Jump to content

Умемо ли да исијавамо радост, животност, љубав, да бисмо пренели наш доживљај Господа...


Препоручена порука

"Razlika između ludaka i mudraca je u tome što prvoga vode strasti a drugog stišava razum."

"Što je čovjek dalje od ludosti to manje ima od života."

"Kada bi glave poletjele niz ulicu, svako bi potrčao za svojom."

3-0 erazmo roterdamski zabija našoj momčadi

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јој леле људи ја јесам глупав ко ћускија и ово је баш тема за мене. Стално читам и вежбам ал све сам глупљи, леле. Можда је алцхајмер гарантовано...  confused-smileys-327.gif' class='bbc_emoticon' alt=':)' />

“I am a part of the evil which exists to oppose other evils... On that Great Day of which prophets speak but in which they do not truly believe, on that day when the world is completely cleansed of evil, then I, too, will go down into darkness, swallowing curses. Perhaps even sooner than that..."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedan ruski filozof zapisao je: "Kada čovek za sebe kaže da je glup, on to zaista više nije"  ;)

А један земунски у покушају каже да ко каже пред свима да је глуп, а при томе зна да ће постићи ефекат да сви помисле како је паметан, он је сујетан.

Ихихихих

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...
  • 2 years later...

Kako ste ,sestre,braćo,oci? Volite li se?

Poznaju li ljudi da smo Hristovi po tome što imamo ljubavi medju sobom?

Pružamo li jedni drugima ruku,ili ipak posrnulom podmetnemo nogu,da ubrzamo njegov pad?

Podižemo li palog iz blata ili ga gazimo?

Tražimo li izgubljenu drahmu i ovcu,ili upiremo prstom u grešnika prezirući ga?

Da li radije praštamo ili osudjujemo?

A očekujemo li da nam bude oprošteno ili smo spremni da,ukoliko padnemo u tudjim očima,budemo osudjeni i odbačeni?

Je li naša ljubav samo priča o ljubavi ili je ona svakodnevni život i briga za bližnjeg?

Isceljujemo li bolesne duhom i telom,pomoću te ljubavi,ili ih ubijamo hladnom nezaintresovanošću?

I da li je ona (ta ljubav) pokretačka snaga koja nas usmerava na komunikaciju sa bližnjim,ili je puka radoznalost ono što nas tera da komuniciramo?

Znamo li jedni druge u dušu ili se zadovoljavamo površnim kvalifikacijama žureći da jedni drugima nalepimo etiketu?

Volimo li sebe i bližnjeg kao sebe ili nam ova zapovest zvuči kao poetski izraz Velikog Umetnika ,Kome se divimo ali se ne usudjujemo da krenemo za Njim,”nedostojni”, “slabi”?

Ili ipak puštamo da se Njegova snaga projavi kroz našu slabost?

Pokrivamo li ljubavlju tudju slabost?

Volimo li se i kad se ne razumemo, a trudimo li se da razumemo onoga ko je drugačiji od nas?

Previjamo li tom ljubavlju rane onog koga je život samleo svojim paklom,ili na ranu dosipamo so samo zato što nam je strano to kako se on bori sa svojom mukom?

Ljubimo li mi stvarno jedni druge?

Znamo li da samo tako možemo da zajedno ispovedamo Oca i Sina i Svetog Duha?

 

bighugbighug

Ja verujem ( po veri mojoj neka mi bude  :) ) da u našem malom stadu Ljubav pronalazi dom.

 

I can't go back to yesterday because I was a different person then.  Alice in Wonderland

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...