Jump to content

Народ у Србији је без наде - понижавајуће сиромаштво


Препоручена порука

Није тачно ни да Србија није ништа производила. али се намерно уништавала. Ја сам био убеђен да ппосле 5. октобра неко треба да попији ћорку. Али ништа од тога.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Две могућности:

Или су нашли двојицу ( а увек их има) да продају свије  органе, што је провокација да се Србија прикаже таква.

Или смо духовно пукли.

Ne, druže, nisu ljudi duhovno pukli, več je beznađe i državno dranje, nema i bahatost na svim nivoima tolika da je ljudima to više teško da izdrže, a ni Crkva se baš nešto ne ubi da pomogne... Kosovo je najvažnija tema.

А што безнађе? Па зато што су нас комунисти навукли на један начин живота. А он сад не постоји.

Što beznađe? Osvrni se malo oko sebe. 600.000 ljudi u Srbiji ISPOD granice siromaštva - znači u bedi, preko 3.000.000 bez posla (1/3 Srbije) - pomnoži bar sa dva za članove porodice. Velika većina zaposlenih ima plate manje od 25.000 mesečno. Školstvo u rasulu. Klincima se servira svakakvo đubre za uzore, nemaju od koga ni da uče jer su i profesori i učitelji sve lošiji...Zdravstvo siromašno. Vlada svaklo malo uvodi nove poreze da bi namakla pare koje nesposobna birokratija troši, uglavnom na sopstveno održavanje. Imam mnogo prijatelja, a i kao sveštenik se svakodnevno srećem sa ljudima koji imaju svoje firme, uglavnom male - država se trudi da ih odere i kad su zbog same države u problemima, umesto pomoći dobijaju nove namete, tako da ljudi i koji sami sebe izdržavaju, moraju da zatvaraju firme jer ne mogu da izdrže bezdušne namete i što je još gore bezumno nemilosrđe čak i kada je svo pravo na strani tih malih privrednika. Vlada je pretvorila Srbiju u sopstveni feud. Pa se onda osvrneš na opoziciju, koja nije ništa drugačija od ovih na vlasti, ppogledaš da se Crkve bave uglavnom politikom a manje evangelizacijom, da nema ko da povede narod...eto odakle beznađe.

No...nije beznađe ono koje mene plaši...mene brine bes koji dolazi iza beznađa kad prekipi.

Verbum Domini Manet in Aeternum!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Драги,

Наиван си ко француска собарица.

Јесу ли такве и аустријске собарице?

Прво немој да покушаваш да поентираш на тако јевтин начин, већ дуже време у економској литератури, "Привредно право", од Веселиновића и Витеза издање 2007, нема термина предузеће, већ привредно друштво, или што би рекли Хрвати твртка.

Предузеће је отишло са Шојићем и Пантићем, а фирма је добила нов термин, рецимо "пословно име(фирма)привредног друштва.

Знам добро шта је фирма, како уопште регистровати привредно друштво, и шта су начела пословног имена.

Но то је небитно, битно је да сам ја рекао име фирме УНИХЕНКОМ,да је директор Радовић црногорац, и власник, да је повезан ко зна с ким - када ради са лековима, а да је име младића Вукота из Ловћенца Фекетића и да је за свету Петку остао без обе ноге, и без увиђаја, иако се то све десило пред 90 радника, који су повраћали и падали у несвест.

Теби ни то није доста, па макар да ти кажем да сам можда тога дечка крстио, или му ноге вадио из машине.

Ова прича је само мали доказ шта се догађа, и у каквим канџама смо сви у Србији.

Држава не постоји, али ако ће ти бити лакше да ме разумеш да ми не би опет отпевао нешто, рећи ћу ти, да и такви траљави и без државе, и ако сами себе сатиремо, опет је боље и то него да нам дође странац, и да нам земљу рапарчају, тек онда ћемо видети шта је туга и ропство.

Али то нам није за утеху.

Сестра ми ради као,најбољи студент, до 16 сати у познатој кланици и месари као технолог,друга сестра код Словенца и до 16 сати дневно, са потписаним уговором да има један дан недељно слободно и да ради 8 сати дневно.

Морала је да ради и за Божић, и редовна плата јој је 20.000, али у коверти непријављено добије још 13000,да газда не би плаћао порез.

Пријављена је на минималац, бар се нада.

Немој да ми причаш причу о новинама, овде се строго контролишу информације, и све је контролисано, и рекох ти да је фирма пред банкротом и пред приватизацијом, Вукота би био на насловницама свих новина.

Што не јави дневник, није се догодило.

Сетимо се само пре пар година, када је одликовани од Цркве Војин Ђорђевић(у цркву није ушао) из криминалне фирме "синалко", која годинама није уплатила ни један дан пензионог стажа и осигурања ни једном раднику, која је била спонзор и кошаркашке репрезентације, а он купио награде за менаџера године, дакле када је његова жена убила двоје људи на аутобуском стајалишту у Жеднику, полиција је брзо случај заташкала, а он је породице потплатио да ћуте, и обећао им одштету, и као да се није ништа догодило, док нису сами Жедничани почели да причају.

Случај Артемије је најбољи пример, и да није било један или два текста у Политици, која су онако неутрални, (Печат не рачунамо) ни ЈЕДАН МЕДИЈИ УСРБИЈИ НИЈЕ ОБЈАВИО БИЛО КАКАВ ПРИЛОГ О ДРУГОЈ СТРАНИ, НИТИ ПОЗВАО У ГОСТЕ  И ЈЕДНОГ ОД ИНТЕЛЕКТУАЛАЦА КОЈИ БИ ОБЈАСНИЛИ СТРАНУ ВЛАДИКЕ АРТЕМИЈА.

У гостовању код Оливере ЈОвићевић, у вези владике Артемија, гостовали су Оливер Ивановић, Иринеј Буловић, владика, и Ракочевић, члан РРА, уредник КИМ радиа, а после емисије на сајту је било забрањено по први пут да се коментари остављају испод снимка емисије.

Ено иди папровери, укуцај упитник оливера јовићевић.

Један проф је добио отказ због зборника текстова, о владици, које чак није ни он писао, и отказ су му дали, они који су оптужени за куповину тј продају испита, и ергеле, виле, фирме, хаос.

О чему причамо?

Дођи да видиш овај, мрак, ово није било ни за време слобе.

ЈЕР СИ ИМАО алтернативне медије, имао си слободну европу, ббс, дојче веле, франс инернатионал, а ако си чуо јуче су укинули ббс на српском, кажу рецесија, а и што да троше, када сада имају ббс у свим меидјима у Србији који то поље одрађују.

Једини мото ако хоћеш да успеш колико толико, је НЕ ТАЛАСАЈ, и учлани се у партију и чекај прилику.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Две могућности:

Или су нашли двојицу ( а увек их има) да продају свије  органе, што је провокација да се Србија прикаже таква.

Или смо духовно пукли.

Pre će da bude prvo, ako uopšte, pošto prodavanje organa naravno! nije legalno.

Ma prodaju i organe i flaute i violine, puni oglasi. Eto mi jezuiti smo poklonili jedne orgulje muzeju tehnike :)

Хвала ти пуно што си бар једне склонио у музеј :)

Какав терор су те оргуље...

Extra ecclesiam nulla salus.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Две могућности:

Или су нашли двојицу ( а увек их има) да продају свије  органе, што је провокација да се Србија прикаже таква.

Или смо духовно пукли.

Ne, druže, nisu ljudi duhovno pukli, več je beznađe i državno dranje, nema i bahatost na svim nivoima tolika da je ljudima to više teško da izdrže, a ni Crkva se baš nešto ne ubi da pomogne... Kosovo je najvažnija tema.

А што безнађе? Па зато што су нас комунисти навукли на један начин живота. А он сад не постоји.

Pa se onda osvrneš na opoziciju, koja nije ništa drugačija od ovih na vlasti, ppogledaš da se Crkve bave uglavnom politikom a manje evangelizacijom, da nema ko da povede narod...eto odakle beznađe.

No...nije beznađe ono koje mene plaši...mene brine bes koji dolazi iza beznađa kad prekipi.

Јесте.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Од Бога се лако отпада а тешко Му се враћа... Да се комунизам "уведе" у Србију било је потребно 18 месеци, а да се искорени... па ево прошло је 66 година, и нема ни најмање назнаке да ће "отићи"... Цркве су нам празне, и то је тужно. Кад би људи поново кренули у свој свето Храм (искрено, не из помодарства) и поново осетили благодат и "моћ" заједнице и заједничарења, мислим (надам се и верујем) да би се много тога померило набоље.

Свакоме дајте што му припада: ономе ко тражи порез — порез, ко тражи данак — данак, ко тражи страх — страх, ко тражи част — част (Римљанима 13:1-14)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam cemu takav ton, i cemu traktat o pravnom tumacenju privrednog drustva i privrednog subjekta, kada si ti prvi poceo meni da solis sta je firma, a sta preduzece, i to onako kao prvo.

Ne znam koga si hteo da odusevis.

Mnogo sam rekao o sebi, i da bi jos pisao, nije bas uputno da sada ovde izlazem sta i koliko sam uspeo u zivotu.

Radim, zavrsio fah, nije nesto, ali Baаaba ima dosta, pa mi pomaze..a i ja njemu.

Tvoj drski nastup, pokazuje da sam ti u necemu dirnuo u sujetu.

''Takvi kao ja su gori od krimosa,i gadova'' - au nisam to znao, dobro si me okrpio, i to samo zato jer se nisam uklapao u tvoju sliku pink pravoslavlja i pink drustva, a la Zoran Djindjic: svaki dan je novi izazov, svaki dan dajte sve od sebe, svaki dan pitaj - ne sta ce zemlja da uradi za tebe, nego sta ces ti za nju.

Kakva demagogija!

I jos upakovano u tvoje: ''pa bolje zivi svaki Srbin od svoga dede'' sto jeste tacno, deda nije imao protocnu vodu, nije imao kanalizaciju, internet, bas svaki dan slavsku trpezu, itd.

Nije bila potrebna ta mantra, prvo cemo da preuvelicamo sve do banalnosti, i napraviti od nekoga zadrtog mrzitelja i namcora, koji u svemu vidi teoriju zavere, kome su svi krivi, i Hrvati, i masoni, i jezuiti, i ministri, i vladike, i popovi, samo sam ja eto u pravu...a u stvari nisam uspeo u zivotu, pa mi je za sve neko drugi kriv...i na svakog sam ljubomoran i svakog bi takvog - koji je uspeo - spalio na lomaci,jer eto on ume, a ja ne.

Mogao si to na drugaciji nacin, bez tog klisea u diskusijama.

Cinjenica jeste da moja porodica ima uvid u nekoliko firmi i u Crkvu, i da imam direktna iskustva: znaci poznata mesara i klanica, zdravstvo, jedna firma ds tipa, mega market i crkva,

Iskustva su ocajna da ne mogu biti ocajnija.

Ili mogu.

A ti verovatno nisi tikva bez korena, pa si odnekud sigurno otisao u Austriju, vrati se i uzivaj u blagodetima i siri optimizam, i neka ti svaki dan bude izazov, i svaki dan se pitaj sta ti mozes da uradis za svoju zemlju, a ne sta ona moze za tebe.

Naravno uz secanje da je tvoj deda ipak gore ziveo od tebe.

Ako si iz Krajine, Hrvatske ili Federacija, zameni imanje za RS,ili Srbiju, i pocni da zivis na slicnom.

I da vidim taj optimizam.

Gradovi u Backoj(u Banatu je kraj sveta) poput Srbobrana, Zablja, Titela, Temerina, Baca, Odzaka, Sombora(Palanka se jos nekako drzi, kao i Vrbas) nestaju sa lica zemlje, jer je totalna apatija i ne radi NISTA.

Opstinska amdinistracija jedva ceka licitaciju drzavne zemlje seljacima, koje su radile propale zadruge, da bi nekako napunili budzet, i bar podelili plate, i zavrnuli neki dinar na javnim radovima.

Oprosti ako sam ti uznemiro duhove, mozda ja jesam gad, ali par slika iz zivota mojih bliznjih,i prijatelja, koje sam ovde napisao nisu iz novina, i govore o pravom stanju stvari u Srbiji.

Kada bih ti poceo o dedi i dednom imanju u Backoj, kao i situaciji u poljoprivredi koja puni budzet sa 45%, tek bi me tu proglasio ludakom i luzerom.

Ovaj narod je u nestaljanju i ova drzava, i samo je pitanje kada ce se objaviti bankrot, a kada ce crkvenoodlikovani autonomasi ''vojvodjaneri'' svi odreda potomci osme ofanzive, poceti sa daljom dezintegracijom, uz parole ''ovi sve pokradose, mi cemo sacuvati nase novce''.

Lovcenac jeste mesto kolonista iz Crne Gore u centralnoj Backoj, i uopste nije dukljanska prestonica, jer su Baraba Stenli i Dukljani nestali i bukvalno ih je ostalo par, jer je nestalo i ''moralne'' podrske od Mila-drma recesija i kriza.

Tamo je celokupno Srpstvo(koje je bilo najveca brana Mirasevcima i Milovim placenicima i oni koji su bili pristalice vladike Amfilohija, i cak njegovi telohranitelji) danas u antiekumenistickom bloku,uz vladiku Artemja, i uglavnom idu na Liturgije u V.Remetu, a Crkvu SPC u Lovcencu posecuje jedan vernik.

Miraseva i ne postoji.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

хахахаххаха! Сачувај Боже! Ловћенац је највеће дукљанско и мирашевско средиште северније од Цетиња!

Призван или не, Бог је увек ту

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Од Бога се лако отпада а тешко Му се враћа... Да се комунизам "уведе" у Србију било је потребно 18 месеци, а да се искорени... па ево прошло је 66 година, и нема ни најмање назнаке да ће "отићи"... Цркве су нам празне, и то је тужно. Кад би људи поново кренули у свој свето Храм (искрено, не из помодарства) и поново осетили благодат и "моћ" заједнице и заједничарења, мислим (надам се и верујем) да би се много тога померило набоље.

Оче Бојане, биће и тога, али после великог страдања, За нас нема лека, само тако. Сами смо изабрали тај пут. Што сам ја вани 10 година?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Од Бога се лако отпада а тешко Му се враћа... Да се комунизам "уведе" у Србију било је потребно 18 месеци, а да се искорени... па ево прошло је 66 година, и нема ни најмање назнаке да ће "отићи"... Цркве су нам празне, и то је тужно. Кад би људи поново кренули у свој свето Храм (искрено, не из помодарства) и поново осетили благодат и "моћ" заједнице и заједничарења, мислим (надам се и верујем) да би се много тога померило набоље.

Bože daj,da tako bude oče!

"Samo nas ljubav može spasiti!"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

BEOGRAD 29. 01. 2011

PRESS

intervju, Petar Božović, glumac

Narod u Srbiji je bez nade[

"Opasnost po Srbiju nisu narkomani, već narod bez hleba! Ne moramo da hranimo Evropu, ali dajte da prehranimo makar sebe"

Постављена слика

Doajen naše glume Petar Božović večeras će na Mašinskom fakultetu u Beogradu, s početkom u 19.30, održati humanitarno veče za pomoć Kraljevu, postradalom u zemljotresu. Božović kaže za Press da je cenu ulaznica prepustio savesti onih koji dođu.

- Cena ulaznica nije određena. Neka da koliko ko može i koliko hoće da da, jer je to stvar svakog pojedinca - govori čuveni glumac.

Nedavno ste se okrenuli i režiji, i to u Beketovom „Kraju partije" na sceni Teatra u podrumu Ateljea 212.

- Uživam u razvoju predstave i gledanju kako komunicira sa publikom. Ima i onih posetilaca koji su posle predstave smrknuti! Takvi su došli, još gori odlaze.

Stvari koje su nekada izazivale uzbuđenje kod publike u ovakvoj svakodnevici su ponekad trivijalne, pa čak i smešne, zar ne?

- Čovek se od svega toga brani jedino smehom. Podsmeva se sopstvenoj gluposti i strmoglavljenju iz koga nema povratka. Predstava, kao lakmus papir, nije laka, jer čovek koji beži od svega, ne želi da mu se servira surova stvarnost, sem u vestima, iako je o drugima. Ali, pozorište je priča o nama, bez obzira na to ko ju je pisao i gde se dešava. Na prvim stranama novina nikada nije bilo da je neko nekog ubio. Postojali su listovi samo za to. Kolporteri su išli Knez Mihailovom ulicom i prodavali ih pod čuvenim sloganima - „Ubila je muža sekirom na spavanju". Danas ako za doručak nema 30-40 mrtvih, to nije ništa!

U Srbiji je sve više ljudi koji preturaju po kontejnerima...

- Pre izvesnog vremena video sam ženu, i to pristojno obučenu, pored kontejnera. Stao sam kolima i pitao: „Šta tražite, gospođo?" A ona mi reče da traži nešto što će joj trebati. „A čime se inače bavite?" „Ja sam penzionisani profesor muzike." Ne mogu vam opisati kako sam se osećao. Znam da sam joj ponudio neke pare, ali to nije ublažilo moj osećaj gorčine. Za mene je najveći poraz što ovaj narod gubi nadu. Napadi na vozače GSP-a i poštare postali su svakodnevica. Ne može se reći - došli huligani pa biju. Deca nam imaju pravo glasa odmalena. Ne smeju roditelji ništa da im kažu. Ako ih naši ljudi slikaju u Americi, otimaju im decu.

Koliko je dobro što su prevaziđeni narodi, nacije i obeležja?

- Taj melting-pot koji se odavno meša u Lengliju i ne znam gde u Americi polako proždire sve osobenosti. U tolikoj euforiji hrlimo ka bezmernoj, nepoznatoj EU. Ne znam šta bi sve radile naše vlade da se dodvore tzv. EU, koja nas je prvo rasturila, a sad nas sastavlja na načine koje ona hoće.

Nedavno je osvanuo naslov da Srbiji preti opasnost od nove vrste droge. Šta je onda sa drogom i dilerima koji su već na tržištu?

- Obrenovac je bio drugi u Evropi po broju narkomana, što je nedavno i javno potvrđeno. A sad govore o novoj drogi koja je zabranjena u Evropi?! Ljudi moji, imamo 20.000 narkomana! Opasnost za Srbiju nisu zavisnici od droge, nego zavisnici od 'leba! Odjednom - šta ćemo s drogom, a ovamo su sve pokrali! Narod u Srbiji nema šta da jede! U Vojvodini ima gladnih! Ne moramo da hranimo Evropu, ali dajte da hranimo sebe. Domaćinske kuće kupovale su samo so, šećer i gas. Ništa drugo! A sad?!

Hoćemo li se ulaskom u EU uzdići iznad ovog blata?

- Šta ću ja u tuđu kuću kad sam prljav, znojav, gladan, izmučen, nevaspitan, kad sam dat ulici, kad su mi heroji kriminalci, kad deca biju nastavnike, kad tuku poštare i vozače, kad vladaju rulje kojima političke partije manipulišu. Rasturaju nas sa projektima nevladinih organizacija koje nas uče kako treba da volimo svoje dete. amin-nas, zaman bre! To je nešto što nam je prirodno dato. I kod životinja se zna neki red! Ne treba belom medvedu ili Eskimu sa Grenlanda da dolazi nevladina organizacija iz Njujorka da mu objašnjava kako da živi.

Gotovo da ste napustili alkohol, a važili ste za velikog boema?

- Težina je počela da mi smeta. Zbog nje imam zdravstvenih problema. Kao civilizovan čovek, osećam se pozvanim da povedem računa o sebi. Bog mi je dao život da vodim računa o njemu a ne da ga traćim i mlatim po jarugama i bircuzima.

Nemci hoće da vrate marku, Grci drahmu...

- Ova vlada će da uspe ako mi uđemo u EU, pa po bilo koju cenu, čak i brisanja identiteta. Davno je trebalo staviti šljivu pod kontrolu kvaliteta van EU. Ko od nas voli brlju? Niko! Ali, s brljom se radi koliko hoćeš. Svi znamo šta je odlična rakija, ali znamo i šta je brlja. Nismo uspeli da kontrolišemo šljivovicu, nego nam treba pečat iz Brisela? Oni baš znaju šta je šljiva?!

Stalno usavršavanje oružja uliva strah u kosti. Sprema li se neki novi rat?

- Kada je pre dve godine Putin napravio paradu starih raketa, cela Evropa i Amerika su zavapile - Rusija zvecka oružjem! Digla se prašina da bi Amerika opravdala svoja ulaganja u vojnu industriju. Sve im diraj, samo im nemoj dirati džank fud, fast fud i vojnu industriju, „Mekdonalds" i „Koka-Kolu"!

Постављена слика

Biću staroženja,a ne mladoženja

Da li je na pomolu ženidba sa životnom saputnicom Snežanom?

- Ona lepo brine o meni - čuva me... Žena je čudo! Meni je najbolje kad sam s njom. Voleo bih da budemo zajedno u svim uživancijama. Ako se dovedem u red, ići ćemo na razna putovanja. Ženidbe će biti pod obavezno! Ne mogu stalno da govorim - ovo je moja devojka, ili zabavljam se. Dobro, neću biti mladoženja, ali biću staroženja! Kad se sredim, prepariram, napravim generalku, javiću vam se. Pozvaću vas da odigramo jedno dada.

NAĐA KELERI

Радост Христова је у овоме:

да останеш веран Њему у љубави и да не посустанеш,

макако тешка била искушења.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...