Jump to content

100 година опште релативности

Оцени ову тему


Milan Nikolic

Препоручена порука

Зар ниси ономад помињао анихилацију материје у чисту енергију? Црне рупе су израз максималне ентропије у одређеном простору, зато је ту све претворено у енергију и збркано на максимални начин као прекувана чорба где се ништа више не распознаје.

govoriš  o singularitetu,gdje je sve rastureno i u obliku energije,nema tu ni prostor-vremena ničega...

sviđa mi se ovo da je horizont događaja površina crne rupe,lijep opis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

E sad to ne znam, znam zašto to radi, ali kako to već....

hehe,znaš da se mora očuvati 2 zakon termodinamike,a kako to je  već je manje važno....

to su brate samo fikcije,isparenja iz crnih rupa su u sukobu sa teorijom relativnosti

unutar crne rupe imaš taj tzv. uslove singularnosti,nema nikakvih čestica ni antičestica,nema prostora,nema vremena,nema 3 dimenzije već samo 1,sad ti meni obijasni kako je moguće da crna rupa ima sposobnost da proizvodi i lansira neku česticu,makar to bio foton-bozon,ili ajde mi obijasni kako nesto iz 1 dimenzije prelazi u 4 dimenzije

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Česticu proguta crna rupa, dok anitečestica biva odgurnuta od nje.

 

Ваљда античестицу прогута црна рупа. Дакле, супротно.

 

Не знам да ли је то важно. Треба проверити.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A šta bi sa oni celokupna masa skoncentrisana u jednu tačku, zvezda se urušila sama u sebe itd. 

 

Не знам. Провери само открића од Хокинга која је унапредио Саскинд

 

Реч је о квантним информацијама ускладиштених на површини црне рупе - тј. хоризонту догађаја. Све сада зависи од разумевања тих феномена. Џон Вилер је изјавио да будућност физике зависи од тога.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Имам препоруку да проучим ове радове. Али то је за мене виша школа. Мора неко да ми помаже.

 

http://inspirehep.net/search?ln=en&ln=en&p=keyword%3A%22quantum+cosmology%3A+loop+space%22+or+%22quantum+cosmology%22+and+%282011+or+2012+or+2013%29&of=hb&action_search=Search&sf=&so=d&rm=citation&rg=25&sc=0

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

mene nešto zanima sada,odakle njima dokaz za ovo o čemu ste pričali,za to isparavanje crnih rupa,koje eto ako su manje malo po malo isparavaju,pa izgube masu,pa na kraju nestanu u eksploziji poput super nove,kak oznaju da to zračenje koje detektuju nije obična materija u blizini crnih rupa,šta im garantuje da nije tako,može li neko da mi pojasni to

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Проучи мало овде при крају:

http://en.wikipedia.org/wiki/Pair_production

 

Чуо си за виртуалне честице које настају у кватној пени широм универзума. Оне одједном настану и нестану. Квантни свет је узбуркан.

 

Дакле, када те честице настану на ободу црне рупе, дешава се да једна од пара честица оде у црну рупу. Та честица која оде у црну рупу је античестица, док други пар настави постојање удаљавањем од црне рупе.

 

Античестица има негативну енергију. Њено увлачење у црну рупу резултује одузимањем масе црне рупе.

 

Ослобођена честица из виртуалног пара од којих је друга запала у црну рупу, јесте такозвано Хокингово зрачење. Сви физички закони су ту одржани.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Проучи мало овде при крају:

http://en.wikipedia.org/wiki/Pair_production

 

Чуо си за виртуалне честице које настају у кватној пени широм универзума. Оне одједном настану и нестану. Квантни свет је узбуркан.

 

Дакле, када те честице настану на ободу црне рупе, дешава се да једна од пара честица оде у црну рупу. Та честица која оде у црну рупу је античестица, док други пар настави постојање удаљавањем од црне рупе.

 

Античестица има негативну енергију. Њено увлачење у црну рупу резултује одузимањем масе црне рупе.

 

Ослобођена честица из виртуалног пара од којих је друга запала у црну рупу, јесте такозвано Хокингово зрачење. Сви физички закони су ту одржани.

jasno mi je to brate,ali mi nije jasno kako astronomi  utvrde da je to hokingovo zračenje,sta ako je to zračenje ima porijeklo od barionske materije iz okruženja,pazi ovo su stvari koje ruše fiziku,jer nešto ne valja ovdije ili kvantna teorija ili teorija relativnosti,a oni se hvataju za neko zračenje  koje detektuju iz centra mliječnog puta u najboljem slučaju,a koliko ima od nas do centra,ima više od 20 000 svijetlosnih godina.

drugim riječima ono što ja želim da kažem,čak i samo postojanje crnih rupa nije činjenica već samo model trenutni,one nisu neosporno dokazane,vide se samo neki čudni efekti,a niko to ne zna bolje obijasniti nego modelom crnih rupa koje dozvoljava teorija relativnosti,mnogi naučnici ne priznaju postojanje crnih rupa  i niko ih ne može demantovati,ovo oko čega konkretno mi sada razgovaramo dovodi u pitanje dobar dio fizike

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Brajan Grin

 

Hoking je proučavao kako će se kvantna polja ponašati u naročitoj prostorvremenskoj areni: onoj koja se formira u prisustvu crne rupe. Njegovo otkriće ostavilo je mnoge fizičare bez daha.

 

Kvantna polja imaju jednu dobro poznatu karakteristiku. U običnom, praznom, nezakrivljenom prostoru fluktuacije kvantnih polja omogućavaju parovima čestica – na primer, elektronu i njegovoj antičestici pozitronu – da nastanu ni iz čega, kratko požive i u sudaru se međusobno anihiliraju. Ovaj proces, kvantna produkcija parova (engl. quantum pair production), intenzivno se proučavao, i eksperimentalno i teorijski, te je vrlo dobro poznat.

 

Uočeno je i novo svojstvo kvantne produkcije parova: dok jedan član para ima pozitivnu energiju, po zakonu o održanju energije drugi član para mora da ima jednaku količinu negativne energije. Princip neodređenosti pruža izvesnu mogućnost da čestice s negativnom energijom mogu da postoje sve dok ne ostanu predugo. Ako čestica postoji veoma kratko onda, prema kvantnoj neodređenosti, ni u jednom eksperimentu neće biti dovoljno vremena, čak ni u naĉelu, da se odredi predznak njene energije. To je razlog zašto kvantni zakoni primoravaju par čestica-antiĉestica da se brzo anihilira.

 

Prema tome, svaki put u kvantnoj fluktuaciji parovi čestica iznova nastaju i nestaju uz neumoljivu silinu kvantne neodređenosti koja se odigrava u inače praznom prostoru.

 

Hoking je ponovo razmotrio te sveprisutne kvantne fluktuacije, ali ne u okruženju praznog prostora, već blizu horizonta događaja crne rupe. Ustanovio je da ponekad događaji izgledaju kao što obiĉno izgledaju. Parovi čestica se sluĉajno stvaraju, čestice pronalaze jedna drugu i anihiliraju se. Ali ponekad se dogodi i nešto novo.

 

Ako se čestice formiraju dovoljno blizu horizonta događaja, jedna može da bude usisana a druga da se okrene prema spoljašnjem prostoru. Kad nema crne rupe ovo se nikada ne dešava jer ako čestice ne uspeju da se anihiliraju, onda će čestica s negativnom energijom nadživeti zaštitnu izmaglicu kvantne neodređenosti. Hoking je shvatio da radikalno krivljenje prostora i vremena oko crne rupe može izazvati da čestice s negativnom energijom, gledano izvan crne rupe, za nesrećnog posmatrača iz unutrašnjosti crne rupe imaju pozitivnu energiju. Na taj način crna rupa je sigurno utočište česticama s negativnom energijom čime se eliminiše potreba za kvantnim plaštom. Nastale ĉestice mogu da odustanu od međusobne anihilacije i da svaka utre sopstveni put.

 

Čestice s pozitivnom energijom izleću u spoljni prostor tik iznad horizonta događaja crne rupe pa udaljenom posmatraču izgledaju kao zračenje. (taj oblik zračenja nazvan je Hokingovo zračenje, engl. Hawking radiation.) Čestice s negativnom energijom ne vide se direktno jer upadaju u crnu rupu, ali one svejedno imaju zapažen uticaj. Masa crne rupe povećava se dok upija sve što nosi pozitivnu energiju, ali se smanjuje dok apsorbuje sve što ima negativnu energiju. U tandemu, ova dva procesa čine da crna rupa izgleda kao komad zapaljenog uglja: crna rupa emituje prema spolja stabilan tok zračenja dok se njena masa smanjuje. Kada se u obzir uzmu kvantni efekti, crna rupa nije potpuno crna. To je bio Hokingov grom iz vedra neba.

 

To ne znači ni da je prosečna crna rupa užareno crvena. Dok se čestice kreću iz unutrašnjosti crne rupe one se bore protiv jake gravitacione sile. Pri tome čestice troše energiju i značajno se hlade. Hoking je izračunao kako će za posmatrača znatno udaljenog od crne rupe temperatura za nastalo „umorno'' zračenje biti obrnuto proporcionalna masi crne rupe. Temperatura ogromne crne rupe, poput one koja se nalazi u središtu naše galaksije, za manje od jednog bilionitog dela stepena viša je od apsolutne nule. Ta temperatura je zaista niska, čak i u poređenju s niskom temperaturom mikrotalasnog pozadinskog zračenja zaostalog iz Velikog praska, koja iznosi 2,7 stepeni Kelvina.

 

Da bi temperatura crne rupe bila dovoljno visoka da se na njoj ispeče roštilj za večeru u krugu porodice, njena masa bi morala da iznosi deset hiljaditih delova mase Zemlje, što je izuzetno malo prema astrofiziĉkim standardima.

 

Ipak, nije najbitnija temperatura crne rupe. Iako zračenje koje dopire od dalekih astrofizičkih crnih rupa neće osvetliti noćno nebo, činjenica da one zaista imaju temperaturu i emituju zračenje, sugeriše kako su struĉnjaci prerano odbacili Bekenstajnov predlog da crne rupe zaista imaju entropiju. Hoking je tako zaključio sluĉaj. Iz teorijskih proračuna pomoću kojih je odredio temperaturu date crne rupe i na osnovu zračenja koje ona emituje, dobio je sve podatke potrebne da odredi entropiju koju bi crna rupa trebalo da sadrži prema standardnim zakonima termodinamike. Rezultat koji je dobio proporcionalan je površini crne rupe, baš kao što je Bekenstajn predložio.

 

Tako je krajem 1974. godine drugi zakon termodinamike ponovo postao zakon. U svojim otkrićima Bekenstajn i Hoking pokazali su da se ukupna entropija povećava u bilo kojoj situaciji sve dok uračunavate ne samo entropiju obične materije i zračenja nego i entropiju sadržanu u crnim rupama, merenu preko njihove ukupne površine. Umesto da crne rupe budu vrtače u kojima entropija nestaje i koje slamaju drugi zakon termodinamike, one aktivno podupiru ono što proishodi iz ovog zakona – da se neuređenost u kosmosu stalno povećava.

 

Ovaj zakljuĉak doneo je dobrodošlo olakšanje. Za mnoge fiziĉare drugi zakon termodinamike, koji proizlazi iz naizgled neupitnih statističkih razmatranja, bio je toliko blizu statusu neprikosnovenog kao i gotovo sve ostalo u nauci. Njegovo ponovno uspostavljanje značilo je, još jednom, da je sa svetom sve u redu. Ali, ubrzo nakon toga, važan mali detalj u entropijskom proračunu pokazao je da bilans stanja drugog zakona termodinamike nije najveći problem. Ta čast pripala je otkrivanju mesta na kojem se entropija čuva. Koliko je bitno da to saznamo postaje nam jasno kada prepoznamo duboku vezu između entropije i ,,informacija''.

 

Skrivena stvarnost, smederevo 2011/12, str. 250...)

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sve o čemu govorimo neumitno nas vodi temi:

 

,,Entropija i skrivene informacije.''

šta je za tebe izvor informacija,jel mi možeš to definisati nekako?

entropija ima  malo problema i sa biološkim sistemima,jer na veliko čudo ne ponaša se kako bi trebalo,imaš jako male strukture u biološkim sistemima koje su otporne na entropiju,kao da ih nešto spolja održava i čuva od haosa.ja ti ne mogu više o tome reći,nisam imao vremena sa tim da se bakćem,jer radim dosta,ali potražiću,čuo sam za taj noviji problem sa termodinamikom u biološkim sistemima.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...