Jump to content

Разговарајте са др Драганом Богдановићем о здрављу и лечењу


Guest свештеник Иван Цветковић

Препоручена порука

Pilonidalna cista je uzrokovana reakcijom na dlačice koje se ubadaju u razmekšanu kožu tog dela tela. Oboljenje je četiri puta češće kod muškaraca nego kod žena i javlja se najčešće od puberteta do 40. godine starosti. Češće je kod gojaznih osoba i osoba sa pojačanom dlakavošću tela. Može nastupiti kao posledica nenormalnog zatvaranja kože u naboru zadnjice, iznad čmara, pre rođenja, ili kao bolest koja se stvorila kasnije.

Klinička slika

Pilonidalna cista je šupljina, slična apscesu, koja sadrži dlake i loj. Cista je duboka oko 2,5 cm. Javlja se u različitim formama od manjih otvora na koži u toj regiji do velikih bolnih masa. Često se na tom mestu javlja sekrecija koja može biti bistra, zamućena ili sukrvičava. Obično se u početku javlja gnojna infekcija (absces) koja se nakon spontane ili hirurške evakuacije zadržava u obliku pilonidalnog sinusa (šupljina) ispod kože koji se prazni kroz jedan ili više manjih otvora, a u samom sinusu se obično nalazi dosta raspadnutih masa i dlačica.

Ako ne zagnoji, ne pričinjava naročite teškoće, ali ako je mesto na kome se nalazi izloženo čestom prljanju, infekcija nije retka. U tim slučajevima nastupe bolovi, cista se širi i produbljuje, dok se na kraju ne provali i isprazni. Međutim, na taj način cista nije izlečena jer se posle izvesnog vremena ponovo zagadi, zagnoji i stvara veoma neprijatne tegobe (bolovi, nemogućnost pravilnog sedenja, otežano hodanje, temperatura, ceđenje gnoja itd.).

Dijagnoza

Dijagnoza pilonidalne bolesti se utvrđuje pregledom od strane hirurga i uz podatke o bolesti koje daje sam pacijent, što je najčešće dovoljno za potvrdu dijagnoze.

Lečenje

U slučaju infekcije, uzimaju se antibiotici, cista se čisti i previja, a kada se infekcija smiri, još bolje pre infekcije, vrši se hirurška intervencija koja jedina može da dovede do potpunog izlečenja. Akutni apsces zahteva hitan hirurški zahvat, a hronični sinus obično stvara stalne tegobe kod obolelih i neophodno je hirurški ga zbrinuti. Akutni apsces se zbrinjava hirurški, incizijom i pražnjenjem abscesne kolekcije uz ispiranje i drenažu. Hronični sinus zahteva isecanje obolelog mesta sa ostavljanjem rane da zarasta spontano (ova procedura ima manji stepen recidiva, ali zahteva dugotrajno zarastanje i previjanje) ili se rana različitim hirurškim tehnikama ušije (ova procedura ima nešto veći stepen infekcije rane i kasnijeg recidiva, ali je post-operativni period kraći). Postoperativno je neophodna redovna depilacija te regije uz pojačane higijenske mere.

Nadam se da ste zadovoljni odgovorom.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Moždana aneurizma

mozdana_aneurizma.jpg

Aneurizma je abnormalno proširenje krvnih sudova. Cerebralna aneurizma je abnormalno proširenje krvnog suda u mozgu. Na bazi mozga nalazi se splet arterija od koga se dalje račvaju arterije koje prokrvljuju mozak. Račve tih arterija najčešća su mesta na kojima nastaju aneurizme. Mogu se javiti kod svih, pa tako i u dece, ali se najčešće javljaju u odraslih od 35 do 60 godina, nešto češće u žena.

Uzrok nastanka

Vremenom zid arterije postaje na nekom mestu slabiji i tada zbog pritiska nastaje proširenje koje može biti u obliku vreće (tada se naziva sakularna aneurizma i predstavlja najčešći oblik) ili u obliku vretena (fuziformna aneurzima). Kako proširenje raste tako se „vreća“ širi i stvara se vrat kojim je vezana za arteriju. Kada su male ne predstavljaju veću opasnost, ali kako rastu i postaju veće, postaji opasnost od puknuća (rupture) i izlivanja krvi u područje između mozga i ovojnice koja ga odvaja od lobanje, što se naziva subarahnoidalno krvarenje. Postoji nekoliko faktora za koje se smatra da mogu s vremenom ubrzati nastanak aneurizme : pušenje, povrede glave, alkohol i neke droge, oralni kontraceptivi, genetske i nasledne bolesti (policistični bubrezi, Marfanov sindrom, koarktacija aorte, AV malformacije itd.)

Klinička slika

U jednom broju slučajeva osobe s aneurizmom nemaju baš nikakve simptome. Budući da svojim rastom aneurizma može pritisnuti okolno tkivo, mogu se javiti simptomi kao što su: glavobolja, diplopije ( duple slike), spušten očni kapak, bol iza ili iznad oka, neuralgija trigeminusa, nejednake zenice. Simptomi kod rupture aneurizme: iznenadna, izrazito (kao nikada do sada) jaka glavobolja, mučnina, povraćanje, kočenje vrata, promene svesti do kome. Masivno intraventrikularno krvarenje najčešće daje veoma tešku kliničku sliku: duboka koma, hiperpireksija, decerebraciona rigidnost, bilateralni Babinski. Skoro uvek se završava smrtno.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničke slike, neurološkog pregleda, pregleda očnog dna, laboratorijskih nalaza, ultrazvuka, CT-a (skener) i NMR-a (nuklearna magnetna rezonanca. Najpouzdanija metoda za prikaz aneurizmi je angiografija.

Lečenje

U slučajevima kada se otkrije da osoba ima malu, nesimptomatsku aneurizmu, zavisi od veličine, mesta, rasta aneurizme, uzrasta bolesnika hoće li se odmah pristupiti hirurškoj intervenciji ili će se aneurizma neko vreme pratiti. Kod rupture aneurizme pre svega je neophodna hitna reakcija, stabilizacija pacijenta a kada je potrebno i reanimacija. Konačna terapija je hirurška i podrazumeva ugrađivanje klipova ili endovaskularnu embolizaciju (spiralom ili latex balonom) .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...

Основна улога имуног система људског организма је да одбрани тело од свега страног и потенцијално штетног, било пореклом из унутрашње или спољне средине. На тај начин се код здравих особа ствара имуност, отпорност ка овим чиниоцима. Алергија представља промењено, преосетљиво стање имуног система појединих особа на материје из нашег окружења, а на које већина не реагује, јер суштински не претстављају претњу. Реч алергија је грчког порекла и настала је спајањем речи алос = промењен и ергеиа = реакција. Склоност ка алергији је наследна и око 30 % популације је склоно овим поремећајима, а код око 20 % се она и испољи. Број оболелих је у сталном порасту у свету и код нас.

[уреди]Алергени - узрочници алергије

200px-House_Dust_Mite.jpg

magnify-clip.pngГриња - чести узрочник алергије

Материје које изазивају алергије називају се алергенима и подељени су у неколико великих група у односу на начин на који наш организам долази у додир са њима:

  • контактни алергени (хемикалије, козметика, накит..)
  • нутритивни алергени – храна (ораси, кикирики, чоколада, јаја, риба, млеко, конзерванси и адитиви у храни..)
  • респираторни алергени – из унутрашње средине, куће, као што је прашина и гриње, длака домаћих животиња или из спољашње средине, као што су полени дрвећа, трава икорова.

[уреди]СимптомиКада организам преосетљиве особе дође у контакт са алергеном у року од неколико минута, сати или дана испољиће се симптоми алергије. У случају респираторне алергије на полене, зрнца полена доспевају до коже, слузнице ока, носа, плућа и изазивају следеће симптоме:

  • Кожа – црвенило, оток, осећај свраба, осип
  • Очи – црвенило, сузење, свраб
  • Нос – кијање, запушеност, обилна воденаста секреција, свраб
  • Грло – осећај сливања секрета, осећај гребања, свраба
  • Плућа – суви кашаљ, отежано дисање, гушење.

Сви наведени симптоми могу бити испољени у благом облику када не ремете радну способност, али и у тежим облицима, па и драматичним када угрожавају живот (у случају гушења, анафилактичког шока исл.).

[уреди]Дијагноза

У случају алергије на полене дијагнозу поставља лекар на основу података које даје пацијент о својим тегобама, као и на основу тестова на кожи или из крви из којих се види да ли пацијент има антитела на одређену врсту алергена полена. Ови тестови се раде скоро у свакој болници.

[уреди]Лечење

Уколико се симптоми алергије не лече од самог почетка имају склоност да се током година појачавају и јављају алергије и на друге, нове алергене. Познато је да пацијенти алергични на полене, често постану алергични и на кућну прашину и обратно. На нашем подручју више од 50% пацијената је алергично истовремено на 2 и више алергена. У случају алергије на полене након прекида изложености поленима (одлазак на места где нема тих биљака, затварање у просторије где постоје клима уређаји који не пропуштају полен) или након узимања лекова тегобе се повлаче или смањују по интензитету у року од неколико сати или дана. Данас постоји велики број антиалергијских лекова и то у локалним или системским облицима који су прилагођени лечењу наведених тегоба. Тако се за кожне манифестације алергије могу промењивати кортикостероидне креме, код тегоба везаних за очи капи са анти-инфлаторним дејством, код тегоба везаних за респираторне органе интраназални кортикостероидни спрејеви(флутиказон, мометазон, беклометазон). Од системских лекова се дају антихистаминици новије генерације (лоратадин), лекови за ширење дисајних путева у облику спреја за инхлацију, таблета или ињекција (бронходилататори). Антихистаминици се узимају превентивно пре очекиване неповољне концентрације полена у ваздуху. Најновији вид терапије код алергије на полене је имунотерапија са одговарајућим растућим дозама алергена који се дају у виду поткожних ињекција или у новије време у виду капи које се стављају под језик. Због могућих секундарних алергија, имуно терапија десензитивације се користи искључиво као последње решење код пацијената чији су симптоми изразито јаки и не одговарају на стандардну сезонску терапију. Од алергија најчешће оболевају деца и млади, али се могу појавити у било ком периоду живота.

[уреди]Превенција

Превенција алегијских обољења почиње још од првих дана живота уклањањем из околине детета свих оних штетних фактора који могу допринети да се алергија испољи, а то су аерозагађење, пушење и сл. Следећи корак је уклањање алергена из околине, као што су перјана постељина или домаће животиње, затим одржавање добре хигијене стана, што смањује количину прашине. Код алергије на полене веома их је тешко избећи, осим ако пацијент има могућности да у периоду цветања оде у другу средину. Концентрација полена у ваздуху је најмања рано изјутра, када не дува ветар или после кише. Полен се може задржавати у одећи и коси. Могуће је уградити специјалне филтере који не пропуштају полен у стану, радном месту или колима у којима се налази клима. Стан би требало проветравати када нема ветра, јер се путем ветра полен шири и до 10 km од места цветања. Пожељно је уклонити цвеће из стана, поготово оно које цвета или је у вази. Неопходно је активно уклањати коров око места становања, радног места (фабрика, школа, њива) и тиме смањити количину полена у ваздуху. Код већине оболелих болест се испољи тек када број поленових зрнаца у ваздуху пређе 50/m3. Пожељно је информисати се преко средстава информисања (радио, новине, интернет) о количини полена у ваздуху и његовом кретању као и врсти, те томе прилагодити боравак напољу и терапију. Веома је важна редовна контрола код свог лекара и редовно узимање препоручених лекова.

У нашој средини током последњих десетак година све већи проблем представљају алергије на полене, а нарочито на полене корова. Од свих пацијената који су алергични на полене корова више од 80% је алергично и на полен парложне траве (Амброзија). Због своје распрострањености и јаких алергогених својстава она ће и у будуће бити узрок нарушавања здравља код све већег броја становника.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Giht je metabolička hronična reumatska bolest u čijem lečenju je veoma važna ishrana. Pojedine namirnice mogu provocirati napad neizdrživog bola, dok druge mogu ublažiti zapaljenje.

Ova teška hronična bolest nastaje zbog povećanog stvaranja mokraćne kiseline, koja se taloži u zglobovima, izazivajući zapaljenje, jak bol i otok. Mokraćna kiselina nastaje razgradnom purina, pa je dijeta usmerena u prvom redu na izbegavanje namirnica koje ih sadrže u većoj količini.

Što manje mesa

Purina ima najviše u mesu, koje se ograničava u ishrani obolelih od gihra. To se odnosi na živinsko meso, sva crvena mesa i iznutrice. Iznutrice su osim purinima, bogate holesterolom, koji takođe treba da se izbegava. Potrbe organizma u belančevinama su 1g na kilogram telesne težine i toliko se i preporučuje obolelima od gihta. U toku akutnoh gihtičnog napada meso se uopšte ne konzumira.

Umesto mesa mogu da se jedu jaja. Jedno jaje sadrži belančevina kao 50g mesa. Dok belanca mogu da se jedu slobodno, sa žumancima ne treba preterivati. To se posebno odnosi na obolele koji imaju povišen holesterol i trigliceride, što nije retko kod osoba sa gihtom.

Pri koričćenju mesa prednost dajte morskim ribama, jer sadtže omega-3 masne kiseline koje smanjuju zapaljenjski proces u zglobovima. Od crvenih mesa koriste se posna, kao što su teleće, juneće i govedje. Svinjsko se izbegava jer sadrži dosta skrivenih masnoća koje ne mogu da se uklone. Treba izbegavati tovljenu živinu, a jesti domaću ako nije tovljena i divlju.

Gde se kriju purini

U mesu ih ima najviše, ali se izvesne količine purina nalaze u mahunarkama, kao što su pasulj, sočivo i grašak, zatim u pečurkama i spanaću. Ima ih i u kvascu, pa treba unositi umerene količine hleba i testenina.

Alkohol – ne

Alkohol upadljivo povećava produkciju mokraćne kiseline. Ako se konzumira sa mesom koje sadrži građu za nju višestruko se povećava rizik. Ne retko obilan obrok, bogat mesom, zaliven alkohlom provocira gihtičan napad.

Gojaznost i giht

Udruženost gihta sa gojaznošću je poznata. Polovina obolelih ima telesnu težinu 15% veću od normalne. Smanjenjem telesne težine znatno se smanjuje nivo mokraćne kiseline, time i njeno taloženje u zglobovima u vidu kristala.

Veći unos tečnosti

Veći unos tečnosti smanjuje nivo opasne mokraćne kiseline, jer dovodi do njenog pojačanog izlučivanja putem bubrega. Zatim smanjuje taloženje kristala u bubrezima, koje oštećuje ove važne organe i dovodi do još slabije eliminacije mokraćne kiseline.

Unos tečnosti posebno mora biti povećan pri korišćenju urikozurika (probenecid, sulfinpirazon, estrogeni). Oni povećavaju izbacivanje mokraćne kiseline preko bubrega. Ako se ne unosi veća količina tečnosti, ona se taloži u bubrezima stvarajući kamence.

Uloga masti

Unos masti se ograničava, jer one mogu pokrenuti zapaljenjski proces u zglobovima. Nisu sve masnoće podjednako štetne. Najveći krivci su zasićene masnoće mesa, iznutrica, masne kiseline omega – 6, kojih ima u kukuruznom i suncokretovom ulju i margarinima. One utiču na biohemijske reakcije u ćelijama podstičući stvaranje supstanci (prostaglandini, leukotrijeni i dr.), koje pokreću zapaljenje. Treba izbegavati stare zrele sireve, pavlaku i maslac.

Mesne prerađevine, kao slanina, šunka i viršle, sadrže konzervanse i druge hemijske supstance, koje kod nekih osoba pokreću artritične reakcije. Osim toga masnoće favorizuju pojavu gojaznosti. Na smanjenje zapaljenjskog procesa u zglobovima povoljno utiču riblje i maslinovo ulje. Zapaljenjski proces u zglobovima može umanjiti đumbir, beli luk i morske ribe.

Šta je dozvoljeno

Oboleli od gihta mogu da jedu sve vrste voca, većinu povrća, mlečne proizvode i da piju sokove. Od mlečnih proizvoda treba dati prednost mladom siru i obranom mleku i jogurtu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

Jetra je najčešće povređivani abdominalni organ, bilo da njena povreda nastaje izolovano ili u sklopu politraume. Povrede jetre mogu biti otvorene ( penetrantne) i zatvorene ( nepentrantne, kontuzione).

Uzrok nastanka

U ratnim uslovima mnogo su češće otvorene povrede, nanesene dejstvom projektila ili eksplozivnim oružjima (bombe, mine, granate), dok su u mirnodopskim uslovima češće zatvorene povrede (automobilski udesi, povrede u industriji i poljoprivredi, pad sa visine). Pored ovih povreda postoje i spontane rupture jetre (primarni tumori jetre, malarija, toksemija u trudnoći itd).

Klinička slika

Najčešće kliničke manifestacije jetrinih povreda su bol pod desnim rebarnim lukom, koji se širi u desnu plećku, palpatorna osetljivost te regije i moguć razvoj mišićnog defansa. Kod težih povreda jetre, opšte stanje bolesnika je bitno poremećeno zbog izraženih krvarenja, koja se manifestuju znacima hemoragičnog šoka (pad krvnog pritiska, ubrzan filiformni puls, smanjena diureza, bolesnik je izrazito bled i malaksao).

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, objektivnog pregleda, laboratorijskih analiza, ultrazvuka, CT-a (kompjuterizovana tomografija).

Lečenje

Najnovija saznanja o evoluciji povreda jetre omogućila su da oko 20-30% povreda jetre, kod odraslih, može biti lečeno konzervativno. Obično se radi o povređenima koji su hemodinamski stabilni, bez udruženih intraabdominalnih povreda. Ovi bolesnici zahtevaju kontinuirano praćenje vitalnih parametara i odgovarauće lečenje i negu uz antibiotsku potporu. Kod hemodinamski nestabilnih pacijenata i postojanja sumnje na udružene povrede drugih abdominalnih organa, neophodna je urgentna intervencija. Savremeno hirurško lečenje povreda jetre zasniva se na principu maksimalne poštednosti koji je, uz brzu kontrole krvarenja, značajno poboljšao rezultate.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Да ли су анксиозни поремећаји излечиви? И да ли је правилно да их назову болестима?

У Енглеској терминологији постоји разлика између desease и ilneс међутим у Српској нисам видео такве разлике

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Eto, da nisam videla da ste pisali, opet bi propustila da Vas pitam sledeće: možete li da mi objasnite malo pucanje venskog spleta jednjaka odnosno stomačnu aneurizmu, npr. od čega nastaje, koji su uzroci, da li se može prepoznati i sl.? Hvala Vam unapred :)

Nije važno da li te vole - važno je da ti voliš!

Starac Porfirije Kavsokalivit

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...