Jump to content

Желим да се извиним и замолим за опроштај...

Оцени ову тему


Препоручена порука

Генерално питам све, и хвала ти што си ми одговорио. Ја се слажем с тобом, не памтим некоме његову неправду да бих му се светила, него да се поново не бих нашла у истој ситуацији.

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Освета? Па освету за све што сам неправедно урадила сам искусила на својој кожи, и то не од особе коју сам повриједила, него од Господа. Тако да освета нема претјераног смисла, она никада није добра, јер ти се врати као бумеранг, право у главу. Зна се чија је освета и ко је враћа.

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije mi problem da dođem i na kolenima (ako treba) i tražim oproštaj. Nekako umem da prepoznam i osetim kad mi neko oprosti.

 I opraštam (naučih nekako pod stare dane) jer me sam shvatila da me izjeda i truje i okupira mi kompletan um ako zaista ne oprostim.

Teško je al šta sve nije teško u životu.

Mhm mhm mhm.

izvoli?

Jesi li nešto htela, Danijela?

ti si ostavio "Mhm mhm mhm." ispod mog komentara. nije mi to jasno i odtud "izvoli?"

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije mi problem da dođem i na kolenima (ako treba) i tražim oproštaj. Nekako umem da prepoznam i osetim kad mi neko oprosti.

 I opraštam (naučih nekako pod stare dane) jer me sam shvatila da me izjeda i truje i okupira mi kompletan um ako zaista ne oprostim.

Teško je al šta sve nije teško u životu.

Mhm mhm mhm.

izvoli?

Jesi li nešto htela, Danijela?

ti si ostavio "Mhm mhm mhm." ispod mog komentara. nije mi to jasno i odtud "izvoli?"

Nije ti jasno? Pa pročitaj samo čoveče.

Neka bude ' da da da' umesto toga.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tesko mi je kad trazim oprostaj,najvise zbog toga sto se plasim da budem odbijena,ponovo odbacena.Uglavnom, oprostiti je isto sto i zaboraviti.Ono sto nije zaboravljeno,nije ni oprosteno.Ako vidim da se neko kaje,lako oprastam,ali,ako se ne kaje onda neznam sta da radim.Mislim,kad se neko ne kaje za svoje postupke,onda ce stalno da pravi istu gresku i nece ni da misli da time nekog povredjuje.

Uglavnom, 70zfof0qsamomolitva

Bog zna potrebe svakog čoveka,meru snage i moć nemoći svakoga.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije mi problem da dođem i na kolenima (ako treba) i tražim oproštaj. Nekako umem da prepoznam i osetim kad mi neko oprosti.

 I opraštam (naučih nekako pod stare dane) jer me sam shvatila da me izjeda i truje i okupira mi kompletan um ako zaista ne oprostim.

Teško je al šta sve nije teško u životu.

Mhm mhm mhm.

izvoli?

Jesi li nešto htela, Danijela?

ti si ostavio "Mhm mhm mhm." ispod mog komentara. nije mi to jasno i odtud "izvoli?"

Nije ti jasno? Pa pročitaj samo čoveče.

Neka bude ' da da da' umesto toga.

hvala, "besno dete" (bez ikakvog uvredljivog i zlonamernog tona)  :229229229:

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Cesto trazimo oprostaj od poznanika, stranih ljudi, ali od onih najblizih (roditelji, muz/zena, deca) cesto ostavimo stvari da vise u vazduhu. Nemojmo cekati nego zatrazimo oprostaj prvom prilikom jer sto duze cekamo to nam biva teze da to i ucinimo.

Meni se ponekad desi da umislim da je nesto strasno sto sam rekla ili uradila i mislim kako da izadjem pred tu osobu, stid, kajanje, griznja savesti, sve me snadje i ako ne reagujem odmah nego ostavim to po strani u nadi da ce se nekako resiti, obuzme me neki nemir i nervoza da samo na to mislim, zato pokusavam da to odmah rascistim ako je moguce i mnogo puta se desi da sam ja ustvari umislila i uvelicala to toliko da  od pahuljice postane gromada snega koja se onda rastopi sa samo jednim izvini ili zagrljajem.

My wish for you

Be with God-and may God be with you!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јеси ли опростио некоме, ако ниси способан да му заборавиш? Мјери ли се праштање способношћу заборава?

mislim da oprostiti znači zaboraviti,jer sve dok se sećamo toga koliko su nas povredili i poonavljamo u sebi ne verujem da smo oprostili i krenuli DALJE otvoreno da OPET oprostimo
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije mi problem da dođem i na kolenima (ako treba) i tražim oproštaj. Nekako umem da prepoznam i osetim kad mi neko oprosti.

 I opraštam (naučih nekako pod stare dane) jer me sam shvatila da me izjeda i truje i okupira mi kompletan um ako zaista ne oprostim.

Teško je al šta sve nije teško u životu.

Mhm mhm mhm.

izvoli?

Jesi li nešto htela, Danijela?

ti si ostavio "Mhm mhm mhm." ispod mog komentara. nije mi to jasno i odtud "izvoli?"

Nije ti jasno? Pa pročitaj samo čoveče.

Neka bude ' da da da' umesto toga.

hvala, "besno dete" (bez ikakvog uvredljivog i zlonamernog tona)  :cmizdrenje:

Ljuto dete. Šali se dete. :cmizdrenje:

facenew22222222

Link to comment
Подели на овим сајтовима

тражим опроштај, учим се 100 пута шта ћу да кажем пре него дођем, али не лажем или не манипулишем људе да би ми опростили. кажем лепо и гласно, ко на исповести шта, како и због чега ...

не умем формално да опраштам, већ чекам да сазри у мени свест о сопстеној грешности као и ситуацији која је била.

али људима опраштам из гомиле разлога, а поготово ако пронађем неколико. мислим да ми је најлакше да кроз разговор дођем до решења, али са неким здравим и трећом страном која није емотивно уплетена или има смирења довољно да се и она не отрује ситуацијом и крене да дави са својом негативношћу.

реално, мало ми је моје само ми још фали и нечија и то од неког ко нити познаје нити има смисла за разлучивање.

кад су неке озбиљне ствари у питању, правац исповедник, родитељи, неки примерци из фамилије, случајан човек на улици - све улази у обзир за разматрање ...

Управо ово што говори Дарко наводи и о.Тадеј као разлог да волимо и непријатеље.

Oni nisu bitni. Ne dovoljno da bi ih mrzeo.

Ali ih ne volim, to je jasno kao dan.

па мрзети и волети су посебна осећања али не и супротна ...

искрено, не знам ни да ли постоје комплементарна, супротна, осећања као за боје ...

а и боја је боја, није ОДСУСТВО боје ...

хоћу да кажем да је већ лоше што не волиш неког, от је одсуство односа, па самим тим и одсуство љубави јер се она само тако и развија, пошто љубав није пасивна категорија већ жива ...

Јеси ли опростио некоме, ако ниси способан да му заборавиш? Мјери ли се праштање способношћу заборава?

а што поставио неопходан услов да заборавиш?

ок је не држати у свесном сећању, али сећање гради искуство ...

мудрост се гради на љубави, а не на забораву ...

која би била поента заборава онда уопште?

A šta mislite o osveti?

Nemojte mi citirati svetog ovog svetog onog, vas pitam, ne svetog Vasilija. -.-

кисели човека и убија га изнутра.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...