Претражи Живе Речи Утехе

Na intervidovskom poligonu ’’Pasuljanske livade’’ danas su pripadnici Vojske Srbije izveli taktičku vežbu bataljonskog nivoa s bojnim gađanjem ’’Sadejstvo-2018’’čija je tema bila ’’Borbena grupa u izvođenju protivpobunjeničke operacije’’. Na vežbi je učestvovalo 794 pripadnika 4. brigade Kopnene vojske koja je bila i nosilac vežbe, 85 pripadnika 98. vazduhoplovne brigade RV i PVO, 44 vojnika Specijalne brigade i posada transportnog aviona 204. vazduhoplovne brigade RV i PVO. Pripadnici 4. brigade Kopnene vojske nastupaju iza izviđačko-borbenih vozila BRDM-2 / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six U toku priprema za izvođenje ove vežbe pripadnici 4. brigade su od 19. marta boravili na poligonu na kome su izvršili redovne sadržaje obučavanja realizacijom gađanja ličnim i kolektivnim naoružanjem, taktičke vežbe i taktičke vežbe s bojevim gađanjem. Uvek atraktivno borbeno dejstvo tenkova M-84 iz pokreta / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Ovo je bila jedna od najvećih vežbi 4. brigade koja je planirana godišnjim planom realizacije vežbi u Vojsci Srbije za 2018. godinu. Kako je pre početka vežbe izjavio Načelnik Generalštaba general Diković “Sadejstvo-2018“ je samo uvod u složenije i vežbe većeg obima koje Vojska Srbije planira da izvede u sadejstvu s ostalim snagama bezbednosti. Laki borbeni helikopteri GAMA 714. protivoklopne helikopterske eskadrile “Senke“ / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Glavni cilj vežbe bio je da se kroz izvođenje taktičkih vežbi među kojima su i one s bojevim gađanjem, unapredi obučenost snaga za komandovanje, taktička i vatrena osposobljenost posada, posluga i odeljenja i da se kroz kolektivnu obuku proveri osposobljenost jedinica za izvršenje namenskih zadataka, u ovom slučaju pripremi, organizovanju i izvođenju ovakve vežbe. Iskrcavanje specijalaca tehnikom “fast-rope“ iz helikoptera Mi-8T / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Ona je realizovana kroz posedanje linije blokade, blokadu naseljenog mesta, izvođenje napada, poziv na predaju i neutralisanje pobunjenika u naseljenom mestu. Po planu vežbe pobunjeničke snage bile su jačine jedne ojačane čete a veoma dinamične aktivnosti sadržale su izviđanje, demonstrativna dejstva, pretres terena, kontrolu teritorije, zasedu, blokadu i udar. Helikopter Mi-8T se takođe koristio i za evakuaciju ranjenika / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Na vežbi su učestvovale sve jedinice 98. vazduhoplovne brigade, jurišnim avionima Orao fugasnim bombama i topovima je po ciljevima na zemlji dejstvovala 241. lovačko-bombarderska eskadrila ’’Tigrovi’’ čiji su piloti vršili i izviđanja, lakim borbenim helikopterima GAMA upravljale su posade 714. protivoklopne helikopterske eskadrile ’’Senke’’, iskrcavanje specijalaca tehnikom “fast rope“ kao i evakuacija ranjenika izvršeno je iz helikoptera Mi-8T 119. mešovite helikopterske eskadrile ’’Zmajevi’’ a iznad poligona je preleteo je transportni avion An-26 138. transportne eskadrile 204. vazduhoplovne brigade. Borbeno vozilo pešadije M-80A i laki mobilni raketni PVO sistem Strela-1. Zanimljiv je način maskiranja vozila / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Od ostale vojne tehnike na poligonu su se mogle videti bespilotne letelice “Orbiter“, tenkovi M-84, borbena vozila pešadije M-80A, protivoklopno lansirno oruđe M83 POLO, laki mobilni raketni sistemi PVO Strela-1, samohodne haubice 2S1 ’’Gvozdika’’, višecevni bacači raketa M63/94 ’’Plamen-S’’, izviđačka oklopna vozila BRDM-2, naoružana terenska vozila HMMWV, tenk za izvlačenje JVBT T-55, tenk nosač mosta MT-55. Na poligonu je bilo postavljeno ukupno 227 meta. Na vežbi su učestvovale sve jedinice 98. vazduhoplovne brigade / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Posmatranju taktičke vežbe prisustvovali su, između ostalih, i predsednik Aleksandar Vučić i Ministar odbrane Aleksandar Vulin. Nakon njenog izvođenja Vučić se obratio prisutnima, a na pitanje novinara da prokomentariše najave Hrvatske o kupovini novog naoružanja od Izraela, rekao je da je Srbija isposlovala mnogo bolje: – Mi nemamo ništa protiv. Svako brine o svojoj bezbednosti. Želim im mnogo uspeha, želim im dobru opremljenost, ništa više. Ne bih ulazio u specifičnosti nabavke koju obavljaju osim što, i da sam neko sa strane, bio bih zadovoljniji poslom koji je Srbija napravila. – Kako je protekla vežba pogledajte na video snimku Uroša Mitrovića: Živojin BANKOVIĆ

Bilo mi je jako važno nakon prestrašnog, ne samo jednog u nizu, skandaloznog govora sisačkog biskupa Vlade Košića u petak u Šibeniku, na proslavi Dana grada, kada je rigao vatru na sve nas novinare koje naziva sotonama (ali neću više o ispadima Košića; dovoljno smo za danas zatrovali eter samim njegovim spominjanjem), jučer u ovom istom gradu doživjeti djelovanje Duha Svetoga koji je izlio svoje darove, osobito dar mudrosti, ne samo nad novim dalmatinskim vladikom nego i nad episkopima Srpske Pravoslavne Crkve koji su ga 24. svibnja 2017. izabrali da naslijedi vladiku Fotija koji je postao episkog zvorničko-tuzlanski. Iguman (starješina) manastira Krka gospodin Nikodim Kosović (36), rođeni Zadranin, u subotu predvečer u svom je manastiru prihvatio službu vladike, a jučer u stolnoj crkvi eparhije u Šibeniku je ispovjedio vjeru kršćansku i rukopoložen je kao prvi Dalmatinac za dalmatinskog vladiku nakon 106 godina. Predodređen je, u to sam uvjeren i za taj ću se pothvat silno moliti, ne samo da dosegne slavu velikog vladike dalmatinskog Nikodima Milaša (po kojem je dobio crkveno ime) već i da ostvari zaista proročku, ako ne i herojsku misiju obnove ove, kako sam već jednom napisao, voljene, izranjavane, ali prelijepe Dalmacije. Nikodim Kosović je bio izbjeglica; on i sestra su ostali siročad. Sestru, čije su suze ganule sve koji su bili na liturgiji ili su pratili prijenos, posvojili su dobri, predobri Novosađani, a Nikodim je svoj duhovni put započeo pod plaštem velikog odgojitelja i teologa, čovjeka izuzetnoga kršćanskog srca, vladike bačkog Irineja Bulovića, da bi školovanje, nakon sjemeništa u Sremskim Karlovcima i teološkog studija u Solunu nastavio specijalizacijom u Rimu (gdje bi trebao doktorirati na papinskom sveučilištu Gregorijana), služio kao đakon u Šibeniku, a nakon toga kao profesor i kao iguman u manastiru Krka. Predvodeći liturgijsko slavlje u Šibeniku, patrijarh srpski gospodin Irinej je nekoliko puta zavapio ”Dosta je bilo mržnje!” te zadao, točnije, precizirao zadatak vladike Nikodima: popraviti ono što je sila zla razorila, obnoviti vjeru preostalog naroda, vratiti ljude koliko god bude moguće, zaustaviti one koje bi otišli. Nije nimalo lak posao okrijepiti Božji narod da ostane ovdje. I, da, ponovimo, obnoviti ono što je sila zla uništila. A zadatak nije lak jer se nove mržnje bude, pa bismo s patrijarhom mogli ponoviti: Daj, Bože, da to ostane samo na riječima. Nikodim je u svom prvom govoru ispružio ruku prijateljstva i mira većinskom narodu, jer u Kristu Gospodinu ”nema više Srba i Hrvata”, u svima je prisutan sam Bog na način da smo svi mi ”ikone Božje”, na Njegovu smo sliku i priliku stvoreni. Nikodimov zadatak nije lak, ali nada se nazire. Srpska Pravoslavna Crkva prepoznaje duh i znakove vremena i po treći nam puta šalje autentičnog svjedoka Evanđelja (nakon imenovanja Porfirija Perića mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim te Jovana Ćulibrka vladikom pakračko-slavonskim). Siguran sam da će nam se dogoditi poker asova kada na proljeće 2018. bude izabran nasljednik pokojnog vladike Lukijana u istočnoj Slavoniji. Nikodim, baš kao njegova braća u episkopatu Porfirije i Jovan, želi upravljati ne vlašću, nego ljubavlju, želi okupljati, biti mostograditelj i obnovitelj. On, koji se smatra ”nedostojan” i ”malen u svemu”, kao da je fratar iz družine Franje Asiškoga – obećava služiti najmanjima, pripadati svima. I ta njegova gesta mora ostati zapamćena ne samo nama novinarima nego u prvome redu katoličkim (nad)biskupima koji se više ne smiju ponašati kao da su pravoslavni Srbi u Hrvatskoj neka društvena anomalija, već dokaz da je projekt etničkog čišćenja Hrvatske propao, ili da mora propasti ili da ćemo se svi skupa truditi da propadne, ma koliko sada ja bio optužen za naivnost i romantizam. U ime Katoličke Crkve brata u episkopatu su jučer u Šibeniku pozdravili nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić i šibenski biskup Tomislav Rogić. I lijepo ih je bilo vidjeti sabranima na liturgiji. Ti biskupi imaju zadatak pomoći vladiki Nikodimu. Gospodo, jer ja u mržnju ne vjerujem! Mi svi zajedno moramo mržnji reći – dosta je bilo! Jer ja vjerujem da je Nikodim Kosović dar Duha Svetoga, teološko mjesto koje nije nacija i nacionalni ponos, već pomirenje i oprost, kao ključne zadaće koje su zadane ovim crkvenim zajednicama na epohalnom govoru pape svetog Ivana Pavla II. u rujnu 1994., na zagrebačkom hipodromu. “Ne podsjeća li nas Koncil da je Crkva ‘sakrament ne samo prisnog jedinstva s Bogom, nego i jedinstva cijelog ljudskog roda? (usp. Lumen gentium, 1). U ovim krajevima, danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosansko-hercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istočne, Centralne i Zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo skoro zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku.“ Taj put “jedinstva i mira“, gospodo katolici svih crkvenih adresa, taj put bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reče Papa, “nitko ne smije izbjegavati“. I to, kaže Papa, nije imperativ samo vjere, već prije svega razbora, koji prethodi vjeri: “Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza među vašim narodima? Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva i to sve na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!” Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak, ti, Crkvo u cijeloj Hrvatskoj (mi katolici, pravoslavni, protestanti, mi djeco Božja, mi Abrahamova ćeljad), pozvani smo jednim kategoričkim moralnim imperativom. “Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti, svaki put kada usne izgovore molitvu ‘Oče naš’. Tim nas je riječima Krist učio kako se trebamo obraćati Bogu. ‘Oče’, riječ slatka, ali i vrlo zahtjevna!” Ako nam je dakle Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća. To nam govore Irinej i Nikodim. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću. Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati “Oče naš” dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti ili čak namjere nasilja i osvete? “Oče naš” uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti. Radi se o društvu shvaćenom kao jedna velika obitelj u kojoj se pojedinci i grupe osjećaju, bez ikakve diskriminacije, kao poštovani i voljeni. Vrijeme je da ne samo svi mi kršćani već i svi ljudi “dobre volje” u Hrvatskoj i regiji postanemo promicatelji međusobnog oproštenja i pomirenja. Zato, dobrodošao i Bog te blagoslovio i poživio, brate biskupe, vladiko Nikodime, vjesniče jedne bolje i poželjne Hrvatske, tvoje Hrvatske!