Jump to content

The Land of Painted Caves


Препоручена порука

-Da li žaliti?

-Ne.                   

-Čemu onda osjećaj koji imamo ako znamo da ne treba žaliti?

-Taj osjećaj ti ukazuje da si čovjek...da ne znaš sve, ništa drugo.

-A zašto boli?

-Taj bol je tu da pokaže vrijednost.

-Kad će prestati?

-Možda nikad, jer čovjek si.

-Teško je biti čovjek.

-Ne, teško je ne znati.

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 271
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Постоване слике

  • 2 weeks later...

Bili su to dani borbe i straha...vjera velika, nada se ne gubi, al' čovjek je slab, a strah je zlo.

Samo da ostane, samo da je iznesem...evo ja...evo sve, samo...neka je bude.

 

Jedne večeri usnih san...lice blago, glas mio, tih...ona u crnom...rekla je: "Ne brini, sedam dana prije mene eto nje."

Nisam znala ko je ona, nisam shvatila poruku, ali osjetih mir. Čudan mir.

Nakon par mjeseci, 20-og  u oktobru mjesecu, došla je ona, moja želja. Sreći nije bilo kraja.

Ni tada nisam shvatila ko me je tješio u snu i ko je dao nadu.

Dok sam je posmatrala kako spava, malenu, u želji dočekanoj, pogled  mi pade na ikonu kraj prozora...priđoh i shvatih ...nisam rekla ništa, samo sam osjetila zahvalnost, sreću....  suze.

  • Волим 2
Link to comment
Подели на овим сајтовима

“-Zbogom – rece on cvijetu.
Ali on mu ne odgovori.
-Zbogom ! – ponovi Mali princ.
Biljčica se zakašlja. Ali ne zbog nazeba.
- Bila sam glupa – rece mu ona najzad.
-Molim te, oprosti mi . Pokušaj da budes srećan.
Mali princ je bio iznenađen sto mu ne prigovara. Ostao je tamo sav zbunjen, sa staklenim zvonom u ruci. Nije shvatao tu mirnu blagost.
- Naravno, ja te volim – reče mu biljka.
- Ti to nisi znao , mojom krivicom. To uopste nije vazno.Ali ti si bio isto toliko glup kao i ja . Pokusaj da budeš srećan…Ostavi na miru to zvono ne zelim ga više.
-Ali vjetar…
- Nisam baš toliko prehladjena….godiće mi svježi noćni vazduh. Ja sam cvijet.
- Ali životinje…
-Treba svakako da podnesem dvije tri gusjenice ako hocu da upoznam leptire. Izgleda da su tako lijepi. Inace, ko će me posjećivati ? Ti ćes biti daleko. Što se ogromnih životinja tiče, ja se ničega ne plašim. Imam svoje kandže. I cvijet bezazleno pokaza svoja ćetiri trna.
Zatim dodade:
- Ne oklevaj toliko, to je neizdržljivo. Odlucio si da odeš. Idi! 
Cvijet nije želio da ga Mali princ vidi kako place. Bio je to veoma gord cvijet…”

Link to comment
Подели на овим сајтовима

                Staza

 

 

Dok idem lako tabanom stazom

Pitam se često ko mi je stvori?

Ko se potrudi da mi je lakše?

Isto me pitanje tom stazom mori.

                          

Da nije otac prošao tuda,

Gazio stazu a nije mi reko?

Al' nisu isti putevi naši.

Ne, nije otac...drugi je neko.

                        

Da nije mati išla ovuda,

Pa stazu vješto gazila meni?

Ne, nisu iste sudbine naše.

Teži su bili putevi njeni.

 

A onda vidjeh na stazi suzu,

Ja sam je nekad pustila davno.

Tad shvatih tužno ko stazu gazi-

U krug se vrtim ja neprestano.

  • Волим 2
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...