Jump to content

Zašto je Eva poverovala zmiji?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Na osnovu postojece price i poznatih mi puzli sklapam slagalicu u kojoj nema potrebe za pravoslavcima, kaurima, telesnoscu, zacecem, onanijom, za skrgutom zuba, suzama, za smislom: Bog napravi svoju kopiju, a ne coveka. Bozja kopija ima sve pozeljne osobine koje ce na kraju zadobiti covek (a nema naznaka da ce covek zbog celog ovog zezanja biti veci od Boga, Bog+stvoreni svet+mogucnost fejla+vecnost=Bog), ako ispuni odredjene uslove od Boga postavljene. Neka je ne napravi, neka Mu iskoci iz raspolucene glave kao Atina, sigurno da moze da smisli nacin da takvu zackoljicu resi (od Oca rodjenog pre svih vekova... koji od Oca ishodi...), ne bi Mu bilo prvi put.

 

Bog ne mora ko pravoslavac da zivi smisao, po prici, On je smisao, On je zivot, On ne moze da fejluje... Pravoslavac danas zivi smisao, a koliko sutra moze da zavrsi sa Tudjmanom u ognjenom jezeru. Njemu takav kiks ne moze da se desi. Da je napravio odmah svoju Kopiju, ne bi bilo ni onog jezera (ni zmije, ni raja...).

Ne znam mogu li jasniji da budem (mada sam dobio jasan odgovor da ne pitam previse)...

 

Drvce, Bog ne razmišlja u ovim kategorijama. 

Ne bavi se teoretisanjem i kombinacijama, i mogućim ishodima.

Da, On je smisao, On je život, a Život obuhvata sve, i sadrži u sebi čak i mogućnost da se uvede pojam drugoga, jer ljubav nije ljubav ukoliko se ne daje.

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni je recimo interesantno u tom istorijskom dogadjaju pada čoveka, da je eva poverovala nižem stvorenju od nje same... to me samo dovodi kako djavo zna da bude lukav i opasan kad zatvara čoveka u čovečju ljušturu i pri tom mu priča kako je neograničen i beskrajan.

 

Stvarno je čovek mogao pasti (i pao je).

 

Jednostavno to Bog nije i hvala mu što je Sina poslao da nas prigrli u onome što Bog jeste i daruje nam da se sinovi Božji možemo nazivati.

 

pa upravo u tome i jeste problem, što zmija nije niže stvorenje ; )

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

pa upravo u tome i jeste problem, što zmija nije niže stvorenje ; )

Niže stvorenje možda nije dobar termin slažem se vidim i sam sada ali definitivno zmija spada pod prirodu koja je data čoveku na upravljanje. Pa u tom smeru sagledaj :) 

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Drvce, Bog ne razmišlja u ovim kategorijama. 

Ne bavi se teoretisanjem i kombinacijama, i mogućim ishodima.

Da, On je smisao, On je život, a Život obuhvata sve, i sadrži u sebi čak i mogućnost da se uvede pojam drugoga, jer ljubav nije ljubav ukoliko se ne daje.

Mene tu zanimaju otpaci tvorevine, oni koji su fejlovali. Uclanili su me ovde u ateiste, pa sam, iz jednog ugla gledano, ja taj koji je fejlovao. Da li je Bog pod stalnom pretnjom fejla, ali eto, uspeva da ne fejluje? Ili sta god da radi, On je taj koji odlucuje sta je fejl, a sta je uspeh, tako da ni nemoze da se zezne?

Mongol General: Wrong! Conan! What is best in life?
Conan: To crush your enemies, see them driven before you, and to hear the lamentation of their women.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tako je, stalno zaboravljamo, zato je i služba tu i riječi: ovo činite u moj pomen.

Hristos je došao da ne bi bili u "grijehu" i pod "kaznom" grijeha više, jednostavno nas oslobodivši istinom da smo sinovi Božji postavši jedno sa nama ovaploćenjem. Zove nas svaki dan a mi se opravdavamo samo još ovu njivu da izorem, samo još ovo da uradim.

То јесте у реду да је човек призван на безгрешност али морамо живети реално а не идејно хришћанство. У стварном животу нема безгрешних, ми се свагда кроз евхаристију обнављамо и примамо опроштење грехова.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mene tu zanimaju otpaci tvorevine, oni koji su fejlovali. Uclanili su me ovde u ateiste, pa sam, iz jednog ugla gledano, ja taj koji je fejlovao. Da li je Bog pod stalnom pretnjom fejla, ali eto, uspeva da ne fejluje? Ili sta god da radi, On je taj koji odlucuje sta je fejl, a sta je uspeh, tako da ni nemoze da se zezne?

 

Ne postoji nešto što je izvan Boga, tako da se izrazim. Ne moraš ti da ga zoveš Bogom, nije to obavezno, ali samo prepoznavanje i poznavanje te uzvišene realnosti je samo po sebi priznavanje Boga, ne i religije ako je u tome problem. U toj duhovnosti nema poraza i pobjede, nema uspjeha i neuspjeha, sve je jedan Život, koji sadrži sve moguće aspekte, dakle oni su u njemu, tako da ništa ne može da propadne, ako pod tim podrazumijevaš ne fejl.

Priziv svih ljudi jeste da prepoznaju i budu to što jesu u svojoj suštini, a to je Sinovi Božiji, odnosno stvorenja koja svoj izvor imaju u jednoj i nepromjenljivoj i nerazdjeljivoj suštini, i energiji koju zovemo Ljubav. Fejl je poistovjetiti se sa nečim manjim od toga, u smislu nerealizovane mogućnosti, i to ne zavisi od Boga, jer sloboda nije djelimična već je to stanje kao i istina, u kojem se dešavaju promjene, a pri tome samo stanje ne biva promijenjeno.

U samom Bogu sasvim je nebitno da li ti i šta radiš i da li fejluješ jer samo tvoje stanje ne može da doprinese Njemu ništa, niti može da ga izmijeni, i samo tvoje okretanje onome što jeste prepoznaje se po sistemu sličnim pozna slično, i tada "velika radost biva" jer početak i kraj postaju jedno, što jesu bili i u startu zar ne.

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni je recimo interesantno u tom istorijskom dogadjaju pada čoveka, da je eva poverovala nižem stvorenju od nje same... to me samo dovodi kako djavo zna da bude lukav i opasan kad zatvara čoveka u čovečju ljušturu i pri tom mu priča kako je neograničen i beskrajan.

Ако је већ Ева поверовала змији, зашто је Адам поверовао Еви те узео од ње и јео иако му је Бог рекао да не једе?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

То јесте у реду да је човек призван на безгрешност али морамо живети реално а не идејно хришћанство. У стварном животу нема безгрешних, ми се свагда кроз евхаристију обнављамо и примамо опроштење грехова.

 

Idejno hrišćanstvo bi bilo smatrati da je Hristos samo fore radi došao među nas da nas malo zapodrca jer mu može bit`.

Međutim, realno je da nam reče da smo Sinovi Božiji samo ako vjerujemo u Njega. A ne, ako budemo mislili ovako i onako. Samo eto toliko. Nije to mnogo.

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Idejno hrišćanstvo bi bilo smatrati da je Hristos samo fore radi došao među nas da nas malo zapodrca jer mu može bit`.

Međutim, realno je da nam reče da smo Sinovi Božiji samo ako vjerujemo u Njega. A ne, ako budemo mislili ovako i onako. Samo eto toliko. Nije to mnogo.

У реду нисам се добро изразио. Да ли познајеш некога ко је безгрешан?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

У реду нисам се добро изразио. Да ли познајеш некога ко је безгрешан?

 

poznajem dosta njih koji misle da su grešni

znaš ono: svi koji ste opterećeni dođite... itd

; )

"Kakvi su da su, moji su" Džizs

Apokrifno jev. po Oglu

-taj njihov svijet će te ubiti

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ako je Bog apsolutno dobro,kako i zasto je onda stvorena zmija?

У томе и јесте фора. Да ли ми уопште знамо шта је добро а шта је зло да бисмо постављали такве конструкције. Дрво познања је управо требало да открије Адаму ту тајну али није му било тада допуштено да узима са њега што је он прекршио. Не заборавимо дрво је било дрво познања добра и зла и Бог га је насадио у едему.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

poznajem dosta njih koji misle da su grešni

znaš ono: svi koji ste opterećeni dođite... itd

; )

Мислим да у категорији времена које се дефинише могућношћу промене постоје успони и падови свакога човека а нека константна безгрешност. Христос је рекао да нема човека да живи а да не греши, свака празна и сувишна реч је већ наш грех и за њу ћемо дати одговор на дан суда. Зато и живимо у сталном покајном расположењу кроз које примамо опраштај јер прихватамо онога који је разапет за наше грехе и примио их на себе и у себи осећамо безгрешнога Бога који нас чини сапричасницима Божанске природе али не по правди(безгрешности) него по милости.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...