Jump to content

Највећи, најбољи... спортиста свих времена

Оцени ову тему


pokajnik83

Препоручена порука

Ко је по Вашем мишљењу највећи, најбољи... спортиста свих времена и зашто?

И данас, кад дође до последњег боја,

Неозарен старог ореола сјајем,

Ја ћу дати живот, отаџбино моја,

Знајући шта дајем и зашто га дајем.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 82
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Постављена слика

Ima mnogo razloga zasto bas Muhammad Ali.....  srcee nije uzalud trostruki prvak svijeta u teskoj kategoriji  :drugarstvo:

Постављена слика

najbolji fudbaler po meni! Pele  :drugarstvo:

Platini mu nije ni do koljena  :smiley:

Постављена слика

i Sumaher, kad sam bila u jaslama, kad porastem htjela sam biti musko , i da vozim "formac", kriv je deda  crvenilo joooj

Link to comment
Подели на овим сајтовима

волим људе који су двострани, без паралелности али природни у ономе што раде

Владимир Кличко, боксер и доктор спорстке медицине

Постављена слика

http://en.wikipedia.org/wiki/Wladimir_Klitschko

Абебе Бикила, маратонац и војник

Постављена слика

http://en.wikipedia.org/wiki/Abebe_Bikila

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Haile Gebrselassie (Asela, 18. travnja 1973.) je umirovljeni etiopski trkač na srednje i duge pruge. 25 puta rušio je svjetske rekorde na 5000 m i 10000 m, a trenutno drži i svjetski rekord u maratonu. Smatra se jednim od najboljih atletičara svih vremena.

Бог је љубав што небо спушта к земљи и човек је љубав што земљу диже к небу!!!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нађа Команечи

(рум. Nadia Elena Comăneci (* 12. новембар 1961. Георги Деж) је румунска гинастичарка, која је за вежбу на двовиснидком разбоју на Олимпијским играма 1976. у Монтреалу прва у историји гимнастике добила максималну оцену 10

Бог је љубав што небо спушта к земљи и човек је љубав што земљу диже к небу!!!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Aleksandar Karelin (Rusija),je najbolji rvač grčko-rimskim stilom svih vremena,i po mnogima jedan od najdominantnijhi sportista XX veka.Osvajač je 3 olimpijska zlata (i jednog srebra), devetostruki prvak sveta,dvanaestostruki prvak evrope,neporažen 13 godina od čega poslednjih 6 bez izgubljenog boda,vlasnik dva doktorata sportskih nauka…

DETINJSTVO

Aleksandar Karelin je rođen 19. septembra 1967 god. u Novosibirsku (Rusija). Iako mu je otac bio visok svega 168cm a majka 166cm,rođen je sa gotovo 7 kilograma. Njegovi roditelji,kako su kasnije govorili,su još tada shvatili da će njihov sin biti nešto posebno.Iako se isticao svojom korpulentnošću i umećem u svim sportskim aktivnostima,do svoje 13. godine je imao uobičajeno detinjstvo. Vreme je najčešće provodio igrajući se,loveći lisice u šumi,a bavio se i veslanjem. Negde u to vreme sreo ga je istaknuti trener Viktor Kuznjecov i od tada se Aleksandar isključivo posvećuje rvanju,u kome je našao način da se potpuno izrazi. Sa 15 godina već je dostigao svoju punu visinu –192cm.

KARIJERA

Vredno trenirajući od svoje 13-14 godine,Karelin je doveo svoje telu u izvanrednu formu,izgradivši snažno mišićavo telo kakvo se retko viđa u superteškoj kategoriji u rvanju. Visok 192 cm i težak oko 130 kg,Karelin se takmičio u rvanju grčko-rimskim stilom koji podrazumeva napad samo rukama i gornjim delom tela, uz zabranu zahvata ispod pojasa.

U sovjetski nacionalni tim,izabran je 1987.godine,a već 1988 na Olimpijskim igrama u Seulu osvaja zlatnu medalju.Na OI u Barseloni Karelin lako dolazi do još jedne zlatne medalje,pri čemu je samo jedan protivnik uspeo da se održi u borbi do isteka vremena. Na svom trećem nastupu na Olimpijskim igrama 1996.godine u Atlanti,Karelin pobeđuje svojih pet protivnika sa po 25-0 i osvaja Olimpijsko zlato po treći put zaredom. Tada postaje Olimpijski rekorder sa tri osvojene zlatne medalje zaredom u istoj težinskoj kategoriji.

Karelin tokom svoje karijere postaje i devetostruki prvak sveta i dvanaestostruki prvak Evrope.

Mit o njegovoj nepobedivosti,se nakon punih 13 godina,prekida u finalnoj borbi na OI u Sidneju 2000.godine. U finalu,poslednjem Karelinovom meču,sa 1-0 ga pobeđuje Rulon Gardner (SAD),onemogućivši ga da osvoji svoje četvrto Olimpijsko zlato. Poraz je primio dostojanstveno i sa osmehom,kako je oduvek i priličilo velikom šampionu,koji osim rezultatom nikada nije ponižavao svoje protivnike.

Bio je pravi šampion u svakom pogledu,ali i veliki čovek i sportista,koji je i rvanju i sportu dao mnogo. Za njega je rvanje bilo i ostalo smisao i filozofija života. Godine 2001. Huan Antonio Samaran,tadašnji predsednik Međunarodnog olimpijskog komiteta uručio mu je Olimpijski orden.

POSEBNOST

Od 1987.godine pa sve do 2000.godine,Karelin neprikosnoveno vlada Rvanjem grčko-rimskim stilom u superteškoj kategoriji.Punih 13 godina nije izgubio ni jedan meč,dok poslednjih šest godina protivnicima nije dozvolio niti jedan poen. Ne pamti se kada je ovakva dominantnost zabeležena u nekom sportu.

Njegova specijalnost je bilo takozvano “Karelinovo bacanje” koje do tada skoro da nije bilo viđano u superteškoj kategoriji. Ono podrazumeva obuhvatanje protivnikovog tela rukama a zatim bacanje uvis preko ramena i snažno bacanje na tlo. Protivnici su se izuzetno plašili ovaog bacanja jer je ono lako moglo da izazove teške povrede i prelome. Ovo razarajući efektno bacanje zahteva ogromnu snagu.Karelinova sposobnost da ga izvede protiv vrhunskih takmičara težine 130 kg je bila neverovatna kako za publiku,tako i za protivnike i celokupnu sportsku javnost.

KONKURENCIJA

Karijera Aleksandra Karelin-a je imala neverovatan uspon. Iritirani njegovim uspesima i nepobedivošću,protivnici (pre svega iz SAD-a) su počeli da šire priče kako je sigurno uzimao neka nedozvoljena sredstva ili da je deo nekakvog tajnog eksperimenta. Zbog ovoga je pored nadimaka “Ruski medved” i “Aleksandar veliki”,dobio i nadimak “Ruski (ili Sibirski) eksperiment”

Aleksandar Karelin je na to odgovarao tako što se često posle mečeva sam prijavljivao na anti doping kontrole. I pored toga što je rezultat tih testiranja uvek bio negativan,ostala je u nekim krugovima priča da je Karelin proizvod “ruske hemije”.

Onima koji šire te priče je poručio:”Ja treniram toliko jako svakoga dana u svom životu, koliko vi nećete moći ni jednoga dana u vašem životu“…

ZANIMLJIVOSTI

Na evropskom prvenstvu u Budimpesti 1996,u polufinalu 28.marta,Aleksandru Karelinu je pukao grudni mišić. Sa ovakvom povredom je završio polufinalni meč,i pored saveta lekara da prekine takmičenje,ušao i u finalni. Naravno,pobeđije,ali je odma,tu u Budimpešti morao na operacioni sto. Hirurg Ištvan Barkes je tri sata vodio operaciju.Karelinu je savetovano da sa treninzima počne tek za 2 meseca. U tom trenutku do Olimpijskih igara u Atlanti ostalo je nekih stotinak dana.Kareljin je zamolio lekarsku ekipu DR Barkesa da podatke o njegovoj operaciji ne objavljuje nekoliko meseci.

Na Olimpijskim igrama u Atlanti u finalnoj borbi,Aleksandar Karelin je rvao povređen.Tu borbu,Kareljin pobeđuje Amerikanca Meta Gafarija po 21.put.

Posle osvojene zlatne medalje u Atlanti,dr Barkes je u ime cele bolnice iz Budimpeste poslao cestitku Kareljinu.

Kad se o nekome u Rusiji govori sa uvažavanjem,odna se on oslovljava po imenu i očevom imenu. Ruski selektor u rvanju i svojevremeno Olimpijski šampion Mihael Mamiasvili za Kareljina kaze:“Ja ga već 6 godina i u oči i iza ledja zovem Aleksandar Aleksandrovic ,kako bih naglasio koliko ga poštujem.Ja jesam Olimpijski šampion,ali on je Kareljin”.

”Ponekad sanjam o zahvatima koje niko pre nije izveo.Kada se probudim,pokušavam da ih savladam.A onda odem na turnire i pobedim tim zahvatom. Nekad su ti snovi zaista fantastični. Tako je bilo i sa ‘obrnutim’ bacanjem (Karelinovo bacanje)…”

„…treba verovati da je čovek tvorac svoje sudbine.Ako se mnogo potrudi,čovek može da ispiše značajan deo stranica svog života.Treba biti optimista i govoriti da je sve dobro.U sportu je važna i sebičnost koja dovodi do pobede.Biti prvi,to je znanje kako da se radi,da se čovek ne plaši rada.A ako ne ispadne kako treba da se ne boji da krene iz početka.“ objasnio je Aleksandar Karelin svoju životnu filozofiju u moskovskom časopisu „Medved“

21. februara 1999.godine Aleksandar Karelin se u meču profesionalnog rvanja pobedio japanca Akira Maedu.

ALEKSANDAR KARELIN DANAS

Aleksandar Kareljin je sada profesor fizičkog vaspitanja u rodnom Novosibirsku u kome živi sa suprugom,dva sina i ćerkom. On je poeta. Omiljeni pisci su mu Bulgakov,Turgenjev,Jesenjin, Drajzer. Redovni je posetilac baleta i opere. Aktivni je član jedne proevropske partije,a politikom se bavio kao zamenik predsednika Komiteta za međunarodne odnose Rusije, poslanik Ruske Dume i gubernator Sibira. Govori engleski,švedski i ,naravno ruski jezik.

„Nisam navikao da budem prvi,nego sam navikao da dam sve od sebe.Treba se boriti,poštovati ljude…“

Aleksandar Karelin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Дефинитивно се слажем за Пелеа и Бикилу.

Мухамед Али такође, мада је у боксу то најтеже рећи, јер се тај спорт невероватно мењао кроз векове (и лорд Бајрон се бавио боксом).

За Болта такође, мада је то тешко рећи с обзиром на то да је још активан и да је тек 1986. годиште.

Међу оне за које нема дилеме да су најбољи у својој дисциплини сигурно спада и Сергеј Бупка (Сергій Назарович Бубка). Његове светске рекорде (на отвореном и у затвореном) ни данас нико не може угрозити...

Да није громова, земља би ожестјела и да вихорова није, усмрдило би се море.

Павле Соларић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

[table][tr][td]Ал Ертер (Alfred Adolf Oerter, 1936-2007) - легендардни амерички бацач диска.

Један од тројице спортиста, који су успели да освоје златну олимпијску медаљу на четири везане игре у истој дисциплини (друга двојица су Карл Луис у скоку у даљ и Паул Елвстром, једриличар).

Мирослав Церар је за Ертера рекао: "...Ал Ертер је био спортиста коме су се сви дивили. Он би освојио олимпијско злато па се онда, такорећи, на две године повлачио, радећи у шумарству и тако донекле одржавајући кондицију. А онда, две године уочи нових игара, појачавао је тренинг и тако у пуној форми освајао најважније злато. Сва четири пута на играма је побеђивао светске рекордере." (у интервјуу "Политици")

Златну медаљу је освојио 1956. у Мелбурну, 1960. у Риму, 1964. у Токију и 1968. у Мексико Ситију.

После 1968. се повукао из атлетике са 32 године.

1976. године је решио да се врати и да се припреми за Олимпијске игре 1980. у Москви (тад је имао 43 године). Међутим, САД су те игре бојкотовале (председник је био Џими Картер, каснији добитник Нобелове награде за мир), тако да није добио прилику да освоји пето олимпијско злато. Те године је бацио свој лични рекорд (69,46 m), што је било далеко боље од сваког резултата на тим Олимпијским играма.

За време снимања једног ТВ сегмента, незванично је бацио 74,67 m, што би, да је било званично, био и даље непотучени светски рекорд.

Планирао је да наступи на ОИ 1984. у Лос Анђелесу (са својих 48 година), али је повредио Ахилову тетиву, па је само носио америчку заставу на тим играма. На тим играма је опет победио резлтат, који је био испод његових бацања те године...

[/td][td]Постављена слика[/td][/tr][/table]

Да није громова, земља би ожестјела и да вихорова није, усмрдило би се море.

Павле Соларић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...