Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 oseti se to u pesmi, pesma ti je divna, moj favorit :smiley: mislim na pesmu -koliko mi nedostajes; Hvala Marta, mada je tesko pisati pjesme nekome ko vise ne osjeca... mada se ja nadam..ko zna? mozda se ponovi prica opet nekada... 0442_feel Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 Рекла сам да не знам.. те ноћи када си ме питао да играм.. падала је киша.. ја и ти.. испод туђих прозора, и упаљених лампи.. заиграли насмијани.. никада нисмо престали... Рекао си ми само да пратим твоје кораке.. и пјевушио неке стихове, радознали погледи свуда око нас.. помало завидни.. није нам сметало ништа.. јер их нисмо видјели.. ми смо се вољели.. Киша је падала све јаче.. а ми се вртјели у круг.. на тргу .. под прозорима.. наш дан је био дуг.. Хајде још једном.. насмиј се.. и дођи.. да играмо заједно.. Soleado (на релацији ја-ти-киша) 0442_feel Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 Опет ћу боса трчати, као мало дијете.. никако се тога одвићи.. кишом се празне паркови.. и могу бити што желим.. Лијепо је небо попут вишања... помало модро зрело за сан.. пада лишће и ја подижем руке, да један падне на мој длан.. Опет ћу боса потрчати док капи кише разбијају се свуда.. остајем иста са сваким добом.. једна Алиса у земљи чуда.. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 Magla u Parizu.. Jos jedna u nizu.. A ti sama setas Dora? Zamisljas li Sunce? Ili mozda valove, Usamljenog mora? Okreni se Dora, Haljinu ti blago zanjihao vjetar. Dodirnula si sesir, Zastala nijemo ne pomjerivsi se ni metar? Kuda ces Dora? Ja ne vidim ti lice, Ispod sesira.. Jesen ko puna nemira pobacala lisce… Ta cudna magla, Tvog voljenog Pariza, U samoci sada te stisce.. Nasmij se Dora!! Po osmjehu zelim te pamtiti, Makar samo ove jeseni.. Sledece ko zna gdje ces biti, Kad zamirisu prvi kesteni.. Ko ce ih brati? U peci peci.. Voljela si kestena pune fiseke.. Toliko togla si mogla tada reci.. Gazeci lisce u svojim novim cipelama, A zanosna kao nekada.. Magla u Parizu.. Jos jedna u nizu.. A ti sama setas Dora? Zamisljas li Sunce? Ili mozda valove, Usamljenog mora? Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 Juce nisi bio tu.. Ne lazi!! Ocekivala sam poruku na stolu kraj sata.. Nisam je pronasla!!! Dodjavola Gabrijel! Probudio si mi bijes! Zar ponovo isto? Ponasas se kao dijete.. Sjedam na stolicu.. I palim cigaru.. Uvijek si dolazio prije ponoci Ni danas nisi dosao.. Samo da znas vidjela sam Erma.. Ermo je prosao sam .. Ne pokusavaj me ubjediti da si bio s’ njim! Prevara! Sumnja je zenina ubica. A ja danas postajem tako histericna.. Popila sam lijek, Mislim da trebam povecati dozu… Pokvareni sat!! Zasto je I dalje tu? Rekla sam da si doveo neposlusnu sluskinju.. Jos juce sam joj rekla da ga baci.. I nije!! Mozda zeli da joj ti naredis? Sumnja! Ponovo nagriza.. Da li imas nesto sa njom?? Mozda je ipak bolje sto nije bacila sat.. Tako je lakes.. Otkucavanje mi stvara nervozu, A kazaljke pokazuju koliko kasnis.. Nemoj slucajno d abaci taj sat!! Mnogo mi se dopada.. Gubim se po sebi.. Cigara se stapa sa prstima.. Kamin se ugasio.. Vjetar je otvorio prozor,nastala je zima, Puna sam bijesa a po stoti put.. Gradim te od dima (napisano jednoj ljubomori koja je bila previse nemirna da bi zivjela) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 23, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 23, 2009 Niko ne svira na klaviru, I nema mene da se napijem, Obucem najskuplje haljine, I glumim da sam srecna!! O, Edvard! Zasviraj ponovo na klaviru.. Ucini da budem deset godina mladja, Ja tada necu, Hvatati odraz u ogledalu.. I bacati se na madrac uplasena svojim borama Spusti ruke na klavir, Ja cu se prisloniti uz tebe.. A ti ponovo govori da sam divna.. Ja cu se smijati.. Moj smijeh odzvanjat ce hodnikom Sviraj! I ne zelim veceras gledati kroz prozor, U prozore one djevojke koja je prosle zime dosla, U haljini kupljenoj u Parizu.. Ne zelim I veceras iz njene sobe slusati klavir I osmijeh!! Njen osmijeh odzvanja ulicom Ne, Edvard.. Ja nisam ljubomorna… Ne gledaj me tako,sta ti je? Ne,ja nisam ljubomorna Mada priznajem.. Ona je deset godina mladja (Nista ne boli zenu vise od njene starosti i pogleda na mladji svijet / reci jedne majke) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Септембар 25, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 25, 2009 Блискост је кад ми причаш.. чујем те превише близу.. твој дах ближи од вјетрова.. твоја коса, и твоја рамена блискосте је када трепере твоје очи.. а ја не видим даље од њих блискост је.. љубав.. блискост си ти.. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Ja mozda ne zelim... ali moram.... Da odam pocasti svim lazima.. jer nisam umjela, ni snage imala.. da se odbranim... Ja mozda bih htjela.. ali ne smijem... Povikati glasno o svemu iza.. o tri crna galeba koja su me pratila.. i rezala tupim kandzama.. Ja bih htjela.. al odavno je pala zakletva.. moga cutanja.. (nekada je previse kasno govoriti o istini) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Krystyna Janda - Na zakręcie - Tamara Lempicka Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Sve u proslosti biva, sve cega se sjecamo danas... i svaka tisina se ponavlja.. ako se sjetis ..naglas.. Sve to u proslosti biva... postojimo.. u nadanjima volimo... Sve u proslosti biva.... al' se tamo jos niko nije vratio... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Kada se vratis... u moje snove.. znam da hoces... pri novom odlasku ponesi sve.... I obrisi korake.. jer i oni nemirno.. mirisu na rastanke... Kada se vratis pa ponovo odes.. ponesi sve... ja grubim nametima brisem.. al uvijek mi tebe previse ostane Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Preko trnja do mirisa... kroz hladnocu do pokrivaca.. nemirnih latica... Od tebe do mene.. neprimjetna daljina... no srasli smo korjenima.. previse duboko za jedan pokret... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Igrajmo... ne sjecaj se mene.. ne gledaj u lice.. visoko.. jer ni ja se tebe sjetiti ne mogu... Igrajmo... grubim tonovima.. njeznim pokretima.. sa zeljama da mrzimo... ja tebe.. ti mene... al poznajuci i sami da nije moguce... Daj mi ruku! ne dajes je meni zamisli se.... Okret.. jos jedan... Igrajmo.. jedinu igru u kojoj se volimo... ne gledajuci se u oci... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Vi se mene i ne sjecate vise, ali toliko sam Vama tada rekla rijeci.. utjehu dobih na tren.. i sada opet se gledam cuteci... Ja nisam pero koje vijori.. iako sumorna volim pisati... ja sam jedna tanka nit koja se boji.. od straha da ce prestati disati... Vi se mene i ne sjecate vise.. a upoznali smo se na pragu jedne jeseni.. rekli ste da budem jaka.. i poput prividjenja nestali.. Da li sam Vas samo sanjala... u trenutku svoga najveceg bola... onda kada sam se nadala.. da cu ponovo biti jedna od sebe..ona... Vi me se i ne sjecate vise.. a ja vas sazdah sebi u buducnost... i mislila da cete mi biti utjeha.. avaj moja naivnost,i moja ludost Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Октобар 1, 2009 Аутор Пријави Подели Написано Октобар 1, 2009 Ana... nemoj da ides.. spusti kofere i sjedni tu... Znas da bolujem od rastajanja, i da mi je svaki rastanak sa tobom.. strasno dug.. a ono ko da mi zeli otezati.. i reci "ne smijes je toliko voljeti".. Ne idi Ana.. Imas li malo vremena za caj? Volis li Jasmin ja njega imam.. u tvojim kutijama ne pominji kraj... Kuda ces Ana? ta ti imas kome... ja ne volim vozove u kojima si ti.. i ne volim tvoje vagone... Daj spusti kofere.. i kaput skini.... ostavi note i sjedni kraj peci... opet ti imam toliko toga reci... prekini me... pricaj ti.. ali me nemoj ostavljati... (mojoj dragoj Ani, koja je mamila moje osmjehe kada je dolazila jutrom u sest,te sam autobuse voljela.. i hvala joj sto me je slusila.. mada sam ljuta na nju jer mi nedostaje) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука