Jump to content

Небојша Катић - текстови

Оцени ову тему


Препоручена порука

И још једном:

"Ali, to carstvo slobode ne može ni nastati, ni trajati, ako u njemu nema Boga. Za društvo bez vere, entropija je jedino ishodište. (1)"

Заиста, заиста вам кажем да што год заиштете од Оца у име Моје, даће вам. (Јн 16,23)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Devizne rezerve i kurs dinara

http://nkatic.wordpress.com/2012/02/13/devizne-rezerve-i-kurs-dinara/

13/02/2012 od Nebojsa Katic

Pre samo par nedelja, većina ekonomista se složila da će kurs dinara u 2012. godini ostati stabilan. Nešto opreznija manjina je procenjivala da će kurs biti stabilan bar u prvoj polovini godine. Logika koja stoji iza ovakvih prognoza ne bazira na ekonomskim analizama. Predviđanja počivaju na proceni o tome kako će reagovati oni koji određuju sudbinu dinara. Ta logika je pragmatična, verovatno tačna, ali i porazna po sadašnjost i budućnost Srbije.

Ovako vesele prognoze nisu vezane za moć srpske ekonomije, niti za optimistične procene ekonomskih kretanja u 2012. godini, naprotiv. Procene su da će 2012. godina biti teža od prethodne, ali to ne bi trebalo da bude smetnja jakom dinaru. Kurs dinara nikada nije ni počivao na zdravim ekonomskim fundamentima, već isključivo na prilivu deviza po osnovu zaduživanja, devizne štednje građana(1) i prodaji imovine.

Analitičari polaze od toga da će Narodna banka Srbije nastaviti, kao i do sada, da održava privid stabilnosti finansijskog sistema koristeći precenjeni dinar kao ključni instrument. Ovo tim pre što se ulazi u izbornu godinu, a to nije ambijent u kome NBS može nesmetano egzercirati svoju nezavisnost.

Uticajni privrednici, oni koje vlada sluša i o čijim intersima brine, većinom su veliki neto-uvoznici i/ili ogromni dužnici. Oni žele jak dinar da bi jeftinije uvozili robe i jeftinije dolazili do deviza za otplatu kredita.

Armija zaduženih građana-glasača takođe želi jak dinar kako bi lakše otplaćivala kredite pod kojima grca. Njihov horizont očajanja i finansijskog planiranja ionako seže samo do poslednjeg dana u mesecu.

Banke žele jak dinar jer on olakšava naplatu kredita, skriva neodrživo visoke kamate i usporava otpisivanje nenaplativih potraživanja. Uz to, kada je dinar jak, banke jeftino kupuju devize, povlače novac iz Srbije, tiho vraćajući kredite svojim inostranim maticama.

NBS, koja ni u recesiji nije u stanju da kontroliše inflaciju, želi jak dinar jer će on smanjiti pritisak na cene, možda usporiti povlačenje kapitala iz Srbije i tako privremeno sakriti sve slabosti monetarnog sistema.

Vlada takođe želi jak dinar jer to građane čini manje nezadovoljnim, a stvara i iluziju o većim evro platama. Pomoću jakog dinara se fiktivno povećava i bruto domaći proizvod iskazan u evrima i fiktivno se popravljaju svi parametri zaduženosti.

Pošto svi moćni interesi konvergiraju, svi oni u horu podržavaju politiku jakog dinara i zahtevaju da NBS interveniše na deviznom tržištu.

O čijem trošku se ovo subvencionisanje dinara vrši? Svi koji o tome ne bi da dublje promišljaju polaze od toga da su devizne rezerve Srbije dovoljno velike da se njima može obezbediti stabilnost dinara. Ovo je samo jedna u nizu domaćih ekonomskih iluzija.

Stvarne devizne rezerve Srbije su male u odnosu na ogromne i rastuće devizne obaveze. Od oko 12 milijardi evra rezervi, lavovski deo (približno oko 60 procenata) implicitno pripada domaćim deviznim štedišama – ne pripada državi, ne pripada NBS.

Na devizne intervencije troši se i deo devizne štednje a da niko ne zna kako će se nadomestiti potrošene rezerve. Otuda, svako ko traži devizne intervencije, svesno ili nesvesno priziva bar delimičnu nacionalizaciju deviznih depozita građana.

Pre ili kasnije, posledica ove politike će dovesti do ograničavanja podizanja devizne štednje. Ako NBS nastavi da deviznim intervencijama jača dinar i da tako subvencioniše banke, dužnike i uvoznike, neminovni efekat će biti novi slom devizne štednje, i ponovno pretvaranje devizne štednje u javni dug.

Podjednako loše, zapravo još gore, jesu konsekvence ove politike po ekonomski sistem. Precenjeni kurs u 2011. godini je već doveo do novog pogoršavanja platnog bilansa. Neprekidnom podrškom uvoznicima i dužnicima preko precenjenog dinara, ušlo se u ciklus stalnog povećavanja inostranog zaduživanja države, dok je domaća ekonomija dovedena u stanje kliničke smrti.

Kada u jednoj državi radi samo 35 odsto radno sposobnog stanovništva, kada je država praktično bez industrije, kada i bez velikih industrijskih potrošača Srbija kuburi sa energijom, kada je infrastruktura tragično zapuštena, tada ekonomska propast ne dolazi, ona je već tu.

——————————————————————————————————————————————–

(1) O problemu devizne štednje videti tekst http://nkatic.wordpress.com/2011/10/28/opasna-devizna-stednja-ili-zasto-je-guverner-u-pravu/

Заиста, заиста вам кажем да што год заиштете од Оца у име Моје, даће вам. (Јн 16,23)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

Когда вы познаете себя несколько, поймете свое бессилие стать такой, какой должны быть, то перестанете осуждать кого-либо, тем более презирать.

Игумен Никон (Воробьев)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 6 months later...

Когда вы познаете себя несколько, поймете свое бессилие стать такой, какой должны быть, то перестанете осуждать кого-либо, тем более презирать.

Игумен Никон (Воробьев)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 6 months later...

Srpska ekonomska drama i intelektualni eskapizam

Srpska ekonomska nauka kreće stranputicom kada se okreće političkoj filozofiji pokušavajući u njoj da pronađe inspiraciju i rešenja za ekonomsku katastrofu koju Srbija doživljava.Ekonomska nauka ima previše svojih muka, previše dilema i nudi premalo rešenja da bi srpski ekonomisti sebi mogla dozvoliti luksuz gubljenja vremena u sholastičkim raspravama.Na terenu političke filozofije nema ničeg novog, ničega što ne znamo već decenijama, ničega što baca drugačije svetlo i što danas može pomoći u koncipiranju ekonomske politike. Da se poslužim novozavetnom porukom i da je parafraziram – politička filozofija otvara široka vrata koja vode ka intelektualnom eskapizmu. Idući tim putem, daje se za pravo Tomasu Karlajlu (Thomas Carlyle) koji je ekonomiju (kako izgleda, proročki) nazvao jadnjikavom naukom (the dismal science).Na liniji tog i takvog eskapizma je i tema najavljene rasprave koju organizuje Naučno društvo ekonomista Srbije, a koja treba da odgovori na pitanje – kako liberalna i komunitarna misao mogu pomoći izgradnji institucija i kreiranju ekonomske politike? Ovaj rad je napisan povodom te rasprave.Rezigniranost koju će čitalac svakako uočiti u ovom tekstu, potiče upravo iz strašnog nesklada između srpske društvene stvarnosti i njenog odraza na ekonomskoj intelektualnoj sceni.

https://nkatic.wordpress.com/2014/12/15/srpska-ekonomska-drama-i-intelektualni-eskapizam/

"Ембрион је од самог зачећа личност и целовито људско биће" - Свети Григорије Ниски

"Ембрион до четрдесетог дана не поседује потпун људски облик, али зато од тренутка зачећа поседује умну и разумну душу" - Свети Максим Исповедник

http://www.serbian-iconography.com/                       www.youtube.com/watch?v=sJRslkLQRyU

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Srpska ekonomska drama i intelektualni eskapizam

Srpska ekonomska nauka kreće stranputicom kada se okreće političkoj filozofiji pokušavajući u njoj da pronađe inspiraciju i rešenja za ekonomsku katastrofu koju Srbija doživljava.Ekonomska nauka ima previše svojih muka, previše dilema i nudi premalo rešenja da bi srpski ekonomisti sebi mogla dozvoliti luksuz gubljenja vremena u sholastičkim raspravama.Na terenu političke filozofije nema ničeg novog, ničega što ne znamo već decenijama, ničega što baca drugačije svetlo i što danas može pomoći u koncipiranju ekonomske politike. Da se poslužim novozavetnom porukom i da je parafraziram – politička filozofija otvara široka vrata koja vode ka intelektualnom eskapizmu. Idući tim putem, daje se za pravo Tomasu Karlajlu (Thomas Carlyle) koji je ekonomiju (kako izgleda, proročki) nazvao jadnjikavom naukom (the dismal science).Na liniji tog i takvog eskapizma je i tema najavljene rasprave koju organizuje Naučno društvo ekonomista Srbije, a koja treba da odgovori na pitanje – kako liberalna i komunitarna misao mogu pomoći izgradnji institucija i kreiranju ekonomske politike? Ovaj rad je napisan povodom te rasprave.Rezigniranost koju će čitalac svakako uočiti u ovom tekstu, potiče upravo iz strašnog nesklada između srpske društvene stvarnosti i njenog odraza na ekonomskoj intelektualnoj sceni.

https://nkatic.wordpress.com/2014/12/15/srpska-ekonomska-drama-i-intelektualni-eskapizam/

 

На основу текста рекао би човек да су Србију упропастили следбеници Нозика и Хајека, а не ова социјал-мафијашка банда.

 

Није ми јасно како неко поред свега што се дешава у Србији налази за сходно да губи време на овакав текст...

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

Когда вы познаете себя несколько, поймете свое бессилие стать такой, какой должны быть, то перестанете осуждать кого-либо, тем более презирать.

Игумен Никон (Воробьев)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 5 years later...

Економске пројекције и гледање у пасуљ

Само се будаласте државе лишавају предности коју им даје домаћа валута и само будаласте државе користе туђу наштампану „хартију” уместо своје, наседајући на монетарне бајке.

WWW.POLITIKA.RS

Ако се може веровати априлским пројекцијама Међународног монетарног фонда (ММФ), Србија би у 2020...

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

8 hours ago, Ćiriličar said:

Економске пројекције и гледање у пасуљ

Само да издвојим најбољи дио:

Quote

Када се догоде велике глобалне кризе, тада кретање БДП-а не зависи од снаге економије, већ пре свега од њене структуре и зависности од светског тржишта. Државе које су ослоњене на туризам, или оне које су велики извозници (било сировина, било индустријских производа) забележиће највећи пад БДП-а. Немачка, с којом у последње време Србија воли да се пореди, могла би у овој години да забележи пад од седам процената. Узрок је везан за (пре)високо учешће индустријског извоза (посебно аутомобила) у економији земље. Србија ће у том контексту проћи боље зато што у њеном БДП-у ни туризам, ни извоз немају велику улогу. Или грубље, мањи пад БДП-а Србије одраз је њене неразвијености, а не снаге економије.

Србија је и током претходне велике кризе у 2009. забележила релативно мали пад БДП-а, од око три процента. Лек за излазак из кризе тадашње власти су, у својој премудрости, нашле у ино-кредитима, па се Србија само у периоду 2008/2009. задужила за додатних пет милијарди евра. Ефекти такве мудрости довели су до тога да је економија потом стагнирала девет година, остварујући просечну годишњу стопу раста мању од једног процента. То искуство би актуелна власт морала стално да има на уму.

Не можеш изгубити економију коју немаш.

download.jpg.04aa6e2b9d89fb82e6ddf5acdc78434c.jpg

Једино ми није јасно откуда се трпају неолиберали и задуживање државе у исти кош, када је неолиберализам идеолошки супротстављен јавном задуживању ( осим ако ниси САД, јер ти се у том случају донекле и исплати због примата долара у свијету ).

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...