Прогон Срба и СПЦ у пост-СФРЈ Хрватској

[Gerhard]

Kako ? kad Srbija nije učestvovala u ratu a i ona je valjda bila deo Jugoslavije.

Pa nije ni mogla da učestvuje jer nije bila nezavisna. Učestvovala je Jugoslovenska narodna armija, legitimna vojska države Jugoslavije protiv pobunjenih paravojnih snaga u Hrvatskoj i BiH.

[Sir Oliver]

Objavljeno 25.03.2013. u 18:57

BOMBE, RAŠPE, LIVORVERI Boris Dežulović: Senzacionalno - mladi Srbi, a budale

Foto: Nikša Stipaničev / CROPIX

Nacija je odahnula: osmorica polaznika bogoslovije Sveta Tri Jerarha iz manastira Krka - sedmorica iz Srbije i jedan iz Bosne i Hercegovine – prevejana je četnička mladunčad.

Znali smo mi da ih naša mladež nije natamburala tek onako, bezveze, samo zato što su Srbi, morao je biti neki bolji razlog, ne bi naši mirni dječaci, desetak njih što su s metalnim šipkama krenuli oko Kistanja brati šparoge, tek tako, iz čista mira, napali srednjoškolce iz srpskog manastira. 

Nakon višednevne istrage hrvatski su istraživački novinari otkrili, eto, da napadnuti bogoslovi imaju otvorene profile na Facebooku, i da se na njima bogami ima što i vidjeti: Bojan M. je, recimo, za ujedinjenje srpskih zemalja i član Facebook-grupe od “Pedeset hiljada onih koji bi voljeli da i danas postoji Republika Srpska Krajina“, Milan S. deklarira se kao Srbin iz Bosne, šešeljevac, ljubitelj Srpske radikalne stranke i Baje Malog Knindže, a Nikola S. osim Šešelja voli i Karadžića i Mladića, zanimaju ga pištolji i na Fejsu lajka pet najjačih “utoka“.

‘Otkriće’Najgori je pak Momir Đ., najstariji među njima, učenik četvrtog razreda: on ne lajka pištolje, nego odmah kalašnjikov, Srbija je po njemu “od Kistanja do Kosova“, Republici Srpskoj bi trebalo pripojiti Drvar, Glamoč i Grahovo, on bi pedere “palicama, motkama, lancem i kamenjem“, pjeva “da se Dražin barjak vije, ne bi bilo Albanije“, član je Lešinara, navijača banjolučkog Borca, pa dijeli na svom profilu njihove pjesme o Ratku Mladiću i stihove četničke budnice “Na planini Jelici sastali se svi četnici“.

Otkrili tako hrvatski istraživački novinari da su i mladi Srbi nacionalisti, šoveni i homofobi, da jednako zazivaju i četrdeset prvu i devedeset prvu, jednako drkaju na fašiste i lajkaju pištolje, jednako imaju svoje navijačke grupe, svoje heroje-a-ne-zločince i svoje barjake za zapišavanje teritorija. Otkrila tako Hrvatska da su i srpski maloljetnici, srednjoškolci i bogoslovi - budale.

Sedam puta provjeravali istraživački timovi hrvatskih medija Facebook-profile bogoslova iz manastira Krka, i stvarno – svaki put ispali nepojamne balave četničke budale. Doista nevjerojatno i senzacionalno otkriće. Tko bi se tome nadao?

Očekivao bi čovjek u zabačenom srpskom manastiru usred bukovičke pustinje sam skorup srpske mladosti, buduće teologe i filozofe posvećene ekumeni i kozmičkom bratstvu među ljudima, mladiće što čitaju Berdjajeva i sviraju u manastirskom gudačkom oktetu, ali vole sve što vole mladi, pa na Fejsu lajkaju Picassovu izložbu u Zagrebu i dijele spotove Nicka Cavea, vole oni, istinabog, i fudbal, svađaju se je li bolji Messi ili Ronaldo, a bogami su u godinama kad se baci oko i na sisu Kim Kardashian. Kad ono, šta? Kalašnjikov, Šešelj, Draža, Baja Mali Knindža, četnici na Jelici i Srbija do Kistanja. Prosto da čovek ne poveruje!

Kamen pao sa srcaAko vam je dakle samima sa sobom - barem malo, taman ovolišno - bilo žao klinaca što ih je u bukovičkoj vukojebini zaskočilo u klasičnoj zasjedi, pa im šipkama i nogama polomilo kosti, lijep vam je komad kamena pao sa srca. Dobili su mali kreteni što su i tražili, ko ih jebe, eno im Srbija i Srpska, eno im i Mladić i Karadžić i Baja

Mali Knindža i svi četnici na Jelici, nemamo mi baš toliko empatije da je trošimo na golobrade i golomozge četničke provokatore čiji su očevi bili maloljetni kad je Srbija krenula u rat, a oni umjesto ženskih sisa sline za Srpskom Krajinom.

– Oni su poznati kao provokatori – kaže tako Roko Antić, predsjednik HDZ-a Kistanja, javno raskrinkavši srpski manastir Krka nazvavši ga u novinama “četničkim leglom“. – Osobno sam ih vidio kako pred plakatom generala Ante Gotovine salutiraju nacističkim pozdravom i rugaju se.

Zastanimo na trenutak pred tim prizorom, zaustavimo sliku i pažljivo je pogledajmo. Grupa mladih ljudi stoji pred posterom generala Gotovine desnica podignutih u “sieg heil“. Što je neobično u toj slici? Naizgled ništa, nagledali smo se takvih kadrova proteklih godina, mjerili su ovdje kukuruz i ministri obrane i stranački prvaci i nogometaši i nogometni navijači.

Što je onda ono što je čini neobičnom? Činjenica da su mazgovi s uzdignutim desnicama – Srbi. Kad oni, naime, pred ikonama Domovinskog i ostalih naših ratova salutiraju “sieg heil“, oni se “rugaju“. Ne pokazuju dužno poštovanje. Onakvo kakvo istom gestom pokazuje hrvatska mladost, koja se zbog toga ne prokazuje “provokatorskom“, pa da joj se temeljito istražuju Facebook-profili.

Nismo tako, eto, saznali identitete desetorice napadača na manastirsku četničad, kao što nismo čitali, recimo, Facebook-profile onih desetak ili dvadeset hiljada ljudi što su koji dan kasnije na maksimirskom stadionu oteklih vratnih arterija urlali “Ubij Srbina“: za razliku od otkrića da su mladi Srbi budale, otkriće kako su budale i mladi Hrvati, ne bi valjda bilo dovoljno nevjerojatno i senzacionalno.

Nismo tako saznali kakvo oružje lajkaju mladi Hrvati iz Kistanja, koje spotove dijele, koje stranke vole, koju bi povijesnu paradržavu voljeli vidjeti uskrslu, što bi radili homoseksualcima i dokle im je Hrvatska. Salutiraju li dakle junačkom desnicom po glaviću ili Poglavniku. I koliko u to unose dužnog poštovanja. Pa da napad na bogoslove objasni, recimo, policijski Facebook-profil napadača, a ne policijski Facebook-profil žrtve.

Možda time - složit će se građanska Hrvatska – nije opravdan i legaliziran brutalni napad na Srbe, makar bili Šešelj Jugend, ali jest opravdana i legalizirana mržnja prema njima. Ili barem divna ravnodušnost prema njihovim polomljenim kostima.

Pao nam tako kamen sa srca, pa ga – sve po katekizmu katoličke bogoslovije - možemo prvi baciti.

BORIS DEŽULOVIĆ

 

 

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/205802/Default.aspx

[Sir Oliver]

Tekst preuzet sa:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kriminal-suze-vladike-lukijana-torbe-eura-prenose-se-preko-granice-sa-srbijom-bez-ikakve-kontrole-835921#

KRIMINAL I SUZE VLADIKE LUKIJANA: Torbe eura prenose se preko granice sa Srbijom bez ikakve kontrole!

Do kada će sinod Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Irinej i hrvatske institucije šutjeti o malverzacijama vladike Lukijana?

Svakako, ima u ovoj priči dosta štofa i za hrvatske institucije koje bi se mogle pozabaviti likom i djelom vladike prepodobnog Lukijana, ponajprije njegovim financijama, koliko su i jesu li u skladu s hrvatskim zakonima.

Njegove mantre o ustašama, kako 1991. tako i danas, kada prigodom svakog posjeta Beogradu cvili kako mu je izuzetno teško živjeti među ustašama, ipak su manji dio priče (ne i nebitan) o njemu…

Vasilije Kačavenda, poznatiji po faraonskim vladičanskim dvorima u Bijeljini i brojnim seksualno-perverznim skandalima, mileševski vladika Filaret, poznatiji kao Filaret mitraljezac jer se u vrijeme ratnog ludila i velikosrpske agresije ponosno slikao s mitraljezom i vladika Lukijan dobri su prijatelji i trolist kojim se SPC ne može previše ponositi…

Ekipa vladike Lukijana odrađuje posao

Njegovu malu, ali odabranu ekipu koja bespogovorno izvršava njegove odluke i naredbe čini desetak svećenika: i površan pogled na situaciju u eparhiji govori da je u njoj malo hrišćanskog duha, daleko više kriminala i malverzacija, elementarnog kršenja ljudskih i svećeničkih prava. Pravoslavni svećenici Lukijanove eparhije zaziru i boje se javnog govora kako ne bi izgubili i one mrvice koje im po svojoj premudrosti, bahatosti i pohlepi udjeljuje njihov vladika. Žive u strahu i neizvjesnosti.

Priča prva

Pokojni sotinski paroh Bojan Majstorović umro je mlad u svibnju 2015., a iza njega je ostala udovica Dragojana s malodobnim četverogodišnjim Andrejom i jednogodišnjom kćeri Emilijom. Žive u stanu veličine 50m2 u Borovu Naselju, i navodno, pomaže im episkop (vladika) Lukijan, kako i koliko – to je zemaljska, ne i nebeska tajna…

Novac za taj stan dalo je 40 svećenika eparhije, svaki po 500 eura, s tim što su se dogovorili da će svaki kao pomoć davati još i dva posto od budžeta svake crkvene općine. Svećenici su stan kupili da bude udovičino vlasništvo, ali…

Protivno volji udovice pokojnog svećenika Majstorovića stan je uknjižen kao vlasništvo eparhije!? Jasno je odakle vetar duva…i evo jedne od brojnih vladikinih manipulacija, mada bi ovdje bolje pristajao neki drugi izraz. Jači i žešći. No ni ovdje nije kraj ove tužne i ružne priče: slijede optužbe pokojnog Bojana i njegove udovice u stilu, krivi su za ovo i ovo, dali su u zakup crkveno zemljište, što je notorna laž, kao i to da su za to unaprijed dobili novce! Slijede klevete Bojanovih roditelja kako su oni pijanci, u čemu prednjači vladika Lukijan pred svojim ‘sveštenstvom’! Pogrdnih riječi nisu pošteđeni ni udovičini roditelji, koje usput, vladika ne poznaje. Kakav je Lukijanov karakter i ljudsko (ne)poštenje svjedoči i činjenica da je na sprovodu Bojana Majstorovića govorio biranim riječima!? Padale su licemjerne fraze o „uzornom svećeniku“, obećanje pomoći udovici i njenoj djeci…

Priča druga

Prije izvjesnog vremena svećeniku u Boboti Milovanu Vlaoviću kupio je vladika kuću u Dalju kako bi bio blagajnik eparhije. Uz luksuznu kuću i luksuzan auto! Sve po protokolu raba Božjega Lukijana! Ovih rujanskih dana Milovan Vlaović trebao je stupiti na novu dužnost.

Pune torbe eura i drugih valuta prenose se preko granice sa Srbijom bez ikakve kontrole i tada redovito slijedi Lukijanov igrokaz: dakako, bolji dojam ostavlja službena vladičanska odora, zatim krenu suze o „teškom svešteničkom životu“, križ u rukama uz molitve i vapaje natopljene suzama, uz epilog: torbe nikad nitko ne kontrolira! Vladika zna znanje! Beograd i Zagreb vladikinim suzama vjeruju! Službenici na granici također. A sve je zapravo jedna velika laž, trećerazredna gluma i prvorazredna manipulacija i kriminal! Bez ikakve kontrole i evidencije. Crkvene ili civilne. Sve je ostavljeno plačljivom Lukijanu na milost i nemilost.

Ako prolaze euri može i građevinski materijal

Dakako pod egidom uvoza iz Srbije isključivo za crkvene objekte, no istina je ponešto drukčija…grade se privatne kuće a posao ide i firmi VUJIĆ iz Valjeva.

A sada slijedi crescendo: za vrijeme svoje službe Lukijan je rukopoložio ili zaredio i ljude bez završene bogoslovije(!!!), a što je posebno monstruozno, neki od njih sudjelovali su aktivno u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku! Primjerice, Lukijanov đakon Dragan Serdar i jedan svećenik iz Baranje – Aleksandar Vukadinović. U Domovinskom ratu jedan je bio snajperist a drugi u vojnoj policiji: ubijali su i maltretirali i Hrvate i Srbe. Kako shvatiti i protumačiti Lukijanova (ne)djela? Jedno je sigurno: bez blagoslova Beograda i vrha SPC-e Lukijan to ne bi činio.

Po Lukijanu i monasi se žene

Miron Vučićević je monah iz najbližeg Lukijanovog okruženja i povjerenja, i gle čuda po Lukijanu i Mironu, Miron se kao monah oženio! Pojedine svećenike Lukijan unapređuje po svom izboru gdje je glavna deviza – tko više plati, bit će viši u crkvenoj hijerarhiji!! Ako platiš kod Lukijana si po kratkom postupku protojerej-stavrofor, bez obzira na godine i minuli rad. Lukijanov zamjenik Ratomir posebna je priča.

Zasad toliko o Lukijanu kome ustaše ne daju mira ni u snu ni na javi, baš kao i bivšem predsjedniku Josipoviću, no tko će jednom pregledati Lukijanove torbe? Onako kako političari vole reći – transparentno i po zakonu, nek institucije rade svoj posao! A bilo bi itekako i prekovremenog rada i za vrh SPC-e i hrvatskih institucija! No bez malo dobre volje sve će biti kao dosad: kad Lukijan pređe sve granice, ostat će pune torbe, nekretnine, veliki prijatelji Kačavenda i Filaret! A što ostaje svećenicima Lukijanove eparhije? Do zemlje klanjajući se – Gospodu pomolimsja!

[Ћирило]

Нема светих крава. Нека државне институције (полиција и тужилаштво) раде свој посао, као и оне црквене само спорије да не буде раскола!

[ines]

 

Tekst preuzet sa:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kriminal-suze-vladike-lukijana-torbe-eura-prenose-se-preko-granice-sa-srbijom-bez-ikakve-kontrole-835921#

KRIMINAL I SUZE VLADIKE LUKIJANA: Torbe eura prenose se preko granice sa Srbijom bez ikakve kontrole!

Do kada će sinod Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Irinej i hrvatske institucije šutjeti o malverzacijama vladike Lukijana?

Svakako, ima u ovoj priči dosta štofa i za hrvatske institucije koje bi se mogle pozabaviti likom i djelom vladike prepodobnog Lukijana, ponajprije njegovim financijama, koliko su i jesu li u skladu s hrvatskim zakonima.

Njegove mantre o ustašama, kako 1991. tako i danas, kada prigodom svakog posjeta Beogradu cvili kako mu je izuzetno teško živjeti među ustašama, ipak su manji dio priče (ne i nebitan) o njemu…

Vasilije Kačavenda, poznatiji po faraonskim vladičanskim dvorima u Bijeljini i brojnim seksualno-perverznim skandalima, mileševski vladika Filaret, poznatiji kao Filaret mitraljezac jer se u vrijeme ratnog ludila i velikosrpske agresije ponosno slikao s mitraljezom i vladika Lukijan dobri su prijatelji i trolist kojim se SPC ne može previše ponositi…

Ekipa vladike Lukijana odrađuje posao

Njegovu malu, ali odabranu ekipu koja bespogovorno izvršava njegove odluke i naredbe čini desetak svećenika: i površan pogled na situaciju u eparhiji govori da je u njoj malo hrišćanskog duha, daleko više kriminala i malverzacija, elementarnog kršenja ljudskih i svećeničkih prava. Pravoslavni svećenici Lukijanove eparhije zaziru i boje se javnog govora kako ne bi izgubili i one mrvice koje im po svojoj premudrosti, bahatosti i pohlepi udjeljuje njihov vladika. Žive u strahu i neizvjesnosti.

Priča prva

Pokojni sotinski paroh Bojan Majstorović umro je mlad u svibnju 2015., a iza njega je ostala udovica Dragojana s malodobnim četverogodišnjim Andrejom i jednogodišnjom kćeri Emilijom. Žive u stanu veličine 50m2 u Borovu Naselju, i navodno, pomaže im episkop (vladika) Lukijan, kako i koliko – to je zemaljska, ne i nebeska tajna…

Novac za taj stan dalo je 40 svećenika eparhije, svaki po 500 eura, s tim što su se dogovorili da će svaki kao pomoć davati još i dva posto od budžeta svake crkvene općine. Svećenici su stan kupili da bude udovičino vlasništvo, ali…

Protivno volji udovice pokojnog svećenika Majstorovića stan je uknjižen kao vlasništvo eparhije!? Jasno je odakle vetar duva…i evo jedne od brojnih vladikinih manipulacija, mada bi ovdje bolje pristajao neki drugi izraz. Jači i žešći. No ni ovdje nije kraj ove tužne i ružne priče: slijede optužbe pokojnog Bojana i njegove udovice u stilu, krivi su za ovo i ovo, dali su u zakup crkveno zemljište, što je notorna laž, kao i to da su za to unaprijed dobili novce! Slijede klevete Bojanovih roditelja kako su oni pijanci, u čemu prednjači vladika Lukijan pred svojim ‘sveštenstvom’! Pogrdnih riječi nisu pošteđeni ni udovičini roditelji, koje usput, vladika ne poznaje. Kakav je Lukijanov karakter i ljudsko (ne)poštenje svjedoči i činjenica da je na sprovodu Bojana Majstorovića govorio biranim riječima!? Padale su licemjerne fraze o „uzornom svećeniku“, obećanje pomoći udovici i njenoj djeci…

Priča druga

Prije izvjesnog vremena svećeniku u Boboti Milovanu Vlaoviću kupio je vladika kuću u Dalju kako bi bio blagajnik eparhije. Uz luksuznu kuću i luksuzan auto! Sve po protokolu raba Božjega Lukijana! Ovih rujanskih dana Milovan Vlaović trebao je stupiti na novu dužnost.

Pune torbe eura i drugih valuta prenose se preko granice sa Srbijom bez ikakve kontrole i tada redovito slijedi Lukijanov igrokaz: dakako, bolji dojam ostavlja službena vladičanska odora, zatim krenu suze o „teškom svešteničkom životu“, križ u rukama uz molitve i vapaje natopljene suzama, uz epilog: torbe nikad nitko ne kontrolira! Vladika zna znanje! Beograd i Zagreb vladikinim suzama vjeruju! Službenici na granici također. A sve je zapravo jedna velika laž, trećerazredna gluma i prvorazredna manipulacija i kriminal! Bez ikakve kontrole i evidencije. Crkvene ili civilne. Sve je ostavljeno plačljivom Lukijanu na milost i nemilost.

Ako prolaze euri može i građevinski materijal

Dakako pod egidom uvoza iz Srbije isključivo za crkvene objekte, no istina je ponešto drukčija…grade se privatne kuće a posao ide i firmi VUJIĆ iz Valjeva.

A sada slijedi crescendo: za vrijeme svoje službe Lukijan je rukopoložio ili zaredio i ljude bez završene bogoslovije(!!!), a što je posebno monstruozno, neki od njih sudjelovali su aktivno u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku! Primjerice, Lukijanov đakon Dragan Serdar i jedan svećenik iz Baranje – Aleksandar Vukadinović. U Domovinskom ratu jedan je bio snajperist a drugi u vojnoj policiji: ubijali su i maltretirali i Hrvate i Srbe. Kako shvatiti i protumačiti Lukijanova (ne)djela? Jedno je sigurno: bez blagoslova Beograda i vrha SPC-e Lukijan to ne bi činio.

Po Lukijanu i monasi se žene

Miron Vučićević je monah iz najbližeg Lukijanovog okruženja i povjerenja, i gle čuda po Lukijanu i Mironu, Miron se kao monah oženio! Pojedine svećenike Lukijan unapređuje po svom izboru gdje je glavna deviza – tko više plati, bit će viši u crkvenoj hijerarhiji!! Ako platiš kod Lukijana si po kratkom postupku protojerej-stavrofor, bez obzira na godine i minuli rad. Lukijanov zamjenik Ratomir posebna je priča.

Zasad toliko o Lukijanu kome ustaše ne daju mira ni u snu ni na javi, baš kao i bivšem predsjedniku Josipoviću, no tko će jednom pregledati Lukijanove torbe? Onako kako političari vole reći – transparentno i po zakonu, nek institucije rade svoj posao! A bilo bi itekako i prekovremenog rada i za vrh SPC-e i hrvatskih institucija! No bez malo dobre volje sve će biti kao dosad: kad Lukijan pređe sve granice, ostat će pune torbe, nekretnine, veliki prijatelji Kačavenda i Filaret! A što ostaje svećenicima Lukijanove eparhije? Do zemlje klanjajući se – Gospodu pomolimsja!

 

...s obzirom da sam iz Dalja gde sam Vladika Lukijan i boravi, tj. živi u svom dvoru, reći ću na ovo sve: Slava Gospodu! Amin!

[Sir Oliver]

Нема светих крава. Нека државне институције (полиција и тужилаштво) раде свој посао, као и оне црквене само спорије да не буде раскола!

Ne bi ovde došlo do raskola...