Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'jedne'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. jedna od najvećih legendi muzike moje mladosti.... neponovljivi vokal... nezaboravne pesme... počivaj u miru Aleksandre...
  2. Na stotine ljudi u Beogradu čekalo u redu za jedne patike 24.11.2019703 REAKCIJE NOIZZ SNEAK(ER) PEEK: TRAVIS SCOTT X NIKE AIR FORCE 1 "CACTUS JACK" PR fotografije NA STOTINE LJUDI U BEOGRADU ČEKALO U REDU ZA JEDNE PATIKE IVANA STOJANOVSenior Editor FACEBOOK TWITTER Ni jaka košava nije sprečila zaljubljenike u patike da porane i zauzmu red koji se tokom celog prepodneva pravio ispred prodavnice "Tike" u koju je stigao model Air Force 1 Cactus Jack, nastao u kolaboraciji Travis Scott x Nike. Model Air Force 1 Cactus Jack o kom sve detalje možete pročitati u našoj rubrici NOIZZ patika je danas stigao u Tike, ali nije bilo lako ugrabiti svoj par. Deljenje brojeva za učestvovanje u izvlačenju je počelo jutros u 9:30, pa se red formirao mnogo pre toga. Pravila igre su sledeća: jedna osoba je mogla da se prijavi za jedan broj, a nakon podele brojeva je počelo izvlačenje. Oni koji su izvučeni su mogli da kupe samo jedan par patika. Ukoliko izvučena osoba nije bila prisutna u trenutku prodaje, nije imala pravo da Air Force 1 Cactus Jack kupi kasnije. Dostupne su bile veličine od 39 do 46, a cena je 20.790 dinara. Sudeći po Tike storijima na instagramu, patike su rasprodate i do njih je danas došlo 639 ljudi. Red ispred Tike radnje Foto: Instagram / Noizz.rs Ono što izdvaja Cactus Jack od svih njegovih dosadašnjih kolaboracija na prepoznatljivim Nike modelima oplemenjenim Travisovom estetikom je višebojnost i koloritni kvalitet celokupnog izgleda patike, pojačan srednjim delom đona u boji ovsene kaše sa kontrastnim vezom acid green koncem. Nama sa ovih prostora neće promaći da je Cactus Jack ispisano ćirilicom. Air Force 1 Cactus Jack je ove godine sigurno jedna od najvažnijih vesti za sneakerheade širom sveta, pa i kod nas. Zato ne čudi što je i Beograd danas ličio na druge prestonice u kojima je kultura patika opsesivno ušla u pore klinaca koji žive streetstyle. Izvor: Noizz.rs
  3. Bilo mi je jako važno nakon prestrašnog, ne samo jednog u nizu, skandaloznog govora sisačkog biskupa Vlade Košića u petak u Šibeniku, na proslavi Dana grada, kada je rigao vatru na sve nas novinare koje naziva sotonama (ali neću više o ispadima Košića; dovoljno smo za danas zatrovali eter samim njegovim spominjanjem), jučer u ovom istom gradu doživjeti djelovanje Duha Svetoga koji je izlio svoje darove, osobito dar mudrosti, ne samo nad novim dalmatinskim vladikom nego i nad episkopima Srpske Pravoslavne Crkve koji su ga 24. svibnja 2017. izabrali da naslijedi vladiku Fotija koji je postao episkog zvorničko-tuzlanski. Iguman (starješina) manastira Krka gospodin Nikodim Kosović (36), rođeni Zadranin, u subotu predvečer u svom je manastiru prihvatio službu vladike, a jučer u stolnoj crkvi eparhije u Šibeniku je ispovjedio vjeru kršćansku i rukopoložen je kao prvi Dalmatinac za dalmatinskog vladiku nakon 106 godina. Predodređen je, u to sam uvjeren i za taj ću se pothvat silno moliti, ne samo da dosegne slavu velikog vladike dalmatinskog Nikodima Milaša (po kojem je dobio crkveno ime) već i da ostvari zaista proročku, ako ne i herojsku misiju obnove ove, kako sam već jednom napisao, voljene, izranjavane, ali prelijepe Dalmacije. Nikodim Kosović je bio izbjeglica; on i sestra su ostali siročad. Sestru, čije su suze ganule sve koji su bili na liturgiji ili su pratili prijenos, posvojili su dobri, predobri Novosađani, a Nikodim je svoj duhovni put započeo pod plaštem velikog odgojitelja i teologa, čovjeka izuzetnoga kršćanskog srca, vladike bačkog Irineja Bulovića, da bi školovanje, nakon sjemeništa u Sremskim Karlovcima i teološkog studija u Solunu nastavio specijalizacijom u Rimu (gdje bi trebao doktorirati na papinskom sveučilištu Gregorijana), služio kao đakon u Šibeniku, a nakon toga kao profesor i kao iguman u manastiru Krka. Predvodeći liturgijsko slavlje u Šibeniku, patrijarh srpski gospodin Irinej je nekoliko puta zavapio ”Dosta je bilo mržnje!” te zadao, točnije, precizirao zadatak vladike Nikodima: popraviti ono što je sila zla razorila, obnoviti vjeru preostalog naroda, vratiti ljude koliko god bude moguće, zaustaviti one koje bi otišli. Nije nimalo lak posao okrijepiti Božji narod da ostane ovdje. I, da, ponovimo, obnoviti ono što je sila zla uništila. A zadatak nije lak jer se nove mržnje bude, pa bismo s patrijarhom mogli ponoviti: Daj, Bože, da to ostane samo na riječima. Nikodim je u svom prvom govoru ispružio ruku prijateljstva i mira većinskom narodu, jer u Kristu Gospodinu ”nema više Srba i Hrvata”, u svima je prisutan sam Bog na način da smo svi mi ”ikone Božje”, na Njegovu smo sliku i priliku stvoreni. Nikodimov zadatak nije lak, ali nada se nazire. Srpska Pravoslavna Crkva prepoznaje duh i znakove vremena i po treći nam puta šalje autentičnog svjedoka Evanđelja (nakon imenovanja Porfirija Perića mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim te Jovana Ćulibrka vladikom pakračko-slavonskim). Siguran sam da će nam se dogoditi poker asova kada na proljeće 2018. bude izabran nasljednik pokojnog vladike Lukijana u istočnoj Slavoniji. Nikodim, baš kao njegova braća u episkopatu Porfirije i Jovan, želi upravljati ne vlašću, nego ljubavlju, želi okupljati, biti mostograditelj i obnovitelj. On, koji se smatra ”nedostojan” i ”malen u svemu”, kao da je fratar iz družine Franje Asiškoga – obećava služiti najmanjima, pripadati svima. I ta njegova gesta mora ostati zapamćena ne samo nama novinarima nego u prvome redu katoličkim (nad)biskupima koji se više ne smiju ponašati kao da su pravoslavni Srbi u Hrvatskoj neka društvena anomalija, već dokaz da je projekt etničkog čišćenja Hrvatske propao, ili da mora propasti ili da ćemo se svi skupa truditi da propadne, ma koliko sada ja bio optužen za naivnost i romantizam. U ime Katoličke Crkve brata u episkopatu su jučer u Šibeniku pozdravili nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić i šibenski biskup Tomislav Rogić. I lijepo ih je bilo vidjeti sabranima na liturgiji. Ti biskupi imaju zadatak pomoći vladiki Nikodimu. Gospodo, jer ja u mržnju ne vjerujem! Mi svi zajedno moramo mržnji reći – dosta je bilo! Jer ja vjerujem da je Nikodim Kosović dar Duha Svetoga, teološko mjesto koje nije nacija i nacionalni ponos, već pomirenje i oprost, kao ključne zadaće koje su zadane ovim crkvenim zajednicama na epohalnom govoru pape svetog Ivana Pavla II. u rujnu 1994., na zagrebačkom hipodromu. “Ne podsjeća li nas Koncil da je Crkva ‘sakrament ne samo prisnog jedinstva s Bogom, nego i jedinstva cijelog ljudskog roda? (usp. Lumen gentium, 1). U ovim krajevima, danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosansko-hercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istočne, Centralne i Zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo skoro zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku.“ Taj put “jedinstva i mira“, gospodo katolici svih crkvenih adresa, taj put bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reče Papa, “nitko ne smije izbjegavati“. I to, kaže Papa, nije imperativ samo vjere, već prije svega razbora, koji prethodi vjeri: “Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza među vašim narodima? Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva i to sve na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!” Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak, ti, Crkvo u cijeloj Hrvatskoj (mi katolici, pravoslavni, protestanti, mi djeco Božja, mi Abrahamova ćeljad), pozvani smo jednim kategoričkim moralnim imperativom. “Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti, svaki put kada usne izgovore molitvu ‘Oče naš’. Tim nas je riječima Krist učio kako se trebamo obraćati Bogu. ‘Oče’, riječ slatka, ali i vrlo zahtjevna!” Ako nam je dakle Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća. To nam govore Irinej i Nikodim. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću. Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati “Oče naš” dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti ili čak namjere nasilja i osvete? “Oče naš” uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti. Radi se o društvu shvaćenom kao jedna velika obitelj u kojoj se pojedinci i grupe osjećaju, bez ikakve diskriminacije, kao poštovani i voljeni. Vrijeme je da ne samo svi mi kršćani već i svi ljudi “dobre volje” u Hrvatskoj i regiji postanemo promicatelji međusobnog oproštenja i pomirenja. Zato, dobrodošao i Bog te blagoslovio i poživio, brate biskupe, vladiko Nikodime, vjesniče jedne bolje i poželjne Hrvatske, tvoje Hrvatske!
  4. How to Revive a "Dead" Church February 21, 2017] Here’s something I hear from time to time: “I’d like to join the Orthodox Church, but I visited a local church and it just felt dead.” When I hear this it’s about Orthodox churches, but that needn’t be the case. It could be any church or denomination; it might sound good on paper, but the local church on Sunday morning feels empty and drained. It’s tempting to say, “That shouldn’t make any difference. Focus on your own prayer life.” But, actually, I know what these people mean. Sometimes, when you visit a church, something just feels “off.” It makes you really eager to get out of there. I’ve puzzled over what this is, exactly. It seems like, anywhere the same people gather regularly—a school, an office, a church—a hard-to-define quality develops, an atmosphere or a mood. Even though I know that quality or mood shouldn’t affect me, it does. I can’t just ignore it. The first impulse, when that happens, is to get out of there, and look for a church that feels more alive. But there’s another possibility: a “dead” church can be revived. There are things you can do to bring a church, of whatever denomination, to life. Go back to that moment when you were looking around the congregation and feeling dismayed. It’s been said that 20 per cent of the people in a church do 80 per cent of the work. When you first visit a church, most of what you see will naturally be that 80 per cent. It seems like they aren’t really engaged with worship; maybe, you think, they’re there for social reasons, or just out of habit. But the 20 per cent whose faith is strong, the ones who pray and read the bible, who sincerely seek the Lord—they’re there too; they’re just not as visible. In every congregation, there is a hidden “starter set” of committed people. Your task is to find them, band together with them, and begin to fan the flame. You’ll find, no doubt, that the pastor is on your side. A pastor’s life isn’t easy, and it doesn’t pay well, either. People take up the calling despite this because they sincerely want to help others deepen and strengthen their faith. If things feel “off” in church, if there’s a vacant feeling, a rattling-around chill, it not because that’s how the pastor likes it. So, if you want to understand this church, listen to him. He knows the people in the congregation better than anyone else does, and he knows what prayer groups or book studies have been effective in the past. Now, where are you going to find these more-committed people? One place is mid-week services. People who take the trouble to go to church when it isn’t Sunday morning probably have a motivation similar to yours. Say you notice somebody who comes regularly to mid-week services, or arrives early on Sundays and stays late, or carries a well-worn bible (or prayer rope, in an Orthodox church)—any kind of tip-off. Take the initiative and make contact. On Sunday, look around for them during coffee hour, and go over and start a conversation. Find out if you are reading the same books, or mention something in worship that you found meaningful. Build bridges. This next part might be shocking, so brace yourself: these people might not be the same age you are. They might not dress in ways you find attractive. They might not read as much as you do, or not read the same things. If you walk with them to their car, you might see a bumper-sticker you don’t like. Don’t let these things throw you off. As you become fond of someone, the very things that were initially off-putting can transform and become endearing. It’s likely that some of these people will literally be little old ladies. That’s OK. Someone who’s had decades of experience with prayer might be just what you need in your life right now. Also, sometimes old ladies turn out to be interesting. I know because I am one. If you attend a liturgical church, you can also remind yourself that, even if the church’s atmosphere dismays you, you are still receiving communion. The Prophet Elijah, alone in the wilderness, was sustained by ravens who brought him bread. In the Divine Liturgy, the Holy Spirit gives you the Bread of Life; ultimately, that’s all you need. Remember also that bitter, discouraged Elijah was less alone than he thought he was. He complained that he was the only faithful person remaining in the land, and the Lord revealed that there were another 7000 who had never abandoned the faith. Here’s another practical suggestion: Pray through the church directory, a page or two every day. When you get to the end, start over. Invite your church-friends to do the same, praying for each person by name. Don’t pray for God to change them; just call them to mind, remembering them, as St. Paul did (“I remember you constantly in my prayers,” 2 Timothy 1:3; “I remember you in my prayers,” Philemon 1:4). Just lift them up before the Lord; The Lord knows better than you do what they need. If you know of specific needs, for healing perhaps, of course you can include those requests. Let the pastor know that you and your friends are glad to pray for any needs he thinks it right to share. This habit of praying through the directory has the practical benefit of teaching you the names of everyone in the church. It will help you remember who’s married to whom, which kids go with which families, and so on. In time, this habit of praying for all the congregation by name will change something inside of you. The worshippers will stop seeming like a mass of indistinguishable faces. They will be revealed instead as what they always were: unique individuals, each of whom is thoroughly known and loved by Christ. The congregation is not a block of stone but a mosaic, composed of countless faces. That’s so often the way with spiritual growth: you realize something was true all the time. Christ was already present, already working in these lives, long before you walked in the door. He was already loving them and calling them into a closer relationship with himself. And, fortunately, they’re people who are already in the habit of coming to church. A line in a hymn, a scripture reading, a sermon illustration, may be just the spark they need. Your role is to pray. There probably are more prayerful and faithful people in the congregation than you’ve been able to see. Superficial factors, like clothing and age, may be rendering them invisible to you. In C. S. Lewis’s The Screwtape Letters, a senior devil teaches a young devil how to corrupt his “patient.” Although the young man in question has started going to church, it’s not necessarily a lost cause, because of his preconceptions about what the Church should look like. When he gets to his pew and looks round him, he sees just that selection of his neighbors whom he has hitherto avoided. You want to lean pretty heavily on those neighbors. Make his mind flit to and fro between an expression like “the body of Christ” and the actual faces in the next pew. It matters very little, of course, what kind of people that next pew really contains. You may know one of them to be a great warrior on [God the Father’s] side. No matter. Your patient, thanks to [the Devil], is a fool. Provided that any of those neighbors sing out of tune, or have boots that squeak, or double chins, or odd clothes, the patient will quite easily believe that their religion must therefore be somehow ridiculous. As time passes, and church members who are prayerful and intentional find each other, a kind of chemical change takes place. They find that they constitute a living community within the congregation. They sense that they are upheld by each other’s prayers. When they come to worship, the do so prepared to love and serve God. A quality of warmth and illumination accompanies them, and it begins to pervade worship. This is something others can sense—even those people you’d written off. Christ is Life, and everyone seeks life. The warmth of faith is attractive in the sense that a magnet is attractive, and it draws people forward. You are moving toward a tipping point, in which the Light of Christ becomes so perceptible that the feeling of worship on Sunday morning is transformed. If you think a congregation is “dead,” your only option is not to go somewhere else. Where Christ is, there is resurrection. By finding and befriending other church members who are spiritually strong, by following the pastor’s vision, and by giving prayer support to the work God is already doing in worshippers’ lives, you can help bring a congregation to life. http://frederica.com/writings/how-to-revive-a-dead-church.html
×
×
  • Креирај ново...