Мала ризница мудрости ♥ ♥ ♥

[Anti Palma Crew]

Заиста, као што дневна светлост залепљује очи слепих мишева,
тако и ствари најочигледније по природи,
залепљују интелигенцију наше душе.


О, како је дуг живот несрћнику, а како кратак срећноме.


Најбедније је живети по вољи другог.


Нарочито велико незнање је не знати да грешиш.


Сви греше брже кад греше тајно.

Аристотел

[Тавита]

Nikada se ne hrvajte sa svinjom jer ćete oboje završiti prljavi, ali svinja će u tome uživati.

Čarls Munger

Zavist je želja za uništavanjem vrijednosti koje su stvorile ili stekle druge osobe. Ona se javlja jer vrijednosti drugih ljudi otkrivaju greške i nesposobnost zavidne osobe. To pak uništava njezino samopoštovanje. Zavidna osoba želi uništiti tuđe vrijednosti, ali zapravo uništava svoj život. Ljudi koji razviju zavist čine to na svoju štetu jer time na kraju sami sebi nanose zlo i donose nesreću.

Glavni uzroci zavisti su neiskrenost prema samom sebi i lijenost. Iz straha i zlobnosti, zavidnici moraju napadati vrijednosti stečene od strane drugih osoba. Tuđe materijalne i nematerijalne vrijednosti čine zavidnu osobu svjesnom vlastite neuspješnosti. One otkrivaju šta zavidnoj osobi nedostaje i čine je svjesnom njene vlastite nesposobnosti da živi srećan život. Kao rezultat toga, zavidna osoba mrzi uspješne osobe iako zapravo želi biti poput njih.

Savjet je jednostavan: koncentrišite se na sebe i neka vas previše ne zamaraju uspjesi ili imovina drugih ljudi.

[Тавита]

Naučio sam…

Najbolji školski sat je sjediti na podu ispred nogu starije osobe.

Naučio sam…

Kada si zaljubljen, to se vidi.

Naučio sam…

Kada mi samo jedna osoba kaže “uljepšao si mi dan”… onda je moj dan nešto sasvim drugo.

Naučio sam…

Da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju.

Naučio sam…

Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam…

Da nikada ne smiješ reći ne poklonu od djeteta.

Naučio sam…

Da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.

Naučio sam…

Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtjeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam…

Da je ponekad sve što neko treba, nečija ruka za držanje i srce za

razumijevanje.

Naučio sam…

Da su najjednostavnije šetnje u ljetnjim večerima s mojim ocem, dok sam bio dijete, učinile za mene čudo kada sam odrastao.

Naučio sam…

Da je život kao rolna toaletnog papira - što je bliže kraju brže ide.

Naučio sam…

Da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono đto tražimo. Da se novcem ne mogu kupiti čast i stalež.

Naučio sam…

Da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.

Naučio sam…

Da je ispod svačijeg tvrdog oklopa neko ko želi biti cijenjen i voljen.

Naučio sam…

Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?

Naučio sam…

Da činjenice, ako ih ignorišem ili izbjegavam, ne mijenjam.

Naučio sam…

Kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam…

Da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam…

Najlakši način da kao osoba rastem, da se okružim ljudima koji su pametniji od mene.

Naučio sam…

Da svako koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.

Naučio sam…

Da niko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.

Naučio sam…

Da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.

Naučio sam…

Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; neko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam…

Kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam…

Da bih volio da sam svom ocu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.

Naučio sam…

Da treba razdavati riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam…

Da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam…

Da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati šta ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam…

Da si, jednom kad ti novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šacicom, zarobljen doživotno.

Naučio sam…

Da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam..

Da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga neko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam…

Što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

Naučio sam…

Ujed psa neće proći ako psa ubiješ.

Endi Runi

[Тавита]

Da sam na tvome mjestu ne bih o toj biljci toliko brinula.

Isuviše pažljivo njegovanje moglo bi joj škoditi.

Pusti zemlju da odmara od tolikog kopanja.

I sačekaj da se osuši prije nego je zaliješ vodom.

List je sklon traženju svog sopstvenog puta;

Daj mu šansu da sam pronađe svoje svjetlo.

Previše je rasta zakržljalo stalnim podsticanjem,

nestrpljivom nježnošću.

Stvari koje volimo, moramo da ostavimo na miru.

====================================

Naomi Long Madžet

[Тавита]

LJEPOTA ODRAZA I ODRAZ LJEPOTE



Legenda kaže da je nekada davno postojao mladić po imenu Narcis, koji je bio toliko lijep da se svako ko bi ga pogledao istog trenutka u njega zaljubio. To se dogodilo i nimfi po imenu Eho, ali on nije obraćao pažnju na nju, zbog čega je venula od tuge sve dok od nje nije ostao samo glas. Nemezis, boginja Osvete, bacila je čini na oholog Narcisa kome je od tada bilo suđeno da se zaljubi u svoj odraz na površini jezera, nad kojom je stajao opčinjen sopstvenom ljepotom, sve do smrti, nakon koje su ga bogovi pretvorili u cvijet. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade – gorske vile – i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza.
„Zašto plačeš?” – pitale su ga.
„Oplakujem Narcisa”, reče jezero.
„Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, ali ti si jedino imalo prilike da izbliza posmatraš njegovu ljepotu.
„Narcis je bio lijep?” – upita jezero iznenađeno.
Ko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao”, odgovoriše Drijade.

Jezero je na trenutak zaćutalo, a zatim reklo:
„Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, mogao da vidim kako se u dubini njegovih očiju oslikava moja vlastita ljepota.”

*

Čiji se lik oslikava u dubini vaših očiju?

[Тавита]

Jednom davno svi ljudski osjećaji i sve ljudske vrijednosti su se našli na jednom skrivenom mestu na zemlji. Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila:

Hajdemo se igrati skrivanja! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima! INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši prećutati, zapitala: Skrivanje? Kakva je to igra?

To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST - u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se vi ne sakrijete. kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik.

ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU, koje nikad ništa nije interesovalo… Ali nisu se svi htjeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju svi pronađu…PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htio rizikovati.

Jedan, dva, tri…. počela je brojati LUDOST…

Prva se sakrila LJENOST, koja se kao i uvijek bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenku USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno bistro jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira. a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište, ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.

Kada je LUDOST odbrojavala 999 999 LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je sve već bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

MILION poviče LUDOST, i otpoče svoju pretragu.

Prvu je pronašla LJENOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji s bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST, i naravno USPjEH, a SEBIČNOST nije ni trebalo tražiti jer je sama izletjela iz svog savršenog skrovišta, za koje se ispostavilo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu.

Tako je LUDOST, malo po malo pronašla gotovo sve…

TALENAT u zlatnom klasju žita ,TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.

Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik - ružino trnje je izgrebalo LJUBAVI oči. LUDOST nije znala šta činiti. Pronašla je pobjednika, OSJEĆAJ NAD OSJEĆAJIMA, ali LJUBAV je postala slijepa. Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.

Tako je LJUBAV ispala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a LUDOST je ostala da je zauvijek prati.

[Тавита]

Predivna istinita prica.. i svaki put kada ih slusam sjetim se ove price..  0203_cool

Ovo je priča o dva tenora (po mnogima najbolja ikad): Plasidu Domingu i Hoze Karerasu, koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.

Čak i oni koji nikada nisu posjetili Španiju, znaju za sukob između Katalonaca i Madrižana, otkad se Katalonci bore za autonomiju od dominantne Španije sa centrom u Madridu.

Tako se dogodilo da je Plasido Domingo Madrižanin, a Hoze Kareras Katalonac.

I baš zbog političkih razloga, 1984, Kareras i Domingo su postali zakleti neprijatelji.

Budući da su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, oba su imala dodatak u svojim ugovorima da će nastupiti samo ukoliko onaj drugi nije pozvan.

Godine 1987., Kareras se sreo s mnogo okrutnijim neprijateljem od svog protivnika.

Na žalost otkrio je da boluje od leukemije. Odlučio je da se bori protiv ove opake bolesti, tako da je uslijedilo dugo liječenje. Podvrgao se raznim tretmanima - hemoterapijama, transplantaciji koštane srži, transfuziji krvi. Zbog liječenja je morao i da putuje jednom mjesečno u Sijetl, u Ameriku.

Njegova borba protiv opake bolesti je bila užasno bolna.

Nesposoban raditi pod tim uslovima, iako je imao značajno bogatstvo, visoki troškovi putovanja i medicinskih tretmana su ga materijalno iscrpili.

Pri kraju svojih finansijskih mogućnosti, otkrio je slučajno da u Madridu postoji fondacija čija je svrha bila podržavanje tretmana bolesniká oboljelih od leukemije.

Zahvaljujući ogromnoj podršci fondacije “Hermosa”, Kareras je uspio da prebrodi bolest i vratio se onome u čemu je bio među najboljima - pjevanju.

Nije mu dugo trebalo da povrati staru slavu i da još jednom pokaže svoj nevjerovatan talenat.

Nedugo zatim je htio da se priključi fondaciji koja mu je spasila život. Čitajući njihove propise, otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fondacije bio, ni manje–ni više, nego njegov „neprijatelj“, Plasido Domingo! Kasnije je otkrio da je Domingo osnovao ovu fondaciju prvenstveno da bi pomogao Karerasu u borbi protiv leukemije. Domingo je želio, međutim, da ostane anoniman, da ne bi ponizio Karerasa zbog prihvatanja pomoći od “neprijatelja”.

Izuzetno dirljiv bio je susret ove dvojice velikana na jednom Domingovom nastupu u Madridu. Kareras je prekinuo koncert i i ponizno kleknuvši na koljena pred svima zamolio Dominga za oproštaj i javno mu zahvalio. Domingo mu je uzvratio srdačnim zagrljajem i zapečatio početak velikog prijateljstva.

U jednom intervjuu s Plasidom Domingom, reporter ga je upitao zašto je osnovao fondaciju “Hermosa” – pored toga što je pomogao neprijatelju, pomogao je i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija!

Domingov odgovor bio je kratak i jasan:

“Nisam htio dozvoliti da izgubimo takav glas.”

[Тавита]

Bolje se jednom zacrveniti (od stida) nego sto puta bljediti (od sramote).

Bolje je imati prst obraza, nego aršin zadnjice.

Bolje je pošteno umrijeti, nego sramotno živjeti.

Voda sve opere, osim crna obraza i pogana jezika.

Ne valja pljuvati pa lizati.

Ne cijeni ljude po novcu i stasu već po duši i poštenu glasu.

Sve za obraz, a obraz ni za što.

Svako čudo za tri dana, al’ sramota dovijeka.

Tajne ne odaj, obraz ne prodaj

[Тавита]

…………………………………………………………..

Šetao Sokrat svakoga dana pijacom i

razgledao tezge sa raznoraznom

robom na njima.

Jednom ga upita jedan prodavač:

“A zašto vi svakoga dana šetate pijacom,

a nikada ništa ne kupujete?!”

Sokrat odgovori:

“Zato što hoću da gledam sve te stvari

bez kojih mogu da živim !!!”

…………………………………………………………….

[konstantin]

-Ab assuetis non fit passio - Човека не узбуђује оно што је често.

-In rebus adversis meliora sperare memento - У невољи не заборави да ће доћи боља времена (После кише сунце сија).

-Manifestum non eget probatione - Очигледну ствар не треба доказивати.

[Тавита]

O VRLINAMA

Onaj koji želi, a ne čini, rađa otrov.

Karlajl

Istina je jedna: mudraci su je nazvali različitim imenima.

Tagore

Djeca – to su naše sutrašnje sudije.

Gorki

Uz dobro pravosuđe, najrjeđe stvari na svijetu su biseri i dijamanti.

Karlajl

Niko nije zadovoljan svojom srećom, ni nezadovoljan svojim razumom.

Goldsvorti

Ljudi odbacuju svoje poroke i ubijaju ih ali ljudi vole svoje mučenike i slave one koje su ubili.

Dostojevski

Dobro je teško vidjeti, a lako se poznaje.

Narodna poslovica

Da bi ste birali između dva zla, morate isprobati oba.

Morijak

Misliti iskreno čak i ako je protiv svih, ipak je za sve.

Rolan

Samo potpuno časni ljudi mogu biti srećni.

Franklin

Što se mene tiče mislim da je, ako se dobro razmisli, bolje biti i prevaren nego mrtav.

Molijer

Poneki su toliko uporni u otkrivanju tuđih slabosti kao da se radi o otkrivanju skrivenog blaga.

Monteskje

[Тавита]

rijeci ovoga trenutka...

-Neko je ponosan na tebe.

-Neko misli na tebe.

-Nekome nedostaješ.

-Neko je zahvalan na podršci
koju mu pružaš.

-Neko želi da budeš srećan.

-Neko ti želi nešto darovati.

-Neko misli da si ti pravi dar.

-Neko te želi zagrliti.

-Nekome si u mislima i osmjehuje ti se.

-Neko želi plakati na tvome ramenu.

-Neko želi sa tobom izaći i zabaviti se.

-Neko ima potrebu za tvojim oprostom.

-Neko je zahvalan što si mu oprostio.

-Neko želi podijeliti vlastite snove sa tobom.

-Neko te cijeni zbog toga kakav si.

-Neko želi da znaš da je uvijek tu uz tebe.

-Neko je srećan jer si mu prijatelj.

-Neko ti želi biti prijatelj.

-Neko se uzda u tebe.

[Тавита]

Ako djetelina leži uz ružu, i ona će mirisati kao ruža.
Ako ne želiš da zakasniš, ne čekaj one koji za tobom idu, i nemoj da juriš one koji pred tobom idu.
Ako priroda hoće desno, ne idi lijevo.
Bogatstvo je lijep ćilim kojim se, često, prekrivaju prljavi zidovi.
Bol je jedini bez zavisti.
Bolje je malo riječi a mnogo srca, nego mnogo riječi a malo srca.
Bolje je na pravom putu šepati, nego na pogrešnom (krivom) jahati.
Bolje je “ne” u pravo vrijeme nego “da” u nevrijeme.
Brak dolazi posle ljubavi, kao što dim nastaje poslije plamena.
Briga prije vremena, briga na vrijeme i briga nakon toga; dvije su suvišne.
Veliki lonac koji ključa stiša se s malo hladne vode.
Veličina ne označava i vrijednost, jer bi, inače, ogroman kamen bio vrijedniji od dijamanata.
Više može srdžba za tren da pokvari, nego razum za dan da ispravi.
Vlast je kao krčma; iz nje rijetko ko izlazi trijezan.
Gdje nedostaje ljudi, treba da sami budemo ljudi.
Glava se poznaje po jeziku.
Govori, da te vidim.
Greška debela kao vlas odvuče od cilja stotinu milja.
Grubost se često kajala, blagost nikada.
Daj onako kako bi želio da primaš, primaj onako kako bi želio da daš.
Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj.

(Njemacke poslovice)

[Тавита]

DŽOZEF ADISON (1672-1719)

Engleski pisac, političar i novinar svojevremeno je pozajmio svom prijatelju Templu Stanganu, veću sumu novca, a ovaj, pošto je novac primio počeo je da se, kao neki mlakonja, slaže sa svime što bi Adison rekao. Prestao je da se raspravlja sa njim kao što je to prije stalno radio. Taj odnos se, na Adisonovo veliko nezadovoljstvo ponavljao iz nedelje u nedelju, sve dok jednoga dana više nije mogao da izdrži, pa je prsnuo:

“Do vraga, čovječe, ili mi se suprotstavi ili mi vrati moje pare!”

[w.a.mozart]

DANILO KIŠ

Parizu Danilo Kiš imao je svoj omiljeni bistro u kojem je radio konobar Japanac. Kiš je u trenucima dokolice Japanca učio naš jezik, ali s crnogorskim akcentom. Prijatelji bi dolazili u posjetu velikom piscu, pričalo bi se o svemu, najviše o Balkanu, a konobar, lik iz Kurosavinih filmova, uveseljavao bi ih pitanjima tipa: “A, što ćeš piti, avetinjo?”

JOSIP II

Austrijski car Josip II (1741-1790) volio je da putuje inkognito. Kad je doputovao u Lvov, on se u hotelu upisao pod imenom grof Hohberski, iz careve pratnje. Zatim je otišao u sobu i počeo da se brije. Radoznala sobarica počela je da se vrzma oko njega i najzad ga upita kakvu službu ima kod cara. Josip se mirno brijao dalje i odvratio:

- Ponekad ga obrijem