Да ли је хришћанство једини и/ или најбољи пут до Бога?

[Фидер]

@@feeble можда, али има опцију ''уреди'' као што је сам ја сад урадио , или је могла да пријави модератору... већ сам кренуо да пишем питање Дијани шта јој се десило

успут то што је написала, написала је и у првом посту на теми коју је она отворила...

[Дијана.]

већ сам кренуо да пишем питање Дијани шта јој се десило

 

Pa vidis da si skontao na vrijeme, ne pretjeruj u revnosti, tj. podozrivosti Dva moja posta ako si pročito ne možeš meni pripisati nešto tako da sam u stanju reći. (doduše pitanje je logično i legitimno da kažem, otkud tvrdnja da je baš ta naša vjera najispravnija, samo što ona nije ni sačekala odgovor nego ga je odmah i izbacila iz nekog protestantskog izvora)

Mislim da je sveti patrijarh Pavle pisao o "revnosti ne po razumu", i čuveni moto "neka riječi budu blage, a argumenti jaki" - (uopšteno pričam)

Inace, nije korisno, u ime misionarenja, a ni u skladu sa ljubavlju sto je osnov pravoslavlja, da ljude kvalifikujemo kao sektase, jeretike, ili recimo invalide, homoseskualce (i grdje). Znaci, ideje mogu biti ovakve i onakve, a i tu je korisno biti umjeren, jer se ljudi i oko ideja mnogo vrijedjaju jer ih introjektuju u sebe, svoj ego; a nije fer ni ljude uokviriti u jednu slabost, čovjek je toliko mnogo više, a usput, i biće stalne promjene i razvoja...

to ja opet onako siroko i uopsteno kazem. 

Mnogo češće ispadne bitnije kako se kaže, nego i šta se kaže. Toliko smo preplavljeni informacijama i dostupnošću svakakvih ideja (eto recimo samo ovde na forumu), da moramo biti mudri i vježbati se pomalo u "razlikovanju duhova". Ako govori na razuman i human način, a ideja mi se ne sviđa, možda i da razmislim, i da istražim malo. Ako je ideja odbojna, a on govori u duhu gordosti i gnjeva iz umišljene visine svoga visokoumlja - ful odbacivanje. Čak i ako priča puno u najpravoslavnijem diskursu, a ne vidi, ne čuje drugog čovjeka, i ne libi se da ga i napadne i povrijedi, opet ako zagrebeš malo, dodješ do istog uzroka - gordosti i prelesti. Tako, oprez, uglavnom...

[Фидер]

Pa vidis da si skontao na vrijeme, ne pretjeruj u revnosti, tj. podozrivosti

није то ревност већ радозналост одакле после православног одједном класично адвентистичко учење, само толико

 

da ljude kvalifikujemo kao sektase

Не квалификујем их ја тако већ ПЦ.

[Дијана.]

Ma jesi, revan si, to je ok, ide sa mladošću žar za plemenitu ideju, samo budi umjeren i ne gubi iz vida čovjeka (ne bacati bebu zajedno sa vodom).

Ček, ček. Kvalifikuje ih Crkva? Znam da Crkva kvalifikuje jeres... Nije u duhu ljubavi ni pravoslavlja kvalifikovati čovjeka (moje mišljenje). A ako hoćeš čovjeku da pomogneš, da ispravi neku pogrešnu ideju, najpogrešniji način je da sebe postaviš na neku visinu a njega da poniziš. Ego naš nasušni... Zato misionari moraju biti dobro potkovani iz psihologije i pedagogije, pored filozofije i teologije... ili biti dobro napojeni Duhom Svetim...

[Фидер]

Сад ми није јасно, ја сам мислио да наша Црква РК сматра за јерес а протестанте за секту. Зар није тако?

[Дијана.]

Da, ali kad kažeš sektaš i jeretik, okvalifikovao si čovjeka. A kad nekog uvrijediš na ličnoj osnovi, ili ono što on smatra svetim, teško da će željeti da čuje ideju koju ti imaš... Mislim da je starac Pajsije govorio o tome ili neki drugi veliki Atoski svetitelj - kao da je pročitao kubik knjiga iz filozofije i psihologije, a nije, samo je dobio besplaten darove Duha Svetog. npr. konkretno, da tražiš ono što je dobro, i/ili zajedničko, pa sa tog sigurnog terena pažljivo smireno i s ljubavlju i mudro ispravljaš ono što je loše.parafraziraću: "Dobro je što si pobožan, što vjeruješ u Gospoda i Bogorodicu. Ali nije dobro to i to.. A ne ti si jeretik i tvoja svetinja je jeres za mene i moju svetinju" (paradoks). Ako govoriš potpuno ispravnu stvar na neodgovarajući način opet gubiš čovjeka. što reče neki kineski mudrac "mudar ne gubi ni čoveka ni reči"

[Фидер]

Има смисла   

[Џуманџи]

Ako govoriš potpuno ispravnu stvar na neodgovarajući način opet gubiš čovjeka. 

 

 

[Juanito]

Хришћанство никако није једини пут до Бога. А сад марш у цркву, да не бисте горели у паклу!

[Дијана.]

da tražiš ono što je dobro, i/ili zajedničko, pa sa tog sigurnog terena pažljivo smireno i s ljubavlju i mudro ispravljaš ono što je loše.parafraziraću: "Dobro je što si pobožan, što vjeruješ u Gospoda i Bogorodicu. Ali nije dobro to i to.. A ne ti si jeretik i tvoja svetinja je jeres za mene i moju svetinju"

 

 

Dinablaster, mislim da si me za ovo opomenuo na onoj temi, dosjetih se danas u drugom kontekstu, a odmah sam prepoznala da si u pravu.

[DYNABLASTER]

 

 

Dinablaster, mislim da si me za ovo opomenuo na onoj temi, dosjetih se danas u drugom kontekstu, a odmah sam prepoznala da si u pravu.

 

Da da setio sam se i ja dok sam malopre citao

 

Treba se cesce prisecati, jer brzo zaboravimo ono sto je dobro, tj. nesto nas ometa lol :0102_laugh:

 

To smo znali kad smo bili deca tj. do nekog uzrasta, za drugo i nismo znali... znaci treba vezbati

[Дијана.]

Svaka Hriscanska vera kaze za sebe da je najispravnija.To ne moze da kaze niko.To zna samo Bog i niko vise.Ja smatram da su svi Hriscani koji se drze Bozije reci,sluze ,mole se i veruju u Boga i sina Njegovoga Isusa Hrista,umilni Bogu.

 

Da,moze li i meni to neko malo pojasniti,ni meni to bas nije najjasnije??

da pokušam da dam odgovor:

ima objektivna strana, istorijsko-sociološko-teološka (činjenično provjerljiva):

Gospod kaže apostolima: idite i krstite sve narode svijeta i propovijedajte Jevandjelje..To su oni i učinili, i postavili prve episkope polaganjem ruku i prenošenjem dara Duha Svetoga, a ovi dalje do danas – tako po apostolskom nasljedstvu SVI episkopi PC (i još RKC) potiču od Dvanaestorice; PC je sačuvala originalno apostolsko učenje, po cijenu strašnih i užasnih progona i mučenja nije od njega odstupila, a od nje su se vremenom odvajale razne struje koje su ga htjele mijenjati; po djelima – PC nije nikad nametala vjeru ognjem i mačem, silom, niti kažnjavala i ubijala inovjerce; veliki broj ličnosti u pravoslavlju potpuno, do  savršenstva razvitka svih mogućih ljudskih darova i potencijala aktualizovanih, štaviše, svetih, nebeskih ljudi – poput npr. Vladike Nikolaja (nebeski um), čudotvorno iscjeliteljstvo (Sv.Matrjona, Vasilije Ostroški) i patrijarha Pavla (hristolika dobrota I svetost).

Ono što je još važnije je subjektivni opit – a tu bi bili mjerodavniji da kažu oni koji su prešli iz drugih denominacija u pravoslavlje zašto su to učinili (a ima ih ovde). Mogu reći samo da, kad sam osjetila tu duhovnu žudnju I počela da istražujem duhovni svijet, da sam čak počela od budizma i hinduizma, interesovala se i za islam, ali proste riječi Gospodnje iz Jevanđelja su me osvojile i moje je srce reklo:ovo je Istina, potom mi je u ruke došla knjiga NIkolaja Velimirovića “Molitve na jezeru” i znala sam da ne moram dalje da tražim. Onda dođe molitva, ko kuca otvara mu se, ko ima,dobija još više, blagodat Duha Svetoga koja se izliva molitvom a naročito pričešćem koje nije simbolički akt već sjedinjenje s Bogom Živim, koje potpuno mijenja čovjeka, vaskrsava njegovu dušu i obožuje njegovo tijelo već ovde, dajući mu snagu za naizgled nemoguće napore i nepodnošljive nevolje… Biti pravoslavan znači biti u Crkvi - tj. zajednici ljubavlju vezanih duša koje su ikad živjele I živjeće na zemlji, tj.bile I biće prizvane u postojanje, bilo da su u prostor-vremenu bilo u nebeskom carstvu, koje se povezuju molitvom, svi vječno živi, i svi brinu jedni za druge… Sastajanje sa Gospodom, svetima i svima našima usnulima u Liturgiji, (bez obzira što grešni pop čita, kroz njega djeluje Duh Sveti nezavisno od njegove lične zasluge, ali što je on svetiji, blagodat se više množi i izliva, jer "Bog ne daje duha na mjeru"); gledajući ikone Gospoda i svetih podsjećamo se da su s nama i sad i ovde “kao u ogledalu”, a da ćemo ih posle gledati “licem u lice”… (Sveti) "Duh diše gdje hoće" i nije naše da sudimo koga će Gospod primiti po njegovoj vjeri, zabludjeloj, ovakvoj ili onakvoj, ili po djelima – kojima je manje dato, manje će se od njih tražiti, a  mi znamo da smo mi Crkva Gospodnja “koju vrata adova neće savladati”…Duhovna borba da što više ljudi za koje je Hristos stradao izbjegne kandžama zla i vječne smrti iida dospije u Carstvo, ne samo moj lični odnos s Bogom I moje spasenje…To je ono što se doživljava i riječima je slabo prenosivo. 

[MariaElena]

ima objektivna strana, istorijsko-sociološko-teološka (činjenično provjerljiva):

Gospod kaže apostolima: idite i krstite sve narode svijeta i propovijedajte Jevandjelje..To su oni i učinili, i postavili prve episkope polaganjem ruku i prenošenjem dara Duha Svetoga, a ovi dalje do danas – tako po apostolskom nasljedstvu SVI episkopi PC (i još RKC) potiču od Dvanaestorice; 

 

Da li znaš da je danas mnogo protestanskih zajednica (i ne samo sekti) koje vjeruju da je Crkva otpala od prave vjere u 3 stoljeću, neki tvrde da je to bilo 4 st.? Ja se s njima natežem na jednom drugom forumu, pa svašta saznam...  Tako sam prvi puta čula da smo idolopoklonici (zbog štovanja svetaca i Marije, upotrebe slika i kipova), da je Crkva prihvatila poganske običaje, da slijedimo ljudske uredbe, a ne Bibliju, itd.

I kad ne znam što ću s njima, onda uzmem povijest Crkve za čitanje. Neki dan me veoma utješila misao sv. Ignacija Antiohijskog koji piše tamošnjoj crkvi, neposredno pred smrt, da ostanu vjerni, čuvaju poklad što im apostoli predadoše, da slave Euharistiju i slušaju svog biskupa...To je bio život prve Crkve u prvom stoljeću i polovici drugog, ali isto to vrijedi i danas.

Dakle, povijesne činjenice se ne mogu izbrisati ni umanjiti.

 

Iako Katolička Crkva smatra da je ona nasljednica Crkve koju je Krist ustanovio, Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže da je i Pravoslavna Crkva sačuvala sve oznake prave Crkve, za razliku od protestanata koji ne posjeduju svu istinu.

Što se protestanata tiče, ima ih jako dobrih i svetih, a i onih drugih, koji su "jučer" sami sebi dali naziv "Mi smo Crkva." 

 

Treće, vjerojatno najvažnije. 

"Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge! (Iv 13, 35).

 

Zbog ove Isusove riječi, svi ćemo biti na ispitu bez obzira kojoj vjeri pripadali. Jer, bit će nam suđeno po ljubavi. 

 

Što se drugih religija tiče, ni jedna nije imala objavu kakvu je Bog dao kršćanstvu po Isusu Kristu.

To ne znači da se drugi neće spasiti, hoće, ali spasit će se, ali po Isusu, makar ga nisu upoznali i prihvatili.

[Дијана.]

1.Da li znaš da je danas mnogo protestanskih zajednica (i ne samo sekti) koje vjeruju da je Crkva otpala od prave vjere u 3 stoljeću, neki tvrde da je to bilo 4 st.?  Tako sam prvi puta čula da smo idolopoklonici (zbog štovanja svetaca i Marije, upotrebe slika i kipova), da je Crkva prihvatila poganske običaje, da slijedimo ljudske uredbe, a ne Bibliju, itd.

da ostanu vjerni, čuvaju poklad što im apostoli predadoše, da slave Euharistiju i slušaju svog biskupa...To je bio život prve Crkve u prvom stoljeću i polovici drugog, ali isto to vrijedi i danas. Dakle, povijesne činjenice se ne mogu izbrisati ni umanjiti.

 

2.Iako Katolička Crkva smatra da je ona nasljednica Crkve koju je Krist ustanovio, Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže da je i Pravoslavna Crkva sačuvala sve oznake prave Crkve, za razliku od protestanata koji ne posjeduju svu istinu.

Što se protestanata tiče, ima ih jako dobrih i svetih, a i onih drugih, koji su "jučer" sami sebi dali naziv "Mi smo Crkva." 

 

3.Treće, vjerojatno najvažnije. 

"Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge! (Iv 13, 35).

Zbog ove Isusove riječi, svi ćemo biti na ispitu bez obzira kojoj vjeri pripadali. Jer, bit će nam suđeno po ljubavi. 

Što se drugih religija tiče, ni jedna nije imala objavu kakvu je Bog dao kršćanstvu po Isusu Kristu.

To ne znači da se drugi neće spasiti, hoće, ali spasit će se, ali po Isusu, makar ga nisu upoznali i prihvatili.

1.Da, znam, stalno to čitam na forumu, pa takvo pitanje me i ponukalo da pišem. Ne znam šta je tu tako teško shvatiti  da to nisu idoli, nego slike, simboli, koji povlađuju našoj čulnoj prirodi, a da se mi klanjamo suštini koju ti simboli, slike (kipovi, svejedno) označavaju. Dalje poriču besmrtnost duše i  realnost svetaca uprkos primjerima i u Starom i u Novom Zavjetu i oni su ti zapravo koji odstupaju od Pisma. Oni su zaista nažalost otpali, mada možda neke njihove zajednice imaju još i apostolsko prejemstvvo (možda anglikanci, nisam sigurna, ne mogu da tvrdim), istina je da su odbacili tu valjanu eklisiologiju ali su onda ako sam dobro shvatila mijenjali i dogmatiku. Medjutim, kad sam čitala nešto malo od recimo Bonhofera, zvučao mi je pravoslavno tj.pravovjerno. Hristova nauka opčinjava srca i duše i mnogi zahvataju od Duha. Medjutim to osnivanje "crkava" tj.sekti kako kome padne napamet od "nadahnutih" je van pameti. Da ima jedna cjelovita protestantska crkva koja može ustanoviti vezu s apostolima, ovako, ne znam... Ovo drugo o čuvanju predanja znači da istu tu zapovijest imamo i mi i vi (pa tvoj primjer i potiče iz doba nepodijeljenosti). (KC je tokom vremena mijenjala neke stvari u hrišćanskom nauku/dogmi i predanju i to je ono što joj PC zamjera, a to se opet odrazilo u različitim eklisiološkim koncepcijama, jer, koliko ja opet ovde saznajem, papski primat kakav je sad nije bio u prvoj crkvi, nego primat časti a ne vlasti, i ustrojstvo prve crkve je bilo kao današnje PC). Uostalom, ni starokatolici se nisu složili sa izmjenama položaja pape koliko shvatam, pa su bliži pravoslavnom shvatanju,a i ovdje s pravoslavvne strane imaju ti monofiziti i tu ima stvarno i previše podjela na nesreću na kojima bi bilo uputno svima raditi.

2. Dugo smo jedni drugima sporili da smo crkva nego jedni druge kvalifikovali kao jeretike i otpadnike, a prisvajali sebi da smo ta prava Crkva. To su krupna pitanja za teologe i crkvene velikodostojnike da rješavaju. Istina je da obje crkve imaju prejemstvo; istina je da smo mi očuvali učenje čisto i nepromijenjeno i da se dogmatske izmjene koje su napravili pape moraju usaglasiti; istina je da obje imaju sabornost, itd. Ali istina je da mi u suštini ispovijedamo istu vjeru, isto osjećanje, ista svetinja, i za 90% laika potpuno je nerazumljivo šta nas uopšte i dijeli. (Ovdje vidjeh primjer da vaša Gospa od Loreta i naše izobraženje Bogomajke "Pribavljenije uma" da je potpuno isti lik Presvete /vidi post br.17 na temi linkovaćuhttps://www.pouke.org/forum/topic/9541-pitanje-o-%C4%8Dudima-da-li-kod-rimokatolika-za-pravoslavne/page-2 /- pa došao je "iz istog izvora" valjda, i toliko sličnih molitava, u sličnom duhu, nastalih valjda istim Duhom! ). Naučeni smo da smo podijeljeni, jeretik ima strašnu konotaciju. Ja lično se nadam da će nekad doći do tog zajedništva u istini i ljubavi između svih hrišćana, ili bar većine, (to je neko moje osjećanje kao laika), jer je podijeljenost hrišćanstva i ozlobljenost hrišćana jednih na druge na radost Protivnika svakako.

3. Saglasna.

Krupna su to pitanja za nas laike i ja se ne osjećam lagodno ni da iznosim neka mišljenja na tu temu pa se unaprijed izvinjavam zbog ograničenosti mog znanja i percepcije. Uvijek se bojim da ne odem protiv onog "ne smatrajte sebe mudrim", ali dobro je razbijati strah, odbojnost, predrasude kojima u osnovi leži nepoznavanje. 

[Volim_Sina_Bozjeg]

Hrišćanstvo je jedini Put koji je ustvari Ličnost, prepoznaje se opitom po Istini i Životu.A jedino takav Put ti daje neprekidno putovanje u Živom nikad prekidnom odnosu prema Drugome.

 

Taj Put u sebi ima i Duh Utehe tj. Utešitelja ako se nekad baš umoriš....Otac je rodio Put kako bi ga čovek video i blagodaću prepoznao,upoznao i pronašao sopstveni prirodni smisao. (jer negde se treba kretati)