Megas Doux

Slike su vrh, onaj deo iz Podgorice, carski !

znaci ja gresim kod Hrista...o moj Boze...u pakao idem shikansenom .

Ne vredi sa mnom o gramatici, trojka najviši domet...iz srpskog , 4 sam dobijao na kraju uvek iz srpskog zbog književnosti, a pre svega samo jer moja nastavnica iz srpskog nije mogla podnet to što sam iz hrvatskog jezika(manje se radila gramatika) uvek imao samo petice to joj je bilo mučno pa mi je uvek na kraju upisivala 4ku ...ali ..bar ne frljam sa padeži zato verujem u moć admina, da me ispravi kad kod sam nepismen ili nap pa poletim sa stavovima

ajde malo da oplemenimo Vaskrs i sreću, nakon naših rasprava... Hrvatski katolički list Glas Koncila 16 (2078) | 20.4.2014. Izdvojeno Darko Grden Pravoslavna Liturgija svetoga ognja u Jeruzalemu »Ljudskim se to riječima ne da opisati« Pravoslavna liturgija Svetog ognja na Veliku subotu, u bazilici Svetog Groba | GK »Kroz mrak pronalazim put do unutarnje prostorije i tu padnem na koljena. Ispred groba izgovorim nekoliko molitava, a potom čekam. Ponekad to može trajati nekoliko minuta, ali uglavnom se čudo dogodi odmah: upravo iz onoga kamena na kojemu je Isus ležao iziđe svjetlo koje se ne može definirati«, posvjedočio je pokojni patrijarh Diodoros I. Vjerojatno najupečatljivije uskrsno slavlje u cijelom kršćanskom svijetu i svakako jedno od najstarijih jest pravoslavna Liturgija svetoga ognja u bazilici sv. Groba u Jeruzalemu. Zapravo je riječ o bitno uranjenom (iza podneva na Veliku subotu) vazmenome bdjenju. Točnije, u bitnim se obrisima liturgija poklapa s prvim dijelom katoličkoga vazmenoga bdjenja u sadašnjem obliku, tj. sa službom svjetla. Dakako, činjenica da se liturgija događa na mjestu Isusova uskrsnuća već sama po sebi daje događaju posebnu mističnu čar. No to nije sve. Prema predaji, a i uvjerenju mnogih kroz povijest i danas, riječ je o čudesnom događaju jer vatra na kojoj se pale svijeće vjernika nije zemaljskoga podrijetla, već nebeskoga. Sve bogatstvo kršćanskoga Istoka Dakako, kao i kod drugih sličnih neobjašnjivih događaja, oko svetoga ognja postoje sporenja, pa i unutar samoga pravoslavlja. No sigurno je, kao što se kaže u jednom izvještaju s događaja koji je objavila Franjevačka kustodija Sveta Zemlja, da u svetost ognja ne treba sumnjati. Posvećuje ga, naime, već i samo sveto mjesto Isusova groba, a naposljetku Uskrsli koji je u sfere svetoga jednom zauvijek uzdigao čitav svijet. Nije stoga čudo da se na liturgiji uz pravoslavne vjernike i pripadnike starih istočnih Crkava nađu i brojni katolici i protestanti. Osobito kad Uskrs padne na isti dan po gregorijanskom i julijanskom kalendaru, kao što je to slučaj ove godine. Od ranoga jutra vjernici počinju pristizati u baziliku sv. Groba, probijajući se kroz kordone izraelske policije, oboružani obveznim ulaznicama i strpljivošću. Bazilika postupno postaje mozaik koji pokazuje sve bogatstvo kršćanskoga istoka. Ondje su grčko-pravoslavni vjernici iz same Svete Zemlje i iz pravoslavnih zemalja diljem svijeta, pravoslavni Kopti, Sirci, Armenci... Liturgijske pjesme uvode u samo slavlje koje se ima dogoditi. Oko jedan sat kroz mnoštvo se do svetoga Groba probijaju izraelski službenici. Premda nisu kršćani, oni su sastavni dio slavlja. Oni simboliziraju rimske vojnike koji su zapečatili grob kako Isusovi učenici ne bi ukrali njegovo tijelo. Stoga i oni voskom pečate grob, a prije toga provjeravaju da unutar svetišta nije skrivena kakva vatra ili sredstvo kojim bi je se moglo zapaliti. Najstariji nepromijenjeni kršćanski obred Nešto prije dva sata u baziliku ulazi jeruzalemski grčko-pravoslavni patrijarh. Skida sa sebe sve ruho koje simbolizira njegovu vlast i službu te ostaje u osnovnoj donjoj haljini. Sva svjetla u bazilici se gase. S dvije velike voštanice patrijarh ulazi u samo svetište. Nakon nekoga vremena izlazi s upaljenim svijećama. Predaje ih najprije armenskom patrijarhu, potom koptskom, potom drugim vjernicima. Uskoro se čitava bazilika ispuni svjetlom. Osim hodočasnika, liturgija redovito privlači visoka politička izaslanstva iz zemalja sa snažnom pravoslavnom tradicijom, a uživo je prenose i televizije u tim zemljama. Putovanje zrakoplovima omogućuje i nošenje svetoga ognja diljem svijeta. Izvan pravoslavlja Liturgiji svetoga ognja ozbiljno je pristupio danski teolog Niels Christian Hvidt, svojedobno prvi katolik koji je diplomirao teologiju na Sveučilištu u Kopenhagenu nakon reformacije. Da je riječ o ozbiljnom znanstveniku svjedoči činjenica da je svojedobno predavao na papinskim sveučilištima Gregoriani i Angelikumu, potom je svoj rad nastavio na nekoliko visokoškolskih ustanova na njemačkom govornom području. Prema Hvidtovim riječima, Liturgija svetoga ognja najstariji je nepromijenjeni kršćanski obred. Prema nekima njezin nastanak seže u 4. stoljeće, prema drugima u 8., a prva pisana svjedočanstva o njoj susreću se oko 1000. godine. Svjedočanstvo pokojnoga patrijarha Danskoga je teologa svojedobno zanimalo što se događa unutar kapelice koja okružuje sam Isusov grob (»Anastasis«). U kasnim devedesetim godinama uspio je o tome razgovarati s pokojnim grčko-pravoslavnim patrijarhom Diodorosom I. Patrijarh je opisao događaj: »Kroz mrak pronalazim put do unutarnje prostorije i tu padnem na koljena. Ispred groba izgovorim nekoliko molitava, a potom čekam. Ponekad to može trajati nekoliko minuta, ali uglavnom se čudo dogodi odmah: upravo iz onoga kamena na kojemu je Isus ležao iziđe svjetlo koje se ne može definirati. Njegova je temeljna boja plava, ali se prelijeva u mnogo nijansa. Ljudskim se to riječima ne da opisati. Svjetlo se uzdiže iz kamena kao što se magla podiže iz jezera - gotovo da izgleda kao da je kamen prekriven oblakom magle, samo što je svijetla. Svake se godine svjetlo ponaša drugačije. Ponekad samo prekriva stijenu, a drugi put obasjava čitav grob, tako da ljudi izvana vide da je ispunjen svjetlom. Svjetlo ne sažiže. Nikada u šesnaest godina otkada sam jeruzalemski patrijarh i primam sveti oganj nisam spalio bradu. Svjetlo je drugačije od obične vatre koja gori u svjetiljkama.« »U određenom trenutku«, nastavio je sugovornik, »svjetlo se uzdiže i oblikuje stup u kojemu je vatra druge prirode, tako da na njoj mogu zapaliti svijeće. Kad primim plamen na svoje svijeće, izlazim i dajem vatru najprije armenskom patrijarhu, a potom koptskome. Nakon toga dajem vatru ljudima koji su u crkvi.« Pokojni je patrijarh posvjedočio da je ulazak u grob i molitva i za njega samoga, svaki put, »vrlo sveti trenutak i vrlo sveto mjesto«. »Svaki je put to za mene još jedak korak k obraćenju«, rekao je patrijarh Diodoros I. Teolog Hvidt pita se zašto je Liturgija svetoga ognja tako slabo poznata na Zapadu. Što se tiče protestanata, stvar mu je prilično jasna. Njihova je tradicija odbacila čuda i ne zna u koju bi ih misaonu policu ugurala. No kod katolika nije tako. Jedan od razloga nepoznavanja Liturgije svetoga ognja svakako je činjenica da kršćanski Zapad (najčešće) slavi Uskrs na različit datum od većine istočnih Crkava. No presudan razlog Hvidt vidi u »crkvenoj politici«. Božja vatra u ljudskim srcima Naime, među pravoslavnima ima onih koji u čudu svetoga ognja, budući da ga prima isključivo grčko-pravoslavni jeruzalemski patrijarh, vide potvrdu da je pravoslavna Crkva jedina prava Kristova Crkva. To kod katolika, razumljivo je, izaziva otpor, a onda i ignoriranje. No Hvidt se poziva na grčko-pravoslavnoga metropolita Bostre Timoteja koji je rekao: »Do 13. stoljeća cijela je Crkva slavila obred čudesnoga svjetla. Čak i kad su katolici napustili grad, obred je nastavio ujedinjavati sve pravoslavne.« Već je istaknuto da je Liturgija svetoga ognja, odnosno njezin element čuda, predmet mnogih sporova. Neki bi u sveti Grob najradije poslali ekipe CSI-ja s kamerama i drugim mjernim instrumentima da istraže nešto što zapadnjačkom pozitivizmu automatski miriše na prijevaru. No može li čovjek istražiti - ili samo gradi nove kule babilonske - sve Božje vatre koje on pali gdje hoće? Ponajprije u ljudskim srcima. Naime, radost okupljanih vjernika, kad se prve svijeće s vatrom pomole iz Anastasisa, gotovo je teže opisati negoli sam sveti oganj. http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=24410

Zato sam i upotrebio rečenicu "desno plućno krilo..." to je insinuacija..., pisao sam o mentalitetu pre svega i jasno napisao da nisu svi isti, inače bih morao da napišem direktno SPC je to i to, a to ne želim. Kako god batice slažem se sa tobom, manimo se takvih reči, ma kakva situacija bila tome ionako nema mnogo pomoći. Tako je kako je.

evo ispravljeno.

To si koliko se sećam već više puta objavljivao, znamo mi da je SPC"desno plućno krilo Vatikana" ne moras nam to svaki put nabijati na nos, a posebno ne aktere sastanaka u Raveni pre par godina. Mislim, da se razumemo, jesam ja za ujedinjenje svih Hrišćana, ali kako to radi SPC...to je malo podanički, ali sve je to u skladu sa servskim podaničkim mentalitetom, sreća naša pa je zemlja Srbija imala decu koja su je vadila za uši kao zeca iz rupe, pa je samoubijana, suicidalna Srbija uspevala u poslednji tren da se spasi suicida. A izvlačili su je naravno Srbi, i to oni pravi Srbi koji su je voleli, nadam se da takvi postoje i danas , ja lično nisam taj pravi Srbin, ali ja Srbiju ne ubijam, ne smatram se pravim samo jer sam sklon često da je kritikujem, mozda je ne razumem, mozda je nisam razumevao, ali licno nisam deo Srba koji joj čine loše, medjutim nemam za nju kao državu mnogo ljubavi, uvek sam imao osećaj a imam i danas da je Srbija nešto dužna meni a ne ja njoj, pa rekoh ne spadam u te prave Srbe koji danas svakako sigurno postoje medju nama, zanimljivo ti Srbi obicno nisu medju onima koji su se podelili, oni nisu levi ili desni, četnici ili partizani, obicno oni tako ne doživljavaju Srbiju, mislim da zato i jesu taj njen spas u poslednji čas, jer samo sa sredine, iz te perspektive tu našu državu i može pravično da se posmatra, mi koji smo u rovovima, a ja jesam svakako u jednom od ta dva rova, kao i vecina Srba, najčešće ne mogu zbog ukopanosti u rov da pravično i realno sagledaju tu čudnu zemlju koju svi potajno mrzimo, ali malo je i volimo, ali nikakako ne mnogo , to bi za Srbe bilo samopocenjivanje.

Ko da slavi bučno ? Srbija ? Srbija ima da im se sagne, kao što je i do sada, nema ona šta da slavi, Srbi otkad postoje stide se svoje države i svoje žrtve za slobodu ! Srbi su teški poltroni i lizači , sve za vlast- vlast ni za šta..a žrtve ma ko ih.....Srbija je zbog lošeg postupanja prema samoj sebi više puta platila visoku cenu a Božja kazna joj još traje !

ma jel ! Slavimo i dalje sve svece koje smo slavili do 1054. medju njima slavimo i nekoliko rimskih biskupa, tj. papa, kao što oni slave nekoliko carigradskih patrijarha.

Treba uzeti obzir i još par stvari, prvo biće proglašen svetim na zahtev hrvata katolika, mnogi Hrvati čak, posebno levičari takodje se zgražaju, i misle da Hr narod ima mnogo boljih kandidata za svece- to vidimo i iz reakcije naših domaćih ovde u Republici Srbiji, i na kraju..evo gledam pravoslavni i katolički kalendar, u oba je toliko svetaca da je to čudo, u svakom danu po 4..5, bas ce se neko van Hr katoličkim državama setit nekoga svetog stepinca, a kamoli ga još slavit Hr je mala od milijardu i 200 mil katolika, hr su samo oko 4 miliona

Potpuno se slažem.

Ti voliš Poljake vidim po nazivu ali i Bogorodici iz Čestohove Lepa je ikona, to je ikona sa Jasne Gore, nacionalnog marijanskog svetilišta poljskog naroda.

Biće čupavo, ali moraće. Ti si rimokatolik, odakle si iz Vojvodine ili unutrašnje Srbije ? Zanima me da li u crkvi imate sliku Stepinca, pitam jer sam skoro čuo da kod nas u NS ima, na Tekijama, to je najvece marijansko svetilište u Srbiji, pohode ga i Srbi na dan Gospe Snežne zbog sećanja na bitku kod Vezirca. Kažu da ima toj crkvi naslikano na zidu, i na još nekim crkvama po Vojvodini ,ja sam bio jednom ali brzinski, nisam nešto zagledao, više me zanimala kapelica Gospe Fatimske kod crkve, jako je lepo mesto tu dolaze svi i ovako na odmor i šetnju. rekao sam ranije da sam bio skoro na misi prvi put u životu u Bg katedrali, na mene je ostavila tisak freska na oltaru katedrale na kojoj je Sv. Sava i pored njega Sv. Ćirilo i Metodije, ispod pišu imena, kažu raspitao sam se, da je bivši nadbiskup Perko zahtevao da se na oltaru nadje slika Sv . Save, jer se kao moraju slaviti svi sveci a ne samo katolički.

Juče sam bio u Hr, nakon pravoslavne liturgije otišli smo na misu, imam dve tetke mamine sestre obe udane za Hrvate tetka je naravno kao srpkinja pravoslavna ali ode sa decom koja su Hrvati i na misu kada je tako veliki praznik. Ja sam bio par puta kod nas u Srbiji ali nikad u KC u mom rodnom mestu jer su se tu dešavale stravične stvari devedesetih pa se Hrvati i Srbi bukvalno mrze, kada smo ušli crkvu osećao sam se jako neprijatno misleći da jer smo u Hr da će sveštenik počet da rasipa nacionalizam i ostalo, još sam ja za svaki sl. stao uz vrata, da izadjem i ne slušam ako počne da drobi,što nije uobičajeno za mene jer niti se koga bojim niti imam predrasude ali ono...ne bih mogao da na praznik slušam.... medjutim sveštenik ni jedan nije ni pomenuo ništa naci i ja sam odahnuo, a Hrvati koji su me prepoznali svi su me pozdravili i bili učtivi, a šta oni misle potajno, o meni ili mojim roditeljima , tetki baš me briga, niti je to važno, meni je bilo bitno da ne doživim neki eksces na dan praznika i eto nisam, ali opet ja sam takav volim da čačkam mečku ponekad i teram inat

uvek sam otvoren, realan i ponekad provokativan, nikada ciničan. Ne držim stranu ni jednom narodu, niti jednoj državi, stvari posmatram onako kakve jesu, a ne kako bih voleo ja da se odvijaju, a dobar deo forumaša na život gleda baš tako, ukopani u svoju ljušturu bez imalo pokušaja da stvari sagledaju sa više strana, veoma emotivno i sa velikom dozom , straha i odbojnosti prema svemu što je nepoznato, nekome ili nečemu što nije identično njihovom ustaljenom mišljenju i načinu ponašanja. Ali mene baš briga za to, ovde ima mnogo ljudi čije komentare čitam sa uživanjem pa makar se i neslagao sa njima, ali i ljudi čije komentare uopšte i ne pogledam, jel samo kao papagaji, ponavljaju isto ..... uglavnom čuvene lekcije iz predmeta Šeki i RTS. :D

uostalom, ovde ima i naše braće Hrvata, pa neka kažu sami nešto o sebi.

RKC u Hr je opterećena nacionalizmom u velikoj meri i svakako više nego što je to slučaj sa PC u Srbiji. Štaviše ,ako uzmemo u obzir nekoliko srpskih vladika a predvodjenih Grigorijem SPC je u velikoj meri umerena pa i više negu što treba. RKC u Hr recimo koristi hrvatske žrtve u poslednjim ratovima i preuvaličava patnju svog naroda a na račun podizanja ne samo nacionalne svesti u Hrvata već i srbofobije, što je pogrešno. A to da treba da poštuju makar i jednog stradalog svog Hrvata, to svakako poštujem i cenim, da mi Srbi malo više poštujemo svoje žrtve ne bi nas Bog ovako kažnjavao, ali urotili smo se sa Sotonom - onome što je najgore u nama , pa nam stiže naplata. Ovo razlikuju li se i ostali vernici..taj tvoj komentar implicira da su svi Hrvati zli samo jer im je veći deo crkve loš, to je veoma pogrešno razmišljanje, sa njima je ista stvar kao sa Srbima, ili bilo kojim narodom, Hrvati kao narod gledaju kao i Srbi, da prežive, ništa više, a da ima svakakvih , pa ima, ali u kojem narodu nema... hrvatski narod je rekao je Tudjman "stoka sitnog zuba" , to isto važi i za nas Srbe, svaki čovek individualno gleda samo da preživi. Pa tako i kod njih...sirotinja raja, kao i u Srbiji, Hrvati velikom broju jedva krpe kraj sa krajem, poverenje u KC je snažno opalo, a to što su izašli na referendum o braku govori samo da je narod ipak pored svih novotarija sačuvao čovečnost, a ne da podržava KC, štaviše veoma im je narod kritičan prema crkvi, više nego mi prema SPC. ČItav problem je ne tako davno ispao zbog nekoliko skandala oko bogaćenja sveštenika u KC, ili recimo kada su ustali protiv Bozanica jer crkvu ulazi iz sakristije i ne ide medju narod ili čak od kaptola ga voze 20 , 30 metara do katedrale, gladnom narodu sve se to naravno smučilo, pa kako još da misle i na Srbe.

Bože hoće li zavladat mir toj zemlji!

A taj "niko" i to "ništa" po njemu je pretpostavljam "genocidna Srbija" i "jeretička SPC" .... Hvala Bogu pa se sa balkona bazilike Sv. Petra 2013. nije čulo : Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus Papam! Eminentissimum ac reverendissimum Dominum, Dominum...Josephum. Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem...Bozanic... Qui sibi nomen imposuit...Peter Hrvoje II... da je bilo ovako imali bismo NDH - state of Vatican Šalu na stranu, Bozanić kada je postao nadbiskup bio je jagnje, miran čovek, tih i umeren par godina je bio skoro savrsen, ali....na žalost prošle su godine, a taj nekada dobri riječanin, postao je teški nacionalista, na žalost sa godinama je "trebao pomoć" HDZ - a, a sada vraća dugove toj stranci i to na najgori mogući način..ma bal vampira ! Jedini normalan član HBK u Zagrebu, je Riječki nadbiskup, svi ostali a posebno dalmoški i lički su teški nacionalisti i srbomrzitelji

pa sad imajy i dobrih poteza , nemoj generalizovati. Loš potez, ali i sam patrijarh je rekao da to neće ygroziti odnose SPC i Vatikana, a da podsetim i na izjavy jednog episkopa da je Stepincy dat preveliki značaj.

a ne iritira te reč osobno, iako je na srpskom, lično Sve najbolje ti zelim

Meni je važno da ti znaš sve

Jedan od mnogobrojnih susreta pravoslavaca i katolika. Blaženopočivši patrijarh Pavle sa arhijerejima u beogradskoj katedrali Blažene Djevice Marije, komemoracija preminulom papi Jovanu Pavlu II 2005. godine

... narodi, ljudi jer Hristos je danas sa nama više nego ikada.

Svakoga snadje po zasluzi, Bog nije zao već pravodoljubiv, medjutim mi nismo bili cesto to isto, pa nas snašlo svašta.