Претражи Живе Речи Утехе

SKANDALOZNA PETICIJA Akademici, profesori, umetnici i sveštenici bi PONOVO DA "UBIJU" DARVINA Danas | 05. 05. 2017 - 10:30h | Komentara: 167 Peticija protiv izučavanja Darvinove teorije evolucije, koju su potpisali brojni akademici, profesori, pravnici, dokori nauka, umetnici, novinari i sveštenici, dostavljena je Ministarstvu prosvete, skupštinskom Odboru za obrazovanje, Predsedništvu SANU i senatima univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Banjaluci. Foto: ShutterstockČovek je nastao od majmuna? Ili možda nije? Potpisnici peticije izražavaju sumnju u ovo učenje Kako piše "Danas", peticiju za reviziju izučavanja teorije evolucije u školama i na fakultetima, potpisala su 52 akademika, naučna savetnika i profesora univerziteta, 61 doktor nauka, 5 magistara nauka, 50 lekara specijalista, 24 inženjera, 19 profesora srednjih škola, 14 filozofa, filologa i sociologa, 25 diplomiranih pravnika i ekonomista, 5 farmaceuta i hemičara, 8 umetnika, 5 novinara i 5 sveštenika. Obrazloženje peticije U obrazloženju peticije, u koju je "Danas" imao uvid, između ostalog piše da "kroz nastavu biologije teorija evolucije zauzuma sve tvrđe neodarvinističke dogmatske stavove". "Globalisti i ateisti koji danas u svetu zauzumaju najuticajnije pozicije, iz ličnih i globalističkih razloga, afirmišu teoriju evolucije i finansiraju promotere ove teorije. Danas se u celom svetu javljaju brojni poznati i priznati naučnici, među kojima ima i značajan broj ateista, koju upozoravaju da je teorija evolucije hipoteza čiji su stavovi o nastanku sveta, života i čoveka naučno nedokazivi ili u suprotnosti sa naučnim činjenicama", piše u obrazloženju peticije. Foto: John Collier / WikipediaČarls Darvin Uz peticiju je navedena i molba da institucije kojima je dostavljena ozbilljno razmotre činjenice navedene u objašnjenju peticije i, kako piše, "srazmerno vašoj značajnoj ulozi u našoj državi i društvu doprinesete realanom sagledavanju i usaglašavanju navedenih činjenica". Ovakva inicijativa ne predstavlja novost, budući da je još 2004. godine tadašnja ministarka prosvete, profesorka Ljiljana Čolić objavila dekret o izostavljanju Darvinove teorije evolucije iz nastavnog plana i programa za biologiju za osmi razred osnvone škole, što je najveći deo naučne i stručne javnosti u Sribji ocenjeno kao "krajnje bizaran potez". Evo šta o današnjoj inicijativi kaže bivša ministarka. Bivša ministarka Ljiljana Čolić oduševljena - Nisam aktivno učestvovala u sastavljanju ove petije, ali sam je sa zadovoljstvom potpisala i slažem se apsolutno sa svime što u njoj piše - ocenjuje za "Danas" Ljiljana Čolić, profesorka Univerziteta u Beogradu i ministarka prosvete u vladi Vojislava Koštunice. Foto: Nenad Kojadinović / RAS SrbijaLjiljana Čolić Ona kaže i da od 2004. godine do danas nije revidirala svoja stanovišta o nastanku čoveka. - Darvinova teorija vređa vernike SPC i ja sam prvenstveno zbog toga mišljenja da bi je trebalo ukinuti iz nastavnih programa - rekla je profesorka Čolić za "Danas". Upitana da li je ona predstavnik SPC ili profesor Univerziteta i naučnica, Čolićeva kaže da je ona pre svega pravoslavna vernica. - I da vam kažem, teorija evolucije i tvrđenja da je čovek nastao od majmuna vređa sve vernike, a ne samo pravoslavne - kaže ona. Foto: Wikipedia Epilog celog slučaja te 2004. godine bila je ostavka ministarke nakon samo nekoliko meseci provedenih na funkciji. Imajući u vidu fijasko ideje o "proterivanju Darvina", ostaje pitanje zašto se iznova plasira novo, piše "Danas". Profesor Tomanović: Nadam se da država neće ozbiljno da shvate peticiju Za profesora Željka Tomanovića, dekana Biloškog fakulteta Univerziteta u Beogradu, peticija nije novost. - Radi se o starim kreacionističkim idejama koje su potpuno anahrone i nenaučne. Na postoji nijedno naučno saznaje koje ide u prilog navedenim tvrdnjama i negiranju evolucije. Siguran sam da državne institucije neće ozbiljno da shvate peticiju, ipak će visokoškolse i naučne ustanove reagovati kod nadležnih - rekao je Tomanović za "Danas". Zukorlić: Ne isključujem nijednu inicijativu Ipak, Muamer Zukorlić predsednik Odobra za nauku, obrazovanje i tehnološki razvoj Skupštine Srbije, kaže da unapred ne isključuje nijednu inicijativu. Foto: V. Lalić / RAS SrbijaMuamer Zukorlić - Iako nisam imao još prilike da se upoznam sa sadžajem peticije, ne bih unapred isključio njeno razmatranje na Odboru. Ja predsedavam telom ne jednog lica već kolektivnog i sve što stavim na dnevni red je predmet glasanja i argumentovane rasprave. Ono što prinicpijalno pre uvida u sadžaj peticije mogu da kažem, jeste da sam ja slobodouman čovek i da se zalažem za to da svako može da delegira svoje mišljenje i kroz nadležne institucije. Svaka isključivost je štetna - ističe Zukorlić za "Danas". Profesorka Turajlić: Više liči na pamflet Srbijanka Turajlić, proforka Univerziteta u Beogradu u penziji i bivša pomoćnica ministra prosvete u vladi dr Zorana Đinđića, kaže da bi imala daleko više razumevanja da su neki od potpisnika peticije, koji verovatno imaju stručna zananja o evoluciji, pokrenuli ozbiljnu raspravu na tu temu koja argumente ne bi crpela iz titula već iz svetski poznatih i priznatih naučnih rezultata. Foto: D. Danilović / RAS SrbijaSrbijanka Turajlić Kako kaže, ovako formulisana sa apriornim napadom na globaliste i ateiste i izvore finansiranja, ta peticija njoj više liči na pamflet. Korać: Povratak u doba inkvizicije Prema rečima Žarka Koraća, člana skupštinskog Odobra za nauku i obrazovanje, napad na teoriju evolucije sa klerikalnog stanovišta koje se samo maskira pseudonaučnim argimentima je povratak u doba inkvizicije koja je određivala šta je javno prihvatljivo, a šta ne. - Ne postoji savremena biologija bez teorije evolucije koja je njena osnova. Srbija je sekularna država i sadrćaj njenih školskih programa određuju stručnjaci a ne skupina klerikalnih lekara prema svojim političkim ubeđenjima. Ovaj apel odgovara iranskoj teokratiji, a ne modernoj državi. I uzgred, naučno je potpuno besmislen - kaže Korać. Jerkov: Vraćamo se u 19. vek Foto: V. Lalić / RAS SrbijaAleksandra Jerkov Članica istog odobra i poslanica ispred DS Aleksandra Jerkov, kaže da su škole, nastavni planovi, standardi, obrazovanje u Srbiji uopšte, na početku 20. veka, a da oni ovakvom inicijativom žele da ga vrate na početak 19. veka. Ko su potpisnici Među potpisnicima inicijative između ostalog su: doktor istorijskih nauka Veselin Đuretić, doktor medicisnkih nauka Nevenka Rončević, magistar hemijskih nauka Mihailo Ršumović, doktor tehničkih nauka Nikola Babin, diplomirani inženjer geologije Dušan Tošić, profesor biologije Vesna Manasijević, etnolog Mihal Gombar, advokat Dejan Kovačević, akademski vajar Miodrag Živković, akademski slikar Miodrag Jelić, doktori teoloških nauka Dragan Milin i Dimtrije Kalezić... http://www.blic.rs/vesti/drustvo/skandalozna-peticija-akademici-profesori-umetnici-i-svestenici-bi-ponovo-da-ubiju/24n2506

Ministarstvo kulture i informisanja objavilo je danas rezultate konkursa za slogan "sa ciljem podsticanja rađanja". Među pobednicima su se našli biseri poput "Rađaj, ne odgađaj", "Ljubav i beba - prvo što nam treba" i "Dosta reči, nek zakmeči". Fond za konkurs iznosio je 275 000 dinara.

Bilo mi je jako važno nakon prestrašnog, ne samo jednog u nizu, skandaloznog govora sisačkog biskupa Vlade Košića u petak u Šibeniku, na proslavi Dana grada, kada je rigao vatru na sve nas novinare koje naziva sotonama (ali neću više o ispadima Košića; dovoljno smo za danas zatrovali eter samim njegovim spominjanjem), jučer u ovom istom gradu doživjeti djelovanje Duha Svetoga koji je izlio svoje darove, osobito dar mudrosti, ne samo nad novim dalmatinskim vladikom nego i nad episkopima Srpske Pravoslavne Crkve koji su ga 24. svibnja 2017. izabrali da naslijedi vladiku Fotija koji je postao episkog zvorničko-tuzlanski. Iguman (starješina) manastira Krka gospodin Nikodim Kosović (36), rođeni Zadranin, u subotu predvečer u svom je manastiru prihvatio službu vladike, a jučer u stolnoj crkvi eparhije u Šibeniku je ispovjedio vjeru kršćansku i rukopoložen je kao prvi Dalmatinac za dalmatinskog vladiku nakon 106 godina. Predodređen je, u to sam uvjeren i za taj ću se pothvat silno moliti, ne samo da dosegne slavu velikog vladike dalmatinskog Nikodima Milaša (po kojem je dobio crkveno ime) već i da ostvari zaista proročku, ako ne i herojsku misiju obnove ove, kako sam već jednom napisao, voljene, izranjavane, ali prelijepe Dalmacije. Nikodim Kosović je bio izbjeglica; on i sestra su ostali siročad. Sestru, čije su suze ganule sve koji su bili na liturgiji ili su pratili prijenos, posvojili su dobri, predobri Novosađani, a Nikodim je svoj duhovni put započeo pod plaštem velikog odgojitelja i teologa, čovjeka izuzetnoga kršćanskog srca, vladike bačkog Irineja Bulovića, da bi školovanje, nakon sjemeništa u Sremskim Karlovcima i teološkog studija u Solunu nastavio specijalizacijom u Rimu (gdje bi trebao doktorirati na papinskom sveučilištu Gregorijana), služio kao đakon u Šibeniku, a nakon toga kao profesor i kao iguman u manastiru Krka. Predvodeći liturgijsko slavlje u Šibeniku, patrijarh srpski gospodin Irinej je nekoliko puta zavapio ”Dosta je bilo mržnje!” te zadao, točnije, precizirao zadatak vladike Nikodima: popraviti ono što je sila zla razorila, obnoviti vjeru preostalog naroda, vratiti ljude koliko god bude moguće, zaustaviti one koje bi otišli. Nije nimalo lak posao okrijepiti Božji narod da ostane ovdje. I, da, ponovimo, obnoviti ono što je sila zla uništila. A zadatak nije lak jer se nove mržnje bude, pa bismo s patrijarhom mogli ponoviti: Daj, Bože, da to ostane samo na riječima. Nikodim je u svom prvom govoru ispružio ruku prijateljstva i mira većinskom narodu, jer u Kristu Gospodinu ”nema više Srba i Hrvata”, u svima je prisutan sam Bog na način da smo svi mi ”ikone Božje”, na Njegovu smo sliku i priliku stvoreni. Nikodimov zadatak nije lak, ali nada se nazire. Srpska Pravoslavna Crkva prepoznaje duh i znakove vremena i po treći nam puta šalje autentičnog svjedoka Evanđelja (nakon imenovanja Porfirija Perića mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim te Jovana Ćulibrka vladikom pakračko-slavonskim). Siguran sam da će nam se dogoditi poker asova kada na proljeće 2018. bude izabran nasljednik pokojnog vladike Lukijana u istočnoj Slavoniji. Nikodim, baš kao njegova braća u episkopatu Porfirije i Jovan, želi upravljati ne vlašću, nego ljubavlju, želi okupljati, biti mostograditelj i obnovitelj. On, koji se smatra ”nedostojan” i ”malen u svemu”, kao da je fratar iz družine Franje Asiškoga – obećava služiti najmanjima, pripadati svima. I ta njegova gesta mora ostati zapamćena ne samo nama novinarima nego u prvome redu katoličkim (nad)biskupima koji se više ne smiju ponašati kao da su pravoslavni Srbi u Hrvatskoj neka društvena anomalija, već dokaz da je projekt etničkog čišćenja Hrvatske propao, ili da mora propasti ili da ćemo se svi skupa truditi da propadne, ma koliko sada ja bio optužen za naivnost i romantizam. U ime Katoličke Crkve brata u episkopatu su jučer u Šibeniku pozdravili nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić i šibenski biskup Tomislav Rogić. I lijepo ih je bilo vidjeti sabranima na liturgiji. Ti biskupi imaju zadatak pomoći vladiki Nikodimu. Gospodo, jer ja u mržnju ne vjerujem! Mi svi zajedno moramo mržnji reći – dosta je bilo! Jer ja vjerujem da je Nikodim Kosović dar Duha Svetoga, teološko mjesto koje nije nacija i nacionalni ponos, već pomirenje i oprost, kao ključne zadaće koje su zadane ovim crkvenim zajednicama na epohalnom govoru pape svetog Ivana Pavla II. u rujnu 1994., na zagrebačkom hipodromu. “Ne podsjeća li nas Koncil da je Crkva ‘sakrament ne samo prisnog jedinstva s Bogom, nego i jedinstva cijelog ljudskog roda? (usp. Lumen gentium, 1). U ovim krajevima, danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosansko-hercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istočne, Centralne i Zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo skoro zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku.“ Taj put “jedinstva i mira“, gospodo katolici svih crkvenih adresa, taj put bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reče Papa, “nitko ne smije izbjegavati“. I to, kaže Papa, nije imperativ samo vjere, već prije svega razbora, koji prethodi vjeri: “Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza među vašim narodima? Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva i to sve na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!” Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak, ti, Crkvo u cijeloj Hrvatskoj (mi katolici, pravoslavni, protestanti, mi djeco Božja, mi Abrahamova ćeljad), pozvani smo jednim kategoričkim moralnim imperativom. “Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti, svaki put kada usne izgovore molitvu ‘Oče naš’. Tim nas je riječima Krist učio kako se trebamo obraćati Bogu. ‘Oče’, riječ slatka, ali i vrlo zahtjevna!” Ako nam je dakle Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća. To nam govore Irinej i Nikodim. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću. Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati “Oče naš” dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti ili čak namjere nasilja i osvete? “Oče naš” uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti. Radi se o društvu shvaćenom kao jedna velika obitelj u kojoj se pojedinci i grupe osjećaju, bez ikakve diskriminacije, kao poštovani i voljeni. Vrijeme je da ne samo svi mi kršćani već i svi ljudi “dobre volje” u Hrvatskoj i regiji postanemo promicatelji međusobnog oproštenja i pomirenja. Zato, dobrodošao i Bog te blagoslovio i poživio, brate biskupe, vladiko Nikodime, vjesniče jedne bolje i poželjne Hrvatske, tvoje Hrvatske!