Zupa

Hvala ti Presveta Bogorodice što se za nas grešne i nezahvalne moliš Gospodu i Bogu našem Isusu Hristu i što nam Tvojim svetim molitvama daruješ zdravlje duhovno i tjelesno. Umjesto da sa strahom Božijim i mi grešni, koji ne znamo da li ćemo sutra ustati živi i zdravi iz postelje, prinesemo molitve slave i hvale Zaštitnici cijelog roda ljudskog koja se za sve nas ljude na čitavoj planeti zemlji neprestano moli Bogu, neki ovdje na stranicama ovog foruma komentarišu ono što svaki koji je zaista u srcu i duši Pravoslavni Hrišćanin osjeća i čvrsto vjeruje, da su velike i svemoćne molitve Presvete Bogorodice koja se za nas grešne moli Gospodu i Bogu našem Isusu Hristu. Oni koji svojim stavovima tipa "da i u drugim religijama ima iscjeljenja" zbunjuju neupućene i one koji tek prilaze svetoj vjeri Pravoslavnoj, bolje bi bilo da shvate dok su još u zdravlju, kojem im Gospod daruje, da je jedina prava utjeha u bolestima i duševnim i tjelesnim patnjama, i svim životnim iskušenjima Majka Božija, koja svakome, ko je iz srca prizove uvijek brzo pritiče u pomoć, a sve ovo što pišem govorim i potpisujem iz vlastitog iskustva. Hvala ti na svemu Presveta Vladičice Bogorodice i nemoj prestati moliti Boga za nas slabe i grešne koji svakodnevno padamo u razna sagrješenja.

U potpunosti se slažem sa ovim predhodnim komentarom. Zaista, apsurdno je da neko ko je Hrišćanin, ne na papiru nego u srcu i dušu, ko je u zajednici sa Gospodom Isusom Hristom u Sv.Evharistiji, u Sv.Pričešću, može da "razglaba" da tako kažem, pitanja koja su više priče za malu djecu, u principu rekao-kazao. Ono što mi Hrišćani, ako zaista želimo da budemo dostojni zajednice sa Gospodom našim Isusom Hristom treba da činimo jeste prije svega da budemo, kako Gospod od nas i zahtjeva, "svjetilo svijetu", da svojim ličnim primjerima ljubavi prema bližnjem, praštanju, i svim Jevanđelskim vrlinama, ne samo muslimanima nego i pripadnicima drugih religija budemo ne na sablazan, nego da, videći Hrista Gospoda u nama, i oni sa nama proslave Sveto ime Presvete Trojice, koju, ako Bog da, sutra, na Bogojavljenje, proslavljamo i molimo Boga da svima nama oprosti grijehe naše, a one koji su "zalutali" i udaljili se od Svedržitelja, Hrista Gospoda našeg, da Gospod povrati na put pokajanja i put spasenja, pa kako se god taj neko sada zvao,da li musliman, Budista, ili Hrišćanin koji ne čini ono što Gospod od nas traži.

Nije bez razloga rečeno sve ono o jeziku, da je "iskra koja zapali svi šumu". I zaista, svjedoci smo kako sebe samih tako i ljudi oko nas u svakodnevnoj komunikaciji da je zaista veoma teško kontrolisati jezik, bez, naravno svakodnevnog truda uz Božiju pomoć. Koliko puta mi se dešavalo da nakon Sv.Liturgije, kad vjernici izađu iz Crkve i npr. odu kod sveštenika na posluženje (kafu,sok...) počnu toliko da pričaju kojekakve priče da je malo reći da je u rangu praznoslovlja, nego mnogo više od toga. Tu su obavezan dekor ogovaranja drugi, od strane tih istih vjernika koji su do maločas svi zajedno bili na Liturgiji a neki od njih se i Pričestili. Meni je to zaita diskutabilno a vjerujem da su se i mnogi forumaši našli ponekad u sličnim situacijama o kojima govorim.A kao šlag na tortu biva kada i sveštenik, koji je "razgovorljive prirode" uđe u diskusiju i debatu sa "vjernima" i uz čašicu rakije počne da ogovara, priča nepristojne viceve, nerijetko i psuje, jednom riječju sve ono i mnogo više nego što bi doživjeli u nekoj ispodprosječnoj birtiji, pa nekad i zažalim što sam nakon primanja Svetog Pričešća, otišao da učestvujem u tim praznoslovljima, od kojih duša vrlo brzo prelazi iz blagodatnog mira Hristovog do ovozemaljske hladnoće i sujetnosti ovog svijeta. Ali, ponavljam, zaista je teško, bez Božije pomoći, odoljeti svim tim iskušenjima koje donose prazni i dušegubni razgovori.

Pa što vas to čudi. Matematika je jasna. I naravno, veliko zlo Srbskog naroda zvano-abortusi.

EU je očigledno iskočila iz kolosjieka. Zaista mi nije jasno zbog čega sve ex-yu republike, danas države, prosto trče da se ukrcaju u voz zvani EU. Pogledajte samo Sloveniju, za koji mjesec vidjećete i Hrvatsku. Običan narod iz tih država već uveliko nosi teško breme, zvano socijalna nesigurnost, neimaština, nezaposlenost.... Mislimo da ćemo, kad jednog dana uđemo u tu neprirodnu i licemjernu tvorevinu zvanu EU, imati svo blagostanje svijeta. Pa pogledajte samo Španiju, Italiju, Francusku a i Njemačku. Običan narod tih država, običan radnik trudbenik iz sveg glasa kuka, jer je nezaposlenost u EU velika, standard iz dana u dan opada, jednom riječju, opšte rasule ideje zvane EU. Treba biti već jednom jasan i precizan i imati svoj stav prema EU. Zaista neznam koliko će svima nama donijeti sreće i blagostanja ulazak u EU, zajednicu koja je, čast izuzecima, već odavno, izbacila Gospoda iz svog osnovnog postulata.

Narod, kao sto je slučaj sa Srpskim i Ruskim, koji u tolikoj mjeri svakodnevno čini abortuse, ako se gorko ne pokaje pred Gospodom, zaista nema budućnost i kao takav će propasti. Posljedice silnih dosadašnjih abortusa ovaj narod već itekako osjeća a bojim se da će i još više osjećati u godinama koje dolaze.

Ako sebe smatramo Pravoslavnim Hrišćanima, onda, podražavajući sam primjer Gospoda, koji nam ne zapovijeda da ljude razlikujemo po određenoj etničkoj pripadnosti nego da smatramo da smo svi zaista braća, koja imaju zajedničkog Stvoritelja, Boga, i da na taj način ne nipodaštavamo drugog različitog, jer je i tog drugog koji se možda ne uklapa u naša shvatanja, stvorio Bog, kome se i mi obraćamo. Ono što je možda značajnije od toga da li će neki Pravoslavni Hrišćanin nazvati nekog Muslimana bratom, jeste da taj isti Pravoslavni Hrišćanin prije svega bude "svetilo svijetu", i da svojim Jevanđelskim načinom života, podražavajući u svemu i svakog trenutka Gospoda Isusa Hrista, učini da i taj inovjernik vidi u nama Gospoda, koji sve ljude na kugli zemaljskoj poziva sebi i vječnom spasenju. Ako se mi, koji sebe smatramo Pravoslavnim Hrišćanima oinašamo pred drugima, inovjernima, na način suprortan riječima Hristovim, onda je sasvim svejedno kako ćemo i na koji način nekoga ko nije Hrišćanin nazivati, da li bratom ili ne.

U skladu sa ovom temom interesuje me vaše mišljenje o pitanju koje je zadnjih godina sve više izreženo, kako u krugovima Katoličkog tako isto i dijela Pravoslavnog sveštenstva, a koje se odnosi na eventualno buduće ujedinjenje Pravoslavne i Katoličke Crkve? Osim što se razlikujemo od katolika, između ostalog u dijelu simbola vjere, razlikujemo se i u najvažnijem Liturgijskom dijelu koji se odnosi na Evharistiju, tačnije na Sveto Pričešće.Znamo na koji način se Pričešćuju Katolici a na koji način Pravoslavni i da li bi Papa, kao vrhovni poglavar svih katolika pristao na radikalne promjene unutar Katoličke Crkve? Moje je mišljenje da on to ne bi učinio, osim ako ne bi i u tome za sebe vidio kakvu korist. Uvijek kad se spomene ime Pape sjetim se Bordžija,pa ko još nije pročitao tu knjigu srdačno mu je preporučujem.

Internet je generalno ponekad opasniji od droge,alkohola i tome sl. Ako čovjek može da kontroliše vrijeme provedeno na istom onda je to u redu, isto kao kad otvori flašu npr dobrog vina pa kaže sebi ma popiću samo jednu čašu, a završi na drugoj flaši. Ovisnost o internetu je parametar stanja u društvu generalno, jer su se ljudi otuđili jedni od drugih, i vrijeme koje su nekad provodili igrajući npr fudbala, posjećujući se međusobno, danas to isto vrijeme provode u imaginarno-hipnotičkom svijetu zvanom internet, Nije čudo što je domovina većine tzv. društvenih mreža amerika u kojoj su ljudi već dugo dugo vremena otuđeni jedni od drugih pa im imaginarni svijet interneta pruža lažan osjećaj komunikacije sa spoljnim svijeto, slično kao što i alkohol i droga pružaju taj lažni osjećaj koji se manifestuje u psihi čovjeka.

Negdje sam skoro pročitao da ispovijest nije i ne može biti uslov da bi se pristupilo Svetom Pričešću.

Slažem se,i ja bih volio da se ta riječ što manje upotrebljava, ali nažalost, malo je iskrenih. Vidim dobro gredu u svom oku, i nemam namjeru, nedaj Bože, da bilo koga osuđujem. Znam da su sveštenici ljudi, ali ti ljudi moraju duplo više da bdiju nad svojim djelima, jer novokršteni i oni koji se tek susreću sa Crkvom, će se sigurno zapitati zbog čega se taj sveštenik ponaša na način koji ne dolikukje svešteničkom pozivu.

Naravno, ali bojim se da je takvih iskrenih iz godine u godinu sve manje i manje. Ne smijem ni pomisliti šta će biti kad mi djeca, ako Bog da odrastu. Vjerujem da će ipak milost Božija sačuvati u Crkvi Hristovoj taj djelić "svetila svijetu" iskrenih sveštenika po uzoru na svete oce Pravoslavne, koji neće činiti djela nedostojna zvanja u kojem se nalaze.

U kontekstu ove teme interesuje me koliko danas ima 100% iskrenih sveštenika, i koliko svoj poziv prihvataju sa strahom Božijim? Na svakom ćošku sablazan do sablazni, neki sveštenici se tuku, neki se nedolično ponašaju, neki pred Crkvom puše cigarete kao da su medeni kolači, neki se opijaju, praznoslove, pričaju nepristojne šale..., i da ne nabrajam šta sve još, ne razmišljajući pri tom koliko na taj način dnevno učine sablazni prema onima koji tek počinju sa odlascima u Crkvu.

Da li je u redu da Pravoslavni sveštenik puši cigarete?

Ipak,ako se može, živa riječ je živa riječ. Kakvo vrijeme dolazi, ljudi uskoro neće htjeti u Crkvu na Liturgiju, sjediće pored sk. ili fb. i pratiti iz kreveta Liturgiju.

Mišljenja sam da je generalno, Tv, u suštini jedno veliko,veliko zlo. Neko će reći pa ima na tv-u i dušekorisnih emisija, ali, u suštini se sve svodi na jedo sistematsko i bespotrebno opterećivanje duše, i unošenja duševnog nemira. Tv,internet su, htjeli mi to priznati ili ne, slični cigaretama, kad se jednom navikneš veoma teško se oduprijeti tom poroku. Svako od nas danas pročita i pogleda na desetine vijesti, koje su, ama baš nevažne i nebitne, osim što samo mogu čovjeku oduzeti ono teško stečeno stanje smirennja u duši, koje se zadobija molitvom Gospodu. Mir duše i Tv nikako ne idu zajedno.

O kada ljudi počeše da koriste fb. i tome slično, i ono malo normalnog druženja uz kafu postade daleka prošlost. sad "mašina" odrađuje posao, mažalost u imaginarmo smislu.

Neznam zbog čega sve zemlje bivše nam države "trče" u "krilo" EU, kad i laik vidi da je EU na putu bez povratka i da su joj dani odbrojani

Mislim ipak da je crno vino u tome neprikosnoveno, naravno u umjerenim količinama i po mogućnosti vino naših crnogorsko-hercegovačkih podneblja 0442_feel , ka npr Vranac i tome sl. :-)

Ne citiram, parafraziram, dio koji govori o "ulasku u raj žena koje to učine". Znači, po njegovim riječima ispada da treba angažovati sve javne kuće svijeta, kako bi se te "moralne" žene, ad hoc spasile. Pa je li ovaj čovjek bio drogiran kada je ovakve nebulozne stvari govorio.? Mislim da na ovakvim stvarima ne treba trošiti komentare.

Slava i hvala Bogu, Pričešćujem se redovno na svakoj Sv.Liturgiji, jer je i cilj učestvovanja na Sv.Liturgiji zajednica sa Gospodom našim Isusom Hristom, a ta zajednica može da bude jedino ako jedemo Tijelo i pijemo Krv Gospoda na koje nas je sam Spasitelj i pozvao. Biti nijemi posmatrač i ne pristupiti pozivu "sa strahom Božijim i vjerom pristupite", predstavlja na neki način ignorisanje poziva koji dolazi nama nedostojnim i grešnim od samog Gospoda Isusa Hrista, kada poziva da nas podigne iz grehovnog pada i blata u koje svakodnevno po bezbroj puta upadamo.

Opet naučnici,anglosaksonski. Ne miruju :cheesy2: , ne prestaju sa "senzacijama". Šta je sljedeće...

Iskreno, mislim da i sami zagovornici EU vide da je ta ideja doživjela potpuni fijasko. Ljudi u Sloveniji kukaju na sav glas od kako uđoše u EU, standar opao drastično, sve više nezaposlenih, cijene divljaju iz dana u dan, sad će i Hrvatska vidjeti "blagostanje" zvano EU. Čitam neki dan da od Juna u Hrvatskoj nema više rakijskih kazana na otvorenom. Nedozvoljava EU

Imao sam nepunih 17 godina, u predvečerje rata u Sarajevu, 1992. godine. Stara Pravoslavna Crkava u Sarajevu. Sveštenik na Krštenju je bio pokojni Periša Vranić. I danas se sjećam Bogonadahnute vjeronauke koju je pokojni sveštenik Periša predavao, i koja je tada bila na dobrovoljnoj osnovi, mislim, nije bila školski obavezan predmet. I vjerujte mi, bila je puno sadržajnija i rasterećenija, u tom smislu da oni koji su prisustvovali tim predavanjima nisu tu bili samo forme radi, zbog ocjene, nego iz srca i želje za saznanjem o Crkvi Hristovoj, jer su, kao što znamo, nažalost,to bile godine komunizma i bezbožništva a duše ljudske su bile u tom vremenu, čini mi se, kao suva pustinja željna kiše, odnosno u ovom slučaju svake spasonosne riječi Božije.

Svake Nedjelje, na Sv. Liturgiju. To je, smatram, minimum, ako želimo da se smatramo Pravoslavnim Hrišćanima. I ne samo tijelom nego prije svega dušom učestvovati u Liturgijskoj zajednici, a krajnji i osnovni cilj uopšte odlaska u Crkvu i učešća na Sv.Liturgiji je Pričešćivanje Svetim tajnama Hristovim. Otići u Crkvu, prisustvovati Sv.Liturgiji a ne Pričešćivati se Tijelom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista, isto je kao i da tog dana nismo ni bili na Sv. Liturgiji.