Jump to content

Зашто Хришћани не сматрају Мухамеда за пророка?

Оцени ову тему


Препоручена порука

ZAŠTO HRIŠĆANI NE SMATRAJU MUHAMEDA ZA PROROKA

Zašto hrišćani ne smatraju Muhameda za proroka? To pitanje, koje uznemirava mnoge muslimane, najčešće se postavlja hrišćanima, i to neretko u ovakvom obliku: "Evo mi, muslimani, poštujemo Isusa Hrista kao proroka, a vi ne priznajete Muhameda za proroka! Zašto takva nepravda?".

Ali, mnogo važnije od priznanja poslaništva je priznanje same prirode. A tu stvari stoje upravo obrnuto: mi, hrišćani, priznajemo Muhameda za čoveka, kao i muslimani, a muslimani Isusa Hrista za Boga ne priznaju, kao što Ga priznajemo mi. Stoga, ako mi priznajemo njihovog čoveka - za čoveka, a oni ne priznaju našeg Boga - za Boga, kome više priliči da ukazuje na nepravdu?

Ne ograničavajući se na ovu napomenu, daćemo podroban i iscrpan odgovor na pitanje: zašto hrišćanin ne može smatrati Muhameda za istinitog proroka Božijeg.

* * * * *

Kao prvo, hrišćani ne smatraju Muhameda za proroka zato što je u Božanstvenom domostroju spasenja takva figura - kakva je, saglasna islamu, Muhamed - suvišna.

Pogledajte: Gospod je sa Avraamom sklopio zavet s obećanjem, kroz Isaka sazdao narod posvećen Njemu, obnovio i raširio taj zavet kroz Mojsija, pa onda neprekidno slao male proroke, sve do Jovana Krstitelja, koga je poslao kao Preteču (to jest onoga koji priprema put) pred Hristom. Na kraju javio se Hristos i rekao, da su svi Proroci i Zakon proricali do Jovana (Mt. 11,13) i da posle Krstitelja, proroka-zakonodavaca više neće biti.

Novi Zavet je savršeni završetak i ispunjenje Božanstvene istorije, onako kako je ona izložena u Otkrovenju.

Svemogući Gospod je poželeo da se javi u telu i sa ljudima poživi (Var. 3,38). On je slao proroke da pripreme čovečanstvo za Njegov dolazak. I kada je čovečanstvo bilo spremno, kada se mogao pojaviti na svetu čovek takve čistote kao Djeva Marija, tada se Bog javio u telu (1Tim. 3,16) i savršio Njime zamišljeno delo spasenja ljudi, ustanovivši posredstvom Svetih Tajni principijelno drugačije odnose između čoveka i Boga, pri kojima se svakom otvara mogućnost ličnosnog sjedinjenja sa Svevišnjim. Ničega novog, savršenijeg, ne može biti, jer ne može biti ničega savršenijeg od Boga.

Kakva je onda potreba za novim prorocima? Vreme proroka je prošlo. Proroci su bili neophodni čovečanstvu onda kada se ono nalazilo na početku svog puta ka Bogu, onako kako je vaspitač neophodan maloletnom detetu. No ako se pojavi neko ko bi postavio sebe za vaspitača odraslom četrdesetogodišnjaku i počeo opet da ga povija u pelene, hrani iz kašičice, a za neposlušnost šalje u ćošak, to će izazvati, blago rečeno, nedoumicu, zar ne? Zrelom čoveku vaspitač ne treba. Isto tako i čovečanstvu, koje je dobilo mogućnost ličnog, neposrednog opštenja i života sa Bogom i u Bogu. Onaj ko proglašava sebe za objavljivača Božije volje, pokazuje se kao očigledno neumestan, suvišan. Upravo zato u Novom Zavetu se ne pominju budući novi proroci, koji bi bili poslani od Boga sa osobitom misijom, ali zato postoje upozorenja o tome da će izići mnogi lažni proroci i prevariće mnoge (Mt. 24,11). I još je Sam Gospod upozoravao da su mnogi od onih što nazivaju sebe prorocima, ustvari ovakvi: Laž prorokuju ti proroci u moje ime, nisam ih poslao, niti sam im zapovedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prevaru srca svog oni vam prorokuju (Jer. 14,14).

Kao drugo, hrišćani ne priznaju Muhameda za proroka zato što on uči upravo suprotno Hristu.

Navešćemo nekoliko primera.

Hristos je rekao: Svaki koji otpušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i svaki koji se ženi raspuštenicom, preljubu čini (Lk. 16,18); i ako žena odvojivši se od muža svojega pođe za drugoga, čini preljubu (Mk. 10,12). Kuran sa druge strane uči ovome: ako razvedeni muž i žena zažele ponovo da se jedno s drugim sastave u braku, žena se mora prvo udati za drugog muškarca (!), zatim se razvesti sa njim i tek posle toga vratiti se prethodnom: "A ako je opet pusti, onda mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije greh da se jedno drugom vrate" (Kuran 2: 230).

U Novom Zavetu stoje reči: Nijedan kad je kušan da ne govori: Bog me kuša; jer Bog je neprijemčiv za kušanje zlom, i On ne iskušava nikoga, nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara. (Jak. 1,13-14); a u Kuranu kao od lica Božijeg govori se: Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje čas jednim, čas na jedan, čas na drugi način:strahom, glađu, gubitkom imovine, života, letine. (2: 150,155).

Novi Zavet: Ne činite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu (Božijem), jer je napisano: Moja je osveta ja ću vratiti, govori Gospod (Rim. 12,19). Kuran: "O vernici!Propisuje vam se odmazda za ubijene" (2:178).

Primera je moguće navoditi još mnogo, no ograničićemo se samo na ove.

Ova očigledna protivurečnost je još jedan jak razlog nepoverenja hrišćana prema proročkoj misiji Muhameda. Bog ne može protivrečiti sebi i davati direktno suprotstavljene zapovesti, otuda Novi Zavet i Kuran - to su otkrovenja iz raznih izvora, a taj ko je doneo Kuran, on nije prorok onog Boga Koji je darovao hrišćanima Evanđelje.

Kao treće, tvrdeći da je prorok, Muhamed nije naveo nikakve objektivne dokaze svoje izabranosti na to delo.

Kao što je govorio mulimanima svetitelj Grigorije Palama, "i kod vas i kod nas je običaj, utvrđen dugim vremenom i zakonom: bez svedočanstava ništa ne primati i ne smatrati za istinito. A svedočanstva mogu biti dvojaka: ona potiču ili od samih dela i pojava ili od ljudi, dostojnih poverenja. Tako, Mojsej je kaznio Egipat znamenjima i čudesima, žezlom je more razdvojio i opet spojio, po njegovoj volji hljeb je sa padao sa neba (vidi: Izl. 16,4). Da li treba još nešto govoriti, pošto i vi smatrate Mojseja dostojnim vere? Njega je i Bog priznao kao Svog vernog slugu (vidi: Broj. 12,4), ali ne kao Sina i ne kao Logosa. Zatim po Božanstvenoj zapovesti on je izišao na goru i umro, i prisajedinio se onima koji su bili pre njega (vidi: Pon.Zak. 32.49,50). U odnosu na Hrista koji je savršio mnoga velika i nebivala dela imamo svedočanstvo samog Mojseja i drugih proroka. Od početka veka Njega jedinog priznaju, čak i vi, za Logosa Božijeg; On jedan jedini od početka veka rođen je od Djeve; jedini On od početka veka uznet je na nebo i ostao tamo besmrtan; jedini će On od početka veka, kako se nadamo, ponovo sići otuda, da bi sudio živima i mrtvima (vidi: 2 Tim. 4,1; 1 Pet. 4,5), koji će vaskrsnuti. Govorim vam o Njemu ono što i vi, muslimani, priznajete. Evo zašto mi verujemo u Hrista i verujemo Njegovom Evanđelju. Što se tiče Muhameda, mi o njemu ne nalazimo ni svedočanstva proroka, ni ičega neobičnog i dostojnog sećanja u njegovim delima, što bi bilo sposobno da izazove veru u njega. Zato mi ne verujemo u njega i ne verujemo njegovoj knjizi".

Dakle, sasvim je razumljiva primedba: da bi primili bilo šta za istinu, potrebno je imati za to jake razloge. Jer i sami muslimani uopšte ne priznaju za proroke sve one koji sebe tako nazivaju. Naprimer, u XIX veku na teritoriji Pakistana pojavio se čovek, koji je proglasio sebe za novog Alahovog proroka, koji je prizvan da vaspostavi otkrivenje, zamućeno savremenim islamom. On je našao sebi pristalice, no ogromna većina muslimana nije priznala njegovu pretenziju da je prorok, već ahmadijce smatraju jereticima. A sasvim nedavno neka žena u Azerbejdžanu objavila je sebe za proročicu, ali muslimani ne žure da je priznaju. Verovatno zato što ne vide dovoljno dokaza za to.

Upravo tako ni hrišćani ne vide takvih dokaza u odnosu na Muhameda. Naravno, Muhamed je pokušavao da ih dostavi. Ali dokazi treba da odgovaraju nivou pretenzija. Pretpostavimo da istupi neki čovek i svima objavi: "Slušajte, ljudi! Vi ste od sada dužni da mi se potčinjavate kao svom vođi, osim toga - ja sam vam primer u svemu, zato što sam ja direktni poslanik Božiji!" Prirodno, javlja se pitanje: a zašto bismo mi trebali da te za takvog smatramo? A kao odgovor: "Pa evo ja imam baš dobre stihove. Takvih niko ne može napisati!" Priznajte iskreno: zar ćete, saslušavši takvu argumentaciju, smatrati da je ona dovoljna?

A evo i jedinstvenog "dokaza", koji je naveo Muhamed, - njegov sopstveni Kuran: "A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Alaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje."! (2:21-22). Na drugom mestu Muhamed traži da se za to načini ne jedna već deset sura (11:16).

Nije ni čudo što je arapski mislilac Ar-Ravandi (umro 906. g.) uzvikivao: "Kak je moguće dokazivati istinitost proročke misije Muhameda na osnovu njegovog sopstvenog Kurana? Ako bi Euklid stao tvrditi, da ljudi nikada ne mogu sazdati ništa slično njegovoj knizi, zar bi na osnovu toga bilo dokazano da je on prorok?"[1].

Evo kako muslimanska argumentacija izgleda sa strane: Muhamed se smatra prorokom zato što je dobio "svešteno pismo" - Kuran, a Kuran se smatra sveštenim pismom zato što ga je tako nazvao "prorok" Muhamed. To je tipična logička greška: dokaz ne možet biti ono što samo treba da bude dokazano.

Vratimo se našem primeru: da li ćete poverovati čoveku koji pretenduje na zvanje vođe i proroka samo na osnovu njegovih stihova? Čak ako on pokaže zaista veoma dobre stihove?[2] Ne bih baš rekao. Stihovi - to je, naravno, nešto dobro, ali oni mogu potvrđivati samo pretenzije na zvanje pesnika. A kad se govori o dostojanstvu proroka, tada su potrebni ozbiljniji dokazi i pritom iz sasvim druge oblasti.

Da bi shvatili kakvi se dokazi mogu smatrati dovoljnima, prisetimo se najpre šta je to proročanstvo.

Proročanstvo - to je osobiti dar od Boga. Prorok objavljuje budućnost. I to je dokaz njegove istinite veze sa Bogom. Kao što znamo, vreme je - prinadležnost našeg stvorenog sveta. Svi mi postojimo u vremenu, primajući sadašnjost, prošlost i budućnost. Ono što će se zaista desiti - nama je neizvesno. To tačno zna samo Onaj, Ko se nalazi van vremena i Koji jasno vidi i našu prošlost i sadašnjost i budućnost. A izvan vremena i prostora nalazi se samo Onaj, Ko je stvorio vreme i prostor - Bog. I onima koji se nalaze u neposrednom opštenju sa Njim, to jest prorocima, On iz Svog Božeskog znanja otkriva ono što će biti.

Upravo zato se u Bibliji daje jasan kriterijum kako razlikovati lažnog proroka od istinitoga: I reče... Gospod: ... prorok koji bi se usudio govoriti šta u moje ime što mu ja ne zapovedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi. Ako li kažeš u srcu svom: "Kako ćemo poznati reč koje nije Gospod rekao?" Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reč koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se. (Pon.Zak. 18,20-22). Prorok koji proriče mir, kad se zbude reč tog proroka, onda se poznaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod. (Jer. 28,9).

Svaki od čitatelja može izreći formalno "proroštvo". Naprimer, on može reći: sutra ću napisati pismo, i stvarno, sledećeg dana on ga i napiše. Ali, mi prekrasno znamo da to nema nikakve veze sa stvarnim proroštvom. Jer, realne budućnosti on ne zna i sutra se lako može desiti tako nešto da nam uopšte ne bude do pisanja.

Upravo tako dejstvuju lažni proroci i gatari, isto kao i đavo koji kroz njih predskazuje: oni o nečemu prognoziraju - to je plan naših pretpostavljenih delovanja. Ali ni đavo ne zna budućnost; on se, kao stvorenje, nalazi "unutar" vremena. Upravo zato su i đavolska predskazanja, kao i ljudske prognoze, uvek data u kratkoročnoj perspektivi. I to je razumljivo. Lako je reći: sutra ću napisati pismo - i napisati. A planirati kroz godinu dana napisati pismo i ispuniti to - e to je već složnije: verovatnost ispunjenja čak i sopstvenog plana je mnogo manja. A reći: kroz trideset godina ću napisati pismo? Ispuniti to, još je složenije. Hoćemo li mi uopšte i živi biti tada?! A reći: kroz sto godina moj potomak napisaće takvo-i-takvo pismo? No, tu će već svako odmahnuti rukom...

A evo u Bibliji postoje konkretna proroštva, koja su se detaljno obistinila nekoliko stoleća nakon što su bila izrečena i zapisana. Njihova pouzdanost je nesumnjiva: rukopisi sa tim predskazanjima datiraju na mnogo vekova pre nego što su se ona ispunila. Evo primera. Jednom je neka žena pristupila Hristu sa alavastrovim sasudom i izlila miro na Njegovu glavu. I kad su apostoli uznegodovali zbog štetovanja tako dragocenog mira, začuli su: Zaista vam kažem: Gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se za spomen njen i ovo što ona učini. (Mt. 26,13). Te reči se nalaze u manuskriptu p64, koji datira iz II veka po Rođenju Hristovom, kada je hrišćanstvo bilo gonjeno, a hrišćani su bili nevelika po brojnosti grupa. Kako govoriti o propovedi po svemu svijetu, kada po svim ljudskim merilima nije bilo nikakve garancije ni za to da će se i Pismo uopšte sačuvati. Prisetimo se da je kasnije, na početku IV veka, imperator Dioklecijan doneo ukaz da se po svoj Rimskoj imperiji otimaju i uništavaju hrišćanske knjige, namerevajući da okonča hrišćanstvo: "Da pogine ime hrišćansko" - tako je bilo napisano u njegovom ukazu. A ipak, svi smo svedoci da su se reči Gospoda Isusa Hrista tačno ispunile, sa svim detaljima, i pritom mnogo stoleća kasnije. Biblija je sada najrasprostranjenija knjiga na svetu, nju čitaju na svih šest kontinenata, prevedena je na 2426 jezika, izdata je u ukupnom tiražu oko 6 milijardi primeraka, i po svemu svijetu je poznata istorija o ženi sa alavastrovim sasudom. To je konkretni primer tačnog proročanstva, koje nije naknadno zapisano, već postoji u rukopisima drevnijim nego njegovo ispunjenje, i u to tačno ispunjenje se svako može sam uveriti.

Još jedan primer. Prorok Isaijя predskazuje: I Vavilon, ukras carstvima i dika slavi haldejskoj, biće kao Sodom i Gomor kad ih Bog zatre. Neće se u njemu živeti niti će se ko naseliti od kolena do kolena... (Is. 13,19-22).

Takođe i prorok Jeremija saopštava otkrivenje o Vavilonu: I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš večna, govori Gospod. (Jer. 51,26).

Kada je izgovarano ovo proročanstvo u VIII veku pre Hrista, ove reči su se činile neverovatnim: tada je Vavilon postojao već hiljadu i po godina i cvetao je.

Ali u VI veku pre Rođenja Hristova grad je osvojila i delimično razrušila armija persijskogo cara Kira. U IV veku do Rođenja Hristova Vavilonom je zavladao Aleksandar Makedonski, koji je bio rešio da obnovi naselje koje je propadalo, da vaspostavi glavni paganski hram i Vavilon učini prestonicom svog carstva. Ipak, uskoro posle te odluke veliki vojskovođa se razboleo i umro - pre nego što su čak i ruševine bile raščišćene.

Najstariji spisak knjiga proroka Isaije - Qisa datira iz II veka pre Hrista, a najstariji papirus sa tekstom knjige proroka Jerimije - iz III veka pre Hrista. U to vreme Vavilon je još bio naseljen. A već u I veku nakon Rođenja Hristova potpuno se ispunjava proročanstvo: kada je 116. godine prolazio tuda, imperator Trajan zatekao je "samo humke i legende o njima".

Alekandar Makedonski nije bio jedini vladar koji je pokušavao da ospori proročanstvo. Krajem osamdesetih godina dvadesetog veka lider Iraka Sadam Husein naredio je da se pripremi projekat obnove Vavilona. On je hteo da tu podigne grad sa gostionicama i mestima za zabavu i pretvori ga u najkrupniji turistički centar Bliskog Istoka. Prvi radovi su počeli 1991. godine... i te godine su i okončani. Zbog operacije "Pustinjska oluja ". I tako - mi vidimo bukvalno ispunjenje reči Božije tokom hiljada godina, u tom smislu i u naše vreme.

U Bibliji je ne malo drugih isto tako jasnih primera istinitosti proročanstava.

A to se za Muhamedova "proročanstva" nikako ne može reći. Pritom, u Kuranu on sam direktno govori da ne zna "šta će biti sa mnom ili sa vama" (46:9). U jednom od hadisa Muhamed tvrdi: "Niko ne zna šta će biti sutra, šta je sakriveno u utrobama, šta će on sutra steći, u kojoj zemlji će umreti i niko ne zna kada će pasti kiša" (Buhari, 1039). I tako, on sam naglašava to da ne zna budućnost, no to je tek, kako se kaže, pola jada. Saglasno muslimanskim izvorima, Muhamed je ipak davao predskazanja, a ona se - nisu ispunjavala!

Evo naprimer: "Jednom, pri kraju svog života, prorok je svršio sa nama večernju molitvu, ispravio se i rekao: "Shvatate li vi, kakva je ova noć? Uistinu, kroz sto godina posle ove noći neće ostati na zemlji nijednog živog stvora" (Buhari, 116). Svako ko čita ove redove istovremeno oprovrgava ovo lažno proroštvo, jer, ne samo kroz sto, već evo i nakon hiljadu ipo godina zemlja se puni žiteljima.

Još jedan hadis: "Poslanik Alaha je rekao: "uskoro će Eufrat otvoriti riznicu punu zlata, ali ti koji budu živeli u to vreme ničega otuda neće uzimati ... Eufrat će razotkriti goru zlata pod njim" (Buhari, 7119). Za više od hiljadu i po godina to "uskoro" još uvek nije nastupilo.

I još: "Nikada neće uspeti narod koji postavi ženu za svog vladara " (Buhari, 9:88,219). Engleski narod sasvim dobro uspeva pri poluvekovnoj vladavini kraljice Elizabete II, kao što je i pre toga uspevao pod vladavinom kraljice Viktorije. Analognih primera iz istorije moguće je još navoditi, ali njih, međutim, obrazovani čitatelj ionako zna.

Kao što se sećamo iz Biblije, po Mojsejevom zakonu, samo jedno proročanstvo koje se nije desilo bilo je dovoljno da, ne samo takvog čoveka smatrati lažnim prorokom, već i postupiti sa njim sasvim surovo: takav prorok da se pogubi (Pon.Zak. 18,20).

Ipak, to nije jedinstveni kriterijum, i Božanstveno Otkrivenje daje nam drugi, univerzalni način određivanja da li je istinito ili lažno otkrivenje, a takođe i oni koji ih iznose.

Evo i njega, drugog biblijskog kriterijuma: Ako vam i mi ili anđeo s neba propovijeda jevanđelje drukčije nego što vam propovijedasmo, anatema da bude! (Gal. 1,8).

Sasvim logično. Pošto muslimani znaju da je hrišćanima svešteno Pismo - Biblija, prirodno je da za to da bi priznali Muhameda za proroka ili makar prosto za čoveka koji nije u zabludi, potrebno je kao minimum da njegovo učenje ne protivreči onome što nam je već poznato kao istinito Otkrovenje Božije.

Ono što je interesantno je da je sam Muhamed bio savršeno saglasan sa tim kriterijem. U Kuranu se govori da je on "koji potvrđuje da su i pređašnje objave istinite - kao putokaz i radosna vest vernicima" (Kuran 2:97), a takođe se precizira šta se konkretno ima u vidu: "On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat[3] i Indžil[4] objavio je još prije, kao putokaz ljudima" (Kuran 3:3-4). Na drugom mestu se govori da je ono što je doneo Isus "Indžil, u kojem je bilo uputstvo i svetlo" i da je ono dato "da potvrdi Tevrat, pre njega objavljen, u kojem je takođe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali" (Kuran 5:46).

Na kraju, za hrišćane je direktno zapoveđeno: "i sledbenicima Indžila smo naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu" (Kuran 5:47).

Tako i mi postupamo, ne zato što slušamo Kuran, već zato što je to napisano u Bibliji i što to podržava zdravi razum.

Ipak, čak je i muslimanima dobro poznato da se u tome što je doneo Muhamed kao tobože potvrdu Biblije, nalaze sasvim suštinske i čak kardinalne protivurečnosti Bibliji. Mi smo to već pokazali ranije.

Stoga, ni taj kriterijum Muhamed ne zadovoljava.

Kao četvrto, Muhamed, kako je poznat po muslimanskim predanjima, ne odgovara moralnom liku proroka, kakvim ih slika Sveto Pismo.

Muhammed je koristoljubiv. I to ga pre svega razlikuje od istinskog proroka. Svi istinski proroci su nekoristoljubivi, to nije prosto lična crta karaktera svakog od njih, no svedočanstvo toga da onaj ko zaista ima vezu sa Svederžiteljem ne može zavisiti od smrtnih ljudi.

Prorok Jelisej je silom Božijom iscelio Nemana od gube i tada se vrati k čoveku Božijem sa pratnjom svojom i došav stade pred njim, i reče: Evo sad vidim da nema Boga nigde na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svog. Ali on reče: Tako da je živ Gospod, pred kojim stojim, neću uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne hte. (4 Car. 5,15-16). A kada je prorok saznao da je Gijezije, sluga njegov, sustigao Nemana i u njegovo ime tražio novce i odežde i sakrio to u svom domu, rekao je: Zato guba Nemanova neka prione za te i za seme tvoje doveka. I otide od njega gubav, beo kao sneg (4 Car. 5.27).

Samo što se kod proroka Valaama pojavila pomisao da pođe Valaku radi lične dobiti, i već to je bilo najozbiljniji greh pred Bogom, za koji se prorok pokajao (Broj. 22-24), ali je svejednako bio ubijen (vidi: Broj. 31,8) i postao simbol pogubnog koristoljublja (vidi: Jud. 1.11). Taj momenat je suštinski.

A u Kuranu hrišćanin vidi stalnu koristoljubivost "proroka". Nijedan prorok Božiji nije izrekao takva "otkrovenja", kakva su naprimer ova: od svega što u borbi zaplenite jedna petina pripada Poslaniku (vidi: Kuran 8:42), ili: meni je dozvoljen neograničen broj žena (vidi: Koran 4:3) ili: meni je dozvoljeno da uzmem ženu mog posinka (vidi: Kuran 33:36-51), ili: sve nekretnine zaplenjene od neprijatelja moje su vlasništvo (vidi: Kuran 59:7), ili: meni je Bog dozvolio da se ne pridržavam zakletvi koje sam dao ženama (vidi: Kuran 66:1-2), itd.

Zamislite se: u Bibliji je nabrojano nekoliko desetina proroka, poimenice: Mojsej, Aron, Samuil, David, Gad, Natan, Samej, Ahija, Juj, Ada, Ilija, Oded, Jelisej, Mihej, Jona, Isaija, Jeremija, Varuh, Jezekilj, Agej, Zaharija, Danil, Osija, Joil, Amos, Avdij, Naum, Avakum, Sofronije, Malahija, Jovan Krstitelj. Mnogi iz njih ostavili su zapisane knige otkrovenja, o životu i otkrovenjima drugih saopštavaju biblijskie istorijske knjige - i nijedan od istinitih proroka Božijih nijednom nije izrekao ništa slično. Više od toga, kao što smo već pokazali, i mala dobit, čak i u mislima, smatrala se smrtnim grehom.

A pohlepa, avaj, nije jedino što razlikuje Muhameda od biblijskih proroka.

Nijedan od njih nije uzimao sebi za ženu devetogodišnju devojčicu, kao Muhamed - Ajšu; nijedan nije podvrgavao zarobljenike mučenju, kao Muhamed - Kinana; nijedan nije silovao žene zarobljene u vrijeme bitke, kao Muhamed - judejku Rajhanu; nijedan nije prisiljavao druge da ga priznaju za proroka pod pretnjom smrtne kazne; nijedan nije slao najmljene ubice da se pod okriljem noći obračunaju sa oponentima, kao Muhamed - sa Kaabom ibn Ašrafom, Asmom bint Marvanom, Abu Afakom, al-Harisom ibn Suvajdom, Umm Kirfom i Abu Rafijem; nijedan se nije bavio pljačkom, kao Muhamed napadajući karavane; nijedan nije smatrao mogućim narušavanje zakletvi koje je sam dao.

Kao što vidimo, različitost Muhameda, po muslimanskim iskazima, od istinitih proroka Božijih veoma je značajna.

Na kraju, glavna razlika Muhameda od istinskih proroka Božijih je: on je bio nesposoban da tvori čudesa. Njemu su mnogokratno Arapi-pagani govorili: satvori čudo - i mi ćemo ti poverovati. Međutim Muhamed se sve vreme izgovarao time, da tvoriti čudesa može samo Alah, a da je on je samo "onaj koji opominje". Evo primer iz "Sirata" Ibn Hišama, kada su ga Kurajšiti pitali da bilo kakvim znamenjem potvrdi njegovo proročke tvrdnje: "Oni rekoše: Zamoli svoga Gospoda da on zajedno sa tobom pošalje svoga angela koji će potvrditi tvoje reči i zaštititi te... Tada bi se mi ubedili u tvoj visoki položaj kod Gospoda tvoga". I Muhamed im je odgovorio: "Neću to uraditi ... Gospod me nije poslao k vama za to. Alah me je poslao kao vesnika i pobuditelja". Oni su rekli: "U tom slučaju, obruši na nas nebo u parčadima! Kao što si tvrdio da će Gospod tvoj, ako hoće, to uraditi. Nećemo ti poverovati dok ne učiniš ". Muhamed je odgovorio: "To je delo Alaha. Ako on hoće da to uradi sa vama, uradiće". Oni rekoše: "O Muhamede! Zar nije znao tvoj Gospod da ćemo sedeti sa tobom i da ćemo te pitati ono što smo te pitali i tražiti od tebe ono što smo tražili? Zar nije došao tebi da te nauči kako da odgovaraš na naša pitanja, kako da postupiš sa nama ako ne primimo to što nam donosiš?".

I u Kuranu je o tome jasno rečeno:A oni koji ne veruju govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?"Tvoje je da opominješ (Kuran 13:7); i govore: " Nećemo ti verovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš; ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njega svukuda reke provedeš;ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš;ili dok Allaha i meleke kao jemce ne dovedeš;ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš;a nećemo verovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo." Reci:"Hvaljen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo čovek, poslanik?" (Kuran 17:90-93). Da je Muhamed stvarno bio čudotvorac, da su sve legende o čudesima opisane u kasnijim muslimanskim predanjima zaista verne, njemu ne bi predstavljao napor da odgovori na ta pitanja. Ali kada god bi u Kuranu postavljali Muhamedu pitanje, može li on ponoviti čudesa prethodnih proroka, odgovor je uvijek bio nepromenljiv - ne.

Ali, čak da su se i desila ta čudesa koja su pripisana Muhamedu u muslimanskim predanjima (a ona su se, kao po pravilu, uvek dešavala u prisustvu "svojih"), sama nemogućnost da on satvori čudo upravo tada, kada su to tražili od njega kao znak podtvrde da je on stvarno od istinitog Boga, sasvim je simptomatična. Proroci Valovi, koji su izašli da se nadmeću sa prorokom Ilijom, u drugo vreme su takođe mogli tvoriti čudesa magijskom silom - time se objašnjava to kako su samouvereno oni pošli na nadmetanje. Ali čim je pitanje postavljeno o istinitom Bogu, oni su se pokazali nemoćnima (vidi: 3 Car. 18).

Sledeća principijelna razlika je - forma prizvanja na prorokovanje. Za biblijske proroke sasvim je nezamislivo to što se priča o Muhamedu: noću mu se javio neko strašan i odmah počeo da ga muči prisiljavajući ga da čita, pritom je Muhamed, po tvrđenju muslimana, bio nepismen.

Evo kako se to opisuje: "Kada je nastupio taj mesec... Alahov poslanik je otišao na goru Hira... Kogda je nastupila noć... prineo mu je Džibril Alahove zapovesti. Alahov poslanik je govorio: "Javio mi se Džibril kada sam spavao, s brokatnim pokrivalom u koji je bila zamotana neka knjiga i rekao: "Čitaj!" Ja sam odgovorio: "Ja ne umem čitati". Tada me on stade daviti onim pokrivalom, tako da sam pomislio da je došla smrt. Potom me je pustio i rekao: "Čitaj!" Ja odgovorih: "Ja ne umem čitati". On me opet stade daviti i ja pomislih da umirem. Potom me on pusti i reče: "Čitaj!" Ja odgovorih: "Šta da čitam?", želeći samo da se izbavim od njega, da mi opet ne počne raditi ono što i ranije. Tada on reče: "Čitaj! U ime Gospoda tvojeg, koji je stvorio čoveka od ugruška. Čitaj! Jer je Gospod tvoj najmilostiviji, koji je trskom za pisanje naučio čoveka onome, što on nije znao"" (Kuran 96:1-5).

Posle toga je davitelj iščezao, a Muhameda je zahvatilo takvo očajanje da je on rešio da završi svoj život samoubistvom. Ali kada se već spremao da skoči sa litice, ponovo je video tog istog duha, prepao se i u strahu pobegao kući, gde je o svom viđenju ispričao svojoj ženi Hadidži, rekavši: "O Hadidža! U ime Alaha, ja nikada ništa tako nisam mrzeo kao idole i vračeve, i bojim se da ću i ja sam postati vrač ... O Hadidža! Čuo sam zvukove i video svetlost, bojim se da sam sišao s uma" (Ibn Saad. Tabakat. T. 1. S. 225).

Ona je otišla do svog rođaka - hrišćanina Varaka, i on je protumačio viđenje u tom smislu da je to bilo javljanje arhangela Gavrila, koji se tobože javljao svim prorocima, i da je Muhamed takođe, prema tome, prorok jedinog Boga.

Nijednog istinskog proroka ni Bog ni angeli nisu mučili i nisu prisiljavali da se potčini prizvanju. Bog nikome ne slama volju, naprotiv. Mojsej naprimer, došavši do kupine u plamenu, čuo je glas Božiji, i Gospod se najpre predstavlja: Ja sam Bog oca tvog, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. (Izl. 3,6), a posle toga predlaže: Sada hajde da te pošaljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira. (Izl. 3,10). Mojsej se spočetka nećka: Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira? (Izl. 3,11). No Bog ne počinje da ga davi, kao neko Muhameda, već razumno ubeđuje, podržava: Ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao (Izl. 3,12). I Mojsej, ubeđen i ukrepljen Bogom, rešava da stupi na proročki put.

Evo i prizvanja Jeremije. Najpre mu je Gospod objavio ko je On: Pre nego te sazdah u utrobi, znah te; i pre nego iziđe iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te. (Jer. 1,5) i tek posle objavljuje o proročko službi. I prorok Jeremiя takođe spočetka sumnja u svoje sile: Oh, Gospode, Gospode! Evo, ne znam govoriti, jer sam dete. (Jer. 1,6). Ali i ovde Gospod koji ljubi ne počinje da ga muči i guši, već ga ubeđuje i bodri slovesno: Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam, govori Gospod. I pruživši Gospod ruku svoju dotače se usta mojih, i reče mi Gospod: Eto, metnuh reči svoje u tvoja usta. (Jer. 1,8-9).

A proroku Jezekilju je bilo javljeno samo viđenje Božije slave, tako da je on sa smirenjem pao na lice svoje. I šta mu je rekao Gospod? U ta vremena, kada pred zemnim carevima prostim ljudima čak nije bilo dozvoljeno govoriti stojeći, Bog objavuje: Sine čovečji, ustani na noge da govorim s tobom. (Jez. 2,1), i ponovo ubeđuje i ukrepljuje usmeno: Sine čovečji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevim, k narodima odmetničkim ... A ti, sine čovečji, ne boj ih se niti se boj njihovih reči, ... slušaj šta ću ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi šta ću ti dati. (Jez. 2,3-8). I zatim proroku daje nebesni svitak, I pojedoh ga, i beše mi u ustima sladak kao med. (Jez. 3,3).

Takođe i prorok Isaija imao je viđenje: Godine koje umre car Ozija videh Gospoda gde sedi na prestolu visokom i izdignutom ... I rekoh: Jao meni! Pogiboh, jer sam čovek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer Cara Gospoda nad vojskama videh svojim očima. A jedan od serafima dolete k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kleštima, i dotače se usta mojih, i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj očisti se. (Is. 6,1, 5-7). Obratimo pažnju, prorok ne saopštava ni o kakvom bolu od dodira očišćujućeg nebesnog ognja, jer oganj taj ne pričinjava bol, kao ni čudesni blagodatni oganj, koji svake godine silazi na Grobu Gospodnjem u Jerusalimu, kao što se i nebesni svitak proroka Jezekilja pokazao sladak kao med. Još važnije je to da ni Bog, ni serafim ne prisiljava Isaiju da postane prorok, ne nameću svoju volju i ne lome nasiljem volju proroka - sve proishodi sasvim obratno: Potom čuh glas Gospodnji gde reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošalji mene. (Is. 6,8).

Neki muslimanski polemičari, da bi li opravdali Muhameda, oslanjaju se na epizodu borbe pravednog Jakova sa Bogom, a takođe i na to što je, tobože "Bog silom prinudio upornog proroka Jonu da primi otkrovenje sviše i da ga saopšti žiteljima Nineve: On je podigao buru na moru i zapovedio kitu da ga proguta". No tako može da govori samo onaj ko ne zna ili ko namerno iskrivljuje tekst Svetog Pisma. Jer Bog se ne javlja Jakovu zato da bi ga pozvao na proroštvo: A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore. (Post. 32,24). Jasno se vidi da Bog ništa ne traži od njega i ne prisiljava ga da prihvati Njegovu volju. No još je važnije to što se rvanje Jakovljevo sa Bogom završilo direktno suprotno tome kako se završilo rvanje duha sa Muhamedom - Jakov je pobedio: I, kad vide da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim. Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si. (Post. 32,25-28).

Ovde je sasvim umesno pitati: ko je jači - Bog ili čovek? Razume se, Bog. Zašto je onda pobedio Jakov? Jasno je: samo zato što je to poželeo Bog. Sveti Oci Pravoslavne Crkve navode ovaj tekst kao primer odnosa Boga ka čovečjoj slobodi. On, poštujući Svoj dar - svobodu čovekovu, ne lomi je već se povlači pred njom. Stoga, Jakovljev primer, naprotiv, pokazuje da onaj što se javio Muhamedu u pećini nije bio poslat od Jakovljevog Boga.

Što se tiče proroka Jone, tu muslimanski apologeti zbunjuju čitatelja. Gospod je poslao kita da proguta Jonu ne kao kaznu ili muku, već na njegovo spasenje, kada su ga mornari bacili preko palube za vreme bure: Potom uzeše Jonu i baciše ga u more... Ali Gospod zapovedi, te velika riba proguta Jonu (Jon. 1,15, 2.1). To kao prvo. A kao drugo, tvrdnje o tome kako su pritom proroku u utrobi kita "uslovi za slobodan izbora i razmišljanje bili ne baš sasvim udobni" su sopstvene spekulacije muslimana. Nigde u knjizi proroka Jone o bilo kakvim "neudobnim uslovima" nije rečeno. Samo nalaženje Jone u utrobi kita je čudo koje, usput, priznaje i Kuran, a u uslovima čuda, kako mi shvatamo, za Boga nije bilo teško da učini prebivanje proroka u utrobi kita ne samo manje, nego i više udobno u poređenju sa našim. Sva druga glava knjige proroka Jone posvećena je njegovoj molitvi, proiznošenoj iz dubine morske, ali i u toj molitvi on se nigde ne žali na "neudobne uslove kitove utrobe", koji su tobože, kako to muslimani pokušavaju predstaviti, prinudile proroka da se saglasi. Naprotiv, ova molitva upravo svedoči o Joninom pokajanju i dobrovoljnoj odluci da sledi Božiju volju. I na kraju, kao treće: čak i da su uslovi i stvarno bili "neudobni" (mada ni Biblija, ni sam prorok ne govore o tome), ipak " neudobni uslovi" i mučenje - to su dve sasvim različite stvari. Ni Biblija, ni čak Kuran ne govore o tome, da se Joni u utrobi kita javljao angeo i davio ga, prisiljavajući ga da prihvati volju Boga. U tom bi slučaju analogija među prizvanjem Muhameda i Jone bila tačna. Međutim ni jednog ni drugog ni trećeg nema: i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći. I pomoli se Jona Gospodu Bogu svom iz trbuha ribljeg... I Gospod zapovedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju. (Jona 2,1-2, 11).

Dakle, tri osnovne razlike su vidljive u Muhamedovom prizvanju. Kao prvo, duh koji mu se javio nije se predstavio, ko je on i od koga, stoga je i sama žrtva posumnjala da je od đavola. Kao drugo, taj duh je odmah počeo da ga muči i prinuđava da mu se potčini: "stade me daviti onim pokrivalom, tako da sam pomislio da je došla smrt". I na kraju, kao treće, rezultat te inicijacije je bilo to da je Muhamed upao u očajanje i rešio da svrši samoubistvom - nijedan istiniti prorok nije osetio želju da svrši sa sobom posle viđenja Boga ili Njegovih angela!

Paralela danog načina "otkrovenja" u hrišćanskom Sveštenom Pismu sa Kuranom nije vidljiva. Ali su zato vidljive neke paralele sa prizvanjem šamana, kada na čoveka nailazi neka sila i prisiljava ga da postane provodnik njene volje i njenim služiteljem u svetu. Kao što je poznato, šjoooj niko ne postaje po svojoj volji. Šamane biraju onostrane sile za njihovu službu, a posle toga duhovi prisiljavaju, u tom smislu i mučenjima (takozvana "šamanska bolest"), kandidata da primi određenu mu misiju[5]. Vidljiva je ista paralela i u prizvanju Muhameda, i u prizvanju šamana - nasilje nad ličnošću, želja silom i mučenjima prinuditi čoveka da prihvati tuđu volju. Tu paralelu su uočili i mirski islednici, naprimer, Mirča Eliade[6], M.B. Pjotrovski[7], E.A. Rezvan sa vezom na I.N. Vinikova[8].

Naravno, paralele ne znače identitet. Ipak, one pružaju povod za razmišljanje.

Osim toga, nijedan biblijski prorok, za razliku od Muhameda, nije bio izložen dejstvu čarobnjaka i vračeva. Muhamedova žena Ajša je govorila: "Vračanje je dejstvovalo na proroka tako da je on počeo misliti da je radio stvari koje ustvari nije", potom je usnio san gde su mu se javila dva čoveka i rekli da je to posledica vradžbina koje je na njega naveo Lubajd ben al-Asam (Buhari, 4:54,490). U drugom hadisu se objašnjava da mu se pod dejstvom vradžbina činilo da je imao seksualno opštenje sa svojim ženama, iako toga u stvarnsti nije bilo (Buhari, 7:71,660).

Bilo je i ovoga: saopštavajući dobijeno otkrovenje Muhamed je odjednom objavio paganske boginje al-Latu, al-Uzu, i Manat istinskim zastupnicama, "na čije zastupništvo se treba oslanjati". Kako glasi muslimansko predanje, uveče mu se javio Džibril (Gavril) rekao mu da su te reči došle od satane. Muhamed se uplašio, ali ga je Džibril uspokojio uverenjem da satana tobože uvek pokušava da se umeša u božanstveno otkrovenje, i dao mu pravilan tekst u kome se, naprotiv, osuđuju te lažne boginje (Kuran 53:21-23). Ta povest je zapisana u skoro svim ranim Muhamedovim biografijama (osim jedne). Nju je moguće naći u radovima Ibn Ishaka, al-Vakida, Ibn Saada, al-Balazura, at-Tabara i az-Zamahšara.

Osim toga, kao opravdanje za Muhameda u Kuranu se govori: Prije tebe mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi reči svoje učvrstio (Kuran 22:52).

Ali svako ko zna Božanstveno otkrovenje posvedočiće da je upravo suprotno - nikada nijednom pravom proroku Božijem, kada bi on izrekao otkrovenje ili video božanstvena viđenja, nisu se dešavale takve stvari, jer satana se boji da pristupi k njemu i nemoćan je da naudi delu Božijem. Nijedan prorok Božiji nikada nije potpao pod besovsko dejstvo tako da halucinira i na javi vidi ono čega nema.

Za hrišćanina i način Muhamedovih "otkrovenja" i njegova dela veoma podsećaju na stanje duhovne prelesti, koja nastaje kao rezultat delovanja palih duhova na ljudsku prirodu. Mnogi pravoslavni podvižnici su upozoravali na tu opasnost. Evo šta, na primer, piše svetitelj Ignjatije (Brjančaninov): "Kada se zli duh prelesti približava čoveku, on smućuje njegov um i čini ga divljim, ogrubljuje i pomračuje srce, navodi bojazan, strah i gordost, izvrće oči, zbunjuje mozak, svo telo dovodi u drhtanje"[9].

A evo i reči prepodobnog Grigorija Sinaita: "Prelest, govore, dolazi na dva načina - u vidu maštanja i delovanja ... Prva služi kao početak drugoj, a druga kao početak još i treće - u vidu ekstaze... Početak lažnog maštarskog sazercanja predstavlja mnenje... Evo kakva je druga vrsta prelesti u obliku delovanja: ona ima početak u sladostrašću, koja se rađa od telesne pohote ... Raspalivši svu prirodu i pomračivši um putem maštarskih idola, ona ga dovodi u ekstazu pijanstvom od svog opaliteljnog dejstva... U ovom stanju prelašćeni se laća prorokovanja, daje lažna predskazanja, predstavlja kao da vidi neke svetitelje i predaje reči koje su mu oni tobože rekli"[10].

Ponekad se muslimani, pokušavajući da dokažu da je Muhamed bio prorok, oslanjaju na to što je on bio uspešan političar i vojskovođa i mnoge obratio u svoju veru. To su potpuno neozbiljni argumenti: Aleksandar Makedonski i Džingis-kan su bili kudikamo veći vladari i vojskovođe, i oba su, pritom, takođe sebe smatrali posebno povezanim sa višim silama. Zar zbog toga mi treba da prihvatimo njihove pretenzije? Je li moguće da sami muslimani priznaju Džingis-kana za proroka, a "Jasu" - za otkrovenje?

Dakle, prilično opsežno i detaljno je pokazano zašto hrišćani ne mogu da prihvate Muhameda za istinskog proroka Božijeg. Ozbiljnih razloga da se Muhamed ne prihvati kao prorok je mnogo, a nijednog dovoljnog za to da bi ga priznali kao takvoga.

Juri Maksimov

Preuzeto sa: http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/MuhamedMaksimov.htm

http://www.youtube.com/watch?v=gcvtoBIPA0s

''Учење о непромењивости канона због свог формализма не представља израз богочовечанске, него човечанске воље!''-Н. Афанасјев

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 328
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

ZAŠTO HRIŠĆANI NE SMATRAJU MUHAMEDA ZA PROROKA Лепо је рекао свети Владика Николај.Чија је њива,онога који има много сведока о власништву или онога који нема ни једног.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...

Musliman sam hvala Bogu i bas me zanimalo da vidim sta vi govorite o poslednjem Bozijem Poslaniku Muhammedu a.s. pa sam procitao ovaj tekst.

U tekstu vidimo par misljenja koja nisu zasnovana na dokazima a vidimo i par "dokaza" iz Novog Zavjeta.

Mene sada zanima,posto je @karadjordje naveo Jovanov citat u kome se kaze da su muslimani primili vjeru bez svedoka, na osnovu cega ste vi sigurni da je Novi Zavjet do vas dosao neizmenjen???

Postoji li lanac prenosilaca Novog Zavjeta koji se veze za Isusa a.s.??

Mi muslimani,nase knjige,nasu istoriju,govore naseg Poslanika i sve ostalo prenosimo ovako:

Kazem ja Sami Dzeko:

pricao mi je sejh Ismail ibn Suhejl Ezzebibi

pricao mi je sejh Abdurrezak ibn Muhammed Hasen El Halebi i sejh Muhammed Dib ibn Ahmed el Kelas

pricao mi je sejh Muhammed Salih ibn Abdulah El Farfur

pricao mi je sejh Muhammed Bedruddin ibn Jusuf El Haseni

pricao mi je sejh Abdul Kadir ibn Salih El Hatid

pricao mi je sejh Abdurrahman ibn Muhammed El Kezberi (mladji)

pricao mi je sejh Muhammed ibn Abdurrahman El Kezberi

pricao mi je sejh Abdurrahman ibn Muhammed El Kezberi (stariji)

pricao mi je sejh Abdul Ganijj ibn Ismail En Nabulsi

pricao mi je sejh Muhammed Nedzmuddin ibn Muhammed El Gizzi

pricao mi je sejh Muhammed Bedruddin Ibn Muhammed El Gizzi

pricao mi je sejh Zekerijja ibn Muhammed El Ensari

pricao mi je sejh Ahmed ibn Ali ibn Hadzer el Askalani

pricao mi je sejh Ebul Fadl Abdurrahman ibn Husejn El Iraki

pricao mi je sejh Muhammed ibn Ismail El Habbaz

pricao mi je sejh Fahruddin ibn Ali ibn Ahmed ibn Abdulvahid el Makdisi

pricao mi je sejh Ebul Jemen Zejd ibnul Hasen El Kindi

pricao mi je sejh Ebu Sudza' Omer ibn Muhammed ibn Abdullah El Bustam

pricao mi je sejh Ebul Kasim Ahmed ibn Muhammed El Halili

pricao mi je sejh Ebul Kasim Ali ibn Ahmed El Huzai

pricao mi je sejh El Hejsem ibn Kelib es Sasi

pricao mi je sejh Ebu Isa Muhammed ibn Isa ibn Sureh Et Tirmizi

pricao mi je sejh Hennad ibnus Serrijj

pricao mi je sejh ' Abser ibnul Kasim

pricao mi je sejh Es'as ibnus Sevvar

pricao mi je sejh Ebu Ishak

pricao mi je sejh Dzabir ibnus Semureh drug Bozijeg Poslanika Muhammed a.s. kaze:

"Video sam Bozijeg Poslanika u noci punog mjeseca a na njemu crveni ogrtac,pa sam pogledao u njega i pogledao u mjesec pa mi je bio ljepsi od mjeseca"

Ovu recenicu,kao sto vidite,pouzdani ljudi su prenijeli sve do mene prenoseci opis Poslanika a.s. od strane jednog od njegovih drugova i njen zapis sa generacije na generaciju.

Mene zanima,je li neko od vas pravoslavaca u stanju da mi isto ovo predoci za Stari i Novi zavjet navodeci uz to makar vrijeme i mjesto u kojem je svako od prenosilaca ziveo ( s tim sto kod nas muslimana to nije dovoljno vec se moraju znati svi njegovi ucitelji,njegovi ucenici,mjesto na kojem je on poducavao i vrijeme kada je ovaj hadis cuo od svog ucitelja)

PA IZVOLITE,NADAM SE DA CE MI NEKO DATI ONO STO TRAZIM KAKO BISTE POTVRDILI IZVORE GORE NAPISANOG TEKSTA I KAKO BIH JA NAKON TOGA MOGAO PRAVIM DOKAZIMA DA POBIJEM IDEJE KOJE SE U NJEMU NALAZE.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Да би Мухамед могао да се узме у разматрање као пророк од стане Хришћана морао би да призна Христоса за Спаса и Бога, јер ми Христоса сматрамо Спасом и Богом као и сви наши пророци, зато Мухамед неможе да буде сматран пророком од стране Хришћана.

ЉУДИ ТРАЖЕ СЛОБОДУ, А СЛОБОДА ТРАЖИ ЉУДЕ !

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Помаже БОГ брате Џеко,доброшао си на форуму и добродашао си да дискутујемо у миру и љубави  joooj

Што се тиче доказа које тражиш,ја ћу ти понудити следеће,у вези Светог Писма али мораш да познајеш изворне језике:

Септуагинта,грчки превод ширег канона Старог Завјета:

http://en.wikipedia.org/wiki/Septuagint

на српском о септуагинти:

http://www.pravoslavlje.net/index.php?title=%D0%A1%D0%B5%D0%BF%D1%82%D1%83%D0%B0%D0%B3%D0%B8%D0%BD%D1%82%D0%B0

http://www.septuagint.org/LXX/Genesis/1-овдје ти је оригинал па можеш да упоредиш писмо Старог Завјета које ми данас имамо са текстом из трећег вијека прије Христа па ако нађеш неку суштинску разлику преводу стихова ти пријави

Овдје имаш много квалитетнији текст Септуагинте,није искидан као овај горе:

http://www.spindleworks.com/Septuagint/Genesis.htm

Овдје имаш орве преводе на латинском Новог Завјета и ширег канона Светог Писма које датира до 405 године,кад је Свети Јероним завршио превођење ширег канона Светог Писма са изворног језика:

http://www.documentacatholicaomnia.eu/00_10_10-_Vulgata_Clementina.html

А ево ти овдје кратко о септуагинти:

All theories of 1st Century AD conspiracies and prophecy manipulation go out the door when we realize that prophetic scripture like Isaiah 53 and Psalm 22 were fixed in written form at least 100 years before Christ, and probably many more. Again, despite time, persecution, and the incredibly minor instances of scribal mistakes, the Septuagint is just another example of how the Biblical text has remained faithful in its message and theme. The Holy Bible is truly a divinely inspired and preserved letter from God that is deserving of our time and attention.

http://www.allabouttruth.org/septuagint-2.htm

Ево ти овдје свици са Мртвог мора који датирају у времену од 150 године прије Христаhttp://www.allaboutarchaeology.org/dead-sea-scrolls.htm :

http://www.documentacatholicaomnia.eu/04z/z_sine-data__Open_Scrolls_Project__Dead_See_Scrolls_[Original_Texts]__EN.pdf.html

Сад ти погледај и јави да ли постоје разилажења у тексту Старог Завјета.

Што се тиче Новог Завјета ево ти најранији кодекси:

http://www.codexsinaiticus.org/en/manuscript.aspx

овдје имаш ране Новозавјетне текстове

http://www.documentacatholicaomnia.eu/00_20_01-_Evangelia_Quatuor.html

овдје имаш Оригенову хексаплу и у њој читаве књиге Старог и Новог завјета на хебрејском,латинском и старогрчком:

http://www.documentacatholicaomnia.eu/a_1010_Conspectus_Omnium_Rerum_Alphabeticus_Littera_O.html

Е сад,ово су за мене довољни докази да видимо да се текст Светог Писма суштински није мијењао јер ако се текст из 150 године прије Христа није мијењао у односу на данашњи то је јасан доказ да је суштина текста остала непромијењена.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја сам прочитао негде да је Мухамед био искушеник у једном православном манастиру,па је због неких разлога био избачен одатле.

"Извор сваког зла је - нечастиво учење" Свети Јован Златоусти

"Ми смо Јерусалимске вере" Патријарх Арсеније III

"Тако живи да свакодневно можеш приступити (Причешћу)". Тертулијан

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Септуагинта,грчки превод ширег канона Старог Завјета:

на српском о септуагинти:

овдје ти је оригинал па можеш да упоредиш писмо Старог Завјета које ми данас имамо са текстом из трећег вијека прије Христа па ако нађеш неку суштинску разлику преводу стихова ти пријави

Овдје имаш много квалитетнији текст Септуагинте,није искидан као овај горе:

Овдје имаш орве преводе на латинском Новог Завјета и ширег канона Светог Писма које датира до 405 године,кад је Свети Јероним завршио превођење ширег канона Светог Писма са изворног језика:

Ево ти овдје свици са Мртвог мора који датирају у времену од 150 године прије Христа

Што се тиче Новог Завјета ево ти најранији кодекси:

овдје имаш ране Новозавјетне текстове

овдје имаш Оригенову хексаплу и у њој читаве књиге Старог и Новог завјета на хебрејском,латинском и старогрчком:

Е сад,ово су за мене довољни докази да видимо да се текст Светог Писма суштински није мијењао јер ако се текст из 150 године прије Христа није мијењао у односу на данашњи то је јасан доказ да је суштина текста остала непромијењена.

Kao sto vidis,oznacio sam pojedine delove tvog teksta. U cijelom tekstu ti govoris samo o prevodima, o najranijim spisima i sl. Medjutim,nigdje mi nisi ponudio nesto sto bi naucno potvrdilo vezu Satrog Zavjeta sa Mojsijem a.s. i vezu novog Zavjeta sa Isusom a.s.

Hteo bih da te pitam nesto: Ako kazemo da su Stari i Novi Zavjet Bozije knjige mozemo li to isto da kazemo za njihove prevode?

Na primjer: Ako jedna rijec koja je dosla u originalu novog Zavjeta ima 100 znacenja pa ti tu rijec prevedes na starogrcki rijecju koja ima 15 znacenja od te rijeci i jos dodatnih 20 koje nema rijec u izvornom tekstu, je li dozvoljeno da kazes da je sustina teksta ostala nepromijenjena?

Uzgred,koja Jevandjelja vi pravoslavci prihvatate?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо на овим лниковима имаш и научну потврду:имаш Кумранске списе/Свитке са Мртвог Мора,кодексе,Ватикански и Синајски,Септуагинту,Оригенову Хексаплу.....

Е сад,на какву везу мислиш између Новог Завјета и Господа Христа?Јер Христос је централна фигура у читавом Писму а то је најочитије приказано у Новом Завјету.Књиге Старог Завјета говоре о Његовом доласку а књиге Новог о Његовом животу-јеванђеља су у суштини биографије Господа.

Ако ме питаш за доказе,поред јеванђеља имамо и нехришћанске доказе као и хришћанске који нису ушли у овај краћи канон Светог Писма.

Искрено не разумијем какву везу тражиш Мојсија са Старим Завјетом?Да ли ме питаш да ли знамо 100% да је пентатеух од Мојсија?Да,то знамо,Пентатеух или Петокњижје које данас држимо није директно од Мојсија јер се током времена форма мијењала зато што се и језик мијењао и нормално је да је долазило до промјене форме.Оно што је битно је да се суштина текста није мијењала јер је то најбитније:остала је порука.А форма се јесте мијењала,то нема сумње.

Што се тиче значења ријечи то је врло просто:Господ је рекао:Идите и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа.Дакле,Писмо је морало да буде превођено јер сви народи не говоре истим језиком а писмо се тумачи у складу са изворним текстом,у складу са оним ко га је писао,у складу са историјским контекстом и у складу са оним ко је саставио канон.

Нови Завјет је доживио неколико хиљада преписа токо првих неколико вјекова тако да слободно можемо да упоредимо смисао,контекст-што је најбитније.Ту нам највише помажу Свети Оци,првенствено говорим о ученицима Светих Апостола јер су они били живи у вријеме Светих Апостола и могли су да их и чују и опипају и виде и питају за објашњења а ученици Светих Апостола су то записивали и данас имамо дјела Светог Игњатије,другог епископа Велике Антиохије после Еводија којег је рукоположио сам Свети Петар,Светог Климента римског који је епископовао до 90 године,Светог Папија Јерапољског,Светог Поликарпа који је био ученик и слушалац јеванђелисте Јована....Дакле,у тумачењима Новозавјетних Списа нам много помажу ученици Светих Апостола јер су они заједно са Светим Апостолима најбоље знали шта Писмо значи.

Дакле,ако нас интересује шта нека ријеч значи и који је њен контекст ми ћемо да погледамо како су то тумачили ученици Светих Апостола,историјски контекст,користићемо своје знање библијских језика и учење Цркве која је саставила канон Светог Писма.

Што се јеванђеља тиче,ја сам ти ту много екстензиван  kraljica

Црква држи четири канонска јеванђеља,за сад,можда се пронађе још неко,али то је за сад тако.Зашто ова 4?Зато што ова четири помињу ученици Светих Апостола у својим списима јер логички полазимо од тога да они најбоље знају шта су њихови учитељи који су били Свети Апостоли писали и морамо се ослањати на ученике Светих Апостола по том питању јер су најрелевантнији извор.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Овако,нисам рекао да се не могу преписати,него сам следеће рекао:Оригинални спис,Мојсијев рукопис Петокњижја нам није доступан јер је папир и материјал подложан зубу времена,али зато имамо преписе:Таргумски текст и масоретски текст,спетуагинту,свитке са Мртвог мора,Наг хамади корпус.Можемо да провјеримо и видимо какав је био текст прије 2500 година и сад.Битно је да је суштина остала.Форма се јесте мијењала јер језик није непроменљив него је итекако динамичан и пошто је језик људска творевина а све што је људско је променљиво онда се и језик мијењао.

Што се тиче Христа,немамо Његових рукописа.Наићи ћеш у Црквеној историји Јевсевија Памфила да је постојао спис између Господа Христа и едеског цара Авгара,али то је историјска наука оповргла и ми немамо доказа за то сем помена у Јевсевијевој Историји.Оно што имамо су јеванђеља,хришћански списи и нехришћански списи који јасно доказују да је Христос био историјска личност као и да су Свети Апостоли били његови ученици.Доказе ових доказа имаш у дјелима великих патролога попут Лајтфута,Функа,Христуа,владике Атанасија Јевтића,Квастена,Камелота...

Ево ти овдје сајт који се бави анализом,научном анализом списа:

http://www.earlychristianwritings.com/

По учењу Цркве,мада то и историја потврђује,Христос није ништа писао.

Е сад,што се тиче стихова да је БОГ стварио човјека по лику Своме:

Кључни израз библијске и хришћанске антропологије:``бецалмену кидмутену``-по слици нашој,буквално:``као сличност Нашу``,указује на узвишеност човјека богоподобним господством над свим осталим створењима али и на боголикост човјека према Архетипу:Тројичном БОГУ,Који је заједница личности,па је овдје назначено стварање човјека као личности и као заједнице.Отуда је и ријеч адам без члана па с`тога означава и једнину и заједницу.

То подразумијева владање човјеково над другим створењима због обдарености ликом БОЖИЈИМ,царским господством,самовлашћу,слободом воље.

Стварање по лику је датост људској природи која је стврена бесмртна по слици бесмртне БОЖИЈЕ природе а подобије је слобода човјека да може да напредује ка БОГУ заједно са БОГОМ.То је слободна воља човјека.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

E sad mi reci: Je li moguce istu recenicu protumaciti ovako:

Bog je stvorio Adama po njegovom liku - Bog je stvorio Adama po Adamovom liku kojeg je stvorio posebno za njega tj. svako od nas je stvoren po nekom svom liku a Adam po njegovom.

Bog je stvorio Adama po njegovom liku - Prolazio je npr. neko pored dvojice ljudi od kojih je jedan udarao drugog pa mu je rekao: Nemoj ga udarati,zaista je Bog stvorio Adama po njegovom liku.

Bog je stvorio Adama po njegovom liku - Nemojte govoriti covjeku: "Ruzan je jer ima nos,bez nosa bi bio ljepsi" jer Bog je stvorio Adama po njegovom liku tj. i Adam i on imaju oci,usi,usta i sl. pa je vrijedjanje njegovog lika ovdje vrijedjanje Adama.

Bog je stvorio Adama po Njegovom liku - Bog je stvorio Adama po Njegovom liku u smislu da mu je dao da ima neka svojstva koja ima i Bog kao npr. blagost, milost, ...

Takodje,lik predstavlja i svojstvo pa je moguce ovu istu recenicu protumaciti u smislu svojstva.

Zatim, moguce je da ova ista recenica znaci i - Svaki covjek ima svoj deo srece,svoj deo tuge,svoj deo opskrbe a Adama je Bog stvorio po njegovom dijelu srece,tuge i sl.

Moguce je takodje da je onaj koji je rekao ovu recenicu pokazao na nekog drugog covjeka i rekao: Zaista je Bog stvorio Adama po njegovom liku u smislu da su svi ljudi rodjeni bez znanja a Adam je stvoren naucen i nije prolazio kroz detinjstvo,nije postepeno ucio i sl.

Zbog cega ti sve ovo govorim.

Ako je kod vas dozvoljeno da recenice koje se pripisuju Bogu prenosite po znacenju onda cete neminovno izmijeniti neke od tih recenica. Kao sto si video, zamjenica "njegovom" ovdje moze da se odnosi i na Adama, i na Boga  a i na neko trece lice.

Pa sta ce biti ako ti razumijes da se odnosi na Boga i preneses onako kako si ti razumeo a Bog u stvarnosti nije zeleo to znacenje?

Sta ce biti ako je u originalu stajalo: "Bog je stvorio Adama u njegovom liku" a prevodioc je razumeo: " Bog je stvorio Adama po Njegovom liku" i na osnovu toga preveo: " Bog je stvorio Adama po Svom liku"

MOZE LI NAM OVAJ PREVOD POSLUZITI KAO DOKAZ U VJERI??

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Što se tiče navedenog teksta, od Jurija Maksimova, prije nego što sve „argumente“, razbijemo na atome,(iako sam viđao puno bolje pokušaje..), čisto da vam u 2-3 primjera ukažem, o kakvom se nisko-inteligentnom, i krajnje tanko obrazovanom čovjeku radi. 8084.gif

Kaže Maksimov:

Мухамед је ипак давао предсказања, а она се - нису испуњавала!

Ево например: "Једном, при крају свог живота, пророк је свршио са нама вечерњу молитву, исправио се и рекао: "Схватате ли ви, каква је ова ноћ? Уистину, кроз сто година после ове ноћи неће остати на земљи ниједног живог створа" (Бухари, 116). Свако ко чита ове редове истовремено опровргава ово лажно пророштво, јер, не само кроз сто, већ ево и након хиљаду ипо година земља се пуни житељима.

--------------------------------

Ovaj hadis navest ću na engleskom jeziku, jer je vjerovatno i Maksimov sa njega prevodio:

Narrated 'Abdullah bin 'Umar:

Once the Prophet led us in the 'Isha' prayer during the last days of his life and after finishing it (the prayer) (with Taslim) he said: "Do you realize (the importance of) this night?" Nobody present on the surface of the earth TONIGHT will be living after the completion of one hundred years from this night."

Dakle, svjesno ili nesvjesno, nebitno sad, Maksimov je izostavio jednu jako važnu riječ: “TONIGHT” – večeras.

Vjerujem da ste svi shvatili o kakvom se neozbiljnom “dokazu” radi, ali evo za svaki slučaj:

Govori se o onima koji su živjeli u TOM TRENU na zemlji, dakle da niko od njih neće biti živ, poslije 100 godina od te noći, slijedeći dan se već hadis nije odnosio na novorođene, i one poslije njih.

--------------------------------

Drugi primjer gdje Kaže Maksimov:

Још један хадис: "Посланик Алаха је рекао: "ускоро ће Еуфрат отворити ризницу пуну злата, али ти који буду живели у то време ничега отуда неће узимати ... Еуфрат ће разоткрити гору злата под њим" (Бухари, 7119). За више од хиљаду и по година то "ускоро" још увек није наступило.

--------------------------------

To “uskoro” nije nastupilo, iz prostog razloga što časni Poslanik a.s, nije naveo “uskoro”, ovako glasi ispravno:

Od predznaka Sudnjeg dana jeste kako navodi Ebu Hurejre r.a., da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se rijeka Eufrat ne povuče i za sobom ostavi brdo zlata zbog kojeg će se ljudi boriti. Od svake stotine biće ubijeno devedeset i devet ljudi, a svaki će čovjek tada govoriti: „Da mi je da budem onaj koji će ostati živ.“ (El-Buhari 13/76 i Muslim 18/17)

E sad koga malo više zanima hadis..:

Neki su pokušali da protumače ovaj hadis pojavljivanjem nafte, jer kako vidimo, oko nafte se danas najviše vodi ratova. Napad i zauzimanje Afganistana je bilo zbog nafte i zemnog gasa. Irak je okupiran zbog nafte. Sudan se pokušava destabilizirati zbog nafte. Danas se prijateljuje i ratuje zbog nafte. A još kada dodamo tome da mnogi nazivaju naftu crnim zlatom, pitamo se da li je ovo tumačenje ispravno?

Kada pogledamo tekst hadisa vidimo da Poslanik a.s., spominje rijeku Eufrat, zatim da će se ta rijeka povući tako da će na njenom dnu ostati brdo zlata, za razliku od nafte koja se nalazi na velikim dubinama i do koje se ne može doći osim Bušenjem zemljine kore.

En-Nevevi kaže da će se ovo brdo zlata pokazati, kada voda Eufrata omanji i povuče se, ili će možda rijeka promijeniti svoje korito, i tako će se otkriti brdo zlata koje je do tada bilo prekriveno vodom i muljem.

Poslanik a.s., je zabranio svakom onom ko bude tu da bilo šta od njeg uzme. A razlog zabrane uzimanja, jeste što bi to dovelo do još veće smutnje i ubijanja, i što je neuzimanje tog zlata jedini način da ne budeš među onih 99 koji će biti ubijeni.

Ovo nas ne bi trebalo ni malo da čudi, imajući u vidu da je područje Iraka nastanjano od najstarijih vremena, i da su na tom području bile mnoge moćne, bogate i jake civilizacije, koje su bile i prošle. Interesantno je kako navode arheolozi da trenutno u morskim dubinama leži oko 6 miliona dolara vrijednih stvari što od zlata, srebra i ostalog nakita.

----------------------------------

Dalje:

Kaže Maksimov:

„А ево и јединственог "доказа", који је навео Мухамед, - његов сопствени Куран: "А ако сумњате у оно што објављујемо робу Своме, начините ви једну суру сличну објављеним њему, а позовите и божанства ваша, осим Алаха, ако истину говорите. Па ако не учините, а нећете учинити, онда се чувајте ватре за невернике припремљене, чије ће гориво бити људи и камење."! (2:21-22). На другом месту Мухамед тражи да се за то начини не једна већ десет сура (11:16).”

------------------------------------

Kada je počelo objavljivanje Kur'ana 662. godine to je bilo jezičko čudo. Bog je uputio izazov svakom da načini nešto isto ili bar slično Kur'anu.

Ovaj poziv se nalazi u suri:

: "Reci:'Kad bi se svi ljudi i džinni udružili da sačine nešto slično ovom Kur'anu, ne bi mogli ništa njemu slično sačiniti, pa makar jedni drugima pomagali.'"

Prošle su godine i niko nije bio u stanju da odgovori na ovaj izazov. Kasnije

poslije nekoliko godina, poziv je olakšan izazovom da se sačini makar deset sura, sličnih onim Kur'anskim, sljedećim ajetom: "Zar oni (nemuslimani) da govore: 'On (Muhammed) ga izmišlja!' Reci (Muhammede): 'Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina to što tvrdite! A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite!"

Ponovo su prošle godine i opet niko nije bio u stanju da uspješno odgovori na izazov.

I opet, kasnije, izazov je olakšan po treći put, da se sačini samo jedna sura kao ona iz Kur'ana ili makar slična njoj. Izazov za bilo koga da sačini jednu suru, sličnu kur'anskoj, prezentiran je u Kur'anu na više mjesta; jedno od njih je u suri El-Bekare 23, gdje Allah kaže (u prijevodu značenja): "A ako vi sumnjate u ono što objavljujemo (tj. ono što objavljuje Allah) robu Svom (Muhammedu), načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu (tj. Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem), i pozovite svjedoke vaše i pomagače vaše, osim Allaha, ako je istina ono što govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje." (Prijevod značenja, sura El-Bekare 23-24)

Od tada je prošlo 1400 godina i niko nije bio u stanju da odgovori na ovaj izazov, i niko neće moći, jer, Kur'an je jedina postojeća knjiga koja sadrži Allahove riječi koje čovjek ne može ni imitirati, niti može smisliti njima ravne.

Maurice Bocaille, francuski hirurg kaže:

“…..s druge strane, nisam mogao naći ni jedne greške u Kur'anu. Morao sam da stanem i da se zapitam: ako je čovjek autor Kur'ana, kako je u sedmom stoljeću mogao napisati činjenice za koje se tek danas otkriva da su u skladu sa modernim naučnim saznanjima?… Kakvo ljudsko objašnjenje može biti vezano za ovo zapažanje? Po mom mišljenju ne postoji objašnjenje, ne postoji način da se sazna kako su stanovnici arapskog poluostrva mogli imati znanja o određenim temama koja su bila deset vijekova naprednija…”

To da je Muhammed saws, pisao Kur`an po emocijama, će Maksimov morati dokazati.

Ako je ovoliko prostora bila potrebno, za samo tri Jurijeve nebuloze,...gdje će biti kraj. 8084.gif 8084.gif

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Maurice Bocaille, francuski hirurg kaže:

“…..s druge strane, nisam mogao naći ni jedne greške u Kur'anu. Morao sam da stanem i da se zapitam: ako je čovjek autor Kur'ana, kako je u sedmom stoljeću mogao napisati činjenice za koje se tek danas otkriva da su u skladu sa modernim naučnim saznanjima?… Kakvo ljudsko objašnjenje može biti vezano za ovo zapažanje? Po mom mišljenju ne postoji objašnjenje, ne postoji način da se sazna kako su stanovnici arapskog poluostrva mogli imati znanja o određenim temama koja su bila deset vijekova naprednija…”

Можда ће ово звучати превише сурово за припаднике исламске вероисповести (модерација ако жели може да обрише) , заиста Кур`ан није људско дело,већ дело сатане лично. Сам сатана је давао инструкције Мухамеду шта да говори,јадан није био свестан своје обмане и сада на жалост седи у крилу сатанином.

"Извор сваког зла је - нечастиво учење" Свети Јован Златоусти

"Ми смо Јерусалимске вере" Патријарх Арсеније III

"Тако живи да свакодневно можеш приступити (Причешћу)". Тертулијан

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kur'an je poslednja Bozija objava,objavljena Muhammedu,pecatu svih poslanika.

Njegova objava zavrsena je Muhamedovom smrcu 632. godine.

Medjutim, da li je on univerzalna knjiga koja je u skladu sa vremenom sve do Sudnjeg dana? Da li je on ispred savremene nauke,ili ga nauka pobija?

U Kur'anu postoji vise od 1000 recenica koje govore o nauci. Neke od tih stvari su potvrdjene a neke jos uvijek nisu otkrivene.

Jedan od primjera cudotvornosti Kur'ana jeste 30. recenica 79. poglavlja gdje se kaze: "Wel Erda ba'de zalike dehaha" - " A Zemlju je zatim poravnao" . Dok su zapadni naucnici strahovali da plove morem jer su se plasili da ne dodju do kraja Zemlje i padnu sa nje,islamski ucenjaci su uveliko proucavali geografiju i vec odavno znali da Zemlja nije plocasta vec elipsoidna kao sto mi danas znamo.

Pitate se otkuda to muslimanima,kako su oni znali to kad je cio svijet tvrdio suprotno? Odgovor lezi u citiranj recenici iz Kur'ana.Naime, arapska rijec koja je upotrebljena u ovoj recenici "dehaha" ima dva znacenja: prvo znacenje jeste "poravnati" a drugo znacenje jeste: uciniti kao nojevo jaje.

Citajte sada sa mnom ovu recenicu: " A Zemlju je zatim kao nojevo jaje ucinio" Svi znamo kako izgleda nojevo jaje i bilo koje drugo jaje- elipsoidno. Znaci,prvo znacenje ove recenice je: "A Zemlju je zatim elipsoidnom ucinio" .

Bog Svemoguci i Sveznajuci je ovo rekao u Kur'amu prije 1400 godina,a kada su zapadni naucnici otkrili da je Zemlja elipsoidna?0110_hahaha Zaostaju za islamom 1000 godina. Normalno,kad je Kur'an Bozija objava, Bog najbolje zna ono sto je On stvorio.

Pitate se sta je sa drugim znacenjem rijeci "dehaha" tj. "poravnati" kako se ono uklapa? Odgovor lezi u vama samima: Izadjite napolje i pogledajte ispred sebe: Vidite li Zemlju elipsoidnom ili ravnom,normalno ravnom. Znaci: Bog je stvorio Zemlju elipsoidnom ali ona nama kada stojimo na njoj izgleda ravna. Upravo u tome lezi cudotvronost Kur'ana,da se njegove cinjenice iz dana u dan otkrivaju i da nikada nauka ne moze dokazati nesto sto se nalazi u Kur'anu suprotno onome sto se kaze u toj poslednjoj Bozijoj objavi. NAUKA NE NEGIRA ISLAM,ONA GA DOKAZUJE!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...