama, a iste godine postao je i redovni profesor na Teološkom fakultetu u Solunu. Od 2006. godine je supredsjednik Mješovitog međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne crkve. Iz teološkog opusa ovog glasovitog teologa izdvajamo djela “Euharistijsko zajedništvo i svijet”, „Biće kao zajednica“,  “Zajednica i drugost”, te “Dogmatske teme”.

 

 

 

Miodrag Vojvodić | Bitno.net