distancirana

Небитно

Šta
se to desilo sa rasističkom uzurpacijom prava koja su ljudi sebi
prisvojili -da na zemlji proglase svoju apsolutnu prevlast nad
životinjama? Oni su od njih učinili svoje robove. Konju čovječanstvo ima
da zahvali za sav napredak. Kravi za ishranu. A ipak ih to nije spasilo
pokolja. Čovjek je samovoljno odredio da ima prava da se hrani
životinjskim mesom, i čitava jedna vrsta je osuđena na pogibiju i na
žalostan život po milosti ljudskoj. Samo zato što životinje nemaju snage
da se suprotstave, što ne mogu da ulože protest, što nisu sposobne da
se udruže i krenu protiv zajedničkog neprijatelja-čovjeka. Kakav bi to
rat i pokolj bio kad bi se sve životinje okrenule protiv ljudi! Sve
životinje! Mačke, psi, konji, krave, volovi, ovce, divlje zvijeri,
ptice, vodozemci, bube, gušteri, zmije! Nikakav svjetski rat, nikakva
svjetska kataklizma ne bi bili ravni tom pokolju ljudskog roda. I niko
ne bi imao pravo da digne glas pobune, jer bi to bila osveta za hiljade
godina vlasti čovjekove nad potpuno obespravljenim životinjama. Čak su
ta prirodna prava toliko obezvrijeđena da bi bio prezrivo ismijan svako
ko bi samo upitao ljude: s kojim pravom osuđujete na smrt i poniženje
čitavu jednu vrstu? Zar zato što ne pripada ljudskoj rasi? Zar zato što
živi sa drugačijim oblicima svijesti? Zar zato što ne govori kao mi? U
stvari ogriješivši se tako o pravdu u cjelini, ljudi nikad neće biti u
mogućnosti da ostvare svoj dugo žuđeni humanitet, jer je on cjelovit:
svaka nepravda ga ruši u potpunosti.

A eto ovdje, na nekoj zaturenoj i nepoznatoj planini lijepog imena,
ostvaruje se to čudo postojanja pravde za sva živa bića. Onda će je biti
i za sve ljude.

Trebalo bi sačuvati tu ma čiju slobodu, stvoriti od nje instituciju, u
interesu samih ljudi, njihovog morala i njihove ljudske cjelovitosti.

Jer, ono što nigdje više ne postoji, sačuvalo se ovdje kao čudo, kao
mogućnost, kao opšta nada, primjer za ugled, utjeha ljudskom beznađu i
samozaturenosti, radosna zora velikog očekivanja. SLOBODA.

Sad je oaza; postaće kontinent.

Sad je bizaran izuzetak; postaće pravilo.

Sad je čudo; postaće čudo sve što nije to.

Ovo krdo slobodnih konja, koji žive o travi i rosi, koji udišu slani
vazduh s pučine, koji ne žive u omeđenim rezervatima, već u potpunoj
slobodi pod otvorenim nebom, sami sebi udes i sudbina, jednaki pod
suncem i kišom, jednako predati na milost obilja trave i nemilost suše,
bez zavisti i mržnje, upućeni jedni na druge, moglo bi biti zametak
velike slobode kosmosa.