A sada nešto potpuno drugačije... :)

[JESSY]

"Nisam mogla više,morala sam ti dati do znanja da te želim u svom životu.Ne želim da više budemo stranci jedno za drugo.I mrzim to što okrećeš glavu od mene kada se sretnemo na ulici,kao da sam ti nešto nažao učinila.Vjeruj koliko god da ti je bilo teško,meni je bilo još teže.Život mi je postao noćna mora,mrzila sam sve oko sebe,jer su mi te oduzeli.Izgubila sam te kao prijatelja,kao osobu koja je znala saslušati i dati savjet,nasmijati me kada mi se cijeli svijet sruši.Jednostavno mi fali onaj period kada smo bili tu jedno za drugo.Znam da smo zabrljali i sada to plaćamo.Svaki put kada te sretnem poželim da je sve kao prije,da se pozdravljamo kada "naletimo" jedno na drugo.Za mene si uvijek bio hrabar,al' tek sada uviđam da si kukavica i to najveća.Ljudi su mi govorili da kada nešto silno želiš to ćeš i ostvariti,al' primjećujem da tebi nije uopšte stalo.Šta više,za tebe sam postala stranac.Ma i njemu bi se prije obradovao nego meni.Al' kako kažu "Prošlost ne treba dirati,ostavi je tamo gdje joj je i mjesto!"Sada sa sigurnošću znam da nemaš svog stava,da si osoba koja zavisi od tuđeg mišljenja.Vjeruj,koštati će te to u životu.Tek kada bude kasno sjetiti ćeš me se i htjeti da izgladimo stvari,ali mili, tada će biti prekasno.Treba iskoristiti prilike koje život pruža.Pomogao si mi da shvatim da u životu i ne vrijedi biti dobar,jer ti se sve obije od glavu."

[JESSY]

''I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo..''

[JESSY]

"Nesreća nesrećnih ljudi i jeste u tome što za njih stvari koje su inače nemoguće i zabranjene postanu, za trenutak, dostižne i lake, ili bar tako izgledaju, a kad se jednom trajno usele u njihove želje, one se pokažu opet kao ono što jesu: nedostupne i zabranjene, sa svim posledicama koje to ima po one koji za njima ipak posegnu."

 

 

''Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje. I neodlučnost: sve te veže, sve te zaustavlja, pređeni put, korak koji nije više lak, strah od novih počinjanja samo za prvo nema straha jer nema iskustava, i onda se čuva ono do čega ti nije stalo, što je tvoje koliko i ma čije, tvoje po nevolji i po neimanju ničega a ne po voljenju, a to je najcrnja varka, jer i ovako ništa nemaš, pust život je gori nego ništa, a ljudi se opet drže te pustoši, ne vjerujući da ima išta drugo. Ništa ne bi izgubili kad bi pustili ono što imaju, a boje se da ne bi ni dobili, zato ćute i čekaju.''

[igy81]

ČEŽNJA ZA PRAVOM DOMOVINOM (K.S. Luis)

 

Većina ljudi je, ako su zaista naučili da proniknu u svoje srce, svesna neutoljive želje za nečim što na ovom svetu ne mogu da dobiju. Mnogo toga nam se nudi na ovom svetu za ispunjenje te želje, ali sve je uzalud.

Čežnju koja se u nama javlja kad se prvi put zaljubimo, ili kad pomislimo na neku stranu zemlju, ili se prihvatimo nečega što nas zanima, ne može da zadovolji ni venčanje, ni putovanje, ni učenje. Ovde ne govorim o nekakvom propalom braku, ili o neuspešnom godišnjem odmoru, ili o promašenoj karijeri. Govorim o najuspešnijim slučajevima. Mi dosegnemo nešto u prvom trenutku čežnje, ali nam to kasnije u stvarnosti izbledi. Verujem da svi znate na šta mislim...

Ako smo rođeni s određenim željama, tada mora da postoji i način da se te želje ispune. Dete je gladno – tu je hrana. Patka želi da pliva – postoji voda. Ljudi osećaju polnu želju – u redu, zato postoji polni odnos. Ukoliko osećam neku želju koju na ovom svetu ne može da zadovolji nijedno iskustvo, najverovatnije sam stvoren za drugi svet. Ako ne može da je zadovolji nijedno ovozemaljsko uživanje, to ne znači da je svet opsena. Verovatno nije ni predviđeno da uživanja ovog sveta zadovolje takve želje, već da ih podstaknu, da nas upute na ono pravo. Ako je tako, onda moram da pazim da ih nikad ne prezrem i da budem zahvalan za takve zemaljske blagoslove, a takođe i da ih nikad ne prihvatim umesto nečeg drugog, čega su oni samo kopija, odjek ili odraz. Moram da održavam u sebi živu želju za pravom domovinom... Ne smem nikako da dozvolim da je sneg zatrpa, da postane nevažna. Glavni cilj u životu treba da mi bude put ka toj drugoj domovini, a i drugima treba da pomognem na tom putu.

 

 

[igy81]

- Koliko se plaća pretplata za cvrkut ptica?
- Kolika je cena vazduha u novim dinarima?
- Da li se hlad drveća plaća na sat ili na metar?
- Da li je cena sunca ista i leti i zimi?
- Da li cveće posebno naplaćuje gledanje, a posebno mirisanje?
- Koliko vremena treba da se sagradi planina srednje veličine?
- Da li je reka jeftinija na izvoru ili na ušću?
- Izvinite, koliko ste platili što ste se rodili?

Šta je besplatno?

Samo ono što je najveće, najlepše i najvažnije.

 

Duško Radović

[JESSY]

"Zatvaram oči, i vidim: sipi snijeg. Prezdravljam, još s tragovima vatre u žilama, nesigurna vida i nejasne misli, blažen zbog ugodne toplote što se širi iz stare tučane peći, vatra pucketa, svježa, u sobi lebdi zdrav trpki miris anduza, vratio sam se iz strašne tame, živ, snijeg pada, majka sjedi pored prozora, nagnuta nad radom. Vidim njeno mršavo lice, treperavo od sjenki pahuljica što promiču ne žureći. Bdi danima tako, nepomična. Čuva me, nadnesena nada mnom. Neću da se pokrenem, neću da se oglasim ni osmijehom, neka traje ova sreća: majčino drago lice i snijeg što sipi preko njega. Sreća, i osjećanje sigurnosti, beskrajno."

[JESSY]

"Jedan dio moga života se završio, a drugi još nije počeo, i nisam nigdje, pa kako da mi se nešto desi na magnovenom preskoku iz onoga što sam bio u ono što još nisam? ...Sve poznato ostalo je na onoj obali: ovde je granica između godina što su prošle i života što me čeka. Zaista malo nosim u novi život. Sve što imam, to je u sjećanju."

[JESSY]

"Daleko je teže kada se nešto ima, voli, postane nam navika, potreba, nešto neodvojivo od života, ima pa izgubi. Lakše je nikad nemati, ne znati za taj osjećaj. Možda i nije. Kada se ima pa izgubi, ostane makar sjećanje da se hranimo njime, ako nisi imao, nemaš ni sjećanja. Nema ništa."

[JESSY]

"Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti ...ti si izgubljen... "

[JESSY]

"Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam, i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći svijeta."

[JESSY]

"Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kada se desilo to što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam."

[JESSY]

"Nešto nije u redu sa mnom i sa svijetom, ili je u redu sa mnom i sa svijetom, ali ne možemo vezu da uspostavimo nikakvu. Da li je iko uspostavlja, ili ljudi lažu, pretvarajući se da nema raskida, ili im je svejedno, a održavaju samo privid. Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja?"

[igy81]

TRI STOTINE LULA

Neki čovek, poznat kao nepopravljivi ženskaroš, pred pretnjom porodice da da će biti

isključen iz nasledstva ako se ne okane svog poroka - ode zen mudracu da zatraži

savet. Stigavši dao njega, požali mu se na svoj problem:

- Morate mi pomoći da se oslobodim svog poroka! Recite mi koliko je žena čoveku

zaista potrebno da bi istinski bio srećan?

Zen učitelj poćuta malo pa reče:

-  Ja sam strastveni kolekcionar lula već više od 40 godina. Koliko u ovoj sobi vidiš

lula?

Prođe neko vreme u tišini koliko je čoveku bilo potrebno da prebroji oveću kolekciju.

Na posletku, ne bez čuđenja reče:

- Tri stotine!

- Tri stotine i biće ih još! - dopuni ga mudrac.

Koliko onda misliš da je strastvenom lulašu kakav sam ja potrebno lula da bi zaista bio

zadovoljan?

- Ne znam Učitelju...Verovatno vrlo, vrlo mnogo!- sada već ozaren odgovori čovek.

- Dovoljna je jedna! - preseče ga mudrac.

- Ali Učitelju...Vi imate tri stotine lula i kažete da će ih biti još!?!

Kako onda možete da tvrdite da je dovoljna samo jedna?

- Da, imam ih tri stotine. Ali gde je ona Jedna?

[JESSY]

[JESSY]

Angie, angie, when will those clouds all disappear?
Angie, angie, where will it lead us from here?
With no loving in our souls and no money in our coats
You cant say were satisfied
But angie, angie, you cant say we never tried
Angie, youre beautiful, but aint it time we said good-bye?
Angie, I still love you, remember all those nights we cried?
All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke
Let me whisper in your ear:
Angie, angie, where will it lead us from here?
Oh, angie, dont you weep, all your kisses still taste sweet
I hate that sadness in your eyes
But angie, angie, aint it time we said good-bye?
With no loving in our souls and no money in our coats
You cant say were satisfied
But angie, I still love you, baby
Evrywhere I look I see your eyes
There aint a woman that comes close to you
Come on baby, dry your eyes
But angie, angie, aint it good to be alive?
Angie, angie, they cant say we never tried