istjazatelj

Пророчки...

Smemanov Dnevnik me "oduvao" kao rijetko koja knjiga prije toga...i kao rijetko kojoj sam se vratio bezmalo odmah...

Buduci da se nasa palost odnosom sa Bogom,kao realnost ne ukida,nego ostaje fakat sve dokle i "poslednji neprijatelj ne bude ukinut",to i "bogoostavljenost" ima za cilj prevazilazenje neprestanog iskusenja samoobozenja.Iskustvo "ostavljanja" ove vrste,a koju iz licnog opita opisuje starac Sofronije Saharov,jeste bol koji je ne sravnjiv i neuporediv sa bolom koji imamo kao posledicu raskida ljubvenog odnosa čovjek-čovjek.Taj bol,koliko se sjecam,Sofronije naziva "metafizickim".Opisuje ga kao jedno strašno stanje,bukvalno ga naziva "stanjem" ništavila.Takvo iskustvo odnosa sa Bogom kakvo je starac imao,zasigurno je "srazmjerno" tom i takvom iskustvu bola.U slucaju starca Sofronija,ljudski vapaj za Bogom Koji se "sakrio" nije uzrokovan okolnoscu stradanja,patnje i nanosenja nepravde,vec gubitkom istinskog i realnog odnosa sa Bogom Zivim.To blagodatno stanje ličnog odnosa sa Bogom,paradoksalno-ali ipak najbolje opisuje upravo to iskustvo "metafizičkog bola",to "stanje" nistavila.

SANJA: Smatram da i mirjani i sveštenici treba da imaju malo više ljubavi i razumevanja jedni za druge. Džaba metanija, džaba osveštavanje ovoga i onoga, džaba sve ako nema ljubavi prema čoveku. Svi mi treba da se ugledamo na začetnika naše vere Isusa Hrista. Nije važno ni kako je predstavljen na ikonama, ni da li je ikona osveštana, ni kako je on izgledao dok je bio na zemlji, ni post ni sva sveta pričešća nam neće pomoći ako ne živimo u skladu sa njegovim učenjem o važnosti LJUBAVI prema bratu i sestri svojoj. U tome je suština hrišćanstva. Često razmišljamo i raspravljamo o nekim formalnim stvarima u veri a zaboravljamo suštinu vere- ljubav. Ako nemamo ljubavi pretvorićemo se u fariseje "koji spolja čiste čašu a unutra su puni truleži i svake zlobe". Zato je najvažnije da čovek stalno i neprekidno preispituje samog sebe da vidi da li čvrsto stoji u veri, a sva vera se ispunjava u jednom jedinom zakonu "Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe. Jer ako ne ljubiš bližnjeg kojeg vidiš kako ćeš ljubiti Boga koga ne vidiš?" https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,12798.msg404177/topicseen.html#msg404177

Drago mi je što sam te obradovala. Smatram da i mirjani i sveštenici treba da imaju malo više ljubavi i razumevanja jedni za druge. Džaba metanija, džaba osveštavanje ovoga i onoga, džaba sve ako nema ljubavi prema čoveku. Svi mi treba da se ugledamo na začetnika naše vere Isusa Hrista. Nije važno ni kako je predstavljen na ikonama, ni da li je ikona osveštana, ni kako je on izgledao dok je bio na zemlji, ni post ni sva sveta pričešća nam neće pomoći ako ne živimo u skladu sa njegovim učenjem o važnosti LJUBAVI prema bratu i sestri svojoj. U tome je suština hrišćanstva. Često razmišljamo i raspravljamo o nekim formalnim stvarima u veri a zaboravljamo suštinu vere- ljubav. Ako nemamo ljubavi pretvorićemo se u fariseje "koji spolja čiste čašu a unutra su puni truleži i svake zlobe". Zato je najvažnije da čovek stalno i neprekidno preispituje samog sebe da vidi da li čvrsto stoji u veri, a sva vera se ispunjava u jednom jedinom zakonu "Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe. Jer ako ne ljubiš bližnjeg kojeg vidiš kako ćeš ljubiti Boga koga ne vidiš?" nadam se da se neces pogordit... ovo je malo jevandjelje... prelijepo receno... vrijedi ne samo procitat, no i poslusat...

Papa treba da dodje...Povod i cilj papine posjete treba da bude jubilej koji se tada obelezava8...Sve drugo bi (i sva druga tumečenja istog)bio promasaj cilja,jer ako se Vatikan do sad(a to moze da ucini do eventualnog dolaska) nije izjasnio u vezi sa desavanjima na ovim prostorima,ne treba da to da čini ni tom prilikom...Treba biti mudar i razuman a u isto vreme i dobronamjeran da bi se uz Božju pomoć doslo do pomaka na svakom polju..Odbacivanja i uslovljavanja, indirektno, pridaju samom papi veci znacaj no sto njemu,kako u realnosti tako i sa aspekta pravoslavne eklisiologije,i pripada...

U kontextu jevanđeoske poruke o Spasenju, "mitarstva" ne da postaju irelevantna,već na svojevrstan način i unižavaju tu poruku,indirektno i samu Ličnost Hristovu,'pretvarajući' Boga u sitničavog 'poreznika','naplatioca dugova' itd itd...Priča o "bludnom sinu" i "raširene ruke Očeve" ne ostavljaju ni 'milimetar' prostora za sitničavost,pijetizam i ko zna kakve sve nedostatke i nedostatnosti(ljubavi pre i posle svega),projektovane(a do kako drukčije) i na samog Boga...VEĆ upućuju jedino i isključivo na pokajanje...pokajanje kao promenu načina postojanja.....na pokajanje kao stil života i odnosa prema svemu i svakome...a takav odnos je već obitavanje u ZAGRLJAJU OČEVOM...nikakva mitarstva tu 'ne piju vodu' pa čak ni njihov nekakav pedagoški značaj(ovo je moje lično mišljenje)...

Pa stoga sto bi tema bila kudikamo zanimljivija...salim se malo...ali voleo bih da cujem misljenja na temu "kafana" jer kad se kaze izlazak u grad-podrazumeva se odlazak u kafanu-u svim njenim varijantama...naravno ako vec to nije bila tema-posto nisam aktivan nesto preterano na ovom forumu-pa nisam upratio...

Non-stop sam u kafani...Zivela kafana i neka je Bog čuva...a sto se tice naziva teme-pa bolje bi bilo da se promjeni naziv,u recimo:KAKO IZGLEDAJU VASI POVRATCI IZ GRADA?

0202_238 e tako Djomla...da se zna ko pusi a ko cigare kupuje 0104_cheesy....nek' je i ovo tema pa da vidimo ko tu kome kadi

ne kontam posalji mi sms

Kako god-da ne ulazimo u to sta je sta a ko je ko... Ja sam vec rekao nesto na ovu temu pa da se ne ponavljam...Mislim da Crkva ima svo pravo da "intervenise"(da "digne glas" ili kako vec) i na to je obavezna...ali samo u slucajevima kada se nesto Njoj namece kao obaveza i prinuda a suprotno je ispovjedanju i ucenju i veri Crkve... U drugim slucajevima moze samo da savjetuje...sve izvan toga je izlazak iz okvira onoga sto je priroda i misija Crkve...sve ovo vazi samo u slucaju da mislimo na SPC...

Crkva bi prema tome trebala da bude nekakav "anketni odbor"?

Sve ovo do sad rečeno hvale je dostojno-kako zbog ulozenog truda tako i zbog kvaliteta onoga sto je ponudjeno i prezentovano...Djomli i svima ostalim sve pohvale...no ja bih voleo da se na ovu temu nadoveze neko ko ima znanja i uvida u to sta na ovu temu kaze zvanicna psihologija...pa da napravimo malo poredjenje sa pravoslavnim stavom na ovu temu i ako je moguce nekakvu sintezu... p.s. ne mora strogo to biti misljenje zvanicne psihologije-mogu to biti i ostale naucne grane i pogledi...

Sloboda u Hristu znaci samo i iskljucivo jedno-voljeti onako kako Hristos voli ....voljeti po obrascu Hristove ljubavi...Kada tako ljubimo-tada stanje nase volje nije vise (samo) prosto stanje ne mogucnosti gresenja-nego je to stanje koje obuhvata celokupnog covjeka-pored volje i um i srce-i to troje u stanju ljubvenog zagrljaja sa Hristom postaju jedno....celokupni covjek(do tada razdjeljen i rascjepkan,šizofren i ko zna kakav sve ne)sakuplja se u jednu "tacku"-postaje cjelovit-postaje istinska licnost-postaje "onaj koji jeste" - jer ga takvim cini ONAJ KOJI JESTE...Tada se dar slobode preobrazava u dar ljubavi-u nacin naseg postojanja...i tek tada je neko u stanju istinski da voli... Tek se za ovakvo stanje moze reci da je to stanje istinske slobode u Hristu-naravno po daru svakoga od nas jer mjera te slobode srazmjerna je mjeri naseg dara....ali i naseg podviga... Prakticno-to znaci delatno voljeti sve i svakoga...oslobodjen od svih prirodnih nuznosti i datosti...